DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 63 <-- 63 --> PDF |
IV. ŠUMARSTVO I DRVNA INDUSTRIJA HRVATSKE U PROŠLOSTI, SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI UVOD U ovome svečanom trenutku kada slavimo trostruki jubilej: 130. godišnjicu osnutka Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva, 100. godišnjicu kontinuiranog izlaženja stručnog glasila Društva Šumarskog lista i 35. godišnjicu ustanka naših naroda za oslobođenje zemlje od tuđinske okupaoije, željeli bi da veoma sažeto prikažemo razvoj šumarstva i drvne industrije u prošlosti, stanja ovih — za Socijalističku Republiku Hrvatsku i Jugoslaviju — važnih privrednih grana u našoj epohi i ulogu šuma te mehaničke i kemijske prerade drveta (drvne industrije) u budućnosti. Razvoj drvne industrije u nas ima početak koncem 18. i početkom 19. stoljeća ali se intenzivnije odvijao u novije vrijeme a za šumarstvo pak ne znamo za početak, jer se u svom prvobitnom i primitivnom obliku podudara s pojavom čovjeka na našoj planeti. Ljudsko je društvo u svom nastojanju i kroz sve daljnje faze svoga razvoja bilo najtješnje vezano na šumu a drvo je kao materija bilo korišteno još prije kamenog doba, pa neki arheolozi s pravom predpostavljaju da je prije kamenog doba postojalo drveno doba. No sve do konca 18. stoljeća povijest šuma i odnos čovjeka prema njoj ogleda se u razaranju odnosno uništavanju šume u golemim razmjerima. O tom uništavanju malo se vodilo ostale su pustoši i goleti Azije, saharska pustinja, kasnije pustoši Mediteranskog bazena i Središnje Amerike. Tek znanstveno utvrđene činjenice dovele su do spoznaje da za život dva najvažnija faktora tlo i voda u svojem opsegu i stabilitetu zavise o postojanju šume i njenom održavanju te da narušavanje ovog stabiliteta i opasnost koja od toga prijeti čovječanstvu donosi modernoj civilizaciji niz teških problema. Znanost nije do sada uspjela naći adekvatnu zamjenu biološkoj funkciji šuma. Ta je pak funkcija toliko raznolika i sudbonosna za egzistenciju čovjeka da se u času, kada je odnos broja stanovnika i šumske površine dostigao kritični nivo, uslijed straha prije svega od nestašice drva, pristupilo uklanjanju stihije i donošenju pojedinih dokumenata i odredbi koje su imale za cilj da reguliraju odnos ljudi prema šumi i da je zaštite od neracionalnog iskorišćavanja i unišavanja. O tome govore brojni dokumenti iz prošlosti koji u našim krajevima datiraju od prije gotovo 900 godina tj. od propisa o šumama koji se nalaze u pojedinim gradskim statutima (ninskom iz 1103. god., korčulanskom iz 1214., splitskom 1240., dubrovačkom iz 1272., trogirskom iz 1327. godine i drugim). Nije slučajno da su se ti dokumenti o očuvanju Referat je zajednički rad prof. Dr M. Androića kao nosioca i ing. B. Čopa, ing. N. Gogera te prof. Dr Zv. Potočića kao suradnika. |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 64 <-- 64 --> PDF |
šuma i njene supstance pojavile prvo na području sadašnjeg Krasa. Tu je, naime, došlo najranije do narušavanja prvotnih šumskih ekosistema uslijed antropogenih i zoogenih faktora koji su u nepovoljnim ekološkim uvjetima narušili ekološku ravnotežu do te mjere da su šumske zajednice zarnjenjene različitim degradacijskim stadijima s terminalnom fazom golog krša. Taj nezaustavljivi proces uništavanja šuma doveo je između 300. i 1300. godine do toga, da je šumska površina reducirana na jednu četvrtinu prijašnje. Na ostalom području Hrvatske kao i u Slavoniji proces krčenja šuma i pretvaranja šumske površine u pašnjake d oranice nastupio je nešto kasnije. Samo u razdoblju od 1815 — 1850. godine (tijekom 35 godina) izkrčeno je u Slavoniji 80 000 kat. jutara šuma a narednih 40 godina daljnjih 80 000 jutara. I dok su na području Krša već bile očigledne tragične posljedice nestanka šuma, u kontinentalnom području nastavio se i dalje proces krčenja i neracionalne sječe. U tadašnjim društveno-ekonomskim uvjetima taj se proces nije mogao zaustaviti. Državni šumski posjed iznosio je tek 19"/o ukupno šumske površine, i to isključivo na području bivše Vojne Krajine, 81"/o šuma pripadalo je raznim kategorijama šumo vlasnika: zemljišnim zajednicama, imovnim općinama, dioničkim društvima, crkvenim općinama, urbarima, brojnim privatnim velesposjednioima i još brojnijim šumskim maloposjednicima. Razumljivo je dakle, da u takvim političko- ekonomskim uvjetima nije moglo biti riječi o gospodarenju šumama, koje bi se zasnivalo na znanstvenim postavkama, a koje su već koncem 18. stoljeća u Evropi, osobito u Francuskoj i Njemačkoj, daleko prerasle zakonske mjere za očuvanje šuma i predstavljale sigurne temelje razvoja šumarske znanosti. Dvadesetodišnje nastojanje hrvatskih šumara Šporera, Kosa i Toimića da se osnuje šumarska škola u Hrvatskoj urodila je plodom 1860. godine kada je osnovano Goispodarsko-šumarsko učilište u Križevcima, prva takva škola na Slavenskom jugu. Osnutkom ovog učilišta postignuta su dva važna cilja: otvorila se mogućnost izobrazbe većeg broja domaćih sinova za šumarsku struku i stvorene su predpostavke za intenzivniju primjenu znanosti u šumarstvu." Kada bi ukratko rezimirali razvoj šumarstva u razdoblju