DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Bio je, kako sami njegovi vršnjaci pripoviedaju, mladić osobito bistra uma, duhovit i vatren, znajuć si već za onda neku premoć nad svojimi drugovi osjegurati. Kako mu nadalje i obitelj baš s hrvatstva dićna bijaše, naravno je, da se je i Franjo već za rada materinjim hrvatskim jezikom podpunoma spoznao, ter tako već za rana gojio ljubav k rodu i domu, komu je kašnje, kako ćemo vidjeti, i sav svoj život posvetio. Šumarstvo poče baš to doba, osobito po Krajini, i zbilja napredovati, a baš za samog francezkog gospodstva po tih krajevih domovine naše imao je i stari Šporer dovoljno sgode, da se pobližje upozna korišću i obsegom te struke, pak zato i privoli na to, da mu je sin Franjo po dovršenih gimnazijalnih naukah u Karlovcu mogao stupiti u tada već i u nas poznatu šumarsku školu u Mariabrunu kraj Beča, gdje je Franjo i zbilja g. 1829. svoje strukovne nauke svršio. Naukovanje bilo je tad tamo u dva tečaja, višji i niži, podieljeno. Prvih se dvijuh godina nižeg tečaja učilo: šumarska botanika, fizika, lučba, rudstvo, šumarska tehnologija, šumarska insektologija, uporaba šuma, ustanovljivanje prihoda šuma i uređenje šumskog gospodarstva, a sadjenje i taksacija obavljaše se i praktično. Nižji ovaj tečaj imao je pako svrhu osposobiti mladiće za nižje državne činovničke službe. Svršivši Šporer g. 1827. vrstnim uspjehom taj tečaj, stupi sliedeće godine još i u posljednji tečaj, da tako u trogodištu posvema nauke svrši. U tom se tečaju naučavahu državno šumarska uprava i šumsko pravo uz praksu u svih granah šumarske uprave. Taj tečaj nije bio obligatan, a mogaše za samo onaj pohadjati, koji je jur nižji tečaj svršio bio, svrha mu pako bijaše osposobiti kandidate i za višja šumarsko-upravna mjesta.2 Svršivši Šporer godine 1829. na obće zadovoljstvo svoje nauke, bude po tadanjem običaju, kao odlikovani djak, neposredno po svršenih naucih poslan u Tirolsku kao c. kr. šumarski vježbenik u Trident na praksu. Za kratko doba službovanja posta c. kr. obilaziteljem šuma (Waldbeiter). Uz vruću ljubav k struci šumarskoj ne dopadaše se Franji bivstvovati po dalekoj tudjini, osamljenu od roda i doma svoga; živa želja za povratkom u milu mu hrvatsku domovinu jasno proviruje iz njegovih pisama one dobe. Napokon mu želja posta činom, godine bo 1831. premjesti ga c. kr. ratno ministarstvo kano vrhovna krajiška upravna oblast kano rođenog krajišnika na veliku radost i opet u Hrvatsku. Šporer bude imenovan c. kr. šumarom u bivšoj varaždinskoj pukovniji sa sielom u tvrdji Križevačkoj. Povratkom Franje šporera u Hrvatsku pako vidimo da nastaje rek bi nov odsjek u vjekovanju tog hrvatskog odličnika. Kako bo je do sada Franjin rad još uviek manje više sukroman bio, to ga eno već do mala po povratku u zavičaj nalazimo radina na proprištu obće-narodnog pokreta one dobe. Šporer bijaše vele marljiv, učio bi i radio u slobodnih časovih, a medju ostalim težio bi osobito za tim, da se pobližje upozna s novijimi za onda još pravili hrvatskog jezika. Nu uz ove nauke ne mogaše ga kao mlada 2 Zavod marijabrunski bio je u to doba već na glasu svoje vrstnoće radi. Ravnateljem bijaše grof Hojoš, učitelj šumoznanstva pako Ivan Schmidt, za mathematiku Gjuro Winkler, a za naravoslovne znanosti Franjo Höss. Slušatelja bilo je preko 60, od kojih su treći tečaj samo šestorica njih polazila. 309 |