DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Da uzmognemo bolje predočiti ćućenje i namjere, kao i javni položaj šporerov te dobe, spomenuti ćemo tuj neke rieči iz samog predgovora ovoj knjižici. »Dočim narodni naš jezik skoro u svih pošlovih, koji se promicanja moralnog i materijalnog interesa u našoj domovini tiču, prvu rolu igra, zar da mi šumari sami nazad ostanemo i jednako se jošt pićom švabskog Mihla hranimo?« . . . K tomu nadoveza opazku: »Čast i poštenje izobraženomu i dobronaravnomu Niemcu, njemu bo sretni razvitak šumskog gospodarstva zahvaliti imamo; ali sram neka bude one Niemce, koji su se u našu domovinu uvukli i kao čankolizi i klevetnici na visoka dostojanstva popeli, od kuda, na mjesto da nezasluženu sreću svoju u miru uživaju, naše domorodce progone i izagnati teže!« . . . Dalje opet: »Kao hrvatski sin i dvadeset liet služeći šumski činovnik usudio sam se evo potaknut istinskim domoljubljem prvi put u materinskom jeziku mojem na literarno polje stupiti i knjižicu ovu o šumarstvu pod imenom »šumarski katekizam« na sviet izdati itd.« Kad je Šporer bio ovaj svoj šumarski katekizam izdao, poslao ga je na ocjenu bečkom ministarstvu rata za onda kano vrhovnoj krajiško- upravnoj oblasti, uz molbu, da mu za isto za trud blagohotno nagradu od 10 for. zanj doznači. Izvjestiteljstvo za krajiške šume imao je to doba neki c. kr. nadšumarnik Giulame Dilon, koji je tu knjižicu predao tada u njega prakticirajućem krajiškom pitomcu Josipu Ettingeru, da ju na njemački jezik prevede, — što ovaj i učini, i— nu šporer ipak ni te cigle nagrade od 10 for. ne dobi, kao što nisu ni Niemci nikad već tog »švabskog Mihl-a« zaboravili! Političko prenuće naroda hrvatskoga oko g 1848. i velika komešanja, koja se u zemlji spremahu, slabo bijahu na uhar narodno-gospodarskomu djelovanju kod nas, pa zato i Šporerovi predloži i naprezanja dodjoše to doba u zaborav. Minuse medjutim i te godine svom svojom veličajnošću a i strahotami užasnog boja, za koje doba međutim također i šporera medju prvimi širitelji narodne sviesti u Krajini nalazimo. Akoprem nije bio glavom pod oružje u obranu mile si otačbine, to si je ipak šporer znao i kod kuće, ublažujuć rane ostavljenih krajiških sirota iza raznih bojeva, a osobito za osvojenje Beča, znamenitih zasluga po narod steći, tako da je i isti tadanji predstojnik glavnog zapovjedništva u Zagrebu, gjeneral Dahlen, našao vriednim izraziti šporeru posebnim dekretom od 13. svibnja 1849. za ovo plemenito i patriotično nastojanje najtopliju zahvalnost, koji dekret bje i u zagrebačkih (njemačkih) novinah službeno objedodanjen. čini se da u to doba padaju najljepši dani vjekovanja šporerova, rieč se njegova poče ipak jednom uvažavati, strukovni mu rad bude cienjen, a do mala već vidimo, da se sve, što je vriednijih šumara diljem hrvatskog doma, šporeru približuje. U privatnom životu bio je šporer u Vinkovcih baš vanredno obljubljena ličnost svoje osobito veselo ćudi kao i duhovitosti radi; imajuć uz to liep te kriepak glas za pjevanje uz glasbenu naobrazbu, bio je jedan od najrevnijih promicatelja narodnih pjesama i divnih davorija one dobe. I tako posta šporer rodoljub na glasu, te je i sam ban Jelačić nanj svoju pozornost svratio bio, i videć u njega sva svojstva plemenita muža i valjanog strukovnjaka, nije ga već pustio s vida. Kad 315 |