od početka kapitalističke ere odnosno ukidanja feudalizma dolazimo do zaključka da je osnovna karakteristika tog razdoblja bila drastično smanjenje šumske površine, nepostojanje bilo kakove organiziranosti u gospodarenju sumarna i veliki broj šumovlasničkih kategorija. S Napoleonovom Ilirijom (1809—1813) prodiru u naše krajeve ideje gospodarskog liberalizma koje ostaju i poslije Napoleonovog pada. Nakon ukidanja feudalnog sistema (1848)) i djelomičnog ostvarenja političkih sloboda dolaze do izražaja i novi pogledi na važnost šumske privrede. Austrijski Zakon o šumama iz 1852. godine ptnošinuje se i na Hrvatsku a carski patenti ostaju na snazi čak do 1929. godine. Na području tzv. civilne Hrvatske, stvaraju se zemljišne zajednice, a na području bivše Vojne Krajine, koja je ukinuta 1871. godine, od državnog šumskog posjeda obrazuju se imovne općine. No u pretkapitalističko kao i * Križevačka škola prerasla je u Šumarsku akademiju, koja je 1898. premještena u Zagreb i prislonjena uz Mudroslovni fakultet Sveučilišta, da bi se 1919. godine osnivanjem Polj. šumarskog fakulteta, šumarska nastava podigla na sveučilišni razinu. 348 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 65 <-- 65 --> PDF |
u naredno kapitalističko doba veliki dio šuma u rukama je velikih posjednika, korporacije i akcionarskih društava ikoji do kraja iscrpljuju šume. Statistički podaci dz 1938. godine pokazuju da je na tadašnjem teritoriju Hrvatske u to vrijeme državni šumski posjed iznosio 17*/« dok je 83P/opripadalo raznim, već navedenim, kategorijama vlasnika. RAZVOJ DRVNE INDUSTRIJE (mehaničke i kemijske prerade drva) U tome razdoblju gotovo da se i ne može govoriti o drvnoj industriji u pravom smislu riječi, jer veliko bogatstvo sirovina i obilje radne snage nisu mogle doći do izražaja bez izgradnje glavnih prometnica i energetskog rješenja. Osim toga u pitanju je bilo i tržište i investiciona sredstva. Međutim, manualna obrada drva (cjapanje d tesanje) obavljala se mnogo stoljeća prije. Što više, imožemo reći da je upotreba i prerada drva stara koliko i ljudski rod. Već paleolitski čovjek izrađuje od drva oružje za obranu i lov, a u neolitskom gradi sojenice i čunove. Iz starog Egipta poznata je izrada furnira, rezbarstvo i intarzije, a stari Grci vršili su poliranje, bojanje i štitu drva. U doba feudalizma najveća količina drva upotrebljava se za građevni materijal, nastambe i brodove. Ipa´k sva ta djelatnost nema razmjera i karakteristike industrije. Počeci mehaničke prerade drva nastaju pojavom pilana. Prvu pilanu u nas podigli su Pavlini u Crikvenici (1428. god.), a zatim Zrinski u Ćabru (1651. god.). Pilane zatim niču u velikom broju po Gorskom Kotaru i to do 1874. godine na vodeni, a od tada i na parni pogon. Naime te, 1874. godine podignuta je prva veća pilana na parni pogon u Lokvama s kapacitetom od 15000 m3 četinjača i 5000 m3 bukovine. U Slavoniji pilane se podižu mnogo kasnije. Prva, na vodeni pogon, podignuta je u Kraljevoj Velikoj 1754. godine, a zatim se grade pilane u Krivaji kod Orahovice, Nuštru drugim mjestima. Od 1858. do 1890. godine u Slavoniji i Sjevernoj Hrvatskoj podignuto je 35 pilana s godišnjim kapacitetom od cea 433000 m3. Pilane podižu uglavnom njemačke tvrtke. Strani kapital u to vrijeme sve više prodire u Hrvatsku, a osobito u doba apsolutizma. Prvo strano industrijsko poduzeće Societe d´importation de chene, samo u nekoliko godina svoga rada u Slavoniji posjaklo je preko milijun hrastovih stabala. Angažiran je bio i švicarski, austrijski, njemački, francuski, engleski i talijanski kapital i to u industriju tvrdog drva, dok je prerada mekog drva bila u rukama malih domaćih poduzetnika. Poslije propasti Austro-Ugarske monarhije u bivšoj Jugoslaviji strani kapital ostaje i dalje, jer pokušaj njegove eliminacje ili smanjenja početkom dvadesetih godina nije uspio. Najviše su zastupane pilane, dok je pogona za finalne proizvode bilo u iznimno malom broju (neke tvornice tanina i suhe destilacije). Period za vrijeme rata 1941—1945. obilježen je velikim štetama što su ih počinili okupatori u šumarstvu i drvnoj industriji. Okupatori su izvršili gole sječe na velikim površinama, osobito uz ceste i željezničke pruge, spalili mnoge zgrade, uništili 3P/o a oštetili 36´/o industrijskih pogona, a svi radovi na regeneraoiji, uzgoju i zaštiti šuma su prestali. 349 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 66 <-- 66 --> PDF |
