DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 7 <-- 7 --> PDF |
REAGIRANJE BILJAKA HRASTA LU2NJAKA (QUERCUS ROBUR L.) IZ DVA RAZLIČITA STANIŠTA NA RAZLIČITE UVJETE VLAŽNOSTI* PRETHODNI IZVJEŠTAJ Dr Branimir PRPIĆ Katedra za uzgajanje šuma Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu V lipovljanskim nizinskim šumama utvrđena je fiziološka rasa hrasta lužnjaka koja dobro uspijeva u barskim uvjetima, u prijelazima između bare i niže. Biljke hrasta lužnjaka porijeklom iz bare dobro podnose uvjeteprekomjerne vlažnosti tla. U barskim uvjetima one postižu veće visine i razvijaju veću korjenovu mrežu koja je razgranjenija te ima veći broj korjenovih vršaka od hrastovih biljaka porijeklom iz grede. Prema zapažanjima, barska rasa hrasta lužnjaka pojavljuje se u čitavom području nizinskih šuma Hrvatske. Uspijevanje hrasta lužnjaka i u barskim uvjetima ima veliku važnost za praktično šumarstvo. UVOD Hrast lužnjak (Quercus robur L.) je vrsta drveća koja uspijeva od prirode u nizinskim šumama rječnih dolina umjerenog područja. Najljepše lužnjakove sastojine u nas javljaju se u nizinskim šumama Posavine, Podravine i Pokuplja. Pridolazak te vrste drveća u nizinskim šumama limitiran je u dva šumska ekosistema nizinskih šuma. On se javlja od prirode u šumi hrasta lužnjaka i običnog graba (Carpino betuli-Quercetum roboris Rauš 1969) koja uspijeva u gredama (mikrouzvisinama) navedenih rječnih dolina u terestričkom tlu, te u poplavnoj šumi hrasta lužnjaka (Genistoelatae-Quercetum robori Horv. 1938) u nizinama (mikrodepresijama), koja je za razliku od prvonavedenog šumskog ekosistema izložena poplavama ili pak znatnom utjecaju podzemne vode. U barama nizinskih šuma (najniže mikrodepresije u kojima najdulje stagnira poplavna i oborinska voda) hrast lužnjak u pravilu ne dolazi. U tome biotopu dolazi šuma poljskog jasena s kasnim drijemovcem (Leucoio-Fraxinetum angustifoliae Glav. 1959.) Barske prilike su nepovoljne za uspijevanje hrasta lužnjaka. Voda koja za vrijeme vegetacijskog razdoblja stoji u barama zagrijava se te nastaju anaerobni uvjeti u močvarnom tlu što limitira funkcioniranje korjenove mreže hrasta lužnjaka. Primijetili smo, međutim, kako u nizinskim šumama kod Lipovljana, tako i u ostalim područjima nizinskih šuma Hrvatske da se u ponekim loka * Ovaj rad financirao je Republički fond za naučni rad SRH te Poslovno udruženje šumsko privrednih organizacija u Zagrebu. Rad je iznesen u vidu prethodnog izvještaja na prvom Kongresu ekologa Jugoslavije u Sarajevu, od 27 — 29 rujna 1973. godine. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 8 <-- 8 --> PDF |
litetima pojavljuje hrast lužnjak i u barskim biotopima što nas je ponukalo pretpostaviti da se radi o jednoj posebnoj fiziološkoj rasi hrasta lužnjaka. Jedna dobro uzrasla sastojina hrasta lužnjaka u bari nalazi se u odjelu 119 Gospodarske jedinice »Josip Kozarac« šumarije Lipovljani. U tome lokalitetu obavili smo izlučivanje dijela hrastove sastojine koji uspijeva u bari te ustanovili pokusnu plohu veličine 0,38 ha. U omjeru smjese prevladavao je hrast lužnjak sa 0,8 uz poljski jasen sa 0,2. SI. 1. — Sastojina hrasta lužnjaka u barskom biotopu Gospodarske jedinice »Josip Kozarac«, odj. 119. Snimio: Ing. R. Rutić Drvna masa preračunata po 1 ha iznosila je ovdje čak 608 m», a stabla hrasta lužnjaka bila su relativno ravna i punodrvna (vidi sliku 1). Sve naprijed navedeno ponukalo nas je da utvrdimo postoji li kakva razlika između stabala hrasta lužnjaka uzraslih u bari te onih uzraslih u klimatogenoj lužnjakovoj šumskoj zajednici