DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 32 <-- 32 --> PDF |
su se pako god. 1851. i u Hrvatskoj kao i u inih zemalja naše monarhije imale katastralne radnje poduzeti, predloži ban Šporera c. kr. ratnom ministarstvu, kao vrhovnoj krajiškoj oblasti, za povjerenika šumske procjene. Tako bude Šporer i zbilja vele laskavim dekretom od 28. siečnja g. 1851. dignut sa dosadašnje službe c. kr. obilazitelja šuma u Vinkovcih, te imenovan provizornim povjerenikom za katastralnu procjenu šuma u Osieku. Ovom mu je zgodom također i tadanji vinkovački pukovnik Molinary na ime brodske pukovnije izrazio na dugotrajnom i izvrstnom službovanju u toj pukovniji zasluženo priznanje posebnim dekretom. Oproštaj Šporera od vriednih Vinkovčana i njegovih sudrugova bio je nada sve srdačan te nam je najjasnijim dokazom velikog štovanja, koje si je umik taj i velezaslužni pobornik šumarstva našega u tamošnjih rodoljuba umio steći. Iz Vinkovaca preseli se Šporer g. 1851. u Osiek. Uz zvanične poslove osobito nastojaše Šporer o tom, kako bi šumarski odsjek gospodarskog družtva u Zagrebu na čim veću djelatnost pobudio. Bodreć prijatelje i drugove svoje za rad, bio je sam vazda jedan od najmarljivijih. Hrvatsko- slavonsko gospodarsko družtvo odlikova ga stoga predsjedničtvom i upravničtvom šumarskog odsjeka, koju je čast šporer obnašao sve dok se nije, i to opet ponajviše njegovom ponukom, prvo hrvatsko-slavonsko šumarsko družtvo ustrojilo. Iste godine 1851. povjeri upravljajući odbor gospodarskog družtva Šporeru još i tu časnu al i za onda prilično tegobnu zadaću, da prevede iz njemačkog na hrvatski jezik, ter da našim okolnostima i odnošajem primjereno preudesi knjižicu »Leichtfassliche Anleitung zur Holzpflanzung«, koje bje prevod kašnje i u godišniku šumarskog družtva tiskan pod naslovom »Kratka nauka, kako valja drvlje saditi«. Šporeru medjutim kao da se nije milila neuredna služba povjerenika šumske procjene, jer se još iste g. 1851. na toj službi zahvali, moleći za mjesto kameralnog nadšumara u Fužinah, koje mjesto i zbilja 15. kolovoza 1852. godine nastupi. Kod katastra služio je dakle jedva godinu dana, pa mu je ipak katastralno nadzorničtvo prigodom odlazka posebnim dekretom izrazilo svoje osobito priznanje zbog osobitih zasluga u službi koje si je za to doba steći uspio, i kako se tamo veli: »wobei ihm für die im Grundsteuer-Provisorium ausgezeichnete Dienstleitung in diesem Inspectorate der gebührende Dank ausgespochen und die belobende Anmerkung seiner Leistungen gezollt wird.« Tadanje ministarstvo za poljodjelstvo i rudarstvo pako imenova Šporera dekretom od 6. studena 1851. godine predsjednikom za prvo izpitno povjerenstvo za polaganje šumarskih državnih ispita; takav se je ispit zbilja još iste godine po prvi puta u Zagrebu obdržavao. Iz Osieka krenu Šporer put Fužina, gdje je i nadalje živo radio oko promicanja šumarskog družtva kao i šumarstva u nas. Iste ga pako godine vidimo 21. kolovoza i u Pakracu, gdje predsjeda petoj glavnoj skupštini hrvatsko-slavonskog šumarskog družtva. Ovu skupštinu možemo pravo medju jedne od najvažnijih dogadjaja družtvenih one dobe ubrajati. Takodjer najvažniji zaključak, koji tamo usvojen bude, spotaknuo je Šporer, naime predlog, da se prigodom dolazka Njegovog Veličanstva u Zagreb od strane šumara podnese smierna molba, da bi se u Zagrebu utemeljilo šumarsko i gospodarsko učilište. 316 |