1. ŠUMARSTVO POSLIJE OSLOBOĐENJA U periodu poslije rata šumarstvo se našlo u veoma složenoj situaciji. Trebalo je osigurati velike količine drva za obnovu zemlje, osigurati dovoljno sirovina prerađivačkoj industriji u isto vrijeme izvozom pribaviti što više deviza potrebnih za industrijalizaciju zemlje. Izvršavanje ovih zahtjeva bilo je otežano zbog pomanjkanja mehanizacije, stručne radne snage i nedovoljne otvorenosti šuma (nedostataka prometnica). Uza sve trebalo je očuvati i proizvodnu sposobnost šuma, stabilitet šumskih ekosistema i njihovu ekološku ravnotežu. A prije svega šumarstvo je trebalo da se kao privedna grana uklopi u novi društveni sistem i postane njegov organski dio. Revolucionarni akt učinjen je Zakonom o agrarnoj reformi i kolonizaciji od 23. kolovoza 1945. godine i Zakonom o proglašenju šuma Imovnih Općina i zemljišnih zajednica općenarodnom imovinom od 15. travnja 1947. god. Tim aktima državni šumski poisjed u značenju općenarodne imovine porastao je na 7910/», a 2P/o šuma ostalo je u rukama privatnog maloposjednika, uglavnom seljačkog naroda. Prema podacima »dugoročne osnove sječa « bivše Glavne uprave za šumarstvo na području Hrvatske bilo je tada registrirano 2 387 019 ha šume i šumskih površina, u kojoj je uračunato i 539 082 ha neobraslog, golog šumskog tla. To ujedinjenje šumskog posjeda u jednu jedinstvenu općenarodnu imovinu predstavlja kraj jedne epohe u kojoj je šumska supstanca bila izrabljivana u korist pojedinaca i u korist domaćeg i stranog kapitala, osobito od kraja prošlog stoljeća do Oslobođenja. Bogatstvo šuma Hrvatske (i Slavonije), a zatim Bosne, služilo je u velikoj mjeri izgradnji Budimpešte, Beča, Ziinicha, Brüssela, Pariza, Londona a malo i nimalo za razvoj vlastite zemlje. Izrabljivanje šuma, posebno putem tzv. dugoročnim ugovora, nisu mogli zaustaviti u onim političkim i društvenim odnosima brojni apeli stručnih šumarskih krugova okupljeni u Hrvatsko-slavonskom šumarskom društvu odnosno u Jugoslavenskom šumarskom udruženju koje nastavilo rad Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva u razdoblju bivše Jugoslavije. Oslobođenjem zemlje 1945. godine i stvaranjem osnovnih uvjeta za nove, socijalističke društveno-ekonomske odnose počinje i nova epoha šumarstva. Nakon prevladavanja prvih lutanja, u kojima su šume bile podjeljene na šume saveznog, republičkog i lokalnog značaja, šume služe Društvu kao cjelini. Novo Društvo koje se počelo stvarati u svom prvom Petogodišnjem planu već predviđa odlučne mjere za razvoj i unapređenje šuma. No te prve mjere, u kojima je bilo predviđeno da se sječa s 5,6 mil. m3 u 1947. godini postepeno smanjuje na 4,6 mil. m3 u 1951. god. nisu se mogle ostvariti. Naprotiv, potreba da se otkloni nova opasnost za samostalnost naše zemlje, zahtijevala je da se ponovo posegne u šume, no ovaj put za industrijalizaciju i za opći privredni razvoj zemlje. Tako je već 1948. god. sječa povećana na 6,4 mil. m3, 1949. na 7,5 mil m3 pa se tek od 1950. sječom od 6,9 mil. m3 počela ova smanjivati na prije planiranu razinu, ma 4,7 mil. m3, koje je postignuta 1953. god. U tom je periodu, dakle posječeno za oko 9 mil. m3 više nego što su šume mogle trajno davati bez opasnosti za svoj proizvodni potencijal. I posljednja primjerci starih slavonskih hrastova i velik dio najljepših preostalih banijskih i moslavačkih bukovih šuma ugrađeni su u temelje naše samostalnosti i naših novih društveno ekonomskih odnosa. Napor naših radnih ljudi, šumarskih stručnjaka i ostalih radnika 350 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 67 <-- 67 --> PDF |
zaposlenih u tom razdoblju bio je izuzetan. Teret organizacije eksploatacije šuma padao je na ono onalo šumarskih stručnjaka, a potreba da se milijuni tona drva izvuku iz tada besputnih šuma, takorekuć bez mehanizacije, predstavljalo je gotovo besprimjeran napor i ogromno požrtvovanje radnih ljudi zaposlenih u šumarstvu. U ovoj epohi u kojoj su šume služile i poslužile narodu u njegovim historijski odsudnim trenucima, učinjen je u našoj društveno ekonomskoj zajednici novi, odlučan korak konačnom oslobođenju radnog čovjeka. Nova društvena kretanja lome i mijenjaju dotadašnji budžetsko-činovnički sistem organizacijskog modela šumarstva i preko društvenog upravljanja u ustanovama sa samostalnim financiranjem stvoren je šezdesetih godina novi, jedinstven model gospodarenja šumama, formirana su šumarskoprivredna poduzeća s radničkim samoupravljanjem. Time je stvorena mogućnost da se i u šumarskoj proizvodnji pristupi utvrđivanju rezultata radnih kolektiva i dosljedno tome, da sami radnici odluče o raspodjeli rezultata svog rada. Od nekadašnjeg neuglednog, izrabljivanog šumskog radnika, od slabo cjenjenog zanimanja stvara se profesija u kojoj mehanizacija radnih procesa sve više istiskuje grubi fizički rad u neuporedivo boljim uvjetima rada i boravka u šumskim i brdskim prostranstvima. Premda je od 1945. do 1956. godine izrađeno i rekonstruirano 1375 km šumskih cesta i kamionskih vlaka, ipak je to samo 3,9 km na 1000 ha šuma. Nastavljeno je dalje otvaranje i do sada je izrađeno 6500 km šumskih komunikacija ili 5,2 km na 1000 ha šume. Slijede planovi da se do 1980. godine postigne 10 km prometnica na 1000 ha šume i time približi mogućnosti da se bez gubitaka izvezu iz šume i jeftini, proredni materijali za opskrbu industrije ploča i papira a šumama osigura bolja njega. Vlastitim sredstvima podignuto je oko 25000 ha topolovih i četinjarskih intenzivnih kultura i plantaža. Uložena su i značajna sredstva u daljnju mehanizaciju pa je vrijednost oruđa za rad po zaposlenome od 3600 N. din. u 1964. god. porasla na 8300 N. din. u 1969. godini. Međutim potrebna su daljnja ulaganja u šumsku proizvodnju, prvenstveno u šumske komunikacije pa da se na svim šumskim površinama može prići racionalnijem gospodarenju šumama. Vlastita sredstva šumske proizvodnje za taj zahvat nisu