DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 77 <-- 77 --> PDF |
V. OSNUTAK I RAD HRVATSKO-SLAVONSKOG ŠUMARSKOG DRUŠTVA (DANAŠNJEG SAVEZA INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE) U VREMENU OD 1846 - 1976. GODINE KAO I RAZVITAK ŠUMARSKOG LISTA OD OSNIVANJA DO DANAS (1876 -- 1976) Druže predsjedniče, cijenjeni gosti, drugarice i drugovi stručnjaci iz šumarske i drvarske privrede te predstavnici šumarskih društava s terena! Ukazana mi je velika čast da iznesem povijest našega Saveza i našeg stogodišnjaka ŠUMARSKOG LISTA. Začeci današnjeg Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske javljaju se u doba ILIRSKOG PREPORODA. Jedan od važnijih događaja koji je prethodio rođenju ŠUMARSKOG DRUŠTVA je osnivanje HRVATSKO-SLAVONSKOG GOSPODARSKOG DRUŠTVA u veljači 1841. godine. Već u to vrijeme šumari Dragutin Kos, Franjo Šporer i Ante Tomić, uz podršku ostalih šumara koji se priključuju narodnom buđenju SLAVENSKOG JUGA, rade veoma intenzivno na osnivanju organizacije šumara u Hrvatskoj. U trolistu Kos, Šporer, Tomić isticao se naročito Kos. Na prijedlog Dragutina Kosa koji je obavio sve nužne pripreme, održana je dne 26. prosinca 1846. godine u Prečecu kraj Zagreba osnivačka skupština ŠUMARSKE SEKCIJE HRVATSKO-SLAVONSKOG GOSPODARSKOG DRUŠTVA. I evo, to je bilo rođenje našega Saveza. Ta sekcija prerasla je kasnije u DRUŠTVO ŠUMARSKO ZA HERVATSKU I SLAVONIU. Već u to vrijeme osjeća se potreba za stručnim i društvenim glasilom. Izdaje se organ Društva koji izlazi tri godišta i— 1847., 1851. i 1852. godine. Rad Društva zamire 1856. godine pod pritiskom austrijskog Bachovog apsolutizma. Do sedamdesetih godina prošloga stoljeća nema značajnijeg javnog društvenog rada. Oni šumarski stručnjaci koji su bili nosioci takvoga rada, premješteni su i proganjani od tuđinske vlasti. Ne možemo međutim reći da se nisu osjećale i živjele ideje koje je DRUŠTVO postavilo. 12. travnja 1860. godine osniva se GOSPODARSKO-ŠUMARSKO UČILIŠTE u Križevcima. Prijedlog za osnivanje UČILIŠTA potječe od Šporera. Godine 1843. predložio je Franjo Šporer u LISTU MESECNOM GOSPODARSKOG DRUŽTVA da se osnuje Narodni šumarski zavod. ZAVOD je prema njegovu prijedlogu trebao biti kombinacija šumarskog stručnog ureda i odgojne ustanove. Prvenstvo u ZAVODU trebali su imati domaći sinovi, a poslije njih drugi Slaveni. Ove Šporerove postavke moramo razumjeti, jer sve što u ono vrijeme nije bilo slavensko povezano je neposredno ili posredno s tuđinskom vlašću. |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 78 <-- 78 --> PDF |
| Šporerova ideja o ZAVODU je, kako vidimo, sazrijevala punih 17 godina i uz veliku upornost realizirana je osnivanjem UČILIŠTA, Učilište je djelovalo od 1860—1897. godine. Godine 1898. ono prerasta u ŠUMARSKU AKADEMIJU koja djeluje u Zagrebu do 1919. godine. Iste godine, ukazom od 31. kolovoza, AKADEMIJA je prerasla u ŠUMARSKI ODJEL GOSPODARSKO-ŠUMARSKOG FAKULTETA, a 1960. godine u ŠUMARSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU. Nametanje njemačkog i kasnije madžarskog jezika, dovođenje Austrijanaca i Madžara na činovnička mjesta, Bachov apsolutizam, Austrougarske nagodba, sve to izazivalo je otpor u tadašnjim domaćim ili bolje rečeno slavenskim šumarskim krugovima. Zanimljivo je napomenuti logičan afinitet koji je postojao između naših i čehoslovačkih šumarskih stručnjaka. I Dragutin Kos bio je Čeh, a na osnivačkoj skupštini 1846. godine u Prečecu gotovo polovica prisutnih bili su Česi. Ideja o ponovnom oživljavanju društva sve više je prisutna. Godine 1871. izlazi u GOSPODARSKOM