DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 23 <-- 23 --> PDF |
KORIŠĆENJE EFIKASNIH METODA RADA I SUVREMENE TEHNOLOGIJE U PRIDOBIVANJU DRVA (DRVNIH SORTIMENATA) Prof. dr. Amer KRIVEC, Ljubljana UVOD šumarstvo se kao privredna grana nalazi u mnogo težoj situaciji u pogledu povećavanja produktivnosti rada, nego druge industrijske grane. Mi ne možemo u šumarstvu, kao što je to moguće u industriji, povećati proizvodnju s porastom broja produkata kod nekog konstantnog broja zaposlenih. U šumarstvu možemo posjeći onoliko drveta koliko dozvoljava etat odnosno prirast. A to znači da smo ograničeni gornjom granicom, da smo plafonirani. Zato nam ostaje drugi put — da stalno smanjujemo radnu snagu, koja brže poskupljuje od mehaničkih sredstava rada. Dokazano je, naime (važi za duži period za neke evropske zemlje), da je stupanj porasta vrijednosti radne snage prilično veći (8 — 13*/« godišnje) od stupnja porasta vrijednosti drveta (1 — 5%). Slična situacija je i kod nas, u Jugoslaviji. Zato smo prisiljeni stalno uvoditi bolje i modernije strojeve i opremu, a prije svega u one poslove koji zahtijevaju teški fizički rad. Moramo, također, stalno tražiti bolju tehnologiju, posebno za naše terenske i druge uvjete rada. Osim tehničkih sredstava i s njima povezane primjerne tehnologije, za nas je vrlo važna organizacija rada. Zato ćemo u ovom prilogu obraditi više faktora, koji utječu na racionalizaciju rada u šumskoj proizvodnji. Šumarstvo, odnosno šumsko gospodarstvo, ima vidnu ulogu u privredi Jugoslavije. Možemo reći, da je trećina (oko 34%) cijele površine zemlje pod šumom, a neke republike imaju čak 50% — SR Slovenija (9,19). Od šume živi, na primjer, u Sloveniji znatan dio seljaka (posebno u gorskim predjelima), zatim, šumska gospodarstva, drvna industrija, trgovina sa drvetom odnosno njihovim produktima, papirna industrija, industrija pokućstva, itd. Računamo, da na ovaj ili onaj -način živi od drveta oko 15—20% ljudi u Sloveniji. Zato su naša nastojanja energično usmjerena u politiku smanjivanja svih faktora, koji bi vodili ovu proizvodnju u neekonomičnost, odnosno nastojanje pospješivanja svega onoga, što nam povećava produktivnost i racionalizaciju. * Ovaj rad je dopunjen i dorađen referat održan na Savjetovanju o unapređenju ekonomike u organizacijama udruženog rada šumarstva u Jugoslaviji rujna 1975. god. u Budvi. Primljeno 8. 12. 1975. god. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 24 <-- 24 --> PDF |
SUVREMENA TEHNIČKA SREDSTVA I TEHNOLOGIJA RADA 1. Dosadašnji načini i tehnologije Uvid u razvoj mehanizacije u Evropi, a i kod nas, kaže nam da smo poslije drugog svjetskog rata imali nekoliko izrazitih faza u razvoju, odnosno u upotrebi mehanizacije i s njom povezane tehnologije rada s metodama, koje su se nadovezivale na konvencionalne načine privređivanja. U pridobivanju drveta (iskorišćivanju šuma) decenijama smo upotrebljavali ručno oruđe (sjekiru, običnu pilu itd.) te animale — doba nemehanizacije. Zatim smo počeli unašati tehnička sredstva u razne faze i podfaze rada u pridobivanju drveta. Tako smo kod sječe i izrade počeli upotrebljavati za sječu motornu pilu (testeru), a sve OiStale poslove obavljali smo ručnim oruđem (kresanje grana sa sjekirom i s motornom pilom, guljenje kore ručnim guljačem, mjerenje sortimenata običnim metrom, itd.). Kod privlačenja smo upotrebljavali animale, prije svega za sakupljanje drva od panja do vlake, puta, trase, žičare, šumske željeznice i dr. Ručno smo utovarivali drvo na kamione, vagone. To je doba tzv. nepotpune (djelomične) mehanizacije u kojem su neki dijelovi radnog procesa mehanizirani, a neki nemehanizirani. U doba nepotpune (djelomične) mehanizacije upotrebljavali smo stare tradicionalne metode rada. Posječeno drvo smo, npr, potpuno izradili kod panja: okresali grane, skrojili, razrezali na Sortimente, ogulili koru, pa čak pustili drvo neko vrijeme u šumi da bi postalo šumsko suho. Tehnologija ostalih faza rada bila je prilagođena sortimentnoj metodi izrade. Tako su imale vlake i putevi horizontalne i vertikalne elemente prilagođene sortimentima i animalnoj vuči, te prevozu kratkog drveta. Karakteristično je za nepotpunu (djelomičnu) mehanizaciju i to, da smo zapravo prilagođavali razne strojeve, prije svega traktore, žičare i kamione, baš tim starim metodama sječe, izrade, vuče i prevoza drveta, a to znači sortimenatima. Počeli smo stvarno mehanizirati određene dijelove rada u pridobljavanju drveta putem, koji je bio samo djelomično napredan. Zadržali smo staru tehnologiju i metode rada, a počeli upotrebljavati moderne strojeve. Išli smo dva koraka naprijed, a jedan nazad. To doba je kod nas počelo oko 1958—60. godine i trajalo sve do oko 1970. godine (ponegdje još i sad traje). U šumarsko najnaprednijim zemljama (Skandinavija, Amerika) to doba je završilo oko 1960. godine (14). To znači da mi, kao i Srednja Evropa, zaostajemo za šumarsko najnaprednjim zemljama za oko jednu deceniju. 