dostatna. Mada su uvođenjem ovog modela u društvenim odnosima, ne smijemo biti potpuno zadovoljni postignutim rezultatima. Radni su kolektivi, pritisnuti logikom robno^ovčanih tržnih odnosa, gotovo u potpunosti okrenuti eksploataciji šuma kao izvoru sredstava. Velik se napori ulažu u izgradnju šumskih komunikacija i nabavku i uvođenje sve suvremenije mehanizacije, ali se radovi na uzgajanju šuma odvijaju u teškoćama. Uzgajanje šuma, naime, angažira i onako nedostatna novčana sredstva i radnu snagu, a ne daje odmah neposredne tržne efekte. U poslijeratnom periodu intenzivno se razvija rad na obrazovanju stručnih kadrova, kao i znanstvenoistraživački rad. šumarski fakultet postaje Odlukom Sabora 1960. god. samostalni fakultet u sastavu Sveučilišta. Godine 1945. osnovan je Institut za šumarska i lovna istraživanja u Zagrebu a kasnije Jugoslavenski institut za četinjače u Jastrebarskom — danas Šu |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 68 <-- 68 --> PDF |
marsiki institut u Jastrebarskom. U sklopu JAZU osnovan je 1950. godine Institut za eksperimentalno šumarstvo, koji je nastavio i rad 1947. godine osnovanog Saveznog instituta za pošumljavanje i melioraciju krša u Splitu. 2 RAZVOJ MEHANIČKE I KEMIJSKE PRERADE DRVA (DRVNE INDUSTRIJE) POSLIJE OSLOBOĐENJA 2.1 Mehanička prerada drveta Nakon oslobođenja počinje puni razvoj drvne industrije koju uz izuzutne napore na obnovi opustošene zemlje i potrebe povećanja izvoza karakterizira uvođenje suvremene opreme, izobrazba kadrova i postupno presferuktuiranje proizvodnje u korist finalnih proizvoda s posebnim naglaskom na asortimane viših faza obrade. U pojedinim razdobljima kretanja u drvnoj industriji bila su podvrgnuta oscilacijama koje proističu iz međuzavisnosti s ekonomskom politikom zemlje. Smatramo da se u tim kretanjima kompleksu šumarstva i drvne industrije nije dao niti se daje potreban značaj što se odrazilo na nezavidno financijsko-ekonomsko stanje ove radno intenzivne djelatnosti, poslovanje s gubicima ili na granici rentabiliteta, nemogućnosti formiranja sredstava za prostu i proširenu reprodukciju te osobnim dohocima koji su odnosu na ostale djelatnosti ptni dnu ljestvice. Tako se u sagledavanjima utjecaja privredne reforme pređpostavljalo da će drvna industrija u razdoblju od 1966—1970. godine doći u nepovolj niji po´Iožaj, što se i ostvarilo (osjetno poskupljenje osnovne sirovine, repromaterijala i usluga, zaleđene cijene, nedovoljno korištenje kapaciteta, visoki troškovi proizvodnje, carinske barijere zemalja uvoznica). Predviđena prosječna stopa rasta u tom petogodištu nije ostvarena. Razdoblje od 1971—1975. godine, koje u prvim godinama prati visoka stopa rasta, zbog recesije privrednih tokova na svjetskom planu odrazila se je i u drvnoj industriji Hrvatske, kalko u proizvodnji tako i u ostalim tehno-ekonomskim pokazatelj ima. U 1975. godini fizički obujam proizvodnje ostvaren je stopom od 5,3. Ukupni prihod s 37 800 zaposlenih ostvaren je s 7848 min N. din. izvoz s 1415, uvoz s 278 min N. din, a dohodak po radniku sa 54 000 N. din. Razvoj industrije za preradu drveta od 1976—1980. god. usmjeren je na racionalnije korištenje drvne mase i njezinu veću valorizaciju osobito u izvozu finalnih proizvoda. Time će se postići bolje iskorištenje postojećih resursa i približiti zemljama koje najracionalnije koriste industrijsko drvo kao mehaničku i kemijsku preradu. Proizvodnja finalnih proizvoda drvne industrije, koncipirana na moguć nostima plasmana, utjecatgrupama proizvoda i to: će na daljnje prestruktuiranje proizvodnje po u % 1965. 1970. 1975. 1980. piljena građa finalni proizvodi kemijska prerada1 50,442,76,9 44,8 44,8 6,4 32,0 61,9 6,1 26,2 69,0 4,8 i bez celuloze i papira 352 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 69 <-- 69 --> PDF |
Ocjenjuje se, da bi tako zacrtani razvoj omogućio povećanje fizičkog obujma stopom od dko 7,5% zaposlenosti od 38 000 na 40 000, produktivnosti od 6,3°/o, izvoza od oko 2 000 min N. din., .uz investiciona ulaganja od 1 800 min N. din. u kojima se uz sredstva za modernizaciju opreme predviđa i izgradnja jedne tvornice ploča kapaciteta od oko 70 000 m3. Proizvodnja važnijih proizvoda u odnosu na 1975. ´god. mogla bi iznositi: 1975. 1980. Indeks piljena građa i pragovi 000 m3 768 750 furnir i ploče 000 m3 87 215 247 namještaj u garni turama 000 gar. 76 140 184 namještaj u (komadima 000 kom 3305 5500 166 Dugoročna vizija, pored rješenja bremenitih tekućih problema drvne industrije (ikreditnoTmonetarna politika, pomanjkanje obrtnih sredstava, sistematske mjere, izvozne stimulacije, niski osobni dohoci, organizacijska nadgradnja), mora na osnovu samoupravnog planiranja, udruživanje rada i sredstava i zajedničkog sagledavanja težiti što skladnijem razvoju i razrješenju «konfliktnih« situacija a osobito: prestruiktuiranju proizvodnje, znanstveno-istraživačkocm radu, bilansiranju proizvodnje i mogućnosti plasmana, proizvodnosti rada, studiji najpogodnijih organizacionih oblika u sferi proizvodnje, prometa i bankarstva u kompleksu šumarstva, mehaničke i kemijske prerade drveta, usmjeravanju regionalnog razvoja. Prosječna godišnja stapa