DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 17     <-- 17 -->        PDF

naime bio inicijator, da se unutar Gospodarskoga društva provede podjela
rada u obliku šest sekcija i to: 1. za uzgoj bilja, 2. za šumarstvo, 3. za
stočarstvo, 4. za tehnički obrt, 5. za vinarstvo, voćarstvo i povrtljarstvo i


6. za prirodne nauke. Osnivanje šumarske sekcije zapravo je i osnivanje
šumarskog društva, jer se već u naslovu »Pravila družtva šumarskoga za
Hervatsku i Slavoniu« iz 1851. godine dodaje, da je Društvo »odsek družtva
gospodarskoga za Hervatsku i Slavoniu ...« To se ponavlja i u §-u 1:
»Družtvo . . . dio celoviti je gospodarskoga družtva hervatsko-slavonskoga, a
»sklopiše« ga »šumari i prijatelji šumarstva i lovnje pristupivši dobrovoljno«
Međutim u daljnjem tekstu upotrebljava se termin »odsek šumarski«.
Gospodarsko društvo, počam od 1842. godine, izdavalo je i svoj organ
»List mesečni« (od 1853. godine nazvan Gospodarske novine, a od 1856. pod
nazivom Gospodarski list, pod kojim i danas izlaze). Prema čl. 5. Pravila
Šumarskog društva iz 1851. g. Gospodarski list je i organ tog Društva,1 ali
ipak šumari već 1847. godine izdaju vlastiti godišnjak u njemačkom izdanju
pod nazivom »Verhandlungen der Forst-Section der Landwirtschafts-Gesellschaft
für Croatien und Slavonien« a u hrvatskom, 1851. godine, pod nazivom
»Trudovi odseka za Hervatsku i Slavoniu godine ...« (iako njemačka
riječ die Verhandlung znači vijećanje, raspravljanje, dakle »Vijećanja Šumarskog
odsjeka ...«).


Prvo i treće godište, uz mali izuzetak, objavljeno je na njemačkom jeziku
dok drugo, za 1851. godinu, objavljeno je s paralelnim hrvatskim, kao
prvim, i s njemačkim kao drugim tekstom. Možemo si postaviti pitanje kako
to da Trudovi izlaze na njemačkom jeziku u doba već razmahalog Ilirskog
pokreta? Odgovor nalazimo u činjenici da je u ono doba većina šumara bila
iz austrijske pole Monarhije, dakle iz područja njemačkog jezika, te da je
na području Vojne Krajine njemački jezik bio službeni pa su njime dobro
vladali i Hrvati. Prema tome su pokretači Trudova, a to je uz Kosa bez
sumnje bio i Franjo Šporer, pretpostavljali da će ih na njemačkom jeziku
čitati veći broj šumara, pa i šumoposjednika, dakle da će na taj način
ideje Šumarskog društva imati veći odjek i više doprinijeti unapređenju
šumarstva nego kad bi izlazili samo na hrvatskom jeziku. Da je treće godište,
za 1852. godinu, opet izdano samo na njemačkom jeziku bez sumnje
je posljedica apsolutističke vladavine Beča (Bachov apsolutizam! — od
1850 — 1860).


»Trudovi ... « su zapravo izvještaji o radu godišnjih skupština odnosno
vijećanja Šumarskog društva. Godišnjih skupština bilo je pet (vidi Ugrenović:
Najstarije šumarsko udruženje — u knjizi »Pola stoljeća šumarstva
1876—1926, Zagreb, 1926), ali raspolažemo samo s tri godišta Trudova. Za
prvu skupštinu tj. onu održanu 1846. godine zacijelo nisu ni izdani (opširni
izvještaj objavljen je u Gospodarskom listu 1847. god. str. 2—13, i 25—31),


i Prema §-u 5. društvenih pravila iz 1851. god. »Odsek šumarski izdavat će


svoje razprave i sve poslovanje svoje putem lista družtva gospodarskoga osebnim


otiskom na jeziku hervatskom i nemačkom ...«, pa je i na naslovnoj stranici


»Trudova ...« u 1851. god. označeno, da je to posebni otisak iz Gospodarskoga


lista. No već slijedeće godine, na godišnjoj skupštini održanoj u Pakracu, ovaj


član se mijenja da će »Šumarska sekcija svoja vijećanja i cijelo svoje djelovanje


objavljivati u časopisu, kojeg će iz vlastitih sredstava redigirati.« Time su


»Trudovi ...« postali preteča Šumarskom listu.