2. Moderna sredstva, tehnologije i metode rada Što je stupanj mehanizacije u nekom procesu proizvodnje veći, to prije očekujemo bolju racionalizaciju kod ostalih optimalnih uvjeta rada. Zato je naše nastojanje usmjereno na uvođenje mehanizacije u sve radne elemente u procesu pridobivanja drvnih sortimenata. To nazivamo potpuna jnehanizacija. To znači, da želimo mehanizirati više ili manje sve faze i podfaze rada: sječu, izradu, sakupljane drva do vlaka, vuču do kamionske ceste, utovar i prevoz. Upotrijebiti mehanizaciju nije baš lako. U šumarstvu imamo vrlo |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 25 <-- 25 --> PDF |
heterogene terenske uvjete rada. Grubo bismo mogli reći, da imamo nizinske, odnosno ravničarske, terene, zatim brdovite i gorske (planinske). Svaka ta konfiguracija zahtijeva svoje rješenja. Osim toga, imamo pretežno krš u brdovitim i planinskim predjelima na kojima se nalazi 2/3 naših prirodnih šuma. Krš ima svojstven mikro i makroreljef: područje krša je jako bogato vrtačama, uvalama, dolinama, kamenjem i stepenastim površinama. Zato je tu teško upotrijebiti mehanizaciju, odnosno tehnologiju i metode, koje su uspješne npr. u ravničarskim terenima. Danas u svijetu postoji više načina mehanizacije, ali ni jedan ne možemo jednostavno presaditi na naš teren, a još manje tuđu tehnologiju. Obično moramo adaptirati tuđe strojeve i tehnologiju ili oblikovati potpuno novu tehnologiju rada, usklađeno našim potrebama. Prikazali bismo uglavnom grupu strojeva, tehnologiju i metode rada i to za rad u brdovitim (planinskim) terenima za naše uvjete rada. 2.1 Suvremena mehanizacija i organizacija rada u brdovitim predjelima Kod uvođenja mehanizacije u sve dijelove radnog procesa u pridobivanju drveta, moramo postaviti odnosno odgovoriti na više pitanja: — koji strojevi su najprikladniji, — kakvu tehnologiju upotrijebiti, — koje principe organizacije rada treba primijeniti, — koja gustoća prometnica je nužno potrebna, — kakvu prostornu koncentraciju sječe treba izvesti, — kako izvesti planiranja rada i kakve nacrte, odnosno elaborate treba izraditi. Zatim još, u tijesnoj vezi s gornjim: — koje nove profile kadrove trebamo, gdje i kako ih školovati, odnosno obučavati, kako racionalno zaposliti dosadašnje kadrove, od običnih radnika pa do inženjera specijalista, — koju metodiku primijeniti za dotične mjere vrijednosti rada i kako. 211 Izbor strojeva i najprikladnija tehnologija rada Tehnologija rada je u tjesnoj vezi sa tehničkim sredstvom — strojem, to je način i proces rada s izabranim tehničkim sredstvima, a predstavlja centralni problem u proizvodnom procesu. Svakih se nekoliko godina mijenja i dopunjuje tehnologija, bilo da ona zahtijeva novu konstrukciju stroja ili je novi stroj diktira novu, bolju tehnologiju rada. Na današnjem stupnju razvoja proizvodnih snaga moguće je proces pridobivanja drveta mehanizirati u 4 faze: a) Sječa . Izvodimo je pomoću motornih pila. Zapravo, stablo posječemo (oborimo), okrešemomada. grane i, eventualno, prerežemo deblo na 3—4 kob) Privlačenje , izvlačenje, primicanje. Ta faza se dijeli oia: skupljanj e od panja do vlake ili prvog prometala i vuč u (vlačenje) po vlaki do kamionske ceste. 209 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Za tu fazu upotrebljavamo strojeve koji su za takav posao opremljeni. Prije svega to su traktori točkaši i rjeđe gusjeničari, koji imaju, pored «talog, vitla sa jednim ili više bubnjeva, na koje je namotano čelično uže. S čeličnim uzetom i silom motora traktora sakupljamo drvo do stroja, koji je obično namješten na nekoj prometnici (vlaci, putu, prosjeci, itd.) i zatim ga vučemo do kamionske ceste. Praksa je pokazala, u Evropi i kod nas, da su upotrebljivi ja vitla s dva bubnja, nego >s jednim, bez obzira da li se radi s adaptiranim poljoprivrednim traktorom (na primjer IMT traktor ili sa zglobnim). Obično privlačimo cijela debla ili poludebla, odnosno nekoliko osnovnih dužina (4 x 2 = 8 m, 4 x 3 = 12 m. itd.). U svim tim primjerima je teže svezati i privući teret, na primjer 5—6 m´!, recimo teret zglobnog traktora do oko 100 kS s jednim skupljanjem s jednim bubnjem, nego s dva. Taj posao otežava, također drvo u kori. Adaptirani traktorni rade (vuku) optimalno u granicama do minus 25% (vuča na dole s punim teretom ili prazna vožnja po vlaki uzbrdo po tim usponima). Vuču niz brdo nazivamo vuču po minus vlakama (minus vuča). Pun traktor može vući uzbrdo (po plus vlakama) do oko 10—15%. Zglobni traktor može optimalno raditi na vlakama do minus 50% i