DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 90 <-- 90 --> PDF |
DOMAĆA STRUČNA LITERATURA GLASNIK ZA ŠUMSKE POKUSE šumarskog fakulteta u Zagrebu, knj. 18. Osamnaesta knjiga Glasnika za šumske pokuse Šumarskog fakulteta u Zagrebu izašla je krajem 1975. godine i sadrži pet radova. To su: Bertovi ć dr S.: Ekološko-vegetacijske značajke okoliša Zavižana u sjevernom Velebitu (str. 5-76); Biff l dr M.: Spektrofotometrijsko i plinskoikromatrografsko ispitivanja furfurala (str. 77-123); Boj an in dr. S.: Istraživanje potroška vremena kod smolarenja crnog bora francuskom metodom (str. 125-215); Klepa c prof. Dr. D.: Funkcionalna zavisnost debljinskog prirasta o asimilacionoj površini (str. 217-223); i Rau š dr Đ.: Vegetacijski i sinekološki odnosi šuma u bazenu Spačve (str. 225- 346). 1. Područje »okoliša Zavižana« koje je istraženo i u ovom radu Dra Bertović a obrađeno zauzima oko 4 000 ha površine. Kako se, s druge strane, nalazi na nadmorskoj visini između 760 met. na kopnenoj strani a 560 met. na primorskoj strani Velebita i do blizu 1 700 met. (Veliki Zavižan) to se može pretpostaviti da postoje i veće razlike kako u ekološkim tako i u fitocenološkim osobinama. A tako i jest, jer se na tom području nalazi 15 pedosistematskih jedinica tala i 9 šumskih zajednica. Na istraženom području nalaze se ova tla: 1. planinske crnice na vapnencu, 2. planinske crnice sa sirovim humusom, 3. crnice na vapnencima sa sirovim humusom, 4. posmeđene crnice na vapnencu, 5. rendzine na dolomitiziranom vapnencu, 6. smeđa tla na vapnencu, 7. smeđa tla na dolomitiziranom vapnencu, 8. smeđa tla na vapnencu sa sirovim humusom, 9. smeđa ilimerizirana tla na vapnencu, 10. ilimelizirana tla na vapnencu, 11. smeđa submediteranska tla na čistim vapnenačnim brečama, 12. smeđa submediteranska ilimerizirana tla na čistim vapnenačnim brečama. 13. smeđe tlo (paraautohtono, eolsko?) na vapnencu, 14. ilimerizirana tla na reliktnoj glini povrh vapnenca. Od šumskih zajednica zastupljeno je 5 klimatskozonskih (a) i 4 lokalno uvjetovanih ((b) s cea desetak njihovih nižih sistematskih jedinica i to: a) 1. Pinetum mughi illyricum Horv., 2. Aceri-Fagetum illyricum Horv., 3. Abieto-Fagetum illyricum Horv., 4. Seslerio autumnalis — Fagetum illyricum Horv., 5. Seslerio — Ostryetum Horv. et H-ć; b) 1. Piceetum illyricum subalpinum Horv., 2. Calamagrosti-Piceetum dinaricum Bert., 3. Calamagrostio-Abietetum piceetosum Horv. i 4. Pinetum nigrae submediterraneum Anić. Od nižih sistematskih jedinica u pretplanskoj šumi bukve (Aceri-Fagetum illyricum Horv.) nađeno je 5 faci jesa i to, uz fac. t y p i c u m, fac. s u ffruticosu m (klekovina bukve), fac. P c t a s i t e s albus (s podbjelom), fac. Carex pilosa (s dlakavim šašem) fac. Picea excelesa (sa smrekom), itd. Od zajednice livada i rudina »orjentacijski su proučene i spomenute samo neke najmarkantnije takve fitocenoze, kako bi se zaokružila cjelina i upotpunila osnovna predodžba o ekološko-fitoccnološkim prilikama u istraženim predjelima Zavižana« (str. 47) a to su: |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 91 <-- 91 --> PDF |
1. kamenjara zvonca — Edraianthet u m p r o v., 2. rudina oštre vlasulje — Festucetum pungentis Horv, 3. livada planinske ranjenike — Anthy llidetum prov. i 4. livada tvrdače — Nardetum s ubalpinum Horv. Kartografski prilog u bojama sadrži: — vegetacijsku kartu okoliša Zavižana, — položaj tipološki istraženog područja Zavižana, — geološko-litološku kartu okoliša Zavižana i — kartu klimatskozonske vegetacije područja Zavižana. Vegetacijska karta toliko je detaljna da su izdvojene površine, npr. pod klečicom (J u n i p erus nana), od svega stotinjak m2. Rezultati ovih istraživanja poslužila su i za izbor lokacije Velebitskog botaničkog vrta kojeg je 1968. god. u Modrič Dolcu osnovao prof. F. Kušan . 