LISTU javni Kereškenjijev proglas u ko- Vr 1 Y iHifiM Itil Org-a n hrvatsko-slavonskoga šumarskoga dnjžtva. -iljiije i izdaje ći odbor hrv. slay, šaiuarskoga flrnžtva. Prvi tečaj. Br. 1. Izdano dnp 1. slečnja 1877. Izlazi svakoga četvrt god išta. — Ciena je za ciplu godinu praviih Lla* novom 4 for.; poihipirajueim, koji plaćaju veći prinos od Ti for-, l>ez pliitno; za 1 agarsko pomoćno osoblje, koji sii članovi, ´2 for., inače :! for.; za neelanove fi for. — Za oglase plaća se od svakoga petit ređka fi novi-, onim erarae pristojbi´, inače prema veličini prostora. Zagreb 1877. Knjigotiakarna i litografija C. Albrcelita. Ü: I/sJ Prije sto godina izašao je prvi broj Šumarskog lista (1. I 1877. g.) 362 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 79 <-- 79 --> PDF |
jemu se pozivaju šumari na osnivanje posebnog šumarskog društv a i stručnog lista. U siječnju 1876. godine poslao je Vladoje Kereškenji svim šumarima u Hrvatskoj i Slavoniji okružnicu kojom ih poziva na osnivačku skupštinu 18. listopada 1876. godine u Zagrebu. Na toj skupštini osnovano je HRVATSKO-SLAVONSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO. Ne više kao Sekcija Gospodarskog, već kao samostalno DRUŠTVO. Za prvog predsjednika izabran je Ante Tomić, šumarska starina koji je učestvovao i na prvoj osnivačkoj skupštini 1846. godine. Za tajnika je izabran Vladoje Kereškenji. Ovu skupštinu smatramo i rođendanom šumarskog lista. Skupština je prihvatila njegovo izlaženje, a rukopis prvog broja bio je pripremljen po uredniku Kereškenjiju. Prvi broj izašao je prvi siječnja 1877. godine. Urednik ŠUMARSKOG LISTA i tajnik DRUŠTVA Vladoje Kereškenji nije ugledao prvi broj. Umro je naprasitom smrću 2. prosinca 1876. godine u 31. godini života. ŠUMARSKI LIST je najstariji tehnički časopis SLAVENSKOG JUGA. Od prvog broja do danas izlazio je neprekidno i popunio preko 51000 stranica vrijednog sadržaja. Bogat napisima iz društvenog života, bogat stručnim i znanstvenim člancima te prikazima ŠUMARSKI LIST je obavljao veliku stručnu i društvenu ulogu u šumarskoj i drvarskoj struci. Najbolja pera naših struka iznosila su na njegovim stranicama svoje misli i iskustva. I ne samo to. ŠUMARSKI LIST je pisanom rječju vjerna slika političkih i privrednih prilika toga stogodišnjeg razdoblja. Od osnutka DRUŠTVA do 1919. godine održane su 44 skupštine. U tome bogatom razdoblju šumarski stručnjaci rješavali su, okupljeni oko svoje organizacije stručnu šumarsku i drvarsku problematiku i sve se više otimali ispod germanskog i ugarskog, ali, nažalost, samo stručnog, a ne privrednog utjecaja. Toj samostalnosti najviše je doprinijelo vlastito UČILIŠTE u Križevcima, i kasnije ŠUMARSKA AKADEMIJA u Zagrebu. Polagano se razvijala vlastita hrvatska šumarska škola koja je danas cijenjena širom svijeta. U radu društva veoma su često prevladavala staleška pitanja. Velik uspjeh učinjen je u tome razdoblju izgradnjom ŠUMARSKOG DOMA. DOM je izgradila struka vlastitim sredstvima. Godine 1898. ŠUMARSKI DOM je završen te u njegovim prostorijama započinje s radom ŠUMARSKA AKADEMIJA. HRVATSKO-SLAVONSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO ima u tome razdoblju prisnu vezu s KRANJSKO-PRIMORSKIM GOZDARSKIM DRUŠTVOM, osnovanim 1875. godine te sa SRPSKIM ŠUMARSKIM UDRUŽENJEM, osnovanim 1905. godine. 1921. godine došlo je do sjedinjenja HRVATSKO-SLAVONSKOG, SRPSKOG, KRANJSKO PRIMORSKOG društva te ŠUMARSKE ORGANIZACIJE ZA BOSNU I HERCEGOVINU u JUGOSLAVENSKO ŠUMARSKO UDRUŽENJE koje djeluje do okupacije Jugoslavije 1941. godine. Inicijativa za stvaranje jedinstvenog UDRUŽENJA dana je na 45. redovnoj sjednici HRVATSKO- SLAVONSKOG ŠUMARSKOG DRUŠTVA, dne 13. rujna 1919. godine. U tome čitavom razdoblju ŠUMARSKI LIST vjerno prati zbivanja u struci i njena htijenja. Do oslobođenja naše Zemlje naš časopis imao je |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 80 <-- 80 --> PDF |