plus 15% do 20% (SI. 1). SI. 1. Područje rada traktora. Svi ostali nagibi terena, na kojim bi i vlake morale ići preko tih % su zapravo područja rada žičnih kranova na kratke ili srednje razdaljine ili više dobošnih vitlova za sakupljanje i vuču do kamionske ceste. c) Utovar i prijevoz. Za taj posao upotrebljavamo razne utovame naprave. Obično imamo kamione s poluprikolicama i prikolicama, na kojima je montirana i utovarna naprava. Danas su najmoderniji utovarni kranovi s podizanjem od 5 tm i naviše. Za prijevoz drva sve više upotrebljavamo kamione neto nosivosti oko 10 i više tona s poluprikolicama za prijevoz dužih sortimenata. Sada upotrebljavamo kamione s poluprikolicama od 15 do 20 tona ukupne neto nosivosti. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 27 <-- 27 --> PDF |
d) Dorada drveta. To je zadnja faza prije predaje drveta potrošaču, odnosno kupcu. To su svi oni poslovi, koje smo do sada radili kod panja, osim rušenja i ostalih prerezivanja. To znači: koranje, krojenje, rezanje na Sortimente, mjerenje, sortiranje i eventualno sušenje. Zapravo, na strojeve smo prenijeli sve poslove, koji su zahtijevali mnogo fizičkog rada radnika (samo na koranje — skidanje kore otpada oko 45´3/o rada u fazi sječe i izrade sortimenata). Doradu drveta obavljamo na tzv. centralnim mehaniziranim skladištima (CMS), koja se nalaze obično na kraju proizvodnog procesa pridobivanja drvenih sortimenata. Najpovoljnija je lokacija negdje kraj željezničke stanice, radi daljnjeg transporta ili kraj DIP-a, tako da drvo ide iz CMS direktno na pilanu, odnosno DIP. Poznamo primjere u Evropi gdje je CMS locirano u šumi na mjestu pomoćnog stovarišta, gdje se prekida transport, a to znači između dvije faze — privlačenja i prijevoza. Iz kratkog prikaza ovih faza rada vidimo, da je kod »potpune mehanizacije « došlo do bitnih promjena u rasporedu rada. Dio posla, kojega smo obavili kraj panja, sada dorađujemo na kraju procesa (na CMS). Kod izbora strojeva postoje neki odnosi između njih i veličine sortimenta. Što duži je Sortiment (što manje ga prerezujemo) manje imamo posla oko njegovog primicanja od panja do vlake — lakše je, naime, privlačiti po zemlji 1 komad dug, na primjer 12 m, nego iz njega napravljena 3 komada po 4 m. (Trenje, posebno čeono, gdje dolazi do zapinjanja je mnogo veće ako vučemo 3 komada skupa, nego jedan iste kubature). Vezanje sajlama 3 komada traje duže i ne samo linearno duže, nego 1 komad iste kubature. Vuča drveta po vlaki je lakša ako vučemo 1 komad, nego iz njega napravljena 3 komada, štete okolnih stabala kod pravilnog rada pri privlačenju su manje u sastojim i na vlaci ako je rad unaprijed dobro pripremljen: dobra priprema rada, planiranje rada itd., što ćemo malo kasnije obraditi. S tim želimo reći, da većim dužinama dolazi do manjeg gubljenja vremena, a time povećanja produktivosti rada. Za teže Sortimente trebamo teže strojeve — traktore. Dokazano je, također, da je veći stroj ekonomičniji u radu samo ako je potpuno zaposlen. Znači, teži stroj izradi više u jedinici vremena. Zbog toga stalno povećavamo kapacitete strojeva, odnosno upotrebljavamo traktore sa jačim motorima. Nekada su nas zadovoljavali traktora ,s oko 35 KS, a sada upotrebljavamo one sa 60 KS pa čak do 100 KS. Ti traktori vuku duže komade, čak i cijela debla. Kod utovara i prijevoza je slično. Jača utovarna naprava natovaruje npr. 20 m3 u dvadeset dizanja i potroši recimo 30 min. Kod kratkih sortimenata i lakih utovarnih kranova, gdje kran diže optimalno samo 0,30 do 0,50 m3, trebati će 2—3 puta više vremena, to jest 60 ili čak 90 .minuta. Vrijeme utovara je pomoćno vrijeme od kojega je u dobroj mjeri zavisan učinak kamiona na dan (mjesec, itd.). Kod manje potrošnje vremena za utovar ostaje nam više vremena za vožnju (glavno vrijeme), te ćemo možda napraviti dnevno ili čak više vožnji na nekoj udaljenosti, a to, također, znači da većim (dužim sortimentima povećavamo produktivnost rada. Jasno, za to trebamo ne samo kamione s poluprikolicama i veće utovarne kranove, nego i odgovarajuće ceste, itd. 211 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Dorada drveta na CMS je racionalnija ako dostavljamo duže drvo, u usporedbi s ručnim radom. Iz gornjeg slijedi da su u velikoj ovisnosti tehnička sredstva i tehnologija rada na jednoj strani, te pravilan izbor kapaciteta pojedinih strojeva koji sinhrono rade na drugoj. Besmisleno bi bilo uzeti npr., mali traktor za 35 KS za vuču te veliki kamion sa poluprikolicom i teškom, odnosno jakom utovarnom napravom. Težimo uvijek kod izbora da se svi oni i njihova tehnologija prilagođuju jedni drugima. Jasno je, da je osim produktivnosti vrlo važna ekonomičnos t rada . Neki stroj može biti visokoproduktivan, na pr. neki zglobni traktor, a da mu je ekonomičnost mala (radi npr. vrlo visoke nabavne vrijednosti). Može biti neki drugi traktor ekonomičniji, iako je njegova produktivnost prilično manja (npr. adaptirani traktor IMT). Nabavna vrijednost zglobnog traktora prema domaćim adaptiranim traktorima je kod nas u odnosu 5:1, pa čak i 7:1 (u svijetu je taj odnos 3:1). Ukratko, možemo reći da je rad produktivniji, odnosno općenito racionalniji, u tehnologiji rada s dužim sortimeintima, znači tamo gdje je upotrijebljena poludeblovna (ili deblovna) metoda rada s adekvatnim tehničkim sredstvima. 