DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 83 <-- 83 --> PDF |
IN MEMORIAM Ing. JAKOV BATIĆ 26. ožujka umro je, a 29. pokopan na zagrebačkom Mirogoju, dipl. ing. šum. Jakov B a t i ć. Batić, sin Slovenskog Primorja, rođen je 25. srpnja 1895. godine u Oseku kraj Šempasa. Peto je dijete, od devetoro, siromašne seljačke obitelji, kako je sam znao govoriti. Osnovnu školu polazi u rodnom mjestu, gimnaziju, njemačku jer slovenske nije bilo, u Gorici na kojoj i maturira 1915. godine.Ratno vrijeme omogućilo mu je nastavak školovanja tek 1919. godine i to u Zagrebu. U Zagrebu se našao već neposredno poslije pada Austo-ugarske monarhije, u studenome 1918. godine, jer zbog terora talijanskih okupatora mora bježati iz rodnog kraja .U Zagrebu se upisuje na Šumarski fakultet na kojem i, u rekordnom roku tj. 1922. godine, završava studije. Za vrijeme studija uzdržava se iz potpore, 500.— dinara mjesečno, koju je primao od Ureda za izbjeglice u Ljubljani. Batić započinje svoj stručni rad početkom 1923. godine u Gospodarstvenom uredu Otočke imovine općine a nastavlja, od kraja 1924. do ožujka 1925. godine, na dužnostima upravitelja Šumarija u Otočcu, Škarama i Kosinju. Nakon dvanaestogodišnjeg rada u kraškim šumama Otočke imovne općine premješten je u Panonsku ravnicu, za šumarskog referenta u Sreskom načelstvu u Somboru; na toj dužnosti u skladu s ondašnjom organizacijom državne administracije, dobiva zvanje šumarskog savjetnika V položajne grupe. 1938. godine Batić je premješten u Direkciju šuma u Novom Sadu i za dotanji savjesni i stručni rad odlikovan. U Novom Sadu godinu dana bio je šef građevinskog odsjeka a dvije godine šef administrativnopersonalnog odsjeka. Proširenjem II svjetskog rata na naš teritorij pok. Batić opet je izbjeglica. Mora napustiti Novi Sad a po dolasku u Zagreb upućen je za upravitelja Šumarije u Vrgin Mostu. Kasnije je premješten u Zagreb, u Veliku župu, da nakon Oslobođenja nastavi s radom u Okružnom narodnom odboru u Zagrebu. Potrebe šumarskih stručnjaka na terenu dovode ga u Veliku Goricu (u NO kotara), u Šumsko gospodarstvo Cvetković kraj Jastrebarskog te u Dugo Selo. U Dugom Selu najprije se nalazi u NO kotara a zatim, od 1952. godine, kao upravitelj Šumarije s kojeg radnog mjesta 1959. godine odlazi u mirovinu. Kao umirovljenik do 1966. godine radi u Odjelu za uređivanje šuma Šumskog gospodarstva u Brezicama. Ne samo spomenuto posebno priznanje za njegov stručni savjesni rad, nego i njegov literarni dio rada dokazuje njegovu ljubav za šumu, brigu za unapređivanje šumskog gospodarstva i za racionalno korišćenje šuma. To su 1930. godine u Šumarskom listu objavljeni članci »Sušenje jelovih i smrekovih šuma u Lici« te »Propadanje golemih vrijednosti narodnog imetka «. U prvom članku Batić upozorava na ugroženost ličkih jelovih i smrekovih šuma od podkornjaka i na nužnost hitne intervencije, a u drugom na štetnost za narodnog gospodarstvo korišćenje šindre kao materijala za pokrivanje kuća. Do stupanja na snagu novog Zakona o šumama 1929. godine u velikom dijelu Jugoslavije (Bosni i Hercegovini, Srbiji) uprava |