DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 92     <-- 92 -->        PDF

općio je provjeru prvih rezultata »istraživanja
o utjecaju defolijatora na prirast
jelovih šuma« a koji su objavljeni u
Šumarskom listu br. 1-2. 1972. godine.
Istraživanja su vršena u acidofilnoj jelovoj
šumi (Abieto — Blechnetum Horvat)
u gosp. jedinici Belevine Fakultetske domene
u Zalesini, koja također nije ostala
pošteđena od jelovog moljca (Agryresthia
fundela F. R.) kao ni od drugih defolia
tora.


Za cijelu gospodarsku jedinicu autor
je uspio izraziti godišnji debljinski prirast
jele (y) kao funkciju asimilacijske
površine (x) jednadžbom


1,07)


y = 10,56 e "" *


Ovaj prvi rezultat autor je 1973. godine
provjerio na jednohektarskoj pokusnoj
plohi (s 283 jela od čega 108 stabala
s punom krošnjom, 130 s oštećenjem krošnje
do 10%, 26 stabala s oštećenjem od
20%, a ostala s oštećenjima od 30 — 60%).
U ovom slučaju jednadžba glasi


_ 1,974


y = 9,834 e " ´ x


Vrijedno je zabilježiti, da 20 — postotno
oštećenje krošnje smanjuje prirast
za preko 30%, kako to pokazuju podaci
Dra Klepca:


za x 1,0 0,9 0,8 0,7 iznosi
yi 3,81 2,65 1,76 1,31 mm
ys 2,81 2,80 2,69 2,56 mm


time da x označava intenzitet oštećivanje
krošnje, yi prosječni godišnji debljinski
prirast stabala u sastojini s oštećenim
stablima, a y2 prosječni godišnji debljinski
prirast stabala u sastojini prije nastupa
defolijacije. Međutim činjenica, da je
godišnji debljinski prirast stabala s neoštećenom
krošnjom (krošnjom s oznakom
1,0) u napadnutoj sastoji od 2,81 mm
porasao na 3,81 mm upućuje na potrebu
istraživanja o reguliranju međusobnog
položaja dominantnih stabala i u prebornoj
šumi u cilju utvrđivanja prirasta, a
po tome i etata, cjelokupne sastojine.


4. Rezultati istraživanja potroška vremena
kod smolarenja crnog bora francuskom
metodom koje je saopćio dr
B o j a n i n dobro će poslužiti u organizaciji
rada na smolarenju a ne bi se
smjeli mimoići ni u planiranju kako potrebne
radne snage tako i troškova. Autor
je posebno ispitivao i odnos između
odmora i učinka radnika i utvrdio
da radnici koji se za vrijeme rada nisu
odmarali ili su se odmarali premalo, povećali
su u tijeku radnog dana između
odmora utrošak radnog vremena po jedinici
proizvoda, a kod radnika koji su se
više odmarali i pravilnije rasporedili
odmore, utrošci vremena bili
su jednoličniji (T. 17. Zaključaka).


Posebno citiramo ovu konstataciju jer
ona zacijelo vrijedi ne samo za smolarenje
nego i za sve radove. S druge strane
odmori u toku radnog vremena ne iscrpljuju
radnika — čovjeka, dakle, poboljšavaju
njegove životne uslove-


Koristim ovu priliku da se osvrnem i
na mišljenje o štetnosti smolarenja
za život i zdravost stabla, jer ne samo
nestručnjaci nego i mnogi šumari smatratju
smolarenje štetnim. Takvo uvjerenje
ne odgovara stvarnosti! Samo dva primjera,
za dva bora: crni i alepski. U Višegradskom
području za vrijeme I svjetskog
rata vršeno je smolarenje na način,
da su bjelenice zauzimale i 90<)/o opsega
stabla. Međutim ni u tom slučaju nije
bilo sušenja stabala a ni trulenja drva te
su stabla i 20 godina nakon smolarenja
(1936. god. i dalje) imala posve zdravu
deblovinu. Jednako vrijedi i za alepski bor:
informacije tadanjih Šumarija (Brač,
Hvar^ Dubrovnik, Makarska, Korčula) koje
sam prikupio 1950. god. proizlazi, da
smolarenje, u ovom slučaju francuskom
metodom, ne povećava mortalitet smolarenih
stabala u odnosu na nesmolarena.
Što više u jednom slučaju, u Dubrovačkom
kraju, mortalitet stabala u jednoj
sastojini u kojoj nije vršeno smolarenje
bilo je veće ne samo u susjednoj nego
u bilo kojoj sastojini u kojoj je vršeno
smolarenje.


5. Izvještaj dra B i f f 1 a o utvrđivanju
porijekla furfurala (današnji naziv za
furfurol) pomoću spektrofotometrijskih
i plinsko-kromatografskih ispitivanja našao
je mjesto u Glasniku za šumske pokuse
s razloga, jer je jedna od sirovina
za njegovu proizvodnju i detanizirano
drvo (ostale sirovine također su »otpadni«
materijali kao oklasci kukuruza, ljuske
zobi, prešani ostaci maslina i dr.). Rezultati
provedenih istraživanja pokazala
su »da bi plinsko-kromografska ispitivanja
silaniziranog materijala dala najbolje
i najbrže podatke o sadržaju 5-metilfurfurala
i 5-hidroksimetil-furfurala u
furfuralu, a te dvije komponente su one,
koje mogu ukazati na sirovinu (porijeklo)
iz koje je određeni furfural dobiven« (str.
,l9)


O. Piškorić
276