212 Detaljno planiranje kao mjera organizacije rada Osnova za racionalnu proizvodnju su principi i metode znanstvene organizacije rada, u okviru kojih je i priprema rada s detaljnim planiranjem. Neki dijele pripremu na tehničku, tehnološku i operativnu [20]. Mi smo za naše potrebe razdijelili pripremu u kabinetnu predpripremu (početak planiranja), terensku pripremu i pripremu radilišta [7, 8, 10]. U kabinetnu pripremu ubrajamo: kadrovsku, tehničku, tehnološku, ekonomsku i sinhronizacijsku, odnosno tu su svi poslovi koje mi možemo pripremiti prije odlaska na teren. Te pripreme su po svome značenju dugoročne ili kratkoročne. U šumarstvu je potrebno više puta dosta vremena za unošenje, posebno za afirmaciju, jer imamo posla s promjenljivim terenskim, klimatskim i drugim faktorima. 1) Terensk a priprem a se sastoji iz izrade »Sječno-transportnog elaboratora« (STE) i dijeli se na: — sječno-vučni nacrt, — nacrt utovara i prijevoza, — nacrt dodatne dorade drveta. (11) U pridobivanju drva imamo sistem rada po »radilištima« [4, 5, 11]. Zato i STE napravimo za pojedina radilišta. Obično ih radimo za slijedeću godinu. Tamo gdje nemamo centralnog mehaniziranog stovarišta, ili neke druge dorade, napravimo samo prva dva nacrta. Osnova STE je mreža prometnica: kamionske ceste, traktorski putevi, glavne i pomoćne vlake za vuču s traktorima, trase žičara i žičane linije. Svaki detaljni nacrt sastoji se zapravo iz dva dijela: iz karte i opisnog dijela. Kratko prikazujemo nacrt sječe i izrade: |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 29 <-- 29 --> PDF |
a) Terenska karta radilišta (si. 2) je izrađena u (primjernom mjerilu, npr. 1:5.000. Karta je razdijeljena na sječn e jedinice . Na prikazanoj karti je 6 sječnih jedinica. Jedinica je smisaono zaokružena cjelina (sastojina LEGENDA kam. cesta trasa za žičani kran Uzdužni profil trase, glavna vlaka napr.: pomoćna vlaka broj odjela, odsjeka pomočno stovarište granica vučnog polja 270m,p 3— — br. i gran. sječne jedin. Slika 2 TERENSKA KARTA SJEČNO - VUČNOG NACRTA |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 30 <-- 30 --> PDF |
jednake strukture, starosti, predjel između dva prometala, itd.). Na njoj mora biti označena primjerna masa za sječu (barem nekoliko stotina m3), a ta je ovisna od veličine ekipe koja sječe. Mnogi dosadašnji odsjeci predstavljaju sječnu jedinicu. Ako su odsjeci preveliki onda ih razdijelimo na manje dijelove. Svaka sječna jedinica je označena s brojem od 1 naprijed. Kod nas doznačujemo stabla tek tada kada je radilište razdijeljeno na sječne jedinice (u šumi se sječne jedinice markiraju s trakama — obično žutim). Tako znamo za svaku jedinicu koliko stabala je doznačeno. To nam služi za sva daljnja planiranja: izračunavanje norme sječe i izrade, norma vuče, utovara i prijevoza, to je, dakle, osnova za obračun dohotka radnika i za ostale evidencije. Na karti su prikazana, također, i polja za privlačenje drveta (vučna polja) s različitim sredstvima (konji, traktori, žičare, itd.). Na karti su prikazana 4 vučna polja. Na kartu ucrtamo sve prometnice: ceste, glavne i pomoćne vlake itd., obično s crvenom bojom (i u šumi markiramo sve prometnice s crvenim trakama). Strelicama označimo smjer vuče. Tu i tamo na karti označimo smjer rušenja stabala. Tamo gdje ćemo vući cijela stabla nacrtamo stabla sa granama, a gdje cijela debla, onda ucrtamo samo debla, tamo gdje ćemo imati mnogokratnike ucrtamo prerezana debla, a gdje Sortimente, ucrtamo deblo prerezano na 3 dijela (vidi sliku 2). Na karti ucrtamo sva mjesta između privlačenja i prijevoza. To su obično mjesta kraj kamionske ceste (pomoćna stovarišta). Na cesti upišemo mjesta obrade drveta (pilanu itd.) i udaljenost prijevoza u km. Radi boljeg snalaženja napravimo male markice (štambilje), koje nam predstavljaju: zglobnik, adaptirani traktor, konja, žičani kran itd. te s njima označimo svaku sječnu jedinicu, već prema planiranoj upotrebi tehničkih sredstava. Kada ćemo upotrijebiti koja sredstva zavisi od raznih faktora. Na slici 2 prikazana je i detaljna priprema vuče sa žičnim kranom na kratkim udaljenostima. Na terenu i u karti trase su ucrtane i označene s