DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 23     <-- 23 -->        PDF

KORIŠĆENJE EFIKASNIH METODA RADA I SUVREMENE
TEHNOLOGIJE U PRIDOBIVANJU DRVA (DRVNIH SORTIMENATA)


Prof. dr. Amer KRIVEC, Ljubljana


UVOD


šumarstvo se kao privredna grana nalazi u mnogo težoj situaciji u
pogledu povećavanja produktivnosti rada, nego druge industrijske grane.
Mi ne možemo u šumarstvu, kao što je to moguće u industriji, povećati
proizvodnju s porastom broja produkata kod nekog konstantnog broja zaposlenih.
U šumarstvu možemo posjeći onoliko drveta koliko dozvoljava etat
odnosno prirast. A to znači da smo ograničeni gornjom granicom, da smo
plafonirani. Zato nam ostaje drugi put — da stalno smanjujemo radnu snagu,
koja brže poskupljuje od mehaničkih sredstava rada. Dokazano je, naime
(važi za duži period za neke evropske zemlje), da je stupanj porasta vrijednosti
radne snage prilično veći (8 — 13*/« godišnje) od stupnja porasta
vrijednosti drveta (1 — 5%). Slična situacija je i kod nas, u Jugoslaviji.
Zato smo prisiljeni stalno uvoditi bolje i modernije strojeve i opremu, a prije
svega u one poslove koji zahtijevaju teški fizički rad. Moramo, također,
stalno tražiti bolju tehnologiju, posebno za naše terenske i druge uvjete
rada.


Osim tehničkih sredstava i s njima povezane primjerne tehnologije,
za nas je vrlo važna organizacija rada. Zato ćemo u ovom prilogu obraditi
više faktora, koji utječu na racionalizaciju rada u šumskoj proizvodnji.


Šumarstvo, odnosno šumsko gospodarstvo, ima vidnu ulogu u privredi
Jugoslavije. Možemo reći, da je trećina (oko 34%) cijele površine zemlje
pod šumom, a neke republike imaju čak 50% — SR Slovenija (9,19). Od
šume živi, na primjer, u Sloveniji znatan dio seljaka (posebno u gorskim
predjelima), zatim, šumska gospodarstva, drvna industrija, trgovina sa drvetom
odnosno njihovim produktima, papirna industrija, industrija pokućstva,
itd. Računamo, da na ovaj ili onaj -način živi od drveta oko 15—20% ljudi
u Sloveniji. Zato su naša nastojanja energično usmjerena u politiku smanjivanja
svih faktora, koji bi vodili ovu proizvodnju u neekonomičnost,
odnosno nastojanje pospješivanja svega onoga, što nam povećava produktivnost
i racionalizaciju.


* Ovaj rad je dopunjen i dorađen referat održan na Savjetovanju o unapređenju
ekonomike u organizacijama udruženog rada šumarstva u Jugoslaviji
rujna 1975. god. u Budvi.
Primljeno 8. 12. 1975. god.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 24     <-- 24 -->        PDF

SUVREMENA TEHNIČKA SREDSTVA I TEHNOLOGIJA RADA


1. Dosadašnji načini i tehnologije
Uvid u razvoj mehanizacije u Evropi, a i kod nas, kaže nam da smo
poslije drugog svjetskog rata imali nekoliko izrazitih faza u razvoju, odnosno
u upotrebi mehanizacije i s njom povezane tehnologije rada s metodama,
koje su se nadovezivale na konvencionalne načine privređivanja.


U pridobivanju drveta (iskorišćivanju šuma) decenijama smo upotrebljavali
ručno oruđe (sjekiru, običnu pilu itd.) te animale — doba nemehanizacije.
Zatim smo počeli unašati tehnička sredstva u razne faze i podfaze
rada u pridobivanju drveta. Tako smo kod sječe i izrade počeli upotrebljavati
za sječu motornu pilu (testeru), a sve OiStale poslove obavljali smo
ručnim oruđem (kresanje grana sa sjekirom i s motornom pilom, guljenje
kore ručnim guljačem, mjerenje sortimenata običnim metrom, itd.). Kod
privlačenja smo upotrebljavali animale, prije svega za sakupljanje drva od
panja do vlake, puta, trase, žičare, šumske željeznice i dr. Ručno smo utovarivali
drvo na kamione, vagone. To je doba tzv. nepotpune (djelomične)
mehanizacije u kojem su neki dijelovi radnog procesa mehanizirani, a neki
nemehanizirani.


U doba nepotpune (djelomične) mehanizacije upotrebljavali smo stare
tradicionalne metode rada. Posječeno drvo smo, npr, potpuno izradili kod
panja: okresali grane, skrojili, razrezali na Sortimente, ogulili koru, pa
čak pustili drvo neko vrijeme u šumi da bi postalo šumsko suho. Tehnologija
ostalih faza rada bila je prilagođena sortimentnoj metodi izrade. Tako
su imale vlake i putevi horizontalne i vertikalne elemente prilagođene sortimentima
i animalnoj vuči, te prevozu kratkog drveta.


Karakteristično je za nepotpunu (djelomičnu) mehanizaciju i to, da smo
zapravo prilagođavali razne strojeve, prije svega traktore, žičare i kamione,
baš tim starim metodama sječe, izrade, vuče i prevoza drveta, a to znači
sortimenatima. Počeli smo stvarno mehanizirati određene dijelove rada u
pridobljavanju drveta putem, koji je bio samo djelomično napredan. Zadržali
smo staru tehnologiju i metode rada, a počeli upotrebljavati moderne
strojeve. Išli smo dva koraka naprijed, a jedan nazad. To doba je kod nas
počelo oko 1958—60. godine i trajalo sve do oko 1970. godine (ponegdje
još i sad traje). U šumarsko najnaprednijim zemljama (Skandinavija, Amerika)
to doba je završilo oko 1960. godine (14). To znači da mi, kao i Srednja
Evropa, zaostajemo za šumarsko najnaprednjim zemljama za oko jednu
deceniju.


