DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 83     <-- 83 -->        PDF

IN MEMORIAM


Ing. JAKOV BATIĆ


26. ožujka umro je, a 29. pokopan na
zagrebačkom Mirogoju, dipl. ing. šum. Jakov
B a t i ć. Batić, sin Slovenskog Primorja,
rođen je 25. srpnja 1895. godine u Oseku
kraj Šempasa. Peto je dijete, od devetoro,
siromašne seljačke obitelji, kako je
sam znao govoriti. Osnovnu školu polazi u
rodnom mjestu, gimnaziju, njemačku jer
slovenske nije bilo, u Gorici na kojoj i maturira
1915. godine.Ratno vrijeme omogućilo
mu je nastavak školovanja tek 1919.
godine i to u Zagrebu. U Zagrebu se našao
već neposredno poslije pada Austo-ugarske
monarhije, u studenome 1918. godine, jer
zbog terora talijanskih okupatora mora
bježati iz rodnog kraja .U Zagrebu se upisuje
na Šumarski fakultet na kojem i, u
rekordnom roku tj. 1922. godine, završava
studije. Za vrijeme studija uzdržava se iz
potpore, 500.— dinara mjesečno, koju je
primao od Ureda za izbjeglice u Ljubljani.
Batić započinje svoj stručni rad početkom
1923. godine u Gospodarstvenom uredu
Otočke imovine općine a nastavlja,
od kraja 1924. do ožujka 1925. godine, na
dužnostima upravitelja Šumarija u Otočcu,
Škarama i Kosinju. Nakon dvanaestogodišnjeg
rada u kraškim šumama Otočke imovne
općine premješten je u Panonsku ravnicu,
za šumarskog referenta u Sreskom
načelstvu u Somboru; na toj dužnosti u
skladu s ondašnjom organizacijom državne
administracije, dobiva zvanje šumarskog
savjetnika V položajne grupe.
1938. godine Batić je premješten u Direkciju
šuma u Novom Sadu i za dotanji savjesni
i stručni rad odlikovan. U Novom
Sadu godinu dana bio je šef građevinskog
odsjeka a dvije godine šef administrativnopersonalnog
odsjeka.


Proširenjem II svjetskog rata na naš
teritorij pok. Batić opet je izbjeglica. Mora
napustiti Novi Sad a po dolasku u Zagreb
upućen je za upravitelja Šumarije u Vrgin
Mostu. Kasnije je premješten u Zagreb, u
Veliku župu, da nakon Oslobođenja nastavi
s radom u Okružnom narodnom odboru
u Zagrebu. Potrebe šumarskih stručnjaka
na terenu dovode ga u Veliku Goricu (u


NO kotara), u Šumsko gospodarstvo Cvetković
kraj Jastrebarskog te u Dugo Selo.
U Dugom Selu najprije se nalazi u NO kotara
a zatim, od 1952. godine, kao upravitelj
Šumarije s kojeg radnog mjesta 1959.
godine odlazi u mirovinu. Kao umirovljenik
do 1966. godine radi u Odjelu za uređivanje
šuma Šumskog gospodarstva u
Brezicama.


Ne samo spomenuto posebno priznanje
za njegov stručni savjesni rad, nego i
njegov literarni dio rada dokazuje njegovu
ljubav za šumu, brigu za unapređivanje
šumskog gospodarstva i za racionalno korišćenje
šuma. To su 1930. godine u Šumarskom
listu objavljeni članci »Sušenje jelovih
i smrekovih šuma u Lici« te »Propadanje
golemih vrijednosti narodnog imetka
«. U prvom članku Batić upozorava na
ugroženost ličkih jelovih i smrekovih šuma
od podkornjaka i na nužnost hitne intervencije,
a u drugom na štetnost za narodnog
gospodarstvo korišćenje šindre kao
materijala za pokrivanje kuća.


Do stupanja na snagu novog Zakona o šumama
1929. godine u velikom dijelu Jugoslavije
(Bosni i Hercegovini, Srbiji) uprava