brojevima. Svaka trasa ima ucrtan uzdužni prosjek na kojem je napisan procenat strmine. Ako treba dati podporu, onda i nju nacrtamo i s brojem označimo njenu visinu od zemlje. Za svaki profil napišemo izmjerenu dužinu u metrima i slovom »p« posebno upozorimo da treba postaviti podporu. Iz pojedinih profila vidimo kakav ćemo žični kran trebati, koje su dužine privlačenja, odnosno koliko mora minimalno biti duga užad, da li se mora upotrijebiti povratno uže, itd. Na terenu i na karti su označena mjesta za sidrenje žičnog krana, nosivog užeta i dr. Dobar praktičar upiše u kartu još i druge podatke, kao dinamiku rada u vrijeme sječe, vuče (početak, kraj), normative rada i dr. b) Tekstualni dio sječno-vučnog nacrta je sastavljen tako, da su nabrojane točke na koje treba kratko odgovoriti. Sadrži sve podatke, koji su nužni za dobar rad, a koji nisu uneseni u kartu. Sadržaj je slijedeći: I. Radilište : 1. Šum. uprava, revir, odjel; 2. površina radilišta (ha); 3. način gospodarenja; 4. razvojni stupanj sastojine; 5. doznačena količina drveta: a) četinjače, b) listače — broj stabala, m3, srednje stablo (m3); 6. opis terena; 7. vrsta sječe; 8. način izrade; 9. vremenski raspored rada (datum početka i kraja) — sječe, vuče. 214 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 31 <-- 31 --> PDF |
II. Vlak e : 10. Dužina postojećih glavnih vlaka (m); 11. dužina budućih glavnih vlaka (m); 12. pomoćne vlake (m/ha); 13. sredstva za izradu vlaka — radna snaga, strojevi, materijal; 14. razdaljina privlačenja drveta — sakupljanja, vuče (m). III. Radn a snaga : 15. Sjekači (broj); 16 kirijaši (broj); 17. traktoristi, žičničari (broj); 18. pomoćni traktori, žičničari (broj); 19 ostali radnici (broj); 20. udaljenost od mjesta prenoćivanja (km). IV. Radna sredstva: 21. Motorne pile — vrsta, tip (broj); 22. traktori — vrsta, tip (broj); 23. traktorski priključci (broj); 24. žičare — vrsta, tip (broj); 25. opskrba strojeva (količina i vrsta goriva, maziva itd.). V. Radn i učinc i : 26. Norme (m3/8 sati) — sječa, sakupljanje, vuča, četinjače, listače. VI. Vođenje i kontrola rada; 27. Prezime i ime osobe koja registrira učinke rada; 28. prezime i ime osobe koja vodi i kontrolira rad. VII. Primjedbe . Na kraju još stoji: Datum, sastavio, odobrio (taj nacrt). Ako sastavljamo nacrt za jedno radilište koje ima više sječnih jedinica (nekoliko desetina), tada nam nabrojane točke služe kao podsjetnik pa možemo na svaku točku odgovoriti šire. Upisani podaci su zapravo opis cijelog radilišta. Jer mi želimo znati stanje svake sječne jedinice, zato moramo osim karte i jednog lista (gdje je na dvije strane napisan tekstualni dio), imati i tabelu u kojoj su upisane sve sječne jedinice, njihove površine, broj doznačenih stabala i kubika, prosječno stablo, norme rada, troškovi rada, itd. To može biti izrađeno ručno s najnužnijim podacima, a može i vrlo detaljno i opširno. U Sloveniji smo počeli obrađivati podatke na raounaru (kompjuteru). Skoro sva šumska gospodarstva su s terminalima povezana na veliki kompjuter CDC CYBER — 72, koji je u Ljubljani (u njegovoj nabavi je sudjelovalo i šumarstvo). Pripremu rada i radilišta obrađujemo već s računarima vlake. Kod toga nastaju slijedeća pitanja: kolika će udaljenost biti među tako da dobijemo vrlo detaljne podatke o svakoj sječnoj jedinici. 2. Priprem a radilišt a Ukratko bismo prikazali pripremu rada kod klasičnih rješenjanjaku i u debeljaku kod upotrebe traktora i to na umjereno u letveteškom terenu. PRVO. Privlačenje oblovine: Mnogo je problema u sakupljanju drva do prve prometnice odnosno vlakama; kako sakupljati drvo, pojedinačno ili u svežnjima; pod kakvim kutom prema vlaci treba rušiti stabla? Teoretski možemo predpostaviti dvije varijante udaljenosti među vlakama i to oko 50 i 100 metara. Kod proreda je bolje sakupljanje pojedinih većih komada. Rušenje stabala vršimo pod što oštrijim kutom k vlaci, da je lakše dalje kretanje — sakupljanje. Kut sakupljanja ne smije biti veći od 45°. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Razdaljina među vlakama 50 m (si. 3.) Kod razdaljine među vlakama 50 m iznosi dijagonalna razdaljina pod kutom 45° oko 70 m, to je približno širina koja odgovora dvima visinama odraslih stabala. Model sakupljanja je prikazan na slici 3. Stabla padaju lijevo i desno na vlaku. Udaljenost sakupljanja do traktora je najkraća, praktično dođe traktor skoro do svakog stabla. Ako privlačimo cijela debla onda su još dobre strane toga rada: ozljede stojećih stabala su minimalne, isto tako pomladka i tla; vrijeme pripenjanja — vezanja drveta je kratko, jer imamo manji broj cijelih debala za optimalno breme; glavno vrijeme rada je duže (pomoćno kraće) te su učinci rada veći; organizacijski oblik rada (broj