DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 66 <-- 66 --> PDF |
1. ŠUMARSTVO POSLIJE OSLOBOĐENJA U periodu poslije rata šumarstvo se našlo u veoma složenoj situaciji. Trebalo je osigurati velike količine drva za obnovu zemlje, osigurati dovoljno sirovina prerađivačkoj industriji u isto vrijeme izvozom pribaviti što više deviza potrebnih za industrijalizaciju zemlje. Izvršavanje ovih zahtjeva bilo je otežano zbog pomanjkanja mehanizacije, stručne radne snage i nedovoljne otvorenosti šuma (nedostataka prometnica). Uza sve trebalo je očuvati i proizvodnu sposobnost šuma, stabilitet šumskih ekosistema i njihovu ekološku ravnotežu. A prije svega šumarstvo je trebalo da se kao privedna grana uklopi u novi društveni sistem i postane njegov organski dio. Revolucionarni akt učinjen je Zakonom o agrarnoj reformi i kolonizaciji od 23. kolovoza 1945. godine i Zakonom o proglašenju šuma Imovnih Općina i zemljišnih zajednica općenarodnom imovinom od 15. travnja 1947. god. Tim aktima državni šumski poisjed u značenju općenarodne imovine porastao je na 7910/», a 2P/o šuma ostalo je u rukama privatnog maloposjednika, uglavnom seljačkog naroda. Prema podacima »dugoročne osnove sječa « bivše Glavne uprave za šumarstvo na području Hrvatske bilo je tada registrirano 2 387 019 ha šume i šumskih površina, u kojoj je uračunato i 539 082 ha neobraslog, golog šumskog tla. To ujedinjenje šumskog posjeda u jednu jedinstvenu općenarodnu imovinu predstavlja kraj jedne epohe u kojoj je šumska supstanca bila izrabljivana u korist pojedinaca i u korist domaćeg i stranog kapitala, osobito od kraja prošlog stoljeća do Oslobođenja. Bogatstvo šuma Hrvatske (i Slavonije), a zatim Bosne, služilo je u velikoj mjeri izgradnji Budimpešte, Beča, Ziinicha, Brüssela, Pariza, Londona a malo i nimalo za razvoj vlastite zemlje. Izrabljivanje šuma, posebno putem tzv. dugoročnim ugovora, nisu mogli zaustaviti u onim političkim i društvenim odnosima brojni apeli stručnih šumarskih krugova okupljeni u Hrvatsko-slavonskom šumarskom društvu odnosno u Jugoslavenskom šumarskom udruženju koje nastavilo rad Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva u razdoblju bivše Jugoslavije. Oslobođenjem zemlje 1945. godine i stvaranjem osnovnih uvjeta za nove, socijalističke društveno-ekonomske odnose počinje i nova epoha šumarstva. Nakon prevladavanja prvih lutanja, u kojima su šume bile podjeljene na šume saveznog, republičkog i lokalnog značaja, šume služe Društvu kao cjelini. Novo Društvo koje se počelo stvarati u svom prvom Petogodišnjem planu već predviđa odlučne mjere za razvoj i unapređenje šuma. No te prve mjere, u kojima je bilo predviđeno da se sječa s 5,6 mil. m3 u 1947. godini postepeno smanjuje na 4,6 mil. m3 u 1951. god. nisu se mogle ostvariti. Naprotiv, potreba da se otkloni nova opasnost za samostalnost naše zemlje, zahtijevala je da se ponovo posegne u šume, no ovaj put za industrijalizaciju i za opći privredni razvoj zemlje. Tako je već 1948. god. sječa povećana na 6,4 mil. m3, 1949. na 7,5 mil m3 pa se tek od 1950. sječom od 6,9 mil. m3 počela ova smanjivati na prije planiranu razinu, ma 4,7 mil. m3, koje je postignuta 1953. god. U tom je periodu, dakle posječeno za oko 9 mil. m3 više nego što su šume mogle trajno davati bez opasnosti za svoj proizvodni potencijal. I posljednja primjerci starih slavonskih hrastova i velik dio najljepših preostalih banijskih i moslavačkih bukovih šuma ugrađeni su u temelje naše samostalnosti i naših novih društveno ekonomskih odnosa. Napor naših radnih ljudi, šumarskih stručnjaka i ostalih radnika 350 |