DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 72 <-- 72 --> PDF |
Još jedno sjećanje. U proljeće 1962. godine održano je u Zagrebu zasjedanje Komisije FAO za šumarska pitanja Mediterana. Domaćin ove manifestacije bio je drug ing. Franjo K n e b l (evo tu je prisutan), tada mislim, ministar za šumarstvo SR Hrvatske. U radu zasijedanja učestovali su stručnjaci i pretstavnici skoro svih mediteranskih zemalja. Na dnevnom redu bilo je i pitanje koza i kozarenja u našim zemljama, pa i šire. Mi iz Jugoslavije smo s posebnim zadovoljstvom isticali našu stvarnost i činjenicu da smo bili u mogućnosti i da smo donijeli tako dalekosežne propise (zakone, vladine uredbe) koji zabranjuju držanje koza i pašu po šumama. Strani stručnjaci su također bili time oduševljeni i u diskusijama su, u tom pogledu, na adresu Jugoslavije upućena visoka priznanja. Poslije završenog rada u Zagrebu, krenuli smo ekskurzijom preko Like i Zadra prema Dubrovniku. Kada smo se od Alana spuštali prema moru (prema Obrovcu i Novigradu), na padinama Velebita, pored same ceste, naišli smo na stada naših domaćih koza (ne sanskih, koje Zakon tolerira), s brojnim podmlatkom, kako brste po golom kršu. Sjećam se da smo se svi osjećali vrlo neugodno i morali smo strancima objašnjavati da su, zbogspecifičnih razloga, propisima SR Hrvatske, neke općine (medu njima i krajevi u okolini Zadra) izuzete od općih odredaba Zakona. Ja lično sam znao za te olakšice za neke krajeve u Hrvatskoj, ali nijesam ni znao ni vjerovao da su time ostala cijela stada da tumaraju pustopašice po terenu. Iz referata koje smo čuli na ovom savjetovanju i diapozitiva koji prikazuju slike na nekim izdvojenim plohama gdje su vršena ispitivanja u kraju gdje se drže koze i pasu po šumama, vide se evidentno teške posljedice po šumsku vegetaciju i cijelu okolinu u tom kraju. Na diapozitivima, na jednom mjestu (mislim da je u pitanju Bukovica) vidjeli smo cijeliveliki čopor domaćih koza! Moramo se zapitati — kud to vodi!? Pri tom ne treba zaboraviti da su uklanjanje koza i prestanak milenijske napastiod brsta po šumama sigurno više — za ovo relativno kratko vrijeme — pomogli regeneraciji naših šuma, nego sve ostale druge organizovane i provedene mjere koje je struka izvela ili mogla izvesti. Drugarice i drugovi, ja smatram da je Zakon o zabrani držanja koza najrevolucionarniji zakon koji je donijela naša socijalistička Jugoslavijaposlije Oslobođenja. Naravno, bilo je još dosta revolucionarnih i vrlo dalekosežnih zakona i propisa koje je donijela naša narodna vlast (n. pr. Zakon o agrarnoj reformi, Zakon o nacionalizaciji i si.), ali ti zakoni su uglavnompogađali bogataše, posjednike itd, a dolazili su »s darovima« siromašnom svijetu. Zabrana držanja koza prividno pogađa sve seljake, i one siromašne. Znate onu krilaticu koja se počesto čuje u pogodnim prilikama o tome kako je koza »sirotinjska majka«! Ona se obilato koristi u argumentacijionih koji zagovaraju kozu ili nastoje da je održe i prošire. Međutim, oni koji tako govore misle da koza bude »sirotinjska majka« na taj način što će je brstom prehranjivati po šumama, a i ne pomišljaju da je drže u stajskom uzgoju i da je svojom krmom prehranjuju. Šuma je proizvod svoje sredine i najznačajniji faktor njene zaštite i njego očuvanja. Napasanjem po šumama i šumskoj vegetaciji, koza je najopasniji njihov zatirač. Eto, na savjetovanju smo čuli da su neke općinečak »skinule zabranu« paše koza po šumama i time, rekao bih, otvorile novi |