DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Imenovani Janković bio se prihvatio predsjedništva skupštine Šumarskog društva koja se održavala u Pakracu, ali kako je bio spriječen to je uputio pismo s izrazima žaljenja što ne može sudjelovati u radu skupštine. Pismo završuje na slijedeći način: »Moleći daklen, da me slavno družtvo kroz slučaj izvine, želim iz serdca, a nastojat ću u svako vreme i delom doprineti, da se namere slavnog družtva na procvetanje kod nas toli zanemarenih šumarskih znanosti i njihovog uzderžavanja na uzdignutje obćeg blagostanja sretno izpuni, i da se kod svakog pravog domorodca dostojno pripoznanje steci«. Ovo pismo, koje je kao prijevod tiskano i na njemačkom jeziku, uredništvo je popratilo (samo na njemačkom jeziku) tekstom: »Koja odanost! Kako sasvim drugačije i suprotno zvuči ovo pismo i kako je suprotno očitom nemaru tako mnogih slavonskih šumoposjednika, posebno njihovih šumara, kojima bi bili potrebni savjeti za vođenje njihovog strašnog gospodarenja šumama«. U predstavci vladi u Zagrebu Skupština je tražila, da se posebno zajedničke šume podvrgnu »nekakvom privremenom nadzoru još prije, nego u život stupi državni zakon o šumama«, te da što prije nastoji ishoditi »zakon šumarski i lovski, kojem bi se doskočilo jedared pustošenju šumah koji mah preotimlje našoj zemlji« a Piškorić ^SfeO POVIJEST ŠUMARSTVA HRVATSKE 1846 - 1976 KROZ STRANICE Sl´MARSKOii LISTA Jubilarna edicija Saveza ITŠDIH 3 Zakon o šumama dobila je civilna Hrvatska (i Slavonija) tek 1857., a Vojna krajina 1860. To je austrijski zakon iz 1852. g. |