ukupno 20 redakcija. Urednici su bili Vrbanić Kesterčanek, Rački, Dojković, Kozarac, Partaš, Kern, Kosović, Petračić, Marinović, Čeović, Ugrenović, Levaković, Petar Prpić i Balen. Fran Kesterčanek, Josip Kozarac i Andrija Petračić ostavili su kao urednici prvog pedestogodišta ŠUMARSKOG LISTA najjači utisak. Posjedovanje oštre inteligencije, odličnim poznavanjem šumarske struke, marljivošću i veoma razvijenim osjećajem patriotizma, Kesterčanek je obavio velik utjecaj na sadržaj ŠUMARSKOG LISTA, a tako i na uzdizanje šumarske struke. U svojim nastojanjima on se ističe u obuhvaćanju šumarske problematike čitavog područja Jugoslavije. Josip Kozarac, taj izuzetno nadareni pisac a isto tako i odličan šumarski stručnjak, dao je ŠUMARSKOM LISTU poseban pečat. Osim njegova znalačkog uređivanja našeg časopisa Kozarac je napisao niz veoma zapaženih stručnih članaka iz šumsko-uzgojne problematike posavskih državnih šuma. Biranim riječima i oštrom logikom Kozarac je napisao članke koji su danas doživjeli potvrdu u rezultatima suvremenih naučnih istraživanja. Andrija Petračić, taj neumorni znanstveni, pedagoški i društveni radnik djelovao je na podizanje znanstvenog nivoa ŠUMARSKOG LISTA, nastavljajući time djelo svoga učitelja Kesterčaneka. Tim nastojanjima pridružili su se kasnije Ugrenović i Levaković i tako ŠUMARSKI LIST postaje, ne samo društveno i stručno glasilo nego i znanstveni šumarski i drvarski časopis. Zbog naučnih članaka iz područja naših struka ŠUMARSKI LIST tražen je u stručnim i znanstvenim krugovima širom čitava svijeta. Starojugoslavensko šumarsko UDRUŽENJE borilo se u svome prvom razdoblju rada za donošenje ZAKONA O ŠUMAMA. Bez zakona bilo je Šumarski dom izgrađen je 1896 g. |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 81 <-- 81 --> PDF |
veoma teško gospodariti šumama koje su sve više postajale žrtva domaćeg i inozemnog kapitala koji je prekomjernom sječom stvarao velike profite. Zakon o šumama koji je donesen krajem 1929. godine nije donio velike promjene budući se nije provodio u život. U borbi protiv devastacije šuma naročito se isticao Ugrenović. On veoma oštro napada korumpirani starojugoslavenski režim s obzirom na njegov, odnos prema šumi. Značajni su njegovi članci »Kuda brodimo« i »Brod tone« te niz njegovih ostalih napisa koje piše kao urednik ŠUMARSKOG LISTA. Ugrenović oštro napada igru oko nedonošenja ZAKONA 0 ŠUMAMA, nebrigu za kras i goleti te potpunu indolentnost vlasti prema pustošenju šuma. Racionalni, trijezni i dalekovidni znanstvenik Antun Levaković napisao je kao urednik ŠUMARSKOG LISTA u vrijeme trajanja šestojanuarske monarhističko- unitarističke diktature Kralja Aleksandra, a netom poslije donošenja ZAKONA 0 ŠUMAMA — da se tek nada, da će prilike šumarstva u državi biti stabilizirane onako kako to zahtijevaju principi racionalnog ekonomiziranja i dobre šumarske politike. Osam godina poslije donošenja ZAKONA O ŠUMAMA na 61. godišnjoj glavnoj skupštini JUGOSLAVENSKOG ŠUMARSKOG UDRUŽENJA, struka očajnički vapi poklikom »Spašavajmo naše šume ! ! ! «. Kako vidimo Zakon nije donio bitne promjene. Rat i okupacija Jugoslavije u razdoblju od 1941—1945. uvjetuju zamiranje rada DRUŠTVA. To razdoblje s veoma nepovoljno odražava na obim i kvalitetu sadržaja ŠUMARSKOG