DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 13 <-- 13 --> PDF |
U »RAZMATRANJU OB OĐĆINSKIH SUM AH« V. Ce r ma n piše samo o individualnoj diobi, općinskih šuma tj. šuma kasnijih zemljišnih zajednica. Nasuprot mišljenja da je takva dioba korisna za stanje tih šuma Cerman kategorički tvrdi da bi »individualna dioba šuma bila prvi korak k posvemašnjem zapušten ju šume!« Boljem, racionalnijem, iskorišćivanju drveta namijenjen je i članak »IMPREGNACIJA DRVEĆA« (točnije drveta). U tom, nepotpisanom, članku najprije se navodi o postojanju u sjevernoj Europi (Francuskoj, Njemačkoj, Švedskoj) drvenih zgrada starih i nekoliko stotina godina. Drvena građa srušenih, sto i više godina, starih zgrada upotrebiva je i danas (1877. godine), pa autor konstatira da se »otuda može punim pravom zaključivati, da drvo, za gradnju dobr0 i vješto priredjeno, kroz više stoljeća služiti može« pa i kad je »svakoj nepogodi vremena i zraka izvrženo«. S druge strane u novijim zgrada ugrađeno drvo trune i mnoge se zgrade zbog prijetnje rušenja moraju napustiti. Također je i trajnost željezničkih »prečaga« (pragova) kratkotrajna. Stoga vrlo dobro dolazi pronalazak »admiralitetskog savjetnika c. kr. pukovnika Libert pl. Paradisa« za impregniranje drva s kreozotom i karabolineumom koja sredstva »gnjilež u drvetu sasvim utamane«. Konstatirajući velike potrebne željezničkih pragova (gradnja željeznica u to doba bila je u punom zamahu), a kako željeznica u tu svrhu upotrebljava (i impregnira) samo hrastove i ariševe pragove autor izražava bojaznost drastičnog smanjivanja tih šuma odnosno za sječu dozrelih sastojina. Izlaz je u korišćenju bukovine, jer se »crna bukva po cijeloj monarkiji u ogromnih sastojinah nalazi, (a) k tomu se najviši i najljepši trupci za gorivo pocjepaju«. 3. PRVI IZLET ŠUMARSKOG DRUŠTVA održan je 16. listopada 1876. god. tj. nakon održane prve glavne godišnje skupštine. Za izlet izabrane su državne šume u blizini Lepavine u cilju razgledavanja »tamošnjih interesantnih predmeta, osobito pako u svojoj vrsti još neviđene transportne spreme za drvo, vlasničtvo g. Alexandra pl. Weissa, kakovih valjda još ni jedan šumar vidio nije, i nadalje kulture i sjemeništa i t. d.« A ta »transportna sprema« bila je šumska željeznica dužine 14 km na kojoj se vuča vršila parnom lokomotivom jačine 30 KS. Skupst inari, njih 60 kojima se u Križevcima pridružilo nekoliko profesora Šumarskog i gospodarskog učilišta, krenuli su iz Zagreba posebnim vlakom a na željezničkoj stanici Lepavina bili su svečano dočekani (zgrada je bila okićena zelenilom i zastavama). Eksploatacija je počela 1872. godine kupovinom na bazi dugoročnog ugovora (površina 2500 jutara bukovih šuma s rokom od osam odnosno 12 godina eksploatacije). Na godišnjoj sječini od cea 300 jutara izrađivalo se 8-10 000 hvati ogrjevnog drva »od 1 metra dužine«, oko 120 000 željezničkih pragova, 12 do 15 000 kubnih stopa »liesa« i do 12 000 centi bukova uglja (za Štajersku). Sječine su i umjetno pošumljivane te je u doba ovog izleta bilo 300 jutara kultura od smreke i listača »a vjetru na umet iz borah« time da će se kulture podsaditi i hrastom. Što možemo saznati iz «IZVJEŠTAJA O POUČNOM PUTOVANJU slušateljah kr. šumarsko-gospodarskog učilišta Križevačkoga ...« izvršenog krajem lipnja 1877. god., a o kojem informira Drag. Hlava? To je bio izlet na područje Baranje, u beljske šume. U Izvještaju najprije je prikazano stanje imanja Belje (tada u posjedu nadvojvode Albrechta) krajem 1876. god. kada je od ukupnih 108 798 rali pod šumom bilo 33 590 rali, a oko 8 500 rali zauzimali su ribnjaci, potoci rijeke, 297 |