2. Raušo v rad »Vegetacijski i sinekološki odnosi šuma u bazenu Spačve« obrađuje, kako se i iz naslova vidi, dio naših ravničarskih šuma, slavonskih hrastika. Autor naglašava, da se »praktično značenje (ovog) rada sastoji u pružanju znanstvenih podataka šumskoj privredi, koji će se moći koristiti naročito kod izrade dugoročnih osnova gospodarenja šumama. U vezi s time«, nastavlja autor, »poslužit će vrlo dobro vegetacijska karta, jer će se moći propisati smjernice gospodarenja za svaku biljnu zajednicu« (str. 228). Zapravo svaki znanstveni rad koristi praksi, makar i posredno.a u ovom slučaju naglašavanje »praktičkog značenja rada« ima opravdanja, jer u ovom slučaju nisu vršena samo kvalitativna istraživanja (postojanje zajednica) nego i kvantitativna tj. utvrđeni su i udjeli pojedinih zajednica u ovom šumskom kompleksu s blizu 40 000 ha šuma (koliko ih se u Spačvanskom bazenu nalazi na području SR Hrvatske). Istraživanja vršena su pomno jer je »na terenu svaki odjel rađen za sebe, tako da se obišao sa sve četiri strane i dijagonalno unakriž« a »najmanja izlučena površina iznosila je 0,5 ha« (str.259). A rezultati? — Rezultati su »vegetacijska karta u mjerilu 1 : 100 000 i vegetacijski profili u duljini od 73 km« uz, dakako, vegetacijske karte svakog odjela (koje se, razumljivo, ne nalaze u ovom objavljenom radu) te preporuke za pomlađi vanje i uzgoj sastojina u pojedinim zajednicama. A te su: Ass.: Carpino betuli — Quercetum roboris (Anić 59), emend. Rauš 69 — typicum subass. nova — fagetosum subass nova — quercetosum cerris Rauš 69 Ass.: Genisto elatae — Quercetum roboris Horv. 38 — caricetosum remotae Horv. 38 — aceretosum tatarici subass. nova Ass.: Leucoio — Fraxinetum angustifoliae Glav. 59 — typicum Glav. 59 Ass.: Frangulo — Alnetum glutinosae Raus 68 — typicum subass, nova — ulmetosum laevis subass. nova Ass.: Šalici — Populetum prov. Postotni površinski udio pojedine šumske zajednice na istraživanom području iznosi: Carpino betuli — Quercetum roboris typicum 350/0 Genisto elatae — Quercetum roboris caricetosum remotae 31% Genisto elatae — Quercetum roboris aceretosum tatarici 21% Šumske kulture i plantaže 6% Bare i poljoprivredna tla 5% Ostale šumske zajednice 2% Koliko nam je poznato, to su ujedno i prvi objavljeni statistički podaci o sastavu naših šuma prema fitocenozama. Navedimo i to, da se u kulturama i plantažama uzgajaju euroamerička topola (klonovi nisu navedeni), b) bagrem, c) američki jasen, d) crni orah, e) platana, f) obični bor (neznatno), g) gledičija (neznatno i h) crna joha, ali najviše je kultura i plantaža euromaričkih topola. Autor je mišljenja »da je općenito štetno i gospodarski neopravdano unošenje bilo koje strane vrste drveća u taj naš najveć« i najvredniji rezervat nizinskih šuma lužnjaka « a temelji ga na činjenici da »je značajniji uspjeh postignut samo u nekim topolinim kulturama .. . a pošumijavanje bara američkim jasenom imalo je svoje opravdanje u prijašnja vremena, dok je Sava te šume redovito plavila« (str. 326). 3. U radu »Funkcionalna zavisnost debi jinskog prirasta o asimilacionoj površini kod obične jele« prof. Klepa c sa275 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 92 <-- 92 --> PDF |