LISTA. Suradništvo je u tim teškim ratnim prilikama, pritisnuto okupatorskim terorom, opalo na minimum. Poslije napada Hitlera na Jugoslaviju brojni inženjeri i studenti šumarstva aktivno sudjeluju u NOP-u i NOB-u. Jedan od dokaza o tome su naši nosioci Partizanske spomenice 1941. — Franjo Knebl, Čedo Grbić, Velimir Jakić, Rade Janjanin, Ante Radovčić, Ivan Radetić, Davorin Žeravica i Branko Matić. Dugačak je popis onih inženjera i studenata šumarstva koji su svoje živote dali za slobodu domovine. Svjedoče o tome i drugovi narodni heroji koji su nikli iz krila ove struke. To su Franjo Knebl, Velimir Jakić, Rade Janjanin i Čedo Grbić. Imena jednog broja šumarskih inženjera i studenata šumarstva koji su dali živote za slobodu naše zemlje ispisana su na spomen ploči u Šumarskom domu. Ponosni smo na sve mrtve i žive koji su dajući svoj život i stavljajući ga na raspolaganje idealima radničkog pokreta i težnji za slobodom, omogućili da se uključimo u proslavu tridesetpetgodišnjice Narodne revolucije. Rad DRUŠTVA ponovno je oživljen iza oslobođenja Zemlje. Na 66. redovnoj skupštini DRUŠTVA održanoj dne 19. kolovoza 1945. godine zaključeno je da se nastavi s radom. Od tada do danas održano je 20 skupština. Rad DRUŠTVA u poslijeratnom razdoblju obnove Zemlje bio je neobično sadržajan. Možemo bez dvoumljenja reći da je to najplodnije razdoblje u njegovu dugogodišnjem radu. Obnova zemlje tražila je maksimalan napor šumarskih stručnjaka jer zeleno blago bilo je, gotovo, jedini izvor za stvaranje moderne industrije i blagostanja koje danas imamo. Svakako da je moralo biti i žrtava. |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 82 <-- 82 --> PDF |
Plodno tridesetogodišnje razdoblje obiluje brojnim stručnim sastancima, bogatom izdavačkom djelatnošću te velikim koracima naprijed u jednoj i drugoj struci. Na nizu plenarnih sastanaka koje je Savez organizirao izvan skupštinskih termina održana su brojna predavanja i savjetovanja, na kojima se rješavaju vitalni problemi struke. Rapravljalo se o onome što je tražio život. Istina je, da brže idemo naprijed. U ovome trenutku mi nismo toga niti svjesni, ali kada pogledamo unatrag 5, 10 ili 20 godina vidimo velike promjene, kako u šumarskoj tako i u drvarskoj struci. Velike promjene unijelo je moderno uzgajanje, zaštita i uređivanje šuma. Još veće promjene unesene su u one šumarske discipline koje su povezane s primjenom strojeva kao što su iskorišćivanje šuma i gradnja šumskih prometnica. Trend privrednog razvoja i suvremena urbanizacija Zemlje donijeli su nam jednu novu, ali veoma zanimljivu problematiku — ULOGU ŠUME U ZAŠTITI ČOVJEKOVE OKOLINE. U novonastalim prilikama potrebno je šumske ekosisteme održati što stabilnijima te istovremeno osigurati drvnu sirovinu za kojom je sve veća potražnja. K tome je potrebno dodati da smo se našli u veoma uskoj vezi s nekim drugim privrednim granama kao što su na primjer turizam i promet. Sve to daje šumarstvu jedan izuzetan značaj u današnjem modernom društvu. Teško je, međutim reći sa sigurnošću, da li na najbolji način krećemo naprijed. Svjesni smo, na primjer toga, da smo zanemarili krš. O tome kakvi smo bili kao DRUŠTVO i struka reći će oni iza nas. ŠUMARSKI LIST je i dalje ostao ogledalo struke. U razdoblju od oslobođenja do danas imao je deset redakcija. Urednici su bili Anić, Bunjevčević, Benić, šafar, Knežević, Androić, Cvitovac, Potočić i Prpić. Svi nabrojeni urednici nastojali su da časopis bude što bolji i da se prilagodi zahtjevima struke svojim sadržajem. Koliko se u tome uspjelo čuti će se, također kasnije. |