ljudi, broj strojeva) može biti I + 0 što znači da sve može obaviti traktorist sam. (Rjeđe se upotrebljava I + 1 — traktor sa traktoristom i jednim pomoćnim radnikom). Na slici 3. desno prikazan je rad sa raspolovljenim deblima i višekratnicima. SI. 3. Privlačenje oblovine s razmacima vlaka 50 met. i to cijelih stabala (lijevo) i trupljenih (desno). U oba primjera možemo upotrijebiti zglobne traktore; kod višekratnika i teže (jače) adaptirane traktore. Za takav rad je potrebna dobra disciplina rada kod rušenja. Kod sakupljanja višekratnika dolazi do većih teškoća, jer sortimenti zapinju za kamen, panjeve i ostalu neravnost terena. Tu je potreban organizacijski oblik rada I + 1. Razdaljina među vlakama 100 m (si. 4). Kod razdaljine 100 m među vlakana iznosi diagonalna udaljenost pod kutom 45° oko 140 m. To odgovara dužini približno 4 odrasla stabla. Model privlačenja drveta je prikazan na si. 4. Cijela površina je razdijeljena na četiri pojasa široka po oko 25 m. i to dva kraja vlaka i dva unutrašnja pojasa. Dijagonalna udaljenost od sredine među vlakama iznosi 35 — 40 m. Stabla rušimo u oba vanjska pojasa ili pojasa kraj vlaka kao i prije, to znači s debljim ili tanjim krajem ka vlaci. S dva unutrašnja pojasa rušimo stabla s tanjim krajem ka vlaci. 216 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 33 <-- 33 --> PDF |
I u ovom primjeru su prikazane dvije varijante i to sakupljanje cijelih debala i višekratnika. U ovim primjerima mora biti organizacijski oblik rada I + 1. Kod te vrste rada mora biti dobro izrađen prijelaz iz pomoćne na glavnu vlaku, kao i sa glavne vlake ina cestu, osobito kod vuče cijelih debala. — 100 m — — 50,m 1 -25m-J SI. 4. Privlačenje oblovine s razmacima vlaka 100 met. cijelih stabala (lijevo) i trupljenih (desno). Vuča višekratnika je teža, treba više vremena za vezanje većeg broja sortimenata za optimalno breme. Prilično teže je sakupljanje pojedinih ili više komada skupa na udaljenostima čak do 50 m, jer dolazi do različitih zastoja — zapinjanja na prirodne zapreke. Praksa je pokazala, da je udaljenost među vlakana od 100m prevelika , posebno na kraškom području. DRUGO: Privlačenje drva u letvenjaku. I u letvenjaku je veliki problem sakupljanja drveta od panja do vlake. Postavljaju se slična pitanja: kolika će udaljenost biti među vlakama; kako skupljati drvo — pojedinačno ili u snopovima, itd. Model rada je prikazan na si. 5. U letvenjaku privlačimo uvijek cijela debla. Udaljenost među vlakama je od 50—100 m. Po cijeloj površini izvedemo žičane linije, koje treba da budu pod oštrim uglom (najviše 45° u smjeru vučenja). Razdaljina među linijama je 10 — 15 m. Širina žičane linije je oko 1 m [7, 8, 16]. Sakupljanje vršimo po sistemu »choker« (si. 5), gdje najedamput povučemo cijeli snop, koji može biti sastavljen i od desetak stabalaca. Stabla u letvenjaku visoka su petnaestak metara, srednja teoretska udaljenost među linijama 5 — 7,5 m, što znači, da svako stablo s debljim ili tanjim krajem mora pasti na liniju pod oštrim uglom. Za rad u letvenjaku treba na terenu prije sječe označiti žičane linije (s crvenim trakama). Za vezanje drveta su bolji lanci nego zamke čeličnog užeta, jer se može svezati na kraće — breme manje zapinje na druga stabla, itd. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Za sakupljanje u letvenjaku su pogodni traktori, koji imaju visoki izlaz užeta iz traktora (kao kod zglobnih traktora). Pri navijanju užeta na bubanj traktora dolazi do napinjanja užeta, jer trenje drveta prouzrokuje protu silu. Što se više drva nakuplja to je uže napetije i to bolje se izvlače pojedini komadi ili svježnji debalaca u liniju. Napeto uže uzdiže prednje krajeve bremena (jer je udaljenost sakupljanja kratka) i tako traje izvlačenje na jednoj liniji kratko vrijeme — nekoliko minuta. Mnogo bolja su vitla s dva bubnja, jer sa svakim izvučemo drvo s jedne linije. Kako teoretski padne na liniju oko 2 m3, to bi na dvije linije palo oko 4 ma drveta (kod sječe oko 30 m3/ha), što je više ili manje optimalno breme, čak i manjeg zglobnog traktora. SI. 5. Privlačenje drva u letvenjaku: model žicanih linija (lijevo) i sakupljanje sitnog drva — choker (desno). Organizacijski oblik rada je I + 1 ili I + 2. Pomoćni radnik u radilištu veže i priprema snopove. Kad dođe traktor, on pomaže izvući vučno uže u liniju čeličnog užeta, zapne pojedina bremena i sa capinom prati vuču užeta do traktora — pomaže kod eventualnog zapinjanja. Ako je vlaka kraća od oko 300 metara onda je dobro da je i kod ceste jedan pomoćni radnik, koji pomaže odvezivati drvo te koji kasnije slaže Sortimente kraj ceste itd. 213 Koncentracija sječe Posebnu brigu treba posvetiti koncentraciji sječina u ovisnosti od izgradnje racionalne mreže