općio je provjeru prvih rezultata »istraživanja o utjecaju defolijatora na prirast jelovih šuma« a koji su objavljeni u Šumarskom listu br. 1-2. 1972. godine. Istraživanja su vršena u acidofilnoj jelovoj šumi (Abieto — Blechnetum Horvat) u gosp. jedinici Belevine Fakultetske domene u Zalesini, koja također nije ostala pošteđena od jelovog moljca (Agryresthia fundela F. R.) kao ni od drugih defolia tora. Za cijelu gospodarsku jedinicu autor je uspio izraziti godišnji debljinski prirast jele (y) kao funkciju asimilacijske površine (x) jednadžbom 1,07) y = 10,56 e "" * Ovaj prvi rezultat autor je 1973. godine provjerio na jednohektarskoj pokusnoj plohi (s 283 jela od čega 108 stabala s punom krošnjom, 130 s oštećenjem krošnje do 10%, 26 stabala s oštećenjem od 20%, a ostala s oštećenjima od 30 — 60%). U ovom slučaju jednadžba glasi _ 1,974 y = 9,834 e " ´ x Vrijedno je zabilježiti, da 20 — postotno oštećenje krošnje smanjuje prirast za preko 30%, kako to pokazuju podaci Dra Klepca: za x 1,0 0,9 0,8 0,7 iznosi yi 3,81 2,65 1,76 1,31 mm ys 2,81 2,80 2,69 2,56 mm time da x označava intenzitet oštećivanje krošnje, yi prosječni godišnji debljinski prirast stabala u sastojini s oštećenim stablima, a y2 prosječni godišnji debljinski prirast stabala u sastojini prije nastupa defolijacije. Međutim činjenica, da je godišnji debljinski prirast stabala s neoštećenom krošnjom (krošnjom s oznakom 1,0) u napadnutoj sastoji od 2,81 mm porasao na 3,81 mm upućuje na potrebu istraživanja o reguliranju međusobnog položaja dominantnih stabala i u prebornoj šumi u cilju utvrđivanja prirasta, a po tome i etata, cjelokupne sastojine. 4. Rezultati istraživanja potroška vremena kod smolarenja crnog bora francuskom metodom koje je saopćio dr B o j a n i n dobro će poslužiti u organizaciji rada na smolarenju a ne bi se smjeli mimoići ni u planiranju kako potrebne radne snage tako i troškova. Autor je posebno ispitivao i odnos između odmora i učinka radnika i utvrdio da radnici koji se za vrijeme rada nisu odmarali ili su se odmarali premalo, povećali su u tijeku radnog dana između odmora utrošak radnog vremena po jedinici proizvoda, a kod radnika koji su se više odmarali i pravilnije rasporedili odmore, utrošci vremena bili su jednoličniji (T. 17. Zaključaka). Posebno citiramo ovu konstataciju jer ona zacijelo vrijedi ne samo za smolarenje nego i za sve radove. S druge strane odmori u toku radnog vremena ne iscrpljuju radnika — čovjeka, dakle, poboljšavaju njegove životne uslove- Koristim ovu priliku da se osvrnem i na mišljenje o štetnosti smolarenja za život i zdravost stabla, jer ne samo nestručnjaci nego i mnogi šumari smatratju smolarenje štetnim. Takvo uvjerenje ne odgovara stvarnosti! Samo dva primjera, za dva bora: crni i alepski. U Višegradskom području za vrijeme I svjetskog rata vršeno je smolarenje na način, da su bjelenice zauzimale i 90<)/o opsega stabla. Međutim ni u tom slučaju nije bilo sušenja stabala a ni trulenja drva te su stabla i 20 godina nakon smolarenja (1936. god. i dalje) imala posve zdravu deblovinu. Jednako vrijedi i za alepski bor: informacije tadanjih Šumarija (Brač, Hvar^ Dubrovnik, Makarska, Korčula) koje sam prikupio 1950. god. proizlazi, da smolarenje, u ovom slučaju francuskom metodom, ne povećava mortalitet smolarenih stabala u odnosu na nesmolarena. Što više u jednom slučaju, u Dubrovačkom kraju, mortalitet stabala u jednoj sastojini u kojoj nije vršeno smolarenje bilo je veće ne samo u susjednoj nego u bilo kojoj sastojini u kojoj je vršeno smolarenje. 5. Izvještaj dra B i f f 1 a o utvrđivanju porijekla furfurala (današnji naziv za furfurol) pomoću spektrofotometrijskih i plinsko-kromatografskih ispitivanja našao je mjesto u Glasniku za šumske pokuse s razloga, jer je jedna od sirovina za njegovu proizvodnju i detanizirano drvo (ostale sirovine također su »otpadni« materijali kao oklasci kukuruza, ljuske zobi, prešani ostaci maslina i dr.). Rezultati provedenih istraživanja pokazala su »da bi plinsko-kromografska ispitivanja silaniziranog materijala dala najbolje i najbrže podatke o sadržaju 5-metilfurfurala i 5-hidroksimetil-furfurala u furfuralu, a te dvije komponente su one, koje mogu ukazati na sirovinu (porijeklo) iz koje je određeni furfural dobiven« (str. ,l9) O. Piškorić 276 |