DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 23 <-- 23 --> PDF |
FRANJO ŠPORER, UTEMELJITELJ ZNANSTVENOG ŠUMARSTVA U HRVATSKOJ Što je napisano i tiskom objavljeno ostaje trajno zabilježeno i omogućuje kasnijim pokoljenjima upoznavanje kako djelovanja pojedinaca tako i stanja u pojedinim epohama. Po tiskom objavljenim aktivnostima u šumarstvu u prvoj polovini XIX stoljeća kao značajne ličnosti ostaje trolist Kos—Šporer—Tomić. Pored ove trojice sjetimo se i ostalih onih koji su sudjelovali u raspravama na skupštinama tadanjem šumarskog društva (vidi »Trudove Šumarske sekcije Hrv.-slav. gospodarskog društva) a to su u prvom redu, J. S z i 11 a, a zatim E. Andre, N. L o vrenčić, J. Panzer, J. Schaper i A. Schmidt. Trolist Kos—Sporer—Tomić neumorni su borci za unapređenje šumarstva Hrvatske što se očituje u njihovom angažiranju na osnivanju a zatim i radu Šumarskog društva, točno »Šumarske sekcije Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva« u Zagrebu, te u njihovoj publicističkoj djelatnosti. Da su i u svoje vrijeme bili cijenjeni kao stručnjaci potvrđuje i činjenica što im je povjerena dužnost ispitnih povjerenika (ispitivača) na našem prvom i najstarijem šumarskom državnom ispitu (Ugrenović u »Pola stoljeća šumarstva 1876—1926«, Zagreb 1926, str. 111). U tom razdoblju Antun Tomić objavljuje »Predlog, kako da se občuvaju šume u potrebitom stališu i koji se pri tom pravilah deržati valja« (List mesečni tj. Gospodarski list, 1843, str. 182. i dalje) te izrađuje elaborat »o manjkavosti šumarske uprave u Krajini kao i uzrocih njenih ter učinih, kojima bi se ti odnošaji popraviti mogli«. Daleko opsežniji je njegov literarni rad pojavom Šumarskog lista te u vremenu od 1877. do 1890. objavljuje 12 rasprava, prvenstveno s područja uređivanja šuma. Iz svih tih rasprava, počam od »Normalni dohodak i normalna drvna zaliha uređenja šuma« (1877) do »Kritična smotra nauke dra Makse Presslera o rationalnom šumarstvu i njegovom najizdašnijem trajnom gojenu šume« (1890), proizlazi da je Tomić bio originalni stvaralac i da nije podlijegao idejama ni ondašnjih korifeja šumarstva. Od Dragutina Kosa, rodom Čeha, navodimo njegovu publikaciju »Das Forstwesen in Kroatien« (Zagreb, 1847) tj. »Bitni problemi šumarstva u Hrvatskoj« te njegovo sudjelovanje u stručnim raspravama na skupštinama Šumarskog društva ne samo referatom o servitutima u šumama Hrvatske nego i u diskusijama o drugim problemima ili temama kao o pomlađivanju prastarih (prešlih) hrastovih sastojina u češće poplavljenim područjima, o svrsishodnosti beskonačnog održavanja starih i većinom suhovrhih hrastovih stabala zbog osiguranja žirenja svinja i dr. Franju Šporera upoznat ćemo prema životopisu kojeg je uŠumarskom listu 1881. objavio F. Ž. Kesterčanek. Prenošenjem tog životopisa, u kojem je prikazan životni put i djelovanje jednog šumarskog radnika ne samo na osnovu suhe 307 |
ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 24 <-- 24 --> PDF |
dokumentacije nego i saopćenja njegovih sinova, zavirujemo i u stara godišta jubilaraca — Šumarskog lista a predstavlja se i naš prvi šumarski povjesničar. Kesterčanekov prikaz donosimo u doslovnom tekstu, jer bi svaki zahvat u nj bio na uštrb autentičnosti a u pojedinim dijelovima u sadašnjoj redakciji djelovao bi neprirodno. TEKST PROF. KESTERČANEKA, POD NASLOVOM »NADŠUMAR FRANJO ŠPORER, UTEMELJITELJ HRVATSKOGA ŠUMOZNANSTVA «, glasi: Proučavajući noviji povjestni razvoj Šumskoga gospodarstva i šumoznanstva u nas Hrvata, opetovano sam puta naišao na ime Franje šporera, ime, koje je rek bi u najužem savezu sa svimi koristnimi i važnijimi podrivati na šumarskom polju u domovini našoj kroz više decenija ovoga vieka. Osvjedočiv se dakle tako o velikih i važnih zaslugah, koje si je pokojni nadšumar Franjo Šporer po liepu našu domovinu i struku kroz sav svoj viek sticao, smatrah si donekle baš i dužnošću predočiti današnjemu naraštaju opisom života i djelovanja otca hrvatskoga šumoznanstva liep dio novije povjesti šumarstva u nas. Nadam se ujedno, da ću možda tom radnjom polučiti i to, da će nam u interesu stvari koji od drugova ili suvremenika i znanaca Šporera još i naknadno koju crticu o velikanu tom saobćiti, ne bi li nam možda onda ipak jednom bilo moguće odužiti se dičnomu pokojniku bar u toliko, da mu spomen u hrvatskih šumara istinskom ter podpunom slikom života, djelovanja i bivstva uzčuvamo.1 Franjo Šporer potiče iz stare hrvatske obitelji Šporera, o kojoj nam među ostalim također i poznati pisac g. Radoslav Lopašić u svojem djelu »Povjest grada Karlovca« znamenitih podataka spominje. Tako nalazimo tamo među ostalim ime Šporera u tiesnom savezu sa događajima istog grada za francuzkog gospodstva u Hrvatskoj, za koje doba je dapače baš i otac Franjin, poznati maire Josip Šporer (rodom iz Broda na Kupi) kano senator gradski, veletržac a i načelnik (g. 1811.) vrlo znamenita osoba bio. Kao trgovac žitom i drugom robom, ter jedan od najuglednijih građana, nastojaše Josip Šporer osobito da se mjesto Dubovac (kraj Karlovca) podigne te je zato tuj i sam veliku kuću sagradio (sadašnji župni dvor), nadajući se, da će se i drugi Karlovčani za njegovim primjerom povesti, ter u Dubovcu