prometnica, posebno vlaka. (7) To je terensk a odnosno prostorna koncentracija. Do sada smo imali radilišta rastresena po cijelom pogonu (šumariji). Pod prostornom koncentracijom podrazumijevamo koncentraciju sječa na jednom dijelu pogona ili revira, možda na jednoj polovici ili trećini. Samo na tom dijelu popravljaju se ceste, vlake i ostale trasportnice, grade nove, posebno mreža vlaka, također lakše se rješava problem prehrane i nastambe radnika i si. Na taj način mogu se skromna materijalna i financijska sredstva, koja su odvojena za transport- nice, racionalnije iskoristiti i tako postepeno otvoriti cijelo područje {revir, pogon, gospodarstvo itd.) te cijelo područje prilagoditi novoj tehnologiji, novim tehničkim sredstvima i novim metodama rada. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 35 <-- 35 --> PDF |
SAŽETAK Razvoj u šumarstvu odnosno u proizvodnom procesu pridobivanja šumskih sortimenata ide putem uvođenja što boljih i usavršenijih tehničkih sredstava i tehnologije rada. Do sada smo imali tri izrazita stupnja razvoja: dobu nemehanizacije, koja je trajala do oko 1958.—60. godine, dobu djelomične mehanizacije od oko 1960. do 1970. godine i dobu potpune mehanizacije, koja je počela oko godine 1970. i traja još danas. Svako doba zahtijeva određene promjene u smislu boljeg i savršenijeg rada čovjeka, kod kojega treba uzimati u obzir sve elemente ljudskog rada, u vezi s tehnikom, te u šumarstvu specijalno, i sa šumom kao ekosistemom. Na sadašnjem stupnju razvoja dolazi do većih promjena u redoslijedu rada kojega smo upotrebljavali decenijama. Izrada drva ili dorada dijeli se od sječe i obavlja na drugom mjestu, najčešće na kraju proizvodnog procesa na centralnom mehaniziranom stovarištu (CMS). Što je viši stupanj mehaniziranosti to veća je potreba dobre sinhronizacije svih faza i ostalih elemenata rada, jer ljudski rad postaje skup, pa i strojni. S porastom mehaniziranosti postepeno se skraćuje i neradni proces proizvodnje te dolazi do bržeg obrtaja (kruženja) kapitala i manjih fizioloških, tehničkih i estetskih gubitaka drveta. Investicije u šumarsku mehanizaciju su sve veće, jer se upotrebljavaju sve veći, jači i skuplji strojevi. S uvođenjem potpune mehanizacije dolazi do potrebe detaljnijeg planiranja rada. Potrebne su posebne pripreme rada s izradom sječno-transportnog elaborata, pripremom radilišta i dr. Mijenja se način koncentracije sječa, prije svega prostorne koncentracije, gdje su radilišta koncentrirana na dijelu površinu (revira, šumarije) radi boljeg korišćenja materijalnih, financijskih i drugih sredstava rada. Dok npr. na 1/2 revira ove godine sječemo, u drugoj polovici vršimo pripreme za poslove pridobivanje drveta za slijedeću godinu. Vođenje evidencije, kontrole rada, planiranja rada, programiranja rada i drugo nije dovoljno više sa ručnom obradom podataka. Potrebne su računske obrade kompjutorima, ikoji daju mnogo više pokazatelja, imamo odličan uvid u situaciju poslovanja i rada. Što je veći stupanj mehaniziranosti to veća je potreba za dodatno školovanje kadrova na svim nivoima od radnika do inženjera, to više očekujemo da će se rasteretiti radnik teškog fizičkog rada. Na drugoj strani očekujemo ne samo povećanju produktivnost i ekonomičnost, nego i veće vrednovanje ljudskog rada. Radnik postaje specijalist pa ga možemo upoređivati s industrijskim radnikom. Njegova lična primanja su veća, raste mu lični standard. S mehanizacijom je rad zanimljiviji, radnik dobiva osjećaj više vrijednosti. Raste također i lična povezanost sa radom. Za šumarstvo je to važno, jer nam mladi ljudi manje bježe u industriju." |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 36 <-- 36 --> PDF |
LITERATURA 1. Benić , R.: Organizacija proizvodnje (skripta), Ljubljana 1965. 2. Dešić , V.: Metode naučne organizacije rada, Naučna knjiga, Beograd 1962. 3. Kamnisky , G.: Praktikum der Arbeitswissenschaft, Carl Hauser Verlag, München 1971. 4. Kraljić , B.: Znanstvena organizacija rada u šumarstvu, skripta 1965. 5. Kraljić , B.: Priprema rada i proizvodnje, optimalna veličina šumarijeoptimalni sistem njezinog rukovođenja, te uposlivanje diplomiranih inženjera šumarstva, Šumarski list, 5-61970. 6. Krivec , A.: Gemeinsame Aufgaben des Waldbaues und der Forstnutzung, IUFRO Tagung, Forschungssektion 23, Proceedings 9, Ljubljana 1970. 7. Krivec , A.: Priparava dela in nova tehnologija gozdne proizvodnje, Gozdarski vestnik, 1/1971. 8. Krivec , A.: Načrtovanje sečnje in transportna lesa. Gozd. Vestnik, 2/1973. 9. Krivec , A.: Untersuchungen über die Leistung Hydraulischer Verladekräne mit Seilzangen oder mit hydraulischen Greifern, Internationales Symposium, Sammenlbuch von Referaten, Wien 1971. 10. Krivec , A.: Znanstvena organizacija dela v gozdni proizvodnji, Gozdarski Vestnik, 4/1973. 