2. Moderna sredstva, tehnologije i metode rada
Što je stupanj mehanizacije u nekom procesu proizvodnje veći, to prije
očekujemo bolju racionalizaciju kod ostalih optimalnih uvjeta rada. Zato
je naše nastojanje usmjereno na uvođenje mehanizacije u sve radne elemente
u procesu pridobivanja drvnih sortimenata. To nazivamo potpuna jnehanizacija.
To znači, da želimo mehanizirati više ili manje sve faze i podfaze rada:
sječu, izradu, sakupljane drva do vlaka, vuču do kamionske ceste, utovar
i prevoz. Upotrijebiti mehanizaciju nije baš lako. U šumarstvu imamo vrlo




ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 25     <-- 25 -->        PDF

heterogene terenske uvjete rada. Grubo bismo mogli reći, da imamo nizinske,
odnosno ravničarske, terene, zatim brdovite i gorske (planinske). Svaka
ta konfiguracija zahtijeva svoje rješenja. Osim toga, imamo pretežno krš
u brdovitim i planinskim predjelima na kojima se nalazi 2/3 naših prirodnih
šuma. Krš ima svojstven mikro i makroreljef: područje krša je jako bogato
vrtačama, uvalama, dolinama, kamenjem i stepenastim površinama. Zato
je tu teško upotrijebiti mehanizaciju, odnosno tehnologiju i metode, koje
su uspješne npr. u ravničarskim terenima. Danas u svijetu postoji
više načina mehanizacije, ali ni jedan ne možemo
jednostavno presaditi na naš teren, a još manje tuđu tehnologiju.
Obično moramo adaptirati tuđe strojeve i tehnologiju ili oblikovati
potpuno novu tehnologiju rada, usklađeno našim potrebama.


Prikazali bismo uglavnom grupu strojeva, tehnologiju i metode rada
i to za rad u brdovitim (planinskim) terenima za naše uvjete rada.


2.1 Suvremena mehanizacija i organizacija rada u brdovitim predjelima
Kod uvođenja mehanizacije u sve dijelove radnog procesa u pridobivanju
drveta, moramo postaviti odnosno odgovoriti na više pitanja:



koji strojevi su najprikladniji,

kakvu tehnologiju upotrijebiti,

koje principe organizacije rada treba primijeniti,

koja gustoća prometnica je nužno potrebna,

kakvu prostornu koncentraciju sječe treba izvesti,

kako izvesti planiranja rada i kakve nacrte, odnosno elaborate treba izraditi.
Zatim još, u tijesnoj vezi s gornjim:



koje nove profile kadrove trebamo, gdje i kako ih školovati, odnosno obučavati,
kako racionalno zaposliti dosadašnje kadrove, od običnih radnika
pa do inženjera specijalista,

koju metodiku primijeniti za dotične mjere vrijednosti rada i kako.
211 Izbor strojeva i najprikladnija tehnologija rada


Tehnologija rada je u tjesnoj vezi sa tehničkim sredstvom — strojem,
to je način i proces rada s izabranim tehničkim sredstvima, a predstavlja
centralni problem u proizvodnom procesu. Svakih se nekoliko godina mijenja
i dopunjuje tehnologija, bilo da ona zahtijeva novu konstrukciju stroja
ili je novi stroj diktira novu, bolju tehnologiju rada.


Na današnjem stupnju razvoja proizvodnih snaga moguće je proces
pridobivanja drveta mehanizirati u 4 faze:


a) Sječa . Izvodimo je pomoću motornih pila. Zapravo, stablo posječemo


(oborimo), okrešemomada.
grane i, eventualno, prerežemo deblo na 3—4 kob)
Privlačenje , izvlačenje, primicanje. Ta faza se dijeli oia:
skupljanj e od panja do vlake ili prvog prometala i
vuč u (vlačenje) po vlaki do kamionske ceste.
209




ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 26     <-- 26 -->        PDF

Za tu fazu upotrebljavamo strojeve koji su za takav posao opremljeni.
Prije svega to su traktori točkaši i rjeđe gusjeničari, koji imaju, pored «talog,
vitla sa jednim ili više bubnjeva, na koje je namotano čelično uže. S čeličnim
uzetom i silom motora traktora sakupljamo drvo do stroja, koji je obično
namješten na nekoj prometnici (vlaci, putu, prosjeci, itd.) i zatim ga vučemo
do kamionske ceste. Praksa je pokazala, u Evropi i kod nas, da su upotrebljivi
ja vitla s dva bubnja, nego >s jednim, bez obzira da li se radi s adaptiranim
poljoprivrednim traktorom (na primjer IMT traktor ili sa zglobnim).
Obično privlačimo cijela debla ili poludebla, odnosno nekoliko osnovnih
dužina (4 x 2 = 8 m, 4 x 3 = 12 m. itd.). U svim tim primjerima je teže
svezati i privući teret, na primjer 5—6 m´!, recimo teret zglobnog traktora
do oko 100 kS s jednim skupljanjem s jednim bubnjem, nego s dva. Taj
posao otežava, također drvo u kori.


Adaptirani traktorni rade (vuku) optimalno u granicama do minus 25%
(vuča na dole s punim teretom ili prazna vožnja po vlaki uzbrdo po tim
usponima). Vuču niz brdo nazivamo vuču po minus vlakama (minus vuča).
Pun traktor može vući uzbrdo (po plus vlakama) do oko 10—15%.


Zglobni traktor može optimalno raditi na vlakama do minus 50% i
plus 15% do 20% (SI. 1).


SI. 1. Područje rada traktora.


Svi ostali nagibi terena, na kojim bi i vlake morale ići preko tih % su
zapravo područja rada žičnih kranova na kratke ili srednje razdaljine ili
više dobošnih vitlova za sakupljanje i vuču do kamionske ceste.


c) Utovar i prijevoz. Za taj posao upotrebljavamo razne utovame
naprave. Obično imamo kamione s poluprikolicama i prikolicama, na kojima
je montirana i utovarna naprava. Danas su najmoderniji utovarni kranovi
s podizanjem od 5 tm i naviše. Za prijevoz drva sve više upotrebljavamo
kamione neto nosivosti oko 10 i više tona s poluprikolicama za prijevoz dužih
sortimenata. Sada upotrebljavamo kamione s poluprikolicama od 15 do 20
tona ukupne neto nosivosti.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 27     <-- 27 -->        PDF

d) Dorada drveta. To je zadnja faza prije predaje drveta potrošaču,
odnosno kupcu. To su svi oni poslovi, koje smo do sada radili kod
panja, osim rušenja i ostalih prerezivanja. To znači: koranje, krojenje, rezanje
na Sortimente, mjerenje, sortiranje i eventualno sušenje. Zapravo, na
strojeve smo prenijeli sve poslove, koji su zahtijevali mnogo fizičkog rada
radnika (samo na koranje — skidanje kore otpada oko 45´3/o rada u fazi sječe
i izrade sortimenata).


Doradu drveta obavljamo na tzv. centralnim mehaniziranim skladištima
(CMS), koja se nalaze obično na kraju proizvodnog procesa pridobivanja
drvenih sortimenata. Najpovoljnija je lokacija negdje kraj željezničke stanice,
radi daljnjeg transporta ili kraj DIP-a, tako da drvo ide iz CMS direktno
na pilanu, odnosno DIP.


Poznamo primjere u Evropi gdje je CMS locirano u šumi na mjestu
pomoćnog stovarišta, gdje se prekida transport, a to znači između dvije
faze — privlačenja i prijevoza.


Iz kratkog prikaza ovih faza rada vidimo, da je kod »potpune mehanizacije
« došlo do bitnih promjena u rasporedu rada. Dio posla, kojega smo
obavili kraj panja, sada dorađujemo na kraju procesa (na CMS).


Kod izbora strojeva postoje neki odnosi između njih i veličine sortimenta.
Što duži je Sortiment (što manje ga prerezujemo) manje imamo
posla oko njegovog primicanja od panja do vlake — lakše je, naime, privlačiti
po zemlji 1 komad dug, na primjer 12 m, nego iz njega napravljena 3
komada po 4 m. (Trenje, posebno čeono, gdje dolazi do zapinjanja je mnogo
veće ako vučemo 3 komada skupa, nego jedan iste kubature). Vezanje sajlama
3 komada traje duže i ne samo linearno duže, nego 1 komad iste
kubature. Vuča drveta po vlaki je lakša ako vučemo 1 komad, nego iz njega
napravljena 3 komada, štete okolnih stabala kod pravilnog rada pri privlačenju
su manje u sastojim i na vlaci ako je rad unaprijed dobro pripremljen:
dobra priprema rada, planiranje rada itd., što ćemo malo kasnije obraditi.
S tim želimo reći, da većim dužinama dolazi do manjeg gubljenja
vremena, a time povećanja produktivosti rada. Za teže Sortimente trebamo
teže strojeve — traktore. Dokazano je, također, da je veći stroj ekonomičniji
u radu samo ako je potpuno zaposlen. Znači, teži stroj izradi više u jedinici
vremena. Zbog toga stalno povećavamo kapacitete strojeva, odnosno upotrebljavamo
traktore sa jačim motorima. Nekada su nas zadovoljavali traktora
,s oko 35 KS, a sada upotrebljavamo one sa 60 KS pa čak do 100 KS.
Ti traktori vuku duže komade, čak i cijela debla.


Kod utovara i prijevoza je slično. Jača utovarna naprava natovaruje
npr. 20 m3 u dvadeset dizanja i potroši recimo 30 min. Kod kratkih sortimenata
i lakih utovarnih kranova, gdje kran diže optimalno samo 0,30
do 0,50 m3, trebati će 2—3 puta više vremena, to jest 60 ili čak 90 .minuta.
Vrijeme utovara je pomoćno vrijeme od kojega je u dobroj mjeri zavisan
učinak kamiona na dan (mjesec, itd.). Kod manje potrošnje vremena za
utovar ostaje nam više vremena za vožnju (glavno vrijeme), te ćemo možda
napraviti dnevno ili čak više vožnji na nekoj udaljenosti, a to, također,
znači da većim (dužim sortimentima povećavamo produktivnost rada. Jasno,
za to trebamo ne samo kamione s poluprikolicama i veće utovarne kranove,
nego i odgovarajuće ceste, itd.


211




ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 28     <-- 28 -->        PDF

Dorada drveta na CMS je racionalnija ako dostavljamo duže drvo, u
usporedbi s ručnim radom.


Iz gornjeg slijedi da su u velikoj ovisnosti tehnička sredstva i tehnologija
rada na jednoj strani, te pravilan izbor kapaciteta pojedinih strojeva
koji sinhrono rade na drugoj. Besmisleno bi bilo uzeti npr., mali traktor
za 35 KS za vuču te veliki kamion sa poluprikolicom i teškom, odnosno
jakom utovarnom napravom. Težimo uvijek kod izbora da se svi
oni i njihova tehnologija prilagođuju jedni drugima.


Jasno je, da je osim produktivnosti vrlo važna ekonomičnos t
rada . Neki stroj može biti visokoproduktivan, na pr. neki zglobni traktor,
a da mu je ekonomičnost mala (radi npr. vrlo visoke nabavne vrijednosti).
Može biti neki drugi traktor ekonomičniji, iako je njegova produktivnost
prilično manja (npr. adaptirani traktor IMT). Nabavna vrijednost zglobnog
traktora prema domaćim adaptiranim traktorima je kod nas u odnosu 5:1,
pa čak i 7:1 (u svijetu je taj odnos 3:1).


Ukratko, možemo reći da je rad produktivniji, odnosno općenito
racionalniji, u tehnologiji rada s dužim sortimeintima, znači
tamo gdje je upotrijebljena poludeblovna (ili deblovna) metoda rada s adekvatnim
tehničkim sredstvima.


212 Detaljno planiranje kao mjera organizacije rada


Osnova za racionalnu proizvodnju su principi i metode znanstvene organizacije
rada, u okviru kojih je i priprema rada s detaljnim planiranjem.
Neki dijele pripremu na tehničku, tehnološku i operativnu [20]. Mi smo
za naše potrebe razdijelili pripremu u kabinetnu predpripremu (početak
planiranja), terensku pripremu i pripremu radilišta [7, 8, 10].


U kabinetnu pripremu ubrajamo: kadrovsku, tehničku, tehnološku, ekonomsku
i sinhronizacijsku, odnosno tu su svi poslovi koje mi možemo pripremiti
prije odlaska na teren. Te pripreme su po svome značenju dugoročne
ili kratkoročne. U šumarstvu je potrebno više puta dosta vremena za
unošenje, posebno za afirmaciju, jer imamo posla s promjenljivim terenskim,
klimatskim i drugim faktorima.


1) Terensk a priprem a se sastoji iz izrade »Sječno-transportnog
elaboratora« (STE) i dijeli se na:


— sječno-vučni nacrt,
— nacrt utovara i prijevoza,
— nacrt dodatne dorade drveta. (11)
U pridobivanju drva imamo sistem rada po »radilištima« [4, 5, 11].
Zato i STE napravimo za pojedina radilišta. Obično ih radimo za slijedeću
godinu. Tamo gdje nemamo centralnog mehaniziranog stovarišta, ili neke
druge dorade, napravimo samo prva dva nacrta.


Osnova STE je mreža prometnica: kamionske ceste, traktorski putevi,
glavne i pomoćne vlake za vuču s traktorima, trase žičara i žičane linije.
Svaki detaljni nacrt sastoji se zapravo iz dva dijela: iz karte i opisnog
dijela. Kratko prikazujemo nacrt sječe i izrade:




ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 29     <-- 29 -->        PDF

a) Terenska karta radilišta (si. 2) je izrađena u (primjernom mjerilu, npr.


1:5.000. Karta je razdijeljena na sječn e jedinice . Na prikazanoj karti
je 6 sječnih jedinica. Jedinica je smisaono zaokružena cjelina (sastojina
LEGENDA


kam. cesta
trasa za žičani kran
Uzdužni profil trase,


glavna vlaka


napr.:
pomoćna vlaka
broj odjela, odsjeka


pomočno stovarište
granica vučnog polja
270m,p


3— — br. i gran. sječne jedin.


Slika 2 TERENSKA KARTA SJEČNO - VUČNOG
NACRTA




ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 30     <-- 30 -->        PDF

jednake strukture, starosti, predjel između dva prometala, itd.). Na njoj mora
biti označena primjerna masa za sječu (barem nekoliko stotina m3), a ta
je ovisna od veličine ekipe koja sječe. Mnogi dosadašnji odsjeci predstavljaju
sječnu jedinicu. Ako su odsjeci preveliki onda ih razdijelimo na manje
dijelove. Svaka sječna jedinica je označena s brojem od 1 naprijed. Kod
nas doznačujemo stabla tek tada kada je radilište razdijeljeno na sječne
jedinice (u šumi se sječne jedinice markiraju s trakama — obično žutim).
Tako znamo za svaku jedinicu koliko stabala je doznačeno. To nam služi
za sva daljnja planiranja: izračunavanje norme sječe i izrade, norma vuče,
utovara i prijevoza, to je, dakle, osnova za obračun dohotka radnika i za
ostale evidencije.


Na karti su prikazana, također, i polja za privlačenje drveta (vučna
polja) s različitim sredstvima (konji, traktori, žičare, itd.). Na karti su
prikazana 4 vučna polja. Na kartu ucrtamo sve prometnice: ceste, glavne i
pomoćne vlake itd., obično s crvenom bojom (i u šumi markiramo sve prometnice
s crvenim trakama). Strelicama označimo smjer vuče. Tu i tamo na
karti označimo smjer rušenja stabala.


Tamo gdje ćemo vući cijela stabla nacrtamo stabla sa granama, a gdje
cijela debla, onda ucrtamo samo debla, tamo gdje ćemo imati mnogokratnike
ucrtamo prerezana debla, a gdje Sortimente, ucrtamo deblo prerezano na
3 dijela (vidi sliku 2). Na karti ucrtamo sva mjesta između privlačenja i
prijevoza. To su obično mjesta kraj kamionske ceste (pomoćna stovarišta).
Na cesti upišemo mjesta obrade drveta (pilanu itd.) i udaljenost prijevoza
u km.


Radi boljeg snalaženja napravimo male markice (štambilje), koje nam
predstavljaju: zglobnik, adaptirani traktor, konja, žičani kran itd. te s njima
označimo svaku sječnu jedinicu, već prema planiranoj upotrebi tehničkih
sredstava. Kada ćemo upotrijebiti koja sredstva zavisi od raznih faktora.


Na slici 2 prikazana je i detaljna priprema vuče sa žičnim kranom
na kratkim udaljenostima. Na terenu i u karti trase su ucrtane i označene
s brojevima. Svaka trasa ima ucrtan uzdužni prosjek na kojem je napisan
procenat strmine. Ako treba dati podporu, onda i nju nacrtamo i s brojem
označimo njenu visinu od zemlje. Za svaki profil napišemo izmjerenu dužinu
u metrima i slovom »p« posebno upozorimo da treba postaviti podporu.
Iz pojedinih profila vidimo kakav ćemo žični kran trebati, koje su dužine
privlačenja, odnosno koliko mora minimalno biti duga užad, da li se
mora upotrijebiti povratno uže, itd. Na terenu i na karti su označena mjesta
za sidrenje žičnog krana, nosivog užeta i dr. Dobar praktičar upiše u kartu
još i druge podatke, kao dinamiku rada u vrijeme sječe, vuče (početak, kraj),
normative rada i dr.


b) Tekstualni dio sječno-vučnog nacrta je sastavljen tako, da su nabrojane
točke na koje treba kratko odgovoriti. Sadrži sve podatke, koji su nužni
za dobar rad, a koji nisu uneseni u kartu. Sadržaj je slijedeći:


I. Radilište : 1. Šum. uprava, revir, odjel; 2. površina radilišta (ha);
3. način gospodarenja; 4. razvojni stupanj sastojine; 5. doznačena količina
drveta: a) četinjače, b) listače — broj stabala, m3, srednje stablo (m3); 6.
opis terena; 7. vrsta sječe; 8. način izrade; 9. vremenski raspored rada (datum
početka i kraja) — sječe, vuče.
214




ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 31     <-- 31 -->        PDF

II. Vlak e : 10. Dužina postojećih glavnih vlaka (m); 11. dužina budućih
glavnih vlaka (m); 12. pomoćne vlake (m/ha); 13. sredstva za izradu vlaka
— radna snaga, strojevi, materijal; 14. razdaljina privlačenja drveta — sakupljanja,
vuče (m).
III. Radn a snaga : 15. Sjekači (broj); 16 kirijaši (broj); 17. traktoristi,
žičničari (broj); 18. pomoćni traktori, žičničari (broj); 19 ostali radnici
(broj); 20. udaljenost od mjesta prenoćivanja (km).
IV. Radna sredstva: 21. Motorne pile — vrsta, tip (broj); 22. traktori
— vrsta, tip (broj); 23. traktorski priključci (broj); 24. žičare — vrsta,
tip (broj); 25. opskrba strojeva (količina i vrsta goriva, maziva itd.).
V. Radn i učinc i : 26. Norme (m3/8 sati) — sječa, sakupljanje, vuča,
četinjače, listače.
VI. Vođenje i kontrola rada; 27. Prezime i ime osobe koja
registrira učinke rada; 28. prezime i ime osobe koja vodi i kontrolira rad.
VII. Primjedbe . Na kraju još stoji: Datum, sastavio, odobrio (taj
nacrt).
Ako sastavljamo nacrt za jedno radilište koje ima više sječnih jedinica
(nekoliko desetina), tada nam nabrojane točke služe kao podsjetnik pa
možemo na svaku točku odgovoriti šire. Upisani podaci su zapravo opis
cijelog radilišta. Jer mi želimo znati stanje svake sječne jedinice, zato
moramo osim karte i jednog lista (gdje je na dvije strane napisan tekstualni
dio), imati i tabelu u kojoj su upisane sve sječne jedinice, njihove površine,
broj doznačenih stabala i kubika, prosječno stablo, norme rada, troškovi
rada, itd. To može biti izrađeno ručno s najnužnijim podacima, a može i
vrlo detaljno i opširno.


U Sloveniji smo počeli obrađivati podatke na raounaru (kompjuteru).
Skoro sva šumska gospodarstva su s terminalima povezana na veliki kompjuter
CDC CYBER — 72, koji je u Ljubljani (u njegovoj nabavi je sudjelovalo
i šumarstvo). Pripremu rada i radilišta obrađujemo već s računarima


vlake. Kod toga nastaju slijedeća pitanja: kolika će udaljenost biti među


tako da dobijemo vrlo detaljne podatke o svakoj sječnoj jedinici.
2. Priprem a radilišt a
Ukratko bismo prikazali pripremu rada kod klasičnih rješenjanjaku i u debeljaku kod upotrebe traktora i to na umjereno
u letveteškom
terenu.
PRVO. Privlačenje oblovine:
Mnogo je problema u sakupljanju drva do prve prometnice odnosno


vlakama; kako sakupljati drvo, pojedinačno ili u svežnjima; pod kakvim
kutom prema vlaci treba rušiti stabla? Teoretski možemo predpostaviti dvije
varijante udaljenosti među vlakama i to oko 50 i 100 metara. Kod proreda
je bolje sakupljanje pojedinih većih komada. Rušenje stabala vršimo pod
što oštrijim kutom k vlaci, da je lakše dalje kretanje — sakupljanje. Kut
sakupljanja ne smije biti veći od 45°.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 32     <-- 32 -->        PDF

Razdaljina među vlakama 50 m (si. 3.) Kod razdaljine među vlakama
50 m iznosi dijagonalna razdaljina pod kutom 45° oko 70 m, to je približno
širina koja odgovora dvima visinama odraslih stabala. Model sakupljanja
je prikazan na slici 3. Stabla padaju lijevo i desno na vlaku. Udaljenost sakupljanja
do traktora je najkraća, praktično dođe traktor skoro do svakog
stabla. Ako privlačimo cijela debla onda su još dobre strane toga rada:
ozljede stojećih stabala su minimalne, isto tako pomladka i tla; vrijeme pripenjanja
— vezanja drveta je kratko, jer imamo manji broj cijelih debala
za optimalno breme; glavno vrijeme rada je duže (pomoćno kraće) te su učinci
rada veći; organizacijski oblik rada (broj ljudi, broj strojeva) može biti
I + 0 što znači da sve može obaviti traktorist sam. (Rjeđe se upotrebljava
I + 1 — traktor sa traktoristom i jednim pomoćnim radnikom).


Na slici 3. desno prikazan je rad sa raspolovljenim deblima i višekratnicima.


SI. 3. Privlačenje oblovine s razmacima vlaka 50 met. i to cijelih stabala
(lijevo) i trupljenih (desno).


U oba primjera možemo upotrijebiti zglobne traktore; kod višekratnika
i teže (jače) adaptirane traktore. Za takav rad je potrebna dobra disciplina
rada kod rušenja. Kod sakupljanja višekratnika dolazi do većih teškoća, jer
sortimenti zapinju za kamen, panjeve i ostalu neravnost terena. Tu je potreban
organizacijski oblik rada I + 1.


Razdaljina među vlakama 100 m (si. 4). Kod razdaljine 100 m među
vlakana iznosi diagonalna udaljenost pod kutom 45° oko 140 m. To odgovara
dužini približno 4 odrasla stabla. Model privlačenja drveta je prikazan na
si. 4. Cijela površina je razdijeljena na četiri pojasa široka po oko 25 m.
i to dva kraja vlaka i dva unutrašnja pojasa. Dijagonalna udaljenost od
sredine među vlakama iznosi 35 — 40 m. Stabla rušimo u oba vanjska pojasa
ili pojasa kraj vlaka kao i prije, to znači s debljim ili tanjim krajem ka
vlaci. S dva unutrašnja pojasa rušimo stabla s tanjim krajem ka vlaci.


216




ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 33     <-- 33 -->        PDF

I u ovom primjeru su prikazane dvije varijante i to sakupljanje cijelih
debala i višekratnika. U ovim primjerima mora biti organizacijski oblik
rada I + 1. Kod te vrste rada mora biti dobro izrađen prijelaz iz pomoćne
na glavnu vlaku, kao i sa glavne vlake ina cestu, osobito kod vuče cijelih
debala.


— 100 m —


— 50,m 1
-25m-J


SI. 4. Privlačenje oblovine s razmacima vlaka 100 met. cijelih stabala
(lijevo) i trupljenih (desno).


Vuča višekratnika je teža, treba više vremena za vezanje većeg broja
sortimenata za optimalno breme. Prilično teže je sakupljanje pojedinih
ili više komada skupa na udaljenostima čak do 50 m, jer dolazi do različitih
zastoja — zapinjanja na prirodne zapreke.


Praksa je pokazala, da je udaljenost među vlakana od 100m
prevelika , posebno na kraškom području.


DRUGO: Privlačenje drva u letvenjaku.


I u letvenjaku je veliki problem sakupljanja drveta od panja do vlake.
Postavljaju se slična pitanja: kolika će udaljenost biti među vlakama; kako
skupljati drvo — pojedinačno ili u snopovima, itd. Model rada je prikazan
na si. 5. U letvenjaku privlačimo uvijek cijela debla. Udaljenost
među vlakama je od 50—100 m. Po cijeloj površini izvedemo žičane
linije, koje treba da budu pod oštrim uglom (najviše 45° u smjeru vučenja).
Razdaljina među linijama je 10 — 15 m. Širina žičane linije je oko 1 m
[7, 8, 16]. Sakupljanje vršimo po sistemu »choker« (si. 5), gdje najedamput
povučemo cijeli snop, koji može biti sastavljen i od desetak stabalaca. Stabla
u letvenjaku visoka su petnaestak metara, srednja teoretska udaljenost među
linijama 5 — 7,5 m, što znači, da svako stablo s debljim ili tanjim krajem
mora pasti na liniju pod oštrim uglom.


Za rad u letvenjaku treba na terenu prije sječe označiti žičane linije
(s crvenim trakama).
Za vezanje drveta su bolji lanci nego zamke čeličnog užeta, jer se može
svezati na kraće — breme manje zapinje na druga stabla, itd.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 34     <-- 34 -->        PDF

Za sakupljanje u letvenjaku su pogodni traktori, koji imaju visoki
izlaz užeta iz traktora (kao kod zglobnih traktora). Pri navijanju užeta na
bubanj traktora dolazi do napinjanja užeta, jer trenje drveta prouzrokuje
protu silu. Što se više drva nakuplja to je uže napetije i to bolje se izvlače
pojedini komadi ili svježnji debalaca u liniju. Napeto uže uzdiže prednje
krajeve bremena (jer je udaljenost sakupljanja kratka) i tako traje izvlačenje
na jednoj liniji kratko vrijeme — nekoliko minuta. Mnogo bolja su vitla
s dva bubnja, jer sa svakim izvučemo drvo s jedne linije. Kako teoretski
padne na liniju oko 2 m3, to bi na dvije linije palo oko 4 ma drveta (kod sječe
oko 30 m3/ha), što je više ili manje optimalno breme, čak i manjeg zglobnog
traktora.


SI. 5. Privlačenje drva u letvenjaku: model žicanih linija (lijevo) i
sakupljanje sitnog drva — choker (desno).


Organizacijski oblik rada je I + 1 ili I + 2. Pomoćni radnik u radilištu
veže i priprema snopove. Kad dođe traktor, on pomaže izvući vučno uže
u liniju čeličnog užeta, zapne pojedina bremena i sa capinom prati vuču užeta
do traktora — pomaže kod eventualnog zapinjanja. Ako je vlaka kraća od
oko 300 metara onda je dobro da je i kod ceste jedan pomoćni radnik, koji
pomaže odvezivati drvo te koji kasnije slaže Sortimente kraj ceste itd.


213 Koncentracija sječe


Posebnu brigu treba posvetiti koncentraciji sječina u ovisnosti od izgradnje
racionalne mreže prometnica, posebno vlaka. (7) To je terensk a
odnosno prostorna koncentracija. Do sada smo imali radilišta
rastresena po cijelom pogonu (šumariji). Pod prostornom koncentracijom
podrazumijevamo koncentraciju sječa na jednom dijelu pogona ili revira,
možda na jednoj polovici ili trećini. Samo na tom dijelu popravljaju se ceste,
vlake i ostale trasportnice, grade nove, posebno mreža vlaka, također lakše
se rješava problem prehrane i nastambe radnika i si. Na taj način mogu se
skromna materijalna i financijska sredstva, koja su odvojena za transport-
nice, racionalnije iskoristiti i tako postepeno otvoriti cijelo područje {revir,
pogon, gospodarstvo itd.) te cijelo područje prilagoditi novoj tehnologiji,
novim tehničkim sredstvima i novim metodama rada.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 35     <-- 35 -->        PDF

SAŽETAK


Razvoj u šumarstvu odnosno u proizvodnom procesu pridobivanja šumskih
sortimenata ide putem uvođenja što boljih i usavršenijih tehničkih
sredstava i tehnologije rada. Do sada smo imali tri izrazita stupnja razvoja:
dobu nemehanizacije, koja je trajala do oko 1958.—60. godine, dobu djelomične
mehanizacije od oko 1960. do 1970. godine i dobu potpune mehanizacije,
koja je počela oko godine 1970. i traja još danas. Svako doba zahtijeva
određene promjene u smislu boljeg i savršenijeg rada čovjeka, kod
kojega treba uzimati u obzir sve elemente ljudskog rada, u vezi s tehnikom,
te u šumarstvu specijalno, i sa šumom kao ekosistemom.


Na sadašnjem stupnju razvoja dolazi do većih promjena u redoslijedu
rada kojega smo upotrebljavali decenijama. Izrada drva ili dorada dijeli
se od sječe i obavlja na drugom mjestu, najčešće na kraju proizvodnog
procesa na centralnom mehaniziranom stovarištu (CMS).


Što je viši stupanj mehaniziranosti to veća je potreba dobre sinhronizacije
svih faza i ostalih elemenata rada, jer ljudski rad postaje skup, pa
i strojni.


S porastom mehaniziranosti postepeno se skraćuje i neradni proces
proizvodnje te dolazi do bržeg obrtaja (kruženja) kapitala i manjih fizioloških,
tehničkih i estetskih gubitaka drveta.


Investicije u šumarsku mehanizaciju su sve veće, jer se upotrebljavaju
sve veći, jači i skuplji strojevi.


S uvođenjem potpune mehanizacije dolazi do potrebe detaljnijeg planiranja
rada. Potrebne su posebne pripreme rada s izradom sječno-transportnog
elaborata, pripremom radilišta i dr.


Mijenja se način koncentracije sječa, prije svega prostorne koncentracije,
gdje su radilišta koncentrirana na dijelu površinu (revira, šumarije) radi
boljeg korišćenja materijalnih, financijskih i drugih sredstava rada. Dok
npr. na 1/2 revira ove godine sječemo, u drugoj polovici vršimo pripreme za
poslove pridobivanje drveta za slijedeću godinu.


Vođenje evidencije, kontrole rada, planiranja rada, programiranja rada
i drugo nije dovoljno više sa ručnom obradom podataka. Potrebne su računske
obrade kompjutorima, ikoji daju mnogo više pokazatelja, imamo odličan
uvid u situaciju poslovanja i rada.


Što je veći stupanj mehaniziranosti to veća je potreba za dodatno školovanje
kadrova na svim nivoima od radnika do inženjera, to više očekujemo
da će se rasteretiti radnik teškog fizičkog rada. Na drugoj strani
očekujemo ne samo povećanju produktivnost i ekonomičnost, nego i veće
vrednovanje ljudskog rada. Radnik postaje specijalist pa ga možemo upoređivati
s industrijskim radnikom. Njegova lična primanja su veća, raste
mu lični standard.


S mehanizacijom je rad zanimljiviji, radnik dobiva osjećaj više vrijednosti.
Raste također i lična povezanost sa radom. Za šumarstvo je to
važno, jer nam mladi ljudi manje bježe u industriju."




ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 36     <-- 36 -->        PDF

LITERATURA


1.
Benić , R.: Organizacija proizvodnje (skripta), Ljubljana 1965.
2.
Dešić , V.: Metode naučne organizacije rada, Naučna knjiga, Beograd 1962.
3.
Kamnisky , G.: Praktikum der Arbeitswissenschaft, Carl Hauser Verlag,
München 1971.
4.
Kraljić , B.: Znanstvena organizacija rada u šumarstvu, skripta 1965.
5.
Kraljić , B.: Priprema rada i proizvodnje, optimalna veličina šumarijeoptimalni sistem njezinog rukovođenja, te uposlivanje diplomiranih inženjera
šumarstva, Šumarski list, 5-61970.
6.
Krivec , A.: Gemeinsame Aufgaben des Waldbaues und der Forstnutzung,
IUFRO Tagung, Forschungssektion 23, Proceedings 9, Ljubljana 1970.
7.
Krivec , A.: Priparava dela in nova tehnologija gozdne proizvodnje, Gozdarski
vestnik, 1/1971.
8.
Krivec , A.: Načrtovanje sečnje in transportna lesa. Gozd. Vestnik, 2/1973.
9.
Krivec , A.: Untersuchungen über die Leistung Hydraulischer Verladekräne
mit Seilzangen oder mit hydraulischen Greifern, Internationales Symposium,
Sammenlbuch von Referaten, Wien 1971.
10.
Krivec , A.: Znanstvena organizacija dela v gozdni proizvodnji, Gozdarski
Vestnik, 4/1973.
11.
Krivec , A.: Temelji znanstvene organizacije dela v gozdni proizvodnji, skripta,
1973.
12.
Krivec , A.: Razvoj tehničkog napretka u iskorišćavanju šuma, Knjiga referatov,
simpozij Sarajevo, 1974.
13.
Lindbert , H.: Heutiger Stand der Mechanisierung in der Forstwirtschaft
und die künftige Entwicklungstendenzen, Die Waldarbeit, 3/1970.
14.
Loycke, H.: Der technische Fortschritt und die Fortswirtscahft heute, Forst
und Holzwirt, 1/1970.
15.
N a d 1 e r, G.: Arbeitsgestaltung zukunftsbewusst deutsch herausgegeben von
H. H. Hilf, München, Carl Hauser Verlag, 1969.
16.
Sauer, P., K ü r z d o r f e r, H., Hein, H.: Gewinnung von Industrieholz, AFZ,
5/1970.
17.
Simeunović , D.: Organizacija i poslovanje u šumarstvu, Beograd 1972,
Beogradski izdavački-grafički zavod.
18.
Stre hike, E. G., Sterzik, H. K, S t r e h 1 e, B.: Forstmaschinenkunde,
Hamburg-Berlin, 1970.
19.
Turk , Z.: Probleme bei der Mechanisierung der Forstnutzung in Jugoslawien,
Internationales Symposium, Sammelbuch von Referaten, Ljubljana, 1969.
20.
V i 1 a, A.: Priprema rada, Zagreb 1962.
ZUSAMMENFASSUNG


BENUTZUNG WIRKSAMER ARBEITSMETHODEN DER ZEITGEMÄSSEN
TECHNOLOGIE IN DER ROHHOLZAUFBERETING


Die Entwicklung der Forstwirtschaft bzw. des Prozesses der Gewinnung von
Forstsortimenten verlauf in der Richtung immer besserer und vollkommener technischer
Mittel und Arbeitstechnologie. Bisher gab es drei markante Entwicklungsstufen:
die Periode der Nichtmechanisierung bis zum Jahre 1958 — 60; die Periode
der teilweisen Mechanisierung bis zum Jahre 1970; und schliesslich die noch
andauernde Periode der vollständigen Mechanisierung. Jede von diesen Perioden
verlangt gewisse Änderungen im Sinne vervollkommneter Arbeit des Menschen,
wobei alle Elemente dieser Arbeit in Betracht genommen werden müssen, sowohl
die Technik und Ökonomik, im Forstwesen, aber speziell auch der Wald als
Ökosystem.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 37     <-- 37 -->        PDF

Auf der gegenwärtigen Entwicklungsstufe erfolgen grössere Änderungen in
der jahrzehntelang geläufigen Arbeitsfolge. Die Ausarbeitung des Holzes ist von
der Schlägerung getrennt und wird an einem anderen Ort durchgefürt, meistens
am Ende des Produktionsprozesses im zentralen mechanisierten Holzlager.


Je höher die Stufe der Mechanisierung ist, desto grösser ist die Notwendigkeit
einer guten Synchronisierung aller Phasen und anderer Elemente der Arbeit
teuerer wird, was natürlich auch für die machinelle Arbeit zutrifft.


Durch die Intensivierung der Mechanisierung wir auch der ausserhalb der
Arbeit befindliche Produktionsprozess allmählich kürzer, es kommt zur grösseren
Umschlagsgeschwindigkeit der Betriebsmittel und zur Verminderung von physiologischen,
technischen und ästhetischen Holzverlusten.


Die Investitionen in die forstliche Mechanisierung werden immer höher,
da immer grössere, stärkere und teurere Machinen benutz werden.


Mit der Einführung der vollständigen Mechanisierung ensteht die Notwendigkeit
einer detaillierteren Arbeitsplannung. Spezielle Arbeitsvorbereitungen werden
notwendig zusammen mit der Ausarbeitung des Schlägerungs-Transportelaborates,
der Vorbereitung des Arbeitsrayons u. a.


Die Konzentration der Schlägerungen ändert sich, vor allem die Schlagkonzentrationen
auf einer Teilfläche, im Teile eines Reviers oder eines Forstbetriebes
zum Zwecke besserer Ausnützung materieller, finanzieller und anderer Arbeitsmittel.
Während z. B. auf der Hälfte eines Reviers im laufenden Jahr geschlägert
wird, werden auf der anderen Hälfte Vorbereitungen für die Holznutzung im
nächsten Jahr getroffen.


Die Führung der Evidenz, Arbeitskontrolle, Arbeitsplanung, Arbeitsprogrammierung
kann manuell nicht mehr bewältig werden. Es sind Computerberechnungen
notwendig, welche viel zahlreicheren Anzeiger erbringen und einen ausgezeichneten
Einblick in die Geschäfts- und Arbeitssituation ermöglichen.


Je höher die Stufe der Mechanisierung ist, desto grösser ist die Notwendigkeit
zusätzlicher Schulung der Kader auf allen Ebenen vom Arbeiter bis zum
Ingenieur, desto ausgesprochener ist die Erwartung, dass der Arbeiter von schwerer
manueller Arbeit entlastet werden wird. Andererseits wir nicht nur eine
höhere Produktivität und Ökonomisierung, sondern auch eine höhere Bewertung
der menschlichen Arbeit erwartet. Der Arbeiter wird Spezialist und kann somit
mit dem Industriearbeiter verglichen werden. Sein persönlicher Erwerb ist höher,
sein persönlicher Standard wächst an.


Die Mechanisierung macht die Arbeit interessanter; der Arbeiter fühlt sich
höher bewertet. Auch die persönliche Bindung an die Arbeit selbst wir stärker.
In der Fostwirtschaft ist das von Bedeutung, da junge Leute weniger von der
Industrie angelockt werden.