DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 62     <-- 62 -->        PDF

Na takvim lokalitetima u submediteranskom području osvaja površine
vrsta Brachypodium pinnatum, a u eumediteransikom Brachypodium ramosum.
Prema stepenu nazočnosti tih vrsta možemo zaključiti o intenzitetu
požara.


ZNAČAJ POZNAVANJA EKOLOŠKO-PROIZVODNOG POTENCIJALA
DEGRADIRANIH ŠUMA SUBMEDITERANSKOG PODRUČJA
HERCEGOVINE U ZAŠTITI ČOVJEKOVE SREDINE


Dr C. Burlica, dr H. Dizdarević, dr B. Fabijanić, dr N. Prolić
i dr V. Stefanović


Jedan od faktora u zaštiti čovjekove sredine je poboljšavanje životnih
uslova rekultivacijom degradiranih šuma. Da bi se to moglo postići, preduslov
je poznavanje njihovih ekološkoproizvodnih potencijala odnosno stepena
degradacije.


Sprovedena istraživanja u submediteranskom području Hercegovine
dala su, pored osnova za praktične ciljeve rekultivacije, i elemente za
zaštitu čovjekove sredine, pejsažnog oblikovanja predjela i unapređivanja
turizma, koji se obrađuje u ovom referatu.


Utvrđene zakonitosti mogu imati, pored praktičnog značaja, i određeni
teoretski značaj u užim disciplinama čiji su elementi u klasifikaciji
degradiranih šuma submediteranskog područja Hercegovine činili integralne
cjeline pri karakterisanju ovih šuma.


0 UTJECAJU FITOGEOGRAFSKIH GRANICA NA STUPANJ ANTROPOGENE
DEGRADACIJE KLIMAZONALNE ŠUMSKE VEGETACIJE JADRANSKOG
PRIMORJA JUGOSLAVIJE


Doc. dr Ivo Trinajstić


Iako je intenzitet tisućgodišnjih antropogenih utjecaja na prvotnu šumsku
vegetaciju bio više manje jednak duž čitavog jadranskog primorskog
pojasa, nalazimo u sastavu recentnog biljnog pokrova vegetacijske oblike
različitih stupnjeva degradacije, od ekstremno degradiranih kamenjarskih
pašnjaka (goli krš), pa sve do slabo degradiranih šuma.


Raspored i međusobni odnos takvih oblika vegetacije duž jadranskog
primorja i primorskog lanca Dinarida je vrlo pravilan i upućuje nas na
zaključak da na stupanj antropogene degradacije vrlo značajan utjecaj imaju
recentno-klimatski uvjetovane fitogeografske granice. Prvotna je klimazonalna
šumska vegetacija to osjetljivija na djelovanje antropogenih faktora,
što se više približava svojoj fitogeografskoj (najčešće ujedno i ekološkoj)
granica. Šumska vegetacija je na svojoj fitogeografskoj granici potpuno nestala
i baš tu danas nalazimo najveće površine ekstremnih oblika degradacijskih
stadija — kamenjarskih pašnjaka, točila ili različitih travnjaka.