11. Krivec , A.: Temelji znanstvene organizacije dela v gozdni proizvodnji, skripta, 1973. 12. Krivec , A.: Razvoj tehničkog napretka u iskorišćavanju šuma, Knjiga referatov, simpozij Sarajevo, 1974. 13. Lindbert , H.: Heutiger Stand der Mechanisierung in der Forstwirtschaft und die künftige Entwicklungstendenzen, Die Waldarbeit, 3/1970. 14. Loycke, H.: Der technische Fortschritt und die Fortswirtscahft heute, Forst und Holzwirt, 1/1970. 15. N a d 1 e r, G.: Arbeitsgestaltung zukunftsbewusst deutsch herausgegeben von H. H. Hilf, München, Carl Hauser Verlag, 1969. 16. Sauer, P., K ü r z d o r f e r, H., Hein, H.: Gewinnung von Industrieholz, AFZ, 5/1970. 17. Simeunović , D.: Organizacija i poslovanje u šumarstvu, Beograd 1972, Beogradski izdavački-grafički zavod. 18. Stre hike, E. G., Sterzik, H. K, S t r e h 1 e, B.: Forstmaschinenkunde, Hamburg-Berlin, 1970. 19. Turk , Z.: Probleme bei der Mechanisierung der Forstnutzung in Jugoslawien, Internationales Symposium, Sammelbuch von Referaten, Ljubljana, 1969. 20. V i 1 a, A.: Priprema rada, Zagreb 1962. ZUSAMMENFASSUNG BENUTZUNG WIRKSAMER ARBEITSMETHODEN DER ZEITGEMÄSSEN TECHNOLOGIE IN DER ROHHOLZAUFBERETING Die Entwicklung der Forstwirtschaft bzw. des Prozesses der Gewinnung von Forstsortimenten verlauf in der Richtung immer besserer und vollkommener technischer Mittel und Arbeitstechnologie. Bisher gab es drei markante Entwicklungsstufen: die Periode der Nichtmechanisierung bis zum Jahre 1958 — 60; die Periode der teilweisen Mechanisierung bis zum Jahre 1970; und schliesslich die noch andauernde Periode der vollständigen Mechanisierung. Jede von diesen Perioden verlangt gewisse Änderungen im Sinne vervollkommneter Arbeit des Menschen, wobei alle Elemente dieser Arbeit in Betracht genommen werden müssen, sowohl die Technik und Ökonomik, im Forstwesen, aber speziell auch der Wald als Ökosystem. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Auf der gegenwärtigen Entwicklungsstufe erfolgen grössere Änderungen in der jahrzehntelang geläufigen Arbeitsfolge. Die Ausarbeitung des Holzes ist von der Schlägerung getrennt und wird an einem anderen Ort durchgefürt, meistens am Ende des Produktionsprozesses im zentralen mechanisierten Holzlager. Je höher die Stufe der Mechanisierung ist, desto grösser ist die Notwendigkeit einer guten Synchronisierung aller Phasen und anderer Elemente der Arbeit teuerer wird, was natürlich auch für die machinelle Arbeit zutrifft. Durch die Intensivierung der Mechanisierung wir auch der ausserhalb der Arbeit befindliche Produktionsprozess allmählich kürzer, es kommt zur grösseren Umschlagsgeschwindigkeit der Betriebsmittel und zur Verminderung von physiologischen, technischen und ästhetischen Holzverlusten. Die Investitionen in die forstliche Mechanisierung werden immer höher, da immer grössere, stärkere und teurere Machinen benutz werden. Mit der Einführung der vollständigen Mechanisierung ensteht die Notwendigkeit einer detaillierteren Arbeitsplannung. Spezielle Arbeitsvorbereitungen werden notwendig zusammen mit der Ausarbeitung des Schlägerungs-Transportelaborates, der Vorbereitung des Arbeitsrayons u. a. Die Konzentration der Schlägerungen ändert sich, vor allem die Schlagkonzentrationen auf einer Teilfläche, im Teile eines Reviers oder eines Forstbetriebes zum Zwecke besserer Ausnützung materieller, finanzieller und anderer Arbeitsmittel. Während z. B. auf der Hälfte eines Reviers im laufenden Jahr geschlägert wird, werden auf der anderen Hälfte Vorbereitungen für die Holznutzung im nächsten Jahr getroffen. Die Führung der Evidenz, Arbeitskontrolle, Arbeitsplanung, Arbeitsprogrammierung kann manuell nicht mehr bewältig werden. Es sind Computerberechnungen notwendig, welche viel zahlreicheren Anzeiger erbringen und einen ausgezeichneten Einblick in die Geschäfts- und Arbeitssituation ermöglichen. Je höher die Stufe der Mechanisierung ist, desto grösser ist die Notwendigkeit zusätzlicher Schulung der Kader auf allen Ebenen vom Arbeiter bis zum Ingenieur, desto ausgesprochener ist die Erwartung, dass der Arbeiter von schwerer manueller Arbeit entlastet werden wird. Andererseits wir nicht nur eine höhere Produktivität und Ökonomisierung, sondern auch eine höhere Bewertung der menschlichen Arbeit erwartet. Der Arbeiter wird Spezialist und kann somit mit dem Industriearbeiter verglichen werden. Sein persönlicher Erwerb ist höher, sein persönlicher Standard wächst an. Die Mechanisierung macht die Arbeit interessanter; der Arbeiter fühlt sich höher bewertet. Auch die persönliche Bindung an die Arbeit selbst wir stärker. In der Fostwirtschaft ist das von Bedeutung, da junge Leute weniger von der Industrie angelockt werden. |