toga područja, u šumi hrasta lužnjaka i običnog graba. Godine 1969. djelomično je urodio žir hrasta lužnjaka u području lipov- Ijanskih nizinskih šuma. To nam je omogućilo da obavimo laboratorijski pokus sa biljkama hrasta lužnjaka porijeklom iz bare i grede. POSTAVLJANJE POKUSA Žir hrasta lužnjaka uzet je od po 10 stabala koje su uspijevala u dva lokaliteta u odjelu 119 Gospodarske jedinice »Josip Kozarac« i u odjelu 126 iste Gospodarske jedinice. Biotop u odjelu 119 je bara koja s obzirom na vegetacijski sastav predstavlja inicijalnu fazu šume Genisto elatae-Quercetum robori. U prizemnom |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 9 <-- 9 --> PDF |
rašću prevladavaju elementi šume poljskog jasena s kasnim drijemovcem (vidi sliku 2). Površinska voda veći dio godina leži na tlu koje je jako zaglejeno. Poplavna voda dosiže u tome lokalitetu razinu preko 2 m. Biotop u odjelu 126 je tipična greda u kojoj uspijeva šuma hrasta lužnjaka i običnog graba, koja je veoma dobra uzrasta. Površinu nikada ne poplavljuje voda. Hrast lužnjak čini dominantnu etažu sastojine, podstojno dolazi grab. Tlo je lesive pseudoglej. SI. 2. — Žilište hrasta lužnjaka u barskom biotopu. Gospodarske jedinice »Josip Kozarac«, odj 119. Snimio: Ing. R. Rutić Dvogodišnje lužnjakove biljke koje su potjecale iz dva različita staništa uzgojne u Šumskom vrtu Katedre za uzgajanje šuma šumarskog fakulteta u Zagrebu posađene su u standarizirano tlo u vegetacijske posude. Jedan uzorak biljaka je izvrgnut prirodnim uvjetima vlaženja (kiša), a tlo drugoga uzorka je tijekom čitava pokusa bilo presaturirano vodom. Svaki uzorak, onaj u prirodnim uvjetima vlaženja i onaj stalno prekomjerno |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 10 <-- 10 --> PDF |
vlažan imao je 100 biljaka i to po 50 biljaka iz svakog biotopa. Pokus je postavljen u proljeće 1971. godine i trajao je do konca vegetacijskog razdoblja 1972. godine. Biljke su tada izvađene iz vegetacijskih posuda, obavljeno je ispiranje korijenja te su utvrđene: — visine nadzemnog dijela, — broj korijenovih vršaka, — težina suhe tvari nadzemnog dijela i — težina suhe tvari korijenja. — razgranjenja korijenja REZULTATI ISTRAŽIVANJA Rezultati istraživanja prikazani su histerogramski u priloženim grafikokonima 1—4, te u tabelama 112. Kako vidimo visine prirodno vlaženih biljaka su bile podjednake kod biljaka hrasta lužnjaka iz oba biotopa, a visine prirodno vlaženih biljaka iz oba biotopa veće su od visina prekomjerno vlaženih biljaka (tabela 1 i 2).** Prekomjerno vlažene biljke iz barskog biotopa su signifikantno više od jednako tretiranih biljaka koje su potjecale iz šume hrasta lužnjaka i običnog graba u terestičnom tlu (tabela 2). Broj korijenovih vršaka biljaka hrasta lužnjaka koje su uspijevale u prirodnim uvjetima vlažnosti je signifikantno veći kod onih iz barskog biotopa (tabela 2). Broj korjenovih vršaka biljaka koje su bile prekomjerno vlažene bio je podjednak za biljke koje su potjecale iz oba biotopa, a prosječno znatno manji od prirodno vlaženih biljaka (tabela 1). Težina suhe tvari nadzemnog dijela prirodno vlaženih biljaka bila je podjednaka za biljke iz oba biotopa, a to isto se ponovilo kod prekomjerno vlaženih biljaka (tabela 1 i 2). Težina suhe tvari korijenove mreže prirodno vlaženih biljaka nešto je veća kod onih koje potječu iz barskog biotopa, a težina suhe tvari korjenove mreže prekomjerno vlaženih biljaka signifikantno je veća kod onih biljaka koje su potjecali iz barskog biotopa (tabela 2). Težina suhe tvari kako nadzemnog dijela tako i korjