DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 91 <-- 91 --> PDF |
1. kamenjara zvonca — Edraianthet u m p r o v., 2. rudina oštre vlasulje — Festucetum pungentis Horv, 3. livada planinske ranjenike — Anthy llidetum prov. i 4. livada tvrdače — Nardetum s ubalpinum Horv. Kartografski prilog u bojama sadrži: — vegetacijsku kartu okoliša Zavižana, — položaj tipološki istraženog područja Zavižana, — geološko-litološku kartu okoliša Zavižana i — kartu klimatskozonske vegetacije područja Zavižana. Vegetacijska karta toliko je detaljna da su izdvojene površine, npr. pod klečicom (J u n i p erus nana), od svega stotinjak m2. Rezultati ovih istraživanja poslužila su i za izbor lokacije Velebitskog botaničkog vrta kojeg je 1968. god. u Modrič Dolcu osnovao prof. F. Kušan . 2. Raušo v rad »Vegetacijski i sinekološki odnosi šuma u bazenu Spačve« obrađuje, kako se i iz naslova vidi, dio naših ravničarskih šuma, slavonskih hrastika. Autor naglašava, da se »praktično značenje (ovog) rada sastoji u pružanju znanstvenih podataka šumskoj privredi, koji će se moći koristiti naročito kod izrade dugoročnih osnova gospodarenja šumama. U vezi s time«, nastavlja autor, »poslužit će vrlo dobro vegetacijska karta, jer će se moći propisati smjernice gospodarenja za svaku biljnu zajednicu« (str. 228). Zapravo svaki znanstveni rad koristi praksi, makar i posredno.a u ovom slučaju naglašavanje »praktičkog značenja rada« ima opravdanja, jer u ovom slučaju nisu vršena samo kvalitativna istraživanja (postojanje zajednica) nego i kvantitativna tj. utvrđeni su i udjeli pojedinih zajednica u ovom šumskom kompleksu s blizu 40 000 ha šuma (koliko ih se u Spačvanskom bazenu nalazi na području SR Hrvatske). Istraživanja vršena su pomno jer je »na terenu svaki odjel rađen za sebe, tako da se obišao sa sve četiri strane i dijagonalno unakriž« a »najmanja izlučena površina iznosila je 0,5 ha« (str.259). A rezultati? — Rezultati su »vegetacijska karta u mjerilu 1 : 100 000 i vegetacijski profili u duljini od 73 km« uz, dakako, vegetacijske karte svakog odjela (koje se, razumljivo, ne nalaze u ovom objavljenom radu) te preporuke za pomlađi vanje i uzgoj sastojina u pojedinim zajednicama. A te su: Ass.: Carpino betuli — Quercetum roboris (Anić 59), emend. Rauš 69 — typicum subass. nova — fagetosum subass nova — quercetosum cerris Rauš 69 Ass.: Genisto elatae — Quercetum roboris Horv. 38 — caricetosum remotae Horv. 38 — aceretosum tatarici subass. nova Ass.: Leucoio — Fraxinetum angustifoliae Glav. 59 — typicum Glav. 59 Ass.: Frangulo — Alnetum glutinosae Raus 68 — typicum subass, nova — ulmetosum laevis subass. nova Ass.: Šalici — Populetum prov. Postotni površinski udio pojedine šumske zajednice na istraživanom području iznosi: Carpino betuli — Quercetum roboris typicum 350/0 Genisto elatae — Quercetum roboris caricetosum remotae 31% Genisto elatae — Quercetum roboris aceretosum tatarici 21% Šumske kulture i plantaže 6% Bare i poljoprivredna tla 5% Ostale šumske zajednice 2% Koliko nam je poznato, to su ujedno i prvi objavljeni statistički podaci o sastavu naših šuma prema fitocenozama. Navedimo i to, da se u kulturama i plantažama uzgajaju euroamerička topola (klonovi nisu navedeni), b) bagrem, c) američki jasen, d) crni orah, e) platana, f) obični bor (neznatno), g) gledičija (neznatno i h) crna joha, ali najviše je kultura i plantaža euromaričkih topola. Autor je mišljenja »da je općenito štetno i gospodarski neopravdano unošenje bilo koje strane vrste drveća u taj naš najveć« i najvredniji rezervat nizinskih šuma lužnjaka « a temelji ga na činjenici da »je značajniji uspjeh postignut samo u nekim topolinim kulturama .. . a pošumijavanje bara američkim jasenom imalo je svoje opravdanje u prijašnja vremena, dok je Sava te šume redovito plavila« (str. 326). 3. U radu »Funkcionalna zavisnost debi jinskog prirasta o asimilacionoj površini kod obične jele« prof. Klepa c sa275 |