DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 36     <-- 36 -->        PDF

VLADOJ KÖRÖSKENJI — PRVI TAJNIK


HRVATSKO-SLAVONSKOG ŠUMARSKOG DRUŠTVA


Šumarski list u svom prvom svesku, donio je i »osmrtnicu«
Vladoju Koroškenjiju. Donio je osmrtnicu svom prvom uredniku
jer je tajnik H.-s. šumarskog društva bio prvih godina ujedno
i urednik Šumarskog lista, ali koji nije ugledao ni taj broj,
jer ga je pretekla smrt. Odužujući se jednom od najagilnijih
obnovitelja H.-s. šumarskog društva i, nesumnjivo, osnivača Šumarskog
lista prenosimo Osmrtnicu u nepromijenjenom tekstu.


Svaki od nas je se sigurno više puta rastužio, slušajuć skoro danomice,
gdje nam crna sudba trga iz naše sredine muževe, koji posvetiv se ovoj ili
onoj struci, zavriediše svojim neumornim plodonosnim radom priznanje svojih
sustrukovnjaka i sveobće štovanje. Koliko više moradosmo se rastužiti
čuvši, da šumarska struka izgubi Viadoja Koroškenjija, nadšumara županije
zagrebačke i tajnika hrvat.-slav. šumarskog družtva, jednog od najvrsnijih
i najmarljivijih strukovnjaka, koj posvetiv sav svoj život struci šumarskoj,
te radeći neumorno u istoj, nastojaše, pun žarkog rodoljublja, da podigne
blagostanje puka i da promakne naš kulturni razvoj. Život i rad Vlado ja
Koroškenjija uzko je skopčan s uredjenjem našeg domaćeg šumarstva, sa
početci naše strukovne literature i s osnivanjem hrvat.-slav. šumarskog
družtva, stoga budi nam dozvoljeno osvrnuti se na nj u nekoliko kratkih
crtah.


Vladoj Koroškenji, drugi sin Antuna Koroškenji-a, umirovljenoga blagajnika
županije varaždinske, i matere si Vjekoslave, rodi se 1. rujna godine
1845., na svom obiteljskom dobru Vidovec, nedaleko Varaždina. Svoju
djetinjsku dobu probavi u krugu milih si roditelja te svršiv glavnu učionu
podje na Varaždinski gimnazij, gdje, bivši u četvrtom razredu, oplaka smrt
premile si majke. Već tada probudi se u njem osobita ljubav k prirodi,
s česa uzželi odabrati si životnim ciljem takovu struku, kojom bi si mogao
zadovoljiti mladjahnoj žudnji, što bi uzrokom, da je svršiv gimnazialne
nauke, odlučio posvetit se šumarstvu te podje godine 1862. na novo ustrojeno
više gospodarsko-šumarsko učilište u Križevac. Ovdje probaviv kod
brata Dr. V. Koroškenjia, koj nastojaše bratinskom ljubavi i otčinskom
njegom oko njegova uzgoja, tri godine, svrši 1864. gospodarstvo i šumarstvo
vrlo dobrim uspjehom. Svršiv nauke, proputovao veći dio Slavonije,
da se upozna sa raznimi ondje vladajućimi okolnostmi šumarenja te posta
još iste godine mjeseca listopada šumarskim vježbenikom kod Miholjačkog
vlastelinstva baruna Prandau-a. Zasvjedočiv svojim radom potpunu sposobnost
i stekav si ponašanjem naklonost svojih predpostavljenih, bude tri
mjeseca kasnije imenovan šumarom u Čadjavici, što bi kasnije zamienjeno
sa Šljivoševci. Kao šumaru miholjačkog vlastelinstva pruži mu se zgodna
prilika obćiti sa svojim šumarnikom glasovitim Adolfom Danhelowsky-em,