DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 127 <-- 127 --> PDF |
IN MEMORIAM BRANKO MANOJLOVIC dipl. ing. šum. (1891 — 1976) 17. svibnja o. g. na zagrebačkom Mirogoju ispratili su na vječni počinak ne samo članovi obitelji nego i brojne kolege — šumari te prijatelji pepeo Brank a Manojlovića, višeg šum. savjetnika u miru. Na ovom zadnjem ispraćaju pokojnika u ime Saveza inžinjera i tehničara šumarstva i drvne struke Hrvatske oprostio se ing. B. Č o p, a u ime njegovih kolega, prvenstveno vršnjaka, ing. Zv. Pere . Ing. B. Čop oprostio se ovim govorom: Zapala me bolna obaveza da se ispred Saveza IT šumarstva i drvne industrije i struke zadnji puta oprostim od kolege i druga ing. Branka Mano jlo vica, višeg šumarskog savjetnika u miru. Kao što to najčešće biva u životu, pravu vrijednost čovjeka uočavamo tek onda kada ga izgubimo. Tako se desilo i s našim dragim Brankom. Dok smo ga često susretali, ono ljudsko, toplo i drugarsko što je iz njega zračilo primali smo kao nešto prirodno, vezano za njegovu ličnost. Kad se počeo rjeđe pojavljivati u našem Društvu, osjećali smo doduše kao prazninu, ali smo to nekako olako primali kao privremeni prekid ne pomišljajući na tegobe koje donose pozne godine i, uvjereni da će se Branko opet pojaviti vedar i raspoložen, zaboravljali smo da mu bar djelomice vratimo pažnju i brigu, koje je on tokom života tako nesebično pružao drugima. I ma koliko bilo prirodno da svakome mora doći kraj, da svaki od nas mora prije ili kasnije poći njegovim tragom, duboko nas je potresla vijest da nas je zauvijek ostavio. Potreseni smo prvenstveno stoga, što smo izgubili vrla i čestita čovjeka, vrsnog stručnjaka i odgovornog društvenog radnika. Njegov je životni put bio častan, ispunjen ljudskim sadržajem i predanim radom. Već kao gimnazijalac se suprotstavljao protunarodnim postupcima Mađara, koji su tada gušili nacionalne slobode i prava Srba i Hrvata u Vojvodini. Uvjereni patriota i Juogoslaven, ostao je pobornik bratstva među našim narodima do kraja svog života. Njegov roditeljski uticaj je pridonio da su i njegova djeca prihvatili kao svoju Oslobodilačku borbu naših naroda protiv fašizma. Rođen je 21. I 1891. g. u Slankamenu. Nakon svršene gimnazije u Novom Sadu (1909. g.) studirao je na Šumarskoj akademiji u Šćavnici (Ugarska), ali je diplomirao 1913. g. u Zagrebu. Službovao je od 1914. do 1952. godine i to u Sisku (od 25. II 1914. do 1919 kao vježbenik te kotarski šumarski referent), u Čakovcu (1919- 1926. kao povjerenik za Međimurje), u Pisarovini (1926. g. kao kotarski šumarski referent), u Jasenku (1926—1938. kao upravitelj državne Šumarije), te u Zagrebu i to u Direkciji šuma (1938—1945), u Okružnom narodnooslobodilačkom odboru (1945) te u Ministarstvu šumarstva (1946—1952. kada je umirovljen kao viši šumarski savjetnik). Branko Manojlović važio je kao vrstan, vrijedan i pošten šumarski stručnjak. Posebno je bio obljubljen u narodu, u sredinama u kojima je radio. Demokrata po prirodi, dobar i plemenit kao čovjek, širok i svestran, neposredan, otvoren i iskren, lah 567 |