DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 70     <-- 70 -->        PDF

Dugoročnije razvojne mogućnosti nije moguće realno sagledati bez
mehaničke i kemijske prerade drveta. U prosječnoj sječivoj masi od oko
4 min3 (godišnje .krupnije drvo za mehaničku preradu manje više je statička
veličina i ne podliježe značajnijim oscilacijama, što nije slučaj u
proizvodnji i namjeni upotrebe i prerade prostornog drveta. Bilansi -ukazuju
da postepena supstitucija ogrijevnog drveta drugim energetskim izvorima
i neiskorištenim mogućnostima šumske proizvodnje tanjih sortimenata kao
i otpadaka iz primarne, polufinalne i finalne prerade drveta, osiguravaju
izgradnju jednog kapaciteta ploča, jednog kapaciteta sulfatne celuloze te
proširenja postojećih kapaciteta kemijske prerade drveta.


Dosadašnje regionalne neusklađenosti u razvoju Hrvatske prisutne su
i u kompleksu šumarstva, mehaničke i kemijske prerade drveta. U smislu
Ustavnih postavki, jednu od osnovnih aktivnosti imeđuopćinskih zajednica
čine zajedničko sagledavanje i optimalnu valorizaciju što skladnijeg razvoja.
Ima li se u vidu da se u izvjesnoj mjeri nedovoljno razvijena područja
poklapaju s područjima u kojima je šumovitost iznad republičkog prosjeka,
kao i da su to područja najčešće bez razvijene prerade drveta, studijama


o regionalnom razvoju drvne industrije u isklopu razvoja ostale industrije
treba pokloniti najveću pažnju, bez obzira što je to delikatan i vremenski
dugotrajan proces.
2. 2 Industrija celuloze i papira
Industrija celuloze i papira u posljeratnom razdoblju karakterizira
značajno povećanje proizvodnje. Tako je od 1939—1973. godine u Jugoslaviji
proizvodnja vlakanaca povećana od 38000 na 561000 tona, a papira od 35000
na 585 000 tona, u Hrvatskoj proizvodnja vlakanaca od 8200 na 56000 tona,
a papira od 11000 na 117 000 tona. S potrošnjom od Oko 35 kg papira po
stanovniku, koja je za oko deset puta manja od potrošnje najrazvijenijih
zemalja svijeta odnosno za oko pet puta manja od razvijenijih zemalja
Evrope, Jugoslavija se nalazi pri dnu svjetske i evropske ljestvice potrošnje.


Međutim, u tom razdoblju postignuta proizvodnja nije u skladu s raspoloživom
sirovkiskom bazom. Dok na primjer švedska, Finska, Zapadna
Njemačka i Austrija proizvode po hektaru šumske površine preko 300 kg
celuloze, Francuska i ČSR oko 150, Jugoslavija 60, Hrvatska svega oko 35
kg/ha, iako je po drvnoj masi očuvanih šuma s oko 180 min m3 u Jugoslaviji
na drugom mjestu, u proizvodnja vlakanaca je na trećem a u proizvodnji
papira, kartona i ljepenke na četvrtom mjestu, što očito ukazuje na
zaostajanje ove djelatnosti u Hrvatskoj. Osim toga, pomanjkanje kapaciteta
za kemijsku preradu drveta, onemogućuje daljnje iskorištenje postojećih
resursa prostornog drveta, odnosno povećanje sječive bruto mase od sadašnjih
četiri na pet min rn3. Zakašnjeli uzgojni zahvati u mlađim sastojinama,
osim toga će negativno utjecati na kvalitetu budućih sastojina.


U razdoblju od 1966—1970. godine, proizvodnja je povećana stopom
od 8,1 (u čemu u grupaciji proizvodnje vlakanaca i papira stopom od 3,7
a u grupaciji prerade papira stopom od 12,1) također ukazuje na zaostajanje


354