DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 29 <-- 29 --> PDF |
god što domorodno gospodarstveno družtvo ide na poboljšanje svega kolikoga gospodarstva i svih njezinih grana, isto tako narodni šumarstveni zavod kani sa svimi, koje su mu pri ruci silami pomagati domaće šumarstvo, ovu toli znamenitu gospodarstvenu granu«. Ciela se ta osnova dieli u četiri odsjeka, od kojih odsjek prvi sbori o čeljadi šumarstvenoga zavoda i njezinih dužnostih, ter se n. pr. u §. 8. kaže: »Službu na tom zavodu može dobiti samo onaj, koji je na kojoj javnoj šumarskoj školi svršio nauke, a i svjedočbami može dokazati, da je više godina u šumarskoj struci prakticirao. Ljudi bez ikakve temeljite nauke da se ne primaju. Zemljomjernik i risar na tom izavodu da bude samo onaj, koj je na kojem sveučilištu dobio diplomu, a od domaćega poglavarstva dopuštenje, da mu je slobodno zanat svoj tjerati. U ostalom pako će imat vazda prvenstvo domaći sinovi itd.« U odsjeku drugom spominju se nagrade, koje bi imale pojedine gospoštije zavodu godimice davati. U trećem odsjeku razpravlja se ob odgojivanju sposobnih šumara, lovaca i zemljomjeraca na tom zavodu, o izpitih itd. U četvrtom odsjeku pako govori se o nadzoru i odnošaju zavoda prema hrvatsko-slavonskom gospodarskom družtvu itd. Ova pravila podnesena gospodarskom družtvu u Zagrebu, budu u načelu po odboru istoga družtva usvojena, a Šporer dopisujućim članom družtva izabran. Međutim uzprkos svemu nastojanju Šporerovu i njegovih jednomišljenika osnova ova osta tek samo namišljajem, a da se s mjerodavne strane to doba nije ni mislilo ozbiljno za oživotvorenja te liepe pomisli. Šporera ipak ide ta nepobitna i velika zasluga, da je prvi stavio bio šumarsko naukovno pitanje na dnevni red javnog mnienja, a urediv silnu agitaciju u prilog te ideje, nije se pitanje ovo u nas već zaboraviti moglo, dok nam ipak napokon g. 1861. ne postane činom. Uvidivši i spoznavši međutim mnogobrojni te dvolični tudji elementi, koji to doba u nas još većinu šumarskih službi obnašahu, kud Šporer prije svega svojimi težnjami smiera, ter pobojav se, da bi možda baš za ono doba obćeg prenuća naroda našeg mogle i Šporerove ideje u narodu zahvatiti korien, stadoše složno liepu i plemenitu namisao Šporerovu na sve moguće načine napadati, ocrnjivajuć i samoga njega najpodlijim načinom sebičnošću i nepoštenjem! Bezobraznost tih krvopija jadnog nam naroda dostiže već toliku moć, da je napokon g. 1844. Šporer bio prinužden u vlastitoj domovini javno se braniti proti takovim navalam na njegovo poštenje. Šporer je to učinio objelodanjenjem posebnog pisma u »mjesečnom listu« na strani 155., datiranim od 19. kolovoza g. 1844. U pismu tom, koje nam i prejasno dokazuje težki i mal ne osamljeni položaj Šporerov još za to doba, tuži se isti gorko na nepravde i prigovore raznih klevetnika, moleć hrvatsko-slavonsko gospodarsko družtvo, da se ne dade po njih odvratiti od svoje nakane, već da uztraje podupirati njegovo poduzeće, veleć među ostalim: »Okolnost ona, što nisam mogao statute za ovaj zavod tako obširno izraditi, da bi se tako iz njih na prvi pogled i podpuno mogao dokučiti duh njegov u svih svojih i najsitnijih razlikostih, zatim ovdi ondi izjavljena, u ostalom posvema neosnovana briga, da će zavod ovaj, ako uspije, |