DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 92 <-- 92 --> PDF |
općio je provjeru prvih rezultata »istraživanja o utjecaju defolijatora na prirast jelovih šuma« a koji su objavljeni u Šumarskom listu br. 1-2. 1972. godine. Istraživanja su vršena u acidofilnoj jelovoj šumi (Abieto — Blechnetum Horvat) u gosp. jedinici Belevine Fakultetske domene u Zalesini, koja također nije ostala pošteđena od jelovog moljca (Agryresthia fundela F. R.) kao ni od drugih defolia tora. Za cijelu gospodarsku jedinicu autor je uspio izraziti godišnji debljinski prirast jele (y) kao funkciju asimilacijske površine (x) jednadžbom 1,07) y = 10,56 e "" * Ovaj prvi rezultat autor je 1973. godine provjerio na jednohektarskoj pokusnoj plohi (s 283 jela od čega 108 stabala s punom krošnjom, 130 s oštećenjem krošnje do 10%, 26 stabala s oštećenjem od 20%, a ostala s oštećenjima od 30 — 60%). U ovom slučaju jednadžba glasi _ 1,974 y = 9,834 e " ´ x Vrijedno je zabilježiti, da 20 — postotno oštećenje krošnje smanjuje prirast za preko 30%, kako to pokazuju podaci Dra Klepca: za x 1,0 0,9 0,8 0,7 iznosi yi 3,81 2,65 1,76 1,31 mm ys 2,81 2,80 2,69 2,56 mm time da x označava intenzitet oštećivanje krošnje, yi prosječni godišnji debljinski prirast stabala u sastojini s oštećenim stablima, a y2 prosječni godišnji debljinski prirast stabala u sastojini prije nastupa defolijacije. Međutim činjenica, da je godišnji debljinski prirast stabala s neoštećenom krošnjom (krošnjom s oznakom 1,0) u napadnutoj sastoji od 2,81 mm porasao na 3,81 mm upućuje na potrebu istraživanja o reguliranju međusobnog položaja dominantnih stabala i u prebornoj šumi u cilju utvrđivanja prirasta, a po tome i etata, cjelokupne sastojine. 4. Rezultati istraživanja potroška vremena kod smolarenja crnog bora francuskom metodom koje je saopćio dr B o j a n i n dobro će poslužiti u organizaciji rada na smolarenju a ne bi se smjeli mimoići ni u planiranju kako potrebne radne snage tako i troškova. Autor je posebno ispitivao i odnos između odmora i učinka radnika i utvrdio da radnici koji se za vrijeme rada nisu odmarali ili su se odmarali premalo, povećali su u tijeku radnog dana između odmora utrošak radnog vremena po jedinici proizvoda, a kod radnika koji su se više odmarali i pravilnije rasporedili odmore, utrošci vremena bili su jednoličniji (T. 17. Zaključaka). Posebno citiramo ovu konstataciju jer ona zacijelo vrijedi ne samo za smolarenje nego i za sve radove. S druge strane odmori u toku radnog vremena ne iscrpljuju radnika — čovjeka, dakle, poboljšavaju njegove životne uslove- Koristim ovu priliku da se osvrnem i na mišljenje o štetnosti smolarenja za život i zdravost stabla, jer ne samo nestručnjaci nego i mnogi šumari smatratju smolarenje štetnim. Takvo uvjerenje ne odgovara stvarnosti! Samo dva primjera, za dva bora: crni i alepski. U Višegradskom području za vrijeme I svjetskog rata vršeno je smolarenje na način, da su bjelenice zauzimale i 90<)/o opsega stabla. Međutim ni u tom slučaju nije bilo sušenja stabala a ni trulenja drva te su stabla i 20 godina nakon smolarenja (1936. god. i dalje) imala posve zdravu deblovinu. Jednako vrijedi i za alepski bor: informacije tadanjih Šumarija (Brač, Hvar^ Dubrovnik, Makarska, Korčula) koje sam prikupio 1950. god. proizlazi, da smolarenje, u ovom slučaju francuskom metodom, ne povećava mortalitet smolarenih stabala u odnosu na nesmolarena. Što više u jednom slučaju, u Dubrovačkom kraju, mortalitet stabala u jednoj sastojini u kojoj nije vršeno smolarenje bilo je veće ne samo u susjednoj nego u bilo kojoj sastojini u kojoj je vršeno smolarenje. 5. Izvještaj dra B i f f 1 a o utvrđivanju porijekla furfurala (današnji naziv za furfurol) pomoću spektrofotometrijskih i plinsko-kromatografskih ispitivanja našao je mjesto u Glasniku za šumske pokuse s razloga, jer je jedna od sirovina za njegovu proizvodnju i detanizirano drvo (ostale sirovine također su »otpadni« materijali kao oklasci kukuruza, ljuske zobi, prešani ostaci maslina i dr.). Rezultati provedenih istraživanja pokazala su »da bi plinsko-kromografska ispitivanja silaniziranog materijala dala najbolje i najbrže podatke o sadržaju 5-metilfurfurala i 5-hidroksimetil-furfurala u furfuralu, a te dvije komponente su one, koje mogu ukazati na sirovinu (porijeklo) iz koje je određeni furfural dobiven« (str. ,l9) O. Piškorić 276 |