solidne kuće posagraditi. Josip Šporer imao je više djece, a među tom i Franju, koji se je g. 1806. baš u prije spomenutoj kući u Dubovcu rodio. Svršivši mali Franjo pučke škole, dade ga otac u karlovačku gimnaziju, koja je to doba baš na glasu bila, tako da su onamo dolazili učiti mladići iz svih krajeva domovine, a mnogi ća i iz austrijskih nasljednih pokrajina; tako je i naš Frane imao tuj dovoljno zgode, da se u temeljnih naukah valjano naobrazi. Najmiliji mu predmeti već za onda bijahu naravoslovje i matematika. i Većinu ovdje saobćenih podataka imadem zahvaliti dobrohotnoj ubaviesti velemožnog gospodina šumarnika Antuna Tomića, jednog od najvjernijih prijatelja dičnog pokojnika, zatim šumarskom nadzorniku Josipu Etingeru i onda sinu Šporerovu, g. c. k. upravitelju kaznione u Ogulinu, Josipu Šporeru. 308 |
ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Bio je, kako sami njegovi vršnjaci pripoviedaju, mladić osobito bistra uma, duhovit i vatren, znajuć si već za onda neku premoć nad svojimi drugovi osjegurati. Kako mu nadalje i obitelj baš s hrvatstva dićna bijaše, naravno je, da se je i Franjo već za rada materinjim hrvatskim jezikom podpunoma spoznao, ter tako već za rana gojio ljubav k rodu i domu, komu je kašnje, kako ćemo vidjeti, i sav svoj život posvetio. Šumarstvo poče baš to doba, osobito po Krajini, i zbilja napredovati, a baš za samog francezkog gospodstva po tih krajevih domovine naše imao je i stari Šporer dovoljno sgode, da se pobližje upozna korišću i obsegom te struke, pak zato i privoli na to, da mu je sin Franjo po dovršenih gimnazijalnih naukah u Karlovcu mogao stupiti u tada već i u nas poznatu šumarsku školu u Mariabrunu kraj Beča, gdje je Franjo i zbilja g. 1829. svoje strukovne nauke svršio. Naukovanje bilo je tad tamo u dva tečaja, višji i niži, podieljeno. Prvih se dvijuh godina nižeg tečaja učilo: šumarska botanika, fizika, lučba, rudstvo, šumarska tehnologija, šumarska insektologija, uporaba šuma, ustanovljivanje prihoda šuma i uređenje šumskog gospodarstva, a sadjenje i taksacija obavljaše se i praktično. Nižji ovaj tečaj imao je pako svrhu osposobiti mladiće za nižje državne činovničke službe. Svršivši Šporer g. 1827. vrstnim uspjehom taj tečaj, stupi sliedeće godine još i u posljednji tečaj, da tako u trogodištu posvema nauke svrši. U tom se tečaju naučavahu državno šumarska uprava i šumsko pravo uz praksu u svih granah šumarske uprave. Taj tečaj nije bio obligatan, a mogaše za samo onaj pohadjati, koji je jur nižji tečaj svršio bio, svrha mu pako bijaše osposobiti kandidate i za višja šumarsko-upravna mjesta.2 Svršivši Šporer godine 1829. na obće zadovoljstvo svoje nauke, bude po tadanjem običaju, kao odlikovani djak, neposredno po svršenih naucih poslan u Tirolsku kao c. kr. šumarski vježbenik u Trident na praksu. Za kratko doba službovanja posta c. kr. obilaziteljem šuma (Waldbeiter). Uz vruću ljubav k struci šumarskoj ne dopadaše se Franji bivstvovati po dalekoj tudjini, osamljenu od roda i doma svoga; živa želja za povratkom u milu mu hrvatsku domovinu jasno proviruje iz njegovih pisama one dobe. Napokon mu želja posta činom, godine bo 1831. premjesti ga c. kr. ratno ministarstvo kano vrhovna krajiška upravna oblast kano rođenog krajišnika na veliku radost i opet u Hrvatsku. Šporer bude imenovan c. kr. šumarom u bivšoj varaždinskoj pukovniji sa sielom u tvrdji Križevačkoj. Povratkom Franje šporera u Hrvatsku pako vidimo da nastaje rek bi nov odsjek u vjekovanju tog hrvatskog odličnika. Kako bo je do sada Franjin rad još uviek manje više sukroman bio, to ga eno već do mala po povratku u zavičaj nalazimo radina na proprištu obće-narodnog pokreta one dobe. Šporer bijaše vele marljiv, učio bi i radio u slobodnih časovih, a medju ostalim težio bi osobito za tim, da se pobližje upozna s novijimi za onda još pravili hrvatskog jezika. Nu uz ove nauke ne mogaše ga kao mlada 2 Zavod marijabrunski bio je u to doba već na glasu svoje vrstnoće radi. Ravnateljem bijaše grof Hojoš, učitelj šumoznanstva pako Ivan Schmidt, za mathematiku Gjuro Winkler, a za naravoslovne znanosti Franjo Höss. Slušatelja bilo je preko 60, od kojih su treći tečaj samo šestorica njih polazila. 309 |
ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 26 <-- 26 --> PDF |
vatrena Hrvata, kojeg rodjake i braću vidimo medju prvimi pobornici one dobe, minuti bez posljedica niti onaj liepi i bezprimjerni narodni zanos za slobodom i narodnim napredkom, koji je to doba većma u Hrvatskoj zahvaćao korjen uslied nastojanja neumrlih zatočnika narodne ideje i bivstva Gaja, Štosa, Smodeka, grofa Draškovića, Babukića i mnogih drugih. Uslied žarkog svog domoljublja postade Franjo Šporer doskora njemačkim i inim tudjinskim vlastodržcem u Krajini sumnjivim puntarom i nezadovoljnikom, kojeg bi valjalo čim prije maknuti. Sva sdušnost u službi, sve znanje i poštenje života nije ga od nesnosnog proganjanja obraniti moglo i tako se šporer morao napokon sam ukloniti, ter bude g. 1836. na vlastitu molbu premješten u Otočac k ličkoj pukovniji u dosadanjem svojstvu c. kr. obilazitelja šuma. U Otočcu imao je šporer prilike i sreću upoznati se sa prvom si suprugom, rođenom Marijom Hreljanovićevom iz stare