DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 37 <-- 37 --> PDF |
koji opazi v u Koroškenji-u mladića puna oduševljenja za odabranu si struku, u veliko ga obljubi, te stane, podućavajuć ga u svih strukah šumarstva, nastojati oko njegovog strukovnog usavršivanja, s česa mu posta drugim učiteljem, kojega se pokojnik vazda osobitim štovanjem i zahvalnošću sjećao. Radeći i stručno se izobražavajuć, osta pokojnik kod miholjačkog vlastelinstva sve do godine 1871., kada se u nas počeo uvadjati institut županijskih nadšumara. Zaželiv si i on, da svojim znanjem i izkustvom posluži miloj domovini i da svoj trud uloži u sveobču korist, bude iste godine, uslied eminentne preporuke svoga šumarnika odlikovan imenovanjem od 12. srpnja god. 1871. za nadšumara u županiji zagrebačkoj. Postavši Vladoj Köröskenji nadšumarom, preuze time čast, s kojom bijahu skopčane velike i tegobne dužnosti tim više, što je onda tek počelo uređivanje obćinskih šuma, koje su putem segregacije postajale pravom imovinom puka. Bez ikakvog šumarskog osoblja, osamljen, uz pomanjkanje skoro svih potrebnih sredstava, započe pokojnik svoju djelatnost te boreć se s raznimi nepredjenimi zapriekami položi—u svom-području- temelj budućem razvitku našeg šumarstva. S vremenom budu postavljeni kotarski šumari a naše domaće šumarstvo poče se sve pomalo razvijati. Znajuć pokojnik kolika bi to korist bila, da se svi domaći šumari sjedine, zamisli sa drugom si Vatroslavom Račkiem osnovati dotično obnoviti bivše šumarsko družtvo, što se već u godini 1874. bilo konstituiralo brojeć u ono doba preko 90 članova u kojem bi se svi domaći šumari sakupili, da uzmognu međusobnim po |