prestrukturiranja proizvodnje u korist finalnih proizvoda, u posljednjih desetak godina iznosila je oko 3,8. Ubrzanje tempa prestrukturiranja limitirana je, međutim, mogućnostima plasmana na domaćem i vanjskom tržištu, pomanjkanjem prodajnog isMadišnog prostora, obrtnih sredstava, škarama carinskih barijera zemalja uvoznica, visokim troškovima proizvodnje te oscilacijama pariteta valute. Manevarski prostor za uže prestrukturiranje postoji, jer oko 700 000 m3 proizvodnje piljenje građe, Oko 40°/o otpada na daljnju preradu u drvnoindustrijiskim poduzećima, oko 15% na ostale krupnije potrošače, a oko 45°/o na izvoz. Sve presudnije djelovanje tehničkog napretka na snagu i međunarodni položaj nacionalnih privreda traži stabilan i brz razvoj znanosti. Znanstveno-istraživački rad u kompletksu šumarstva i prerade drveta treba, više nego do sada, direktno vezati uz proizvodnju i rješavanju tekućih i dugoročnih zadataka Kadrovski potencijali fakulteta, stručnih škola i stručnjaka radnih organizacija, nisu dovoljno uključeni na rješavanju problema privrede. Strategija znanstveno-istraživačke djelatnosti utora biti inkorporirana u planove i programe udruženog rada šumarstva i prerade drveta. Po oslobođenju učinjeni su znatni napori na obrazovanju kadrova. Pored otvaranja drvno industrijskog odsjeka na šumarskom fakultetu u Zagrebu, više srednjih i tehničkih kao i stručnih škola za kvalificirane radnike, postojeća struktura zaposlenih ne odgovara (struktura zaposlenosti: oko 1,50/0 VSS — 0,8% VŠS — 6,4°/o SSS — 3,3% niža školska sprema — 3,7% VKV — 25,1% KV — 18,2°/o PKV i 41,0% NK. Osnova za daljnji brži razvoj leži u poboljšanju kvalifikacione strukture. |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 70 <-- 70 --> PDF |
Dugoročnije razvojne mogućnosti nije moguće realno sagledati bez mehaničke i kemijske prerade drveta. U prosječnoj sječivoj masi od oko 4 min3 (godišnje .krupnije drvo za mehaničku preradu manje više je statička veličina i ne podliježe značajnijim oscilacijama, što nije slučaj u proizvodnji i namjeni upotrebe i prerade prostornog drveta. Bilansi -ukazuju da postepena supstitucija ogrijevnog drveta drugim energetskim izvorima i neiskorištenim mogućnostima šumske proizvodnje tanjih sortimenata kao i otpadaka iz primarne, polufinalne i finalne prerade drveta, osiguravaju izgradnju jednog kapaciteta ploča, jednog kapaciteta sulfatne celuloze te proširenja postojećih kapaciteta kemijske prerade drveta. Dosadašnje regionalne neusklađenosti u razvoju Hrvatske prisutne su i u kompleksu šumarstva, mehaničke i kemijske prerade drveta. U smislu Ustavnih postavki, jednu od osnovnih aktivnosti imeđuopćinskih zajednica čine zajedničko sagledavanje i optimalnu valorizaciju što skladnijeg razvoja. Ima li se u vidu da se u izvjesnoj mjeri nedovoljno razvijena područja poklapaju s područjima u kojima je šumovitost iznad republičkog prosjeka, kao i da su to područja najčešće bez razvijene prerade drveta, studijama o regionalnom razvoju drvne industrije u isklopu razvoja ostale industrije treba pokloniti najveću pažnju, bez obzira što je to delikatan i vremenski dugotrajan proces. 2. 2 Industrija celuloze i papira Industrija celuloze i papira u posljeratnom razdoblju karakterizira značajno povećanje proizvodnje. Tako je od 1939—1973. godine u Jugoslaviji proizvodnja vlakanaca povećana od 38000 na 561000 tona, a papira od 35000 na 585 000 tona, u Hrvatskoj proizvodnja vlakanaca od 8200 na 56000 tona, a papira od 11000 na 117 000 tona. S potrošnjom od Oko 35 kg papira po stanovniku, koja je za oko deset puta manja od potrošnje najrazvijenijih zemalja svijeta odnosno za oko pet puta manja od razvijenijih zemalja Evrope, Jugoslavija se nalazi pri dnu svjetske i evropske ljestvice potrošnje. Međutim, u tom razdoblju postignuta proizvodnja nije u skladu s raspoloživom sirovkiskom bazom. Dok na primjer švedska, Finska, Zapadna Njemačka i Austrija proizvode po hektaru šumske površine preko 300 kg celuloze, Francuska i ČSR oko 150, Jugoslavija 60, Hrvatska svega oko 35 kg/ha, iako je po drvnoj masi očuvanih šuma s oko 180 min m3 u Jugoslaviji na drugom mjestu, u proizvodnja vlakanaca je na trećem a u proizvodnji papira, kartona i ljepenke na četvrtom mjestu, što očito ukazuje na zaostajanje ove djelatnosti u Hrvatskoj. Osim toga, pomanjkanje kapaciteta za kemijsku preradu drveta, onemogućuje daljnje iskorištenje postojećih resursa prostornog drveta, odnosno povećanje sječive bruto mase od sadašnjih četiri na pet min rn3. Zakašnjeli uzgojni zahvati u mlađim sastojinama, osim toga će negativno utjecati na kvalitetu budućih sastojina. U razdoblju od 1966—1970. godine, proizvodnja je povećana stopom od 8,1 (u čemu u grupaciji proizvodnje vlakanaca i papira stopom od 3,7 a u grupaciji prerade papira stopom od 12,1) također ukazuje na zaostajanje 354 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 71 <-- 71 --> PDF |
razvoja baznog dijela ove industrije u odnosu na preradu. Dok proizvodnja sulfitne i poluikemijske celuloze u promatranom razdoblju pokazuje blagi porast a proizvodnja sulfitne celuloze (zbog subjektivnih i objektivnih faktora) osjetan pad, u proizvodnji i preradi papira došlo je do prebačaja u omotnim, ambalažnim, cigaretanim i ostalim papirima kao i u proizvodnji valovite ljepenke, a osobito u tiskanoj i natiskanoj ambalaži. Od 1971 — 1975. godine, prosječna stopa rasta fizičkog obujma proizvodnje ostvarena je stopom 7,5. Relativno skromno ostvarena u odnosu na mogućnosti, ocjenjujemo kao nedovoljnu zainteresiranost odgovarajućih faktora za ovu industriju koja, za razliku od većine ostalih djelatnosti, gotovo u potpunosti koristi postojeće resurse domaćih sirovina. Raspoložive drvne sirovine, manjak papira određenog asortimana na domaćem tržištu, sve veći deficit drvne sirovine a time i papira na svjetskom tržištu (U Evropi se u 1980. godini u odnosu na predviđenu potrošnju ocjenjuje deficit drvne sirovine od oko 66 min m3), zainteresiranost šumarstva za plasman raspoloživih količina prostornog drveta koji uz ostalo rješava brži prelaz sa ekstenzivnog na intenzivniji način gospodarenja, osnovni su činioci na kojima počiva razvojna politika (industrije celuloze i papira u narednom razdoblju od 1976—1980. godine. Prosječna godišnja stopa rasta u tom se razdoblju ocjenjuje s oko 12,0 u čemu proizvodnja celuloze i papira s 15,6 a grupacije prerade papira s oko 8,7. U grupacij celuloze d papira do najvećeg bi povećanja moglo doći u proizvodnji vlakanaca, a u proizvodnji papira kod cigaretnih i nekih asortimana ostalih papira te valovite ljepenke čija bi se proizvodnja mogla i udvostručiti. U grupaciji prerade papira najveći rast mogao bi se ostvariti u tiskanoj i netiskanoj ambalaži. Pored rekonstrukcija postojećih, treba se započeti i izgradnja jednog kapaciteta sulfatne celuloze od oko 150 000 tona. Analizom sirovinske baze utvrđeno je da isu drvne sirovine za taj kapacitet od oko 665 000 m3 osigurane. Potrebno je međutim da je .izgradnja tog novog, kao i rekonstrukcije postojećih kapaciteta uslovljena izgradnjom šumskih komunikacija i nabavom odgovarajuće ´mehanizacije. Za izgradnju tog novog objekta investicijskog kontinuiteta, pored vlastitih i ostalih domaćih izvora sredstava predviđaju se i inostrana ulaganja. Ocjena razvojne mogućnosti uz investiciona ulaganja od oko 2 100 min. n. din. i povećanja zaposlenosti od 8 300 na 8 800, omogućuju povećanje dohotka od 771 u 1975. na 1945 min din. u 1980. godini (odnosno po radniku od 8 700 na 22 100 n. din.), produktivnosti od 10.7 i izvoza od oko 300 min n. din. Dugoročnija vizija razvojnih mogućnosti ove djelatnosti podudara se s onim navedenim u mehaničkoj preradi drveta s time što je daljnji razvoj ograničen resursima raspoloživih količina prostornog drveta. Obzirom na već postojeću užu specijalizaciju proizvodnje po fabrikama, u regionalnoj komponenti, osim na području Zajednice općina Sisak neće doći do značajnijih promjena. 355 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 72 <-- 72 --> PDF |
3. DANAŠNJE UČEŠĆE ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE U PRIVREDI HRVATSKE Društveni proizvod bio je u (prošloj — 1975.) godini: šumarstvo drv. ind. papir ukupno ind. SRH priv. SRH 1768 2 581 978 5 327 48 161 112 641 mil. Učešće šumarstva i prerade u privredi SRH — 4,7% a industrije za preradu drva u industriji i rudarstvu SRH — 7,4%. Izvoz roba je ostvaren u 1975. god. u mil. dinara. šumarstvo drv. ind. papir ukupno ind. SRH priv. SRH 337 1415 133 1885 16 921 18 482 Učešće šumarstva i prerade zajedno u iprivredi SRH bilo je 10,2%, a učešće prerade drva u industriji SRH — 9,2%. Sve su to razlozi koji upućuju na to, da se poduzimaju mjere koje će — trajno održati, proširiti i oplemeniti šumski fond, — stvoriti šume za eksploataciju gradnjom šumskih komunikacija, — stvoriti sve potrebne materijalne i kadrovske mogućnosti za izgradnju takve eksploatacije šuma i industrije za preradu drva koje će biti u stanju da iskoriste, prerade i Analiziraju na najsuvremeniji način cjelokupnu sirovinu naših šuma. Da bi se to ostvarilo, potrebni su prvenstveno zajednički organizirani napori šumarstva i prerade drva da u tom pravcu djeluju, da međusobno usklađuju svoj razvoj, podižu nivo svoje organiziranost i efikasnosti poslovanja, kako bi bili sposobni da izdvajaju sve više sredstava za ulaganje po takvom programu. U tom pravcu može samoupravno udruživanje odigrati presudnu ulogu. Tim više kad se susrećemo s pojavama nespremnosti na suradnju, zatvaranja prema drugim lokalistiokim i grupno vlasničkim shvatanjima. Postaje sve jasnije da u situaciji, kad imamo: — u šumarstvu 183 OOUR-a u 34 radne organizacije, — u drvnoj industriji 207 OOUR-a u 70 radnih organizacija, — u industriji papira 36 OOUR-a u 5 radnih organizacija, ukupno: 426 OOUR-a 109 radnih organizacija, neće biti mogće uspješno povezati i ostvariti optimalan razvoj šumarstva i industrije za preradu drva, ako se ne ubrzaju procesi udruživanja. Međutim, pošto se radi o ulaganjima koja prelaze stvarne mogućnosti šumarstva i prerade drva i jer se šumama, odnosno njenim blagodatima i proizvodima koriste i druge privredne grane, pa i čitava zajednica, neophodna je u tom intervencija i pomoć društva. Naša struka očekuje s pravom, da će kod odgovornih privrednih, društvenih i političkih faktora naići na razumijevanje i podršku, srazmjerne značaju tih privrednih grana za radne ljude i zemlju. |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 73 <-- 73 --> PDF |
Na poslovnima uzgoja, iskorišćavanja šuma i u «preradi drva nalazi svoje zaposlenje i egzistenciju značajan dio stanovništva. U 1975. god. bilo zaposleno: šumarstvo drv. ind. papir ukupno ind. SRH pniv. SRH 15 735 38 500 6 700 60 935 431500 948 100 rad. Učešće zaposlenih u šumarstvu i preradi drva jeste 6,4% u odnosu na zaposlene u privredi SRH, a učešće radnika u preradi drva jeste 10,5% u broju zaposlenih u industriji i rudarstvu. Računajući i sa članovima obitelji, od rada na obradi i preradi drva u šumarstvu, drv. industriji, industriji papira, drvnom zanatstvu, željeznici i brodogradnji živi cea 450 000 stanovnika ili cea 10% od broja stanovnika Hrvatske. VIZIJA BUDUĆNOSTI ŠUMARSTVA Prostorno planiranje Na temelju provedenih istraživanja zaključuje se da će odlučujući utjecaj na rasprostranjenje, sastav i funkciju šuma u budućnosti u industrijskim zemljama imati prostorno planiranje. U politici dugoročnog vrednovanja prostora uz ostale i šumarski stručnjaci imati će odgovornu ulogu. Ozbiljno se mora računati s činjenicom, da sve mjere koje se provedu u jednom šumskom području imaju snažni odraz na bližu i dalju okolinu. Pogreške koje bi se na tom planu učinile ili su praktički nepopravljive ili su veoma skupe. Posljednjih godina težište ekonomsko-znanstvenih djelatnosti u Svijetu prenosi se od utvrđivanja konjukture >ka utvrđivanju strukture odnosno infrastrukture. A tada dolazi u najozbiljnije razmatranje čovjekova okolina. Pri tome se misli kako na prirodnu tako i na socijalnu okolinu. Ozbiljno se razmatra potreba da se u kreiranju ekonomske politike životni standard ali ne samo u terminološkom već i u sadržajnom smislu zamijeni s humanijim konceptom kvalitete života u čemu okoliš ima važan udio. Postavlja se čvršći zahtjev da se u ekonomsko političke odluke integriraju i vrijednosti okoliša u koje spadaju bazične čovječje potrebe: stan, zdravstvo, sigurnost, slobodno vrijeme, mobilitet, rekreacija i dr. Iz svega izlazi da korišćenje prostora mora biti tako koncipirano da se izbjegnu narušavanja prirodnih elemenata, jer bi to dovelo do neželjenih posljedica za čovjeka i društvo u kojem živi. Nagla urbanizacija kojom je zahvaćena i naša zemlja donosi takove demografske, tehnološke, sociološke i ekonomske promjene koje traže i nalaze svoj izraz u korišćenju i planiranju prostora. U tome će doći do potrebe obaveznog izdavanja površina za šume respektirajući biološke odnosno ekološke i socioekonomske kriterije. Prema svojoj namjeni šume će se diferencirati na one u neposrednoj blizini urbanih sredina, šume za rekreaciju u daljoj okolini, šume estetske kategorije, gospodarske šume i zaštitne šume. Predpostavke za realizaciju šumarske komponente u prostornom planu jesu organizacija šumarstva i šumarska politika. O toj će politici zavisiti i pribavljanje sredstava za realizaciju plana šumarstva i stav Društva prema 357 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 74 <-- 74 --> PDF |
ovoj djelatnosti. Radi se o vrednovanju šuma ne samo s ekonomskog stajališta općekorisnih funkcija šuma za Društvo, koje su evidentne i znanstveno utvrđene. Iz pozitivnog stava prema ovim funkcijama šuma proizlaze i obaveze koje Društvo treba preuzeti za održavanje sposobnosti šuma u ispunjenju općekorisnih funkcija. Niska akumulativnost šumarstva kao privredne grane ne samo u nas nego d u Evropi i u svijetu ne omogućuje šumarstvu snositi ovaj teret iz sredstava koja se stiču gospodarenjem ekonomskim šumama. I pravni teoretičari smatraju da se kod utvrđivanja rentabiliteta jedne grane sa stanovišta šire zajednice uzimaju u obzir i koristi koje ona daje drugim granama. Ako se to u načelu usvoji, neće biti teškoća utvrđivanja »cijena« općedruštvenih koristi šuma. Kao posljedica ovog nerješenog pitanja u nas jest opća stagnacija šumarstva na području Krša, od koje Društvo ima velike štete. Mnoge su površine na Kršu dostigle kritičnu točku, koja predstavlja posljednji čas da se započnu (nastave) radovi na sprečavanju erozije i daljnjeg ogoljavanja terena. Nama su danas poznati kriteriji prema kojima se daje odgovor na pitanje kakav obim i kakvu strukturu šuma unutar prostornog plana treba imati. Ipak se u budućnosti pred šumarske stručnjake postavljaju zadaci koji traže uvođenje novih elemenata u njihovu naobrazbu. Neće to biti više stručnjak klasičnog tipa ekonomist, biolog i tehničar nego će biti i arhitekt i umjetnik koji svoju djelatnost osniva prije svega na ekološkim znanjima, koja mu omogućuju održavati biološku ravnotežu šumskih ekosistema i koji zna harmonizirati privredne i neprivredne funkcije šuma, koji zna odrediti u pojedinim ekosistemima donji prag samoregulacije preko koga se ide u sukcesiju u regresivnom smislu a čiji prilaz vodi stazama dugim stotine godina do restauracije klimaksa, ako je uopće to moguće. Kod oblikovanja šuma šumari daju pečat cjelokupnoj harmoniji pejsaža koji oplemenjuju estetskim vrijednostima. Šumari to znaju stoga što su oni najbolji poznavaoci šumskih ekosistema s kojima su svakodnevno i kroz godine u kontinuiranom kontaktu. Stoga šumari stručnjaci moraju više nego do sada biti angažirani u izgradi regionalnih prostornih planova, koji moraju sve faktore izrade zasnivati na znanstvenim postavkama. Weok J. (1957) je u svojoj knjizi »Die Wälder de Erde« rekao: Narod koji se ne bi mogao pravovremeno pridići da na temelju znanstveno utvrđenog prostornog plana provede prostorni red, stoji pred opasnošću da bude probuđen strašnom spoznajom da izgubi poljoprivrednu prehrambenu bazu a k tome i prirodne temelje za svoje održavanje. U stvaranju prostornih planova šumarski stručnjaci mogu biti korisni i stoga što se ti planovi moraju izrađivati na dugi rok, a šumarski stručnjaci imaju veliko iskustvo i mogućnosti upravo za takvo planiranje jer je to jedna od osnovnih karakteristika gospodarenja šumama. EKONOMSKA FUNKCIJA ŠUMA I pored naglašavanja općekorisnih šuma, ekonomski ciljevi gospodarenja šuma nisu u drugom planu. Svjetske statistike govore o rastućem trendu u Svijetu potreba za proizvodima koji se dobivaju iz drva, u prvom redu papira, celuloze kao i drugih proizvoda mehaničke i kemijske prerade. 358 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 75 <-- 75 --> PDF |
Pregle d proizvodnj e u Svijetu: 1) pulp masa1959. u 1000 tona 1969. mehaničkakemijska 17 393 37 562 24 091 73 962 četinjačelistače2) Pilansko drvo u 1000 ms 266 345 306 787 69 462 94 048 Rastući broj stanovnika u mnogim zemljama Svijeta zahtijeva da se i produktivnost šuma poveća pa će i u budućnosti trebati još intenzivnije raditi napovećanju obima sječe i kvaliteta drvnih sortimenata a pri tome, kako je već spomenuto, očuvati njihov biološki stabilitet i sposobnost šuma da zadovolje općekorisne funkcije. Na kraju pored ekonomske funkcije koje šume imaju u razvoju jedne zemlje, pored općekorisnih šuma, ikoji postaju limitirajući faktor toga razvoja, mora se spomenuti i njihova uloga za nezavisnost, kulturu i umjetnostjednog naroda. Šuma se u povijesti ukazuje kao presudni faktor u borbi za slobodu i nacionalnu i individualnu. Germanska plemena dugo su se odupirala rimskom imperiju zahvaljujući šumama u kojima su tražili zaklon. Englezi su Ibili dugo nemoćni u borbi protiv Iraca, koji su se sklanjali u šume. Lijepo je rečeno da je borba Rusa -sa Mongolima ustvari borba šume protiv stepe. U ruskoj šumi zapela je -najezda Turaka. Najbolji primjer pokazuje značenje šume u narodnooslobodilačkoj borbi Jugoslavije, a ona je bila i za partizane Sovjetskog Saveza, Poljske i Francuske. Narode Vijetnama itd. Šuma je inspirirala -umjetnike slikare, muzičare i književnike, šuma vrši utjecaj na ljudsku kulturu i umjetnost. Kult šumskog drveća poznat je u mnogim narodima (kod Slavena lipa, Germana hrast), što se očuvalo do danas. U dosadašnjem izlaganju nije bilo riječi o ljudima koji su izveli ovako goleme zadatke prirodne, znanstvene, obrazovne i organizacijske djelatnosti na području šumarstva od prvih dana njegovog organiziranog djelovanja do danas. Taj kadar znao se boriti u nepovoljnim uvjetima tuđinske vlasti i domaćih profiterskih ikrugova za očuvanje naših šuma, za obrazovanje domaćeg kadra, za primjenu znanstvenih principa u gospodarenju šumama, za izvršenje velikih zadataka koji su bili pred šumarstvom nakon Oslobođenja u obnovi i izgradnji i industrijalizaciji naše zemlje. Navađanje bilo koga pojedinačno značilo bi učiniti nepravdu stotinama drugih koje zbog pomanjkanja prostora — vremena nije moguće ni navoditi. Mnogi naši uređivači, znanstveni radnici, uzgajivači i zaštitari ugradili su sebe u teškim radovima pošumljivanja krša i goleti, podizanju kultura, uređivanju šuma, uzgajanju i zaštiti. Mnogi su u evropskim razmjerima dali prilog šumarskoj znanosti. Skromnost je resila i cijelu armiju onih koji su pod 359 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 76 <-- 76 --> PDF |
najnepovoljnijim uvjetima organizirali proizvodnju po šumarijama, šumskim gospodarstvima i drugim ustanovama. Šumski radnici, najstariji dio radničke klase Jugoslavije i Hrvatske, nosili su se s hirovima prirode, i mnogim drugim teškoćama, stvarajući tako sredstva za obnovu i izgradnju zemlje, njegujući i zaštićujući to naše zeleno bogatstvo. Ponosni smo na njihova djela koja mlađim generacijama mogu služiti za primjer. Ponosni smo na one koji su na bojnim poljima protiv okupatora i neprijatelja dali svoj doprinos, često uz cijelu vlastitog života. S praga 13 decenija osnutka Hrvatsko-slavoinskog šumarskog društva, 10 decenija izlaženja Šumarskog lista i 35 godina ustanka želimo da naša struka u još povoljnijim uvjetima radi još bolje i još produktivnije za korist i napredak Socijalističke Republike Hrvatske i Socijalističke Federativne Narodne Republike Jugoslavije! DRUŠTVO INŽENIERA I TEHNIČARA N. R. HRVATSKE ŠUMARSKA SEKCIJA ZAGREB. VUKOTINOVIĆEVA ULICA , TELEFON BR. M-TJ SAVJETOVANJE ŠUMARSKIH INŽENJERA I TEHNIČARA P N R J ._ t tehni e, majstore tvoje struke, koji vladajunajnaprednijim rezultatima nauke i tehnike: trebamo novatore, prodorne i sposobneljude, koji idu naprijed lomeći ive. zaprijete. Sjećanje na I. Savjetovanje 1TŠDIJ |