senjske plemićke porodice Hreljanovića. Iz ovog mu braka potiče još i sada živući sin Adolfo3. Međutim nesretna kob ne dade mu za dugo živjeti s tom nježnom i ljubljenom ženom, jer mu ona na preveliku žalost već do mala umre. Žalost, koja ga na tim gubitkom snadje, prinuka ga, da se je za neko doba posvema odrekao javnosti. Povukav se u zabit, radio bi neumorno i potrajno na ovećem njemačkom djelu, koje i zbilja već doskora tisku preda. Djelo je ovo poznata knjiga: »Das Forstwesen in der k. k. österreichischen Militärgrenze, oder vollständiges Forstlehrbuch für das Militär-Grenz-Forstschutzpersonale und die hiezu aspirirenden Feld- und Verwaltungs-Chargen, mit besonderen Rückblicke aller dem Militär-Grenz-Forstpersonale vorkommenden Dienstes-Obligenheiten. Systematisch vorgetragen von Franz Šporer, k. k. Waldbereiter des löbl. Brooder Gr.-Infant.-Regimentes Nr. 7.« Tiskana bje ova knjiga od g. 1841. do 1843. kod Franje Župana u Zagrebu, a mora se toli obzirom na sadržaj, koli i s obzirom na obseg (djelu imade 530 strana) prvim svoje struke kod nas priznati. Čitavo Se dieli u tri knjige; prva knjiga nosi naslov: »Des inneren Forstwesens theoretische Abtheilung oder Forstnaturlehre«, te govori o šumarskom tloznanstvu, šumarskoj klimatologiji, šumskoj botanici i šumarskoj zoologiji. Druga knjiga nosi naslov: »Des innern Forstwesens praktische Abtheilung oder Forstwirtschaftslehre «, u kojoj se razpravlja nauka ob uzgoju šuma, nauka ob uporabi šuma i nauka o čuvanju šuma. Treća knjiga nosi naslov: »Das äussere Forstwesen« te razpravlja: razne odnošaje šumarstva, o šumarskom uredovanju i o šumarskoj matematici. Za predočiti bolje smier i svrhu tog djela i onim, koji ga neće prilike imati čitati, budi mi ovdje dozvoljeno spomenuti sliedeće stavke iz predgovora treće knjige, gdje šporer među ostalim i sliedeće spominje: Denn abgesehen eines empfindlichen pekuniären Verlustes, zog ich mir hiedurch — weiss Gott warum — eine Unzahl von Feinden zu, die da über mich herfielen, gleich jenen gierigen Raben über den deutschen freien Rhein! Doch sie sollen ihn nicht haben, den Triumpf mich an der Vollendung dieses Werkes zu hindern. Meinem Fache zu nützen, insbesondere 8 Adolf Šporer je sada viši računarski činovnik kod carsko-otomanske že ljeznice u Solinu. 310 |
ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 27 <-- 27 --> PDF |
aber mein warmes Interesse für das vaterländisch e Forstwesen an den Tag zu legen, war meine einzige alleinige Absicht. Sie weiter ausdehnen und eben desshalb mich anfeinden zu wollen, hiesse mich verdächtingen, als wüste ich nicht, wienach wir in einem Zeitalter leben/wo es auch im Forstwesen der brillirenden Genie zu viele gibt, als sich ein einfaches Alltagstalent dem Wahne hingeben könnte, es genüge ein Buch zu schreiben, um Schriftsteller zu werden. Nein meine Herren! Ich bin ein für das vaterländische Forstwesen leidenschaftlicheingenommener Forstmann, und weiter gar nichts. Anspruchslos, von einem innern Drange geleitet und ohne zu ahnen, wie gefährlich der schmale schlüpfrige Pfad sei, der da führt aus dem mechanischen Alltagsleben in das Reich des Denkens und der Regsamkeit, habe ich von einer Möglichkeit geträumt meinem Fache und dem Staate nützen zu können. Doch die himmlisch schöne Luftgestalt, die mein schwärmend Auge in dem Sternenreiche sah´, löste sich in Dünste auf und nur schmerzliche Erinnerung blieb zurück.« Preznamenite su to rieči, koje je ovaj zatočnik znanja i struke šumarske kod nas koncem mjeseca svibnja g. 1843. u Vinkovcih za predgovor rečene svoje knjige napisao. Jasno nam se ovdje predočuje skrajnja podlost neprijatelja svega, što Hrvatu sveto biti mora, al se i bistro odsieva u riečih tih veleum pisca i plemenitost njegove duše, kao vruća ljubav k struci i domovini. Šporer nastojaše, kako vidimo, tom svojom prvom radnjom doskočiti jednoj od najvećih u nas strukovnih potreba one dobe, što mu je bez dvojbe u mnogom i podpunoma za rukom pošlo. Nu i po svakoga onoga, koga historija hrvatskog šumoznanstva iole zanima, bez dvojbe je dotično djelo navoda i sadržaja svog radi baš od neprocjenjive vriednosti. Po smrti prve supruge želio je šporer ostaviti Otočac, gdjeno ga tako rekuć sav okoliš bezprestano sjećaše velike nesreće, koja ga nenadim tim gubitkom stiže. Zato zaprosi šporer još iste godine premještenje k brodskoj pukovniji u Vinkovce, koja mu molba također i uslišana bude, tako da je već i prije spomenuti treći svezak rečenog djela u Vinkovcih svršio. Imajuć međutim kao c. kr. obilazitelj šuma samo neznatnu plaću od 300 for. godišnjih, bio je naravski prinukan trošiti i od svoga, po materi prilično znamenitog baštinjenog imetka. Imajuć šporer sinčića, kojemu je po smrti supruge svu ljubav i brigu posvetio, osvjedoči se međutim doskora, da mu težko kano udovcu s djetetom živjeti, ter upoznav se medjuto još i s ljubeznom ter naobraženom kćerju vinkovačkog ljekarnika Domca, odluči se po drugi puta oženiti. I tako mu posta Josefina Domčeva drugaricom vjekovanja, koja ga pratijaše kasnije čitavim dosta burnim životom sve do njegove smrti vjerno i uztrajno. U Vinkovcih živio je Šporer to doba dosta udobno; po ćudi i naravi čovjek veoma zabavan i veseo, postao je do mala dušom i nutkalom sveg družtvenog života. Svi, koji ga pobližje poznavahu, ljubljahu i štovahu ga, — izuzam ono nekoliko tudjinaca, koji mu medju to dosta zadavahu jada. Da je imao šporer i humora u obilju svjedoče nam svi njegovi tadanji 311 |
ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 28 <-- 28 --> PDF |
znanci, koji se još i sada rado sjećaju njegovih šaljivih novina (manuskript), koje da je u Vinkovcih pod naslovom »der Waldteufel« od vremena do vremena za svoje znance izdavao. Bijaše to neka vrst »Zvekana«, u kom bi Šporer naravno često i koju tu i od svojih predpostavljenih karikirao, što naravno nije moglo biti po volji tada svemožnoj gospodi po Krajini, a osobito bi ga mrzili tudjinci, koje bi Šporer znao baš bezobzirno operušiti. Šporer braneć vazda hrvatskim ponosom sve što se liepa i plemenita za to burno doba preporoda naroda hrvatskoga u domovini zbivalo, podupirao bi također i sve narodne težnje u tom smieru, al ga zato skoro ozloglasiše pogibeljnim čovjekom. Godine 1843. izda Šporer opet prvo svoje djelce na hrvatskom jeziku u Karlovcu kod Prettnera pod naslovom: »Opis i naputak, kako se valja služiti s posve jednostavnim dendrometrom «, djelce, koje bje kasnije g. 1858. također i na njemačkom jeziku izdano. Ovomu je djelcu prije svega svrha upoznati hrvatske šumare sa ustrojstvom i uporabom novog šumarskog stroja (visomjerom), koji je sam Šporer izumio i konstruirao bio.4 Konstrukcija i pravljenje tog stroja, koga još i dandanas mnogi stariji hrvatski šumari posjeduju, stajaše ga ne samo mnogo truda, no i silu novaca, nu žali bože nije mu se trud nikad ni priznanjem za života dostojno nagradio. Izdanjem ovog djelca pako počinje nova era djelovanja Šporerova, jer dočim je Šporer do sada sve svoje radnje prema tadanjem u nas duhu vremena saobćivao u njemačkom jeziku, to vidimo da je s tom svojom radnjom stupio bio po prvi puta na proprište hrvatske literature. Uzmemo li tadanje obće stanje socijalno u nas, a osobito po Krajini u obzir, kao što i nerazvitost jezika hrvatskoga za knjigu, moramo bezodvlačno priznati, da je taj pokus Šporera, kojim je nastojao i tehničke nauke u hrvaštini širiti, baš preznamenit momenat po kulturni razvoj hrvatskoga naroda u novije doba. Jer da se mi hrvatskim jezikom i u tehnici služiti možemo, jedva da je i najodrešitiji rodoljub do sada vjerovao bio? Šporer pokušao je prvi ono, što i mi sami dandanas još raznimi potežkoćami nastavljamo. U ovo doba vidimo nadalje, kako Šporer i u javnih za onda postojećih glasilih jedan medju prvimi počimlje u prilog šumarstva kao i šumarske znanosti u nas djelovati. Već od g. 1840. počeo je šporer u »Croatii« (listu koga zagrebački rodoljubi izdavahu) saobćivati razne strukovne članke, a malo kašnje već je i jedan od glavnijih suradnika »mjesečnog lista«, koga to doba »hrvatsko-slavonsko gospodarsko družtvo« izdavati poče. Šporer je u tih listovih prije svega zagovarao potrebu ustrojstva šumarske škole u Hrvatskoj, u kom ga podhvatu vjerno podupiraše među ostalimi osobito šumarnik grofa Erdödija, Karlo Kos. Osnovu pravila za hrvatsko-slavonski šumarski zavod objelodanio je Šporer u »mjesečnom listu« za svibanj god. 1843. Osnova ta sama po sebi toli je zanimiva, da je vriedno i koju više o njoj tuj još spomenuti, jer ne samo da je pomno i vrstno izradjena, no i zrelo razmišljena. Sastoji se iz 38 paragrafa, od kojih ćemo bar § 1. spomenuti, kako sliedi: »Kao * Vidi: »Centralblatt für das gesammte Forstwesen«, Wien 1881. strana 151. razpravu »Šporers Dendrometer«. 312 |
ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 29 <-- 29 --> PDF |
god što domorodno gospodarstveno družtvo ide na poboljšanje svega kolikoga gospodarstva i svih njezinih grana, isto tako narodni šumarstveni zavod kani sa svimi, koje su mu pri ruci silami pomagati domaće šumarstvo, ovu toli znamenitu gospodarstvenu granu«. Ciela se ta osnova dieli u četiri odsjeka, od kojih odsjek prvi sbori o čeljadi šumarstvenoga zavoda i njezinih dužnostih, ter se n. pr. u §. 8. kaže: »Službu na tom zavodu može dobiti samo onaj, koji je na kojoj javnoj šumarskoj školi svršio nauke, a i svjedočbami može dokazati, da je više godina u šumarskoj struci prakticirao. Ljudi bez ikakve temeljite nauke da se ne primaju. Zemljomjernik i risar na tom izavodu da bude samo onaj, koj je na kojem sveučilištu dobio diplomu, a od domaćega poglavarstva dopuštenje, da mu je slobodno zanat svoj tjerati. U ostalom pako će imat vazda prvenstvo domaći sinovi itd.« U odsjeku drugom spominju se nagrade, koje bi imale pojedine gospoštije zavodu godimice davati. U trećem odsjeku razpravlja se ob odgojivanju sposobnih šumara, lovaca i zemljomjeraca na tom zavodu, o izpitih itd. U četvrtom odsjeku pako govori se o nadzoru i odnošaju zavoda prema hrvatsko-slavonskom gospodarskom družtvu itd. Ova pravila podnesena gospodarskom družtvu u Zagrebu, budu u načelu po odboru istoga družtva usvojena, a Šporer dopisujućim članom družtva izabran. Međutim uzprkos svemu nastojanju Šporerovu i njegovih jednomišljenika osnova ova osta tek samo namišljajem, a da se s mjerodavne strane to doba nije ni mislilo ozbiljno za oživotvorenja te liepe pomisli. Šporera ipak ide ta nepobitna i velika zasluga, da je prvi stavio bio šumarsko naukovno pitanje na dnevni red javnog mnienja, a urediv silnu agitaciju u prilog te ideje, nije se pitanje ovo u nas već zaboraviti moglo, dok nam ipak napokon g. 1861. ne postane činom. Uvidivši i spoznavši međutim mnogobrojni te dvolični tudji elementi, koji to doba u nas još većinu šumarskih službi obnašahu, kud Šporer prije svega svojimi težnjami smiera, ter pobojav se, da bi možda baš za ono doba obćeg prenuća naroda našeg mogle i Šporerove ideje u narodu zahvatiti korien, stadoše složno liepu i plemenitu namisao Šporerovu na sve moguće načine napadati, ocrnjivajuć i samoga njega najpodlijim načinom sebičnošću i nepoštenjem! Bezobraznost tih krvopija jadnog nam naroda dostiže već toliku moć, da je napokon g. 1844. Šporer bio prinužden u vlastitoj domovini javno se braniti proti takovim navalam na njegovo poštenje. Šporer je to učinio objelodanjenjem posebnog pisma u »mjesečnom listu« na strani 155., datiranim od 19. kolovoza g. 1844. U pismu tom, koje nam i prejasno dokazuje težki i mal ne osamljeni položaj Šporerov još za to doba, tuži se isti gorko na nepravde i prigovore raznih klevetnika, moleć hrvatsko-slavonsko gospodarsko družtvo, da se ne dade po njih odvratiti od svoje nakane, već da uztraje podupirati njegovo poduzeće, veleć među ostalim: »Okolnost ona, što nisam mogao statute za ovaj zavod tako obširno izraditi, da bi se tako iz njih na prvi pogled i podpuno mogao dokučiti duh njegov u svih svojih i najsitnijih razlikostih, zatim ovdi ondi izjavljena, u ostalom posvema neosnovana briga, da će zavod ovaj, ako uspije, |
ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 30 <-- 30 --> PDF |
mnoge šumarske službenike, što sad služe, uvriediti, pače hljeba lišiti, biti će jedina zaprieka, što mome poduzeću zatire put. Znajući štovati one toliko važnije dogovore, koje si je vele ugledno hrvatsko-slavonsko gospodarsko družtvo zadalo za današnju skupštinu, odgovor na ove prigovore na drugo mjesto ostavljam, ovdi pako budi mi prosto iskreno izpoviediti, da ja, koji sam u dobroj carskoj službi, koji svoga vladara vierno i podložno služim, a i ne mislim ikad ostaviti službu, niti to činim za silu, niti za volju prljave koristi, nego da me pri tom mojem poduzeću neumorno vodi liepi onaj nagon, koji samo onaj cieniti i uvažavati umije, koji znade, kako pravi šumar za svoj zanat gori, i kako se Hrvat razigra snivajući o mogućnosti miloj svojoj domovini koristiti itd.« Međutim budi spomenuto, ne samo da Šporer tim pismom punim domoljublja i narodnog zanosa nije postignuo žuđeni cilj, već mu se po tom broj osobnih neprijatelja samo umnažao, nu s druge strane opet valja nam reći, da ga takove nepravde i neprilike samo još na veće pregnuće, rad i mar bodriše. Godinom 1846. stvoren bi uz hrvatsko-slavonsko gospodarsko družtvo u Zagrebu i posebni šumarski odjek za ostvarenje kojeg je šporer uz nezaboravnog Dragutina Kosa5 ponajviše doprineo. Isti ovaj šumarski odsjek obdržavao je već g. 1847. šumarski sastanak u Sisku, kojemu je šporer predsjedao. Godine 1849. vidimo, gdje šporer nanovo pred hrvatsko obćinstvo stupa šumarskim djelom pod naslovom »Mali šumarski katekizam ili razgled svega onoga, što šumar, komu je podpunom izpunjenju dužnosti svoga znanja stalo, neobhodno znati mora«. Knjižica ta, obsižući 45 strana, tiskana bje god. 1849. u Karlovcu tiskom k. p. tiskarne Ivana Nep. Prettnera. Knjižica ova bila je namienjena prije svega šumarskom osoblju nižjega reda, dakle lugarom. Sadržaj iste je sljedeći: Uvod, I. Teoretičko (razdieljenje nutarnjeg šumarstva ili naravoslovje, onda II. Praktično razdielenje nutarnjeg šumarstva ili nauka o šumoslovju. U Svemu nalazimo u tom katekizmu 102 pitanja sa isto toliko odgovora. Osobito valja iztaknuti nazivoslovje kao i sustavoslovje ove knjižice, kojih se sadržaj u mnogom još i danas uzorom smatrati može. Sadržaje čuvanje, sječu i uzgoj šume te šumsku botaniku. Šporer zove primjerice tuj lugom svaki drvećem obrasli prostor, kojega samog sebi prepuštamo, a šumom svaki onaj lug, koji se po pravilih gospodarskih kao i političkih upotriebljava i čuva, dočim gajem zove onaj veći ili manji sklop šuma, kojim pojedini šumar upravlja itd. U obće je djelce ovo veoma popularno i liepo pisano, te je baš šteta, što se nije moglo izpuniti Šporerovo obećanje, da će se, ako ovo njegovo djelce žudjenu ciel postigne, trsiti što skorije i drugi dio tog katekizma objelodaniti. s Dragutin Kos, rodom Čeh, šumar vele naobražen i štovan, hrvatskom si zavičaju svom dušom odan, bio je jedan prvih pobornika na polju šumarstva u Hrvatskoj. God. 1847. ga nalazimo kao šumarnika ukupnih dobara preuzvišene gospodje grofinje Elizabete Erdödijeve; bio je prvi predsjednik hrvatskog šumarskog družtva, dopisujući član c. k. gospodarskog družtva za Kranjsku, godine 1852. postao je začastnim članom ugarskog šumarskog družtva itd. Medju ostalim napisao je i znamenito djelo »das Forstwesen in Croatien« g. 1847., posvećeno članovom hrvatskog gospodarskog družtva u Zagrebu, zatim više toga u raznih časopisih. 314 |
ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Da uzmognemo bolje predočiti ćućenje i namjere, kao i javni položaj šporerov te dobe, spomenuti ćemo tuj neke rieči iz samog predgovora ovoj knjižici. »Dočim narodni naš jezik skoro u svih pošlovih, koji se promicanja moralnog i materijalnog interesa u našoj domovini tiču, prvu rolu igra, zar da mi šumari sami nazad ostanemo i jednako se jošt pićom švabskog Mihla hranimo?« . . . K tomu nadoveza opazku: »Čast i poštenje izobraženomu i dobronaravnomu Niemcu, njemu bo sretni razvitak šumskog gospodarstva zahvaliti imamo; ali sram neka bude one Niemce, koji su se u našu domovinu uvukli i kao čankolizi i klevetnici na visoka dostojanstva popeli, od kuda, na mjesto da nezasluženu sreću svoju u miru uživaju, naše domorodce progone i izagnati teže!« . . . Dalje opet: »Kao hrvatski sin i dvadeset liet služeći šumski činovnik usudio sam se evo potaknut istinskim domoljubljem prvi put u materinskom jeziku mojem na literarno polje stupiti i knjižicu ovu o šumarstvu pod imenom »šumarski katekizam« na sviet izdati itd.« Kad je Šporer bio ovaj svoj šumarski katekizam izdao, poslao ga je na ocjenu bečkom ministarstvu rata za onda kano vrhovnoj krajiško- upravnoj oblasti, uz molbu, da mu za isto za trud blagohotno nagradu od 10 for. zanj doznači. Izvjestiteljstvo za krajiške šume imao je to doba neki c. kr. nadšumarnik Giulame Dilon, koji je tu knjižicu predao tada u njega prakticirajućem krajiškom pitomcu Josipu Ettingeru, da ju na njemački jezik prevede, — što ovaj i učini, i— nu šporer ipak ni te cigle nagrade od 10 for. ne dobi, kao što nisu ni Niemci nikad već tog »švabskog Mihl-a« zaboravili! Političko prenuće naroda hrvatskoga oko g 1848. i velika komešanja, koja se u zemlji spremahu, slabo bijahu na uhar narodno-gospodarskomu djelovanju kod nas, pa zato i Šporerovi predloži i naprezanja dodjoše to doba u zaborav. Minuse medjutim i te godine svom svojom veličajnošću a i strahotami užasnog boja, za koje doba međutim također i šporera medju prvimi širitelji narodne sviesti u Krajini nalazimo. Akoprem nije bio glavom pod oružje u obranu mile si otačbine, to si je ipak šporer znao i kod kuće, ublažujuć rane ostavljenih krajiških sirota iza raznih bojeva, a osobito za osvojenje Beča, znamenitih zasluga po narod steći, tako da je i isti tadanji predstojnik glavnog zapovjedništva u Zagrebu, gjeneral Dahlen, našao vriednim izraziti šporeru posebnim dekretom od 13. svibnja 1849. za ovo plemenito i patriotično nastojanje najtopliju zahvalnost, koji dekret bje i u zagrebačkih (njemačkih) novinah službeno objedodanjen. čini se da u to doba padaju najljepši dani vjekovanja šporerova, rieč se njegova poče ipak jednom uvažavati, strukovni mu rad bude cienjen, a do mala već vidimo, da se sve, što je vriednijih šumara diljem hrvatskog doma, šporeru približuje. U privatnom životu bio je šporer u Vinkovcih baš vanredno obljubljena ličnost svoje osobito veselo ćudi kao i duhovitosti radi; imajuć uz to liep te kriepak glas za pjevanje uz glasbenu naobrazbu, bio je jedan od najrevnijih promicatelja narodnih pjesama i divnih davorija one dobe. I tako posta šporer rodoljub na glasu, te je i sam ban Jelačić nanj svoju pozornost svratio bio, i videć u njega sva svojstva plemenita muža i valjanog strukovnjaka, nije ga već pustio s vida. Kad 315 |
ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 32 <-- 32 --> PDF |
su se pako god. 1851. i u Hrvatskoj kao i u inih zemalja naše monarhije imale katastralne radnje poduzeti, predloži ban Šporera c. kr. ratnom ministarstvu, kao vrhovnoj krajiškoj oblasti, za povjerenika šumske procjene. Tako bude Šporer i zbilja vele laskavim dekretom od 28. siečnja g. 1851. dignut sa dosadašnje službe c. kr. obilazitelja šuma u Vinkovcih, te imenovan provizornim povjerenikom za katastralnu procjenu šuma u Osieku. Ovom mu je zgodom također i tadanji vinkovački pukovnik Molinary na ime brodske pukovnije izrazio na dugotrajnom i izvrstnom službovanju u toj pukovniji zasluženo priznanje posebnim dekretom. Oproštaj Šporera od vriednih Vinkovčana i njegovih sudrugova bio je nada sve srdačan te nam je najjasnijim dokazom velikog štovanja, koje si je umik taj i velezaslužni pobornik šumarstva našega u tamošnjih rodoljuba umio steći. Iz Vinkovaca preseli se Šporer g. 1851. u Osiek. Uz zvanične poslove osobito nastojaše Šporer o tom, kako bi šumarski odsjek gospodarskog družtva u Zagrebu na čim veću djelatnost pobudio. Bodreć prijatelje i drugove svoje za rad, bio je sam vazda jedan od najmarljivijih. Hrvatsko- slavonsko gospodarsko družtvo odlikova ga stoga predsjedničtvom i upravničtvom šumarskog odsjeka, koju je čast šporer obnašao sve dok se nije, i to opet ponajviše njegovom ponukom, prvo hrvatsko-slavonsko šumarsko družtvo ustrojilo. Iste godine 1851. povjeri upravljajući odbor gospodarskog družtva Šporeru još i tu časnu al i za onda prilično tegobnu zadaću, da prevede iz njemačkog na hrvatski jezik, ter da našim okolnostima i odnošajem primjereno preudesi knjižicu »Leichtfassliche Anleitung zur Holzpflanzung«, koje bje prevod kašnje i u godišniku šumarskog družtva tiskan pod naslovom »Kratka nauka, kako valja drvlje saditi«. Šporeru medjutim kao da se nije milila neuredna služba povjerenika šumske procjene, jer se još iste g. 1851. na toj službi zahvali, moleći za mjesto kameralnog nadšumara u Fužinah, koje mjesto i zbilja 15. kolovoza 1852. godine nastupi. Kod katastra služio je dakle jedva godinu dana, pa mu je ipak katastralno nadzorničtvo prigodom odlazka posebnim dekretom izrazilo svoje osobito priznanje zbog osobitih zasluga u službi koje si je za to doba steći uspio, i kako se tamo veli: »wobei ihm für die im Grundsteuer-Provisorium ausgezeichnete Dienstleitung in diesem Inspectorate der gebührende Dank ausgespochen und die belobende Anmerkung seiner Leistungen gezollt wird.« Tadanje ministarstvo za poljodjelstvo i rudarstvo pako imenova Šporera dekretom od 6. studena 1851. godine predsjednikom za prvo izpitno povjerenstvo za polaganje šumarskih državnih ispita; takav se je ispit zbilja još iste godine po prvi puta u Zagrebu obdržavao. Iz Osieka krenu Šporer put Fužina, gdje je i nadalje živo radio oko promicanja šumarskog družtva kao i šumarstva u nas. Iste ga pako godine vidimo 21. kolovoza i u Pakracu, gdje predsjeda petoj glavnoj skupštini hrvatsko-slavonskog šumarskog družtva. Ovu skupštinu možemo pravo medju jedne od najvažnijih dogadjaja družtvenih one dobe ubrajati. Takodjer najvažniji zaključak, koji tamo usvojen bude, spotaknuo je Šporer, naime predlog, da se prigodom dolazka Njegovog Veličanstva u Zagreb od strane šumara podnese smierna molba, da bi se u Zagrebu utemeljilo šumarsko i gospodarsko učilište. 316 |
ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Zaključkog odbora od 26. siečnja god. 1852. bude Franjo šporer imenovan i izabran dopisujućim članom c. kr. gospodarskog družtva u Beču. Družtvo bijaše u ono doba jedno od najuvaženijih družtva te vrsti. Već 5. travnja g. 1851. izdade mu pako upravljajući odbor hrvatsko-slavonskog gospodarskog družtva putem predsjedničtva prekrasnu pohvalnu svjedočbu6, vrhu neumornoga mu i uspješnog djelovanja, toli tvorom koli činom, na polju domorodnog šumarstva, ili kako se tamo veli: »Indem der gefertigte Ausschuss den Hernn Šporer über all diess belobende Zeugenschaft ertheilt, äusserter unter Einem das Derselbe ein solches Zeugniss durch seine unermüdeten Leistungen und durch seine tieferen Kentnisse vollkommen verdient. « Obzirom na sve tu navedeno pako imali bismo nadalje spomenuti, da ako i jest ugled i priznanje rodoljubnog djelovanja Šporera u srdcih domorodnih i hrvatskih sinova danomice sve više rasao, to imamo ipak podjeno zabilježiti i to, da je šporeru istodobno i jur u nas nastajućom dobom absolutizma broj osobnih zavidnika kao i neprijatelja danomice jrasao, dok im napokon ne podje za rukom upropastiti ga. Došavši bo Šporer u Fužine, uvidi do mala, da tamošnje gazdovanje ne odgovara dobrobiti zemlje ni naroda, i nastojao bi o poboljšanju tih odnošaja. Imajući pako u tom pogledu protivne nazore od neposredno predpostavljenog šumarskog savjetnika, nekog Neguscher-a, bude najedanput posve iznebuha bez ikakve prethodne iztrage jedino na temelju najpodlijih ogovaranja po bečkom ministarstvu financija lišen kruha i službe. Postavši Šporer tiem načinom žrtvom svojih osvjedočenja i rodoljublja tražio je prije sveg, da si bar poštenje občuva, neka se sudbenim putem proti njemu povede iztraga, koju mu molbu medjutim naprosto odbiše, akoprem ga ipak i opet tobož putem milosti u državnu službu primiše, premjestiv ga iz Fužina i domovine za c. kr. šumarskog protustavnika u Bleiberg u Kranjsku. Da ga žalostni, a i još gadniji ti događaji duboko u dušu raniše, razumieva se samo sobom, al ga ipak ne dovedoše do očajanja i propasti, kako to neprijatelji njegovi izčekivahu. Videć bo Šporer, da je nemoćan boriti se protiv obstojnostim, nastojaše o tom, ne bi li si možda ipak i opet napornim i uztrajnim radom povjerenje i štovanje stekao u onih, kojim ga toli ocrniše, dok mu to napakon zbilja ne pođe za rukom, te on bude iznova imenovan c. kr. substitutom nadšumarskim i upraviteljem tamošnjeg šumskog ureda, a tim zadobi i opet nove nade u bolju budućnost! Još jednom stupi Šporer na literarno proprište. G. 1858. izdao je u Cielovcu knjižicu: »Beschreibung und Anleitung zum Gebrauche des Taschensdendrometers «, za koji je izum bio medjutim od c. kr. gospodarskog družtva u Beču dobio i počasnu kolajnu. Isto je tako to doba izdao kod Ferdinanda Kleinmayera u Cielovcu i djelce: »Tafeln zur Bestimmung des Kubick-inhaltes cylindrischen und kegelförmiger Baumstäumme.« Akoprem je Šporer za posijednih godina mnogu gorku u samoj si domovini doživio bio, to je ipak predobro znao, tko mu je te jade pribavio, pa buduć je bio « Sve tuj spomenute svjedočbe dade mi na porabu sin Franje Šporera g. August Šporer, c. kr. ravnatelj uza u Glini, na čemu mu budi ovdje najusurdnija hvala izrečena! |
ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 34 <-- 34 --> PDF |
odveć gorljiv rodoljub, najviše si je želio vratiti u milu domovinu, a baš ga ta ljubav k domu i rodu prinuka, da je prigodom reorganizacije šumarske službe u vojnoj Krajini g. 1859. i opeta stupio kao c. kr. nadšumar prvog razreda u krajišku službu, i to k bivšoj 2. banskoj pukovniji u Petrinji. Kako su medju to baš u Krajini novi odnošaji nastali bili, odnošaji posve protivni narodnim hrvatskim težnjam, kakove no je i šporer, kako vidjesmo, od djetinjstva svoga gojio i branio, tek kako ga uz to još i one gorke uspomene posljednjih godina ogorčavahu, to nije ni čudo, da ga do mala i opet tad u Krajini u preobilju se nalazeći strani elementi često najgadnijih karaktera proglasiše buntovnikom, koji da malo radi proti jedinstvu sreće tih kultuträgera, jer mu još sveudilj švabskog Mihla zaboraviti ne htjedoše. Napokon ga tadanji pukovnik i šef njihov kod ratnog ministarstva tako opisa, da bude i opet i taj puta bez svake iztrage samovoljno lišen časti, ter g. 1863. u svojstvu podčinjenog činovnika premješten Ne posjedujuć već imetka, koji je većim dielom bio žrtvovao za izdanja svojih radnja i opremu izumljenih strojeva, bio je naravno prinužden i tu na novu mu nanesenu uvriedu strpljivo podnašati, nu ipak od sada već ne bi propustio sgode, da pokuša u drugu službu doći. Tako je bio g. 1861., kadno se je ustrojio šumarsko-gospodarski zavod u Križevcih, te k oživotvorenju koga je baš on sam najviše doprineo svojom dosljednom agitacijom u tom smieru, zamolio za professuru na rečenom zavodu, čast koja ga je sjegurno u svakom pogledu i prije svakoga išla obzirom na znanje kao i djelovanje na polju šumoznatstva u nas. Pa ipak kao da mu je još uviek ne bijaše čaša gorkosti puna, koja mu jadnomu nezahvalnici i neprijatelji Hrvatske pripravili bijahu, imao je šporer još jednu od najljućih i najcrnijih jada pregorjeti. Vlada mu bo zabaci molbu, imenovah učiteljem na kr. šumarskom učilištu drugog jednog molitelja, i to još takvog, koji je prije nekoliko godina bio u banskoj pukovniji pod samim šporerom kao šumar služio. Naravno da se je toli nezahvalno i nezasluženo postupanje moralo starine šporera duboko kosnuti. On, koji je do sada još uviek bio jak i kriepak na tielu i duši, postao je odsad misantrop, odrekav se svakog rada, da i istih prijatelja, živeć jedino još obitelji, odnosno supruzi i ljub* Ijenoj si kćeri Frideriki. Kad mu je pako kćerka udala (za sadanjeg pukovnika g. Dragančića), mislio bi samo još, kako da bolje uredi svoje odnošaje, želeć si smrt, i zbilja umre na dne 16. listopada 1865. godine. Tielo tog velikana hrvatskih šumara bude zakopano na obćem groblju u Mehadiji uz saučešće roda i štovatelja. Hrvatska izgubi njegovom smrću jednog od najodličnijih sinova, prvaka šumarske struke, i Nestora hrvatskog šumoznanstva. šporer postao je, kako vidjesmo, žrtvom svoje ljubavi prama domovini i rodu, žrtvom nesmiljenog progonstva, zlobe i zavisti, žrtvom svog osvjedočenja, ali je bio muž toli vriedan i odličan, da će mu uspomena živjeti, doklegod bude hrvatskih šumara. Šporer je mrtav, al mu plodovi djelovanja žive, šumarsko družtvo, šumarsko učilište, samosviest šumarskog stališa i prošlost hrvatskog šumoznanstva, sve su to samo plodovi njegovoga neumornoga, 318 |
ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 35 <-- 35 --> PDF |
napornoga i rodoljubnog djelovanja, pa stoga i možemo slobodno reći: da već ne može biti daleko ni ono doba, kad budu rodoljubni i svjesni hrvatski šumari latili se izvesti jednu od najplemenitijih dužnosti, dužnosti zahvalnosti, štovanja i moralne nagrade prvomu velikanu stališa našeg. Dostojno da ovjekovečimo spomen prvaka našeg i Nestora, to nek bude skrb naša, — a zato i napisah ovo nekoliko redaka, kličući: slava Franji šporeru, bio on uzorom hrvatskim šumarom! BILJEŠKE: 1. Prijevodi njemačkih tekstova »Jer bez obzira na osjetni novčani gubitak navukoh na sebe — samo Bog zna zašto — sijaset neprijatelja, koji su na mene navalili, slično onima lakomim gavranima nad slobodnom njemačkom Rajnom! Ali oni ne trebaju imati slavu da me spriječe pri dovršenju ovoga djela. Koristiti mojoj struci, no ponajvećma moje živo zanimanje, da se domovinsko šumarstvo iznese na vidjelo dana, samo to bijaše moja jedina namjera! Dalje ga produbiti, a baš zbog toga me napadati, nazvati me sumnjivcem, kao da ne znadijah u kojem vijeku živimo, kada također i u šumarstvu previše svijetlih genija imade, kao da bi jedan običan talent mogao predati se opsjeni, da je dostatno napisati jednu knjigu, da bi postao pisac. Ne, moja gospodo! Ja sam samo jedan šumar, koji je domovinskim šumarstvom strasno obuzet, i ništa drugo. Skromno, vođen nekim unutarnjim porivom i ne sluteći, kako je opasna uska klizava staza, koja vodi iz mehaničke svagdašnjice u carstvo misli i žustrosti, sanjah o mogućnosti, da ću moći koristiti svojoj struci i državi. No, božanski lijep lik u zraku, koji vidje moje zaneseno oko u carstvu zvijezda, rasplinuo se u magli, te samo preostade bolno sjećanje.« »... čime se za izvrsne uspjehe u privremenom odsjeku za zemljišni porez ovoga inspektorata izrazuje dolična pohvala i odaje pohvalno priznanje njegovu uspješnom radu.« »Dok potpisani odbor prije svega podjeljuje ovo priznanje istodobno izjavljuje da ga je zavrijedio za svoje neumorno zalaganje (u radu) i za svoje duboko znanje«. »Tablice za utvrđivanje sadržaja valjkastih i čunjastih stabala« 2. »Zvekan« je bio humorističko-satirički list, koji je 1867. godine izlazio u Zagrebu. 3. Mjesto Mehadija, u kojem je Šporer završio svoj život, nalazi se u Rumunjskoj a udaljeno je dvadesetak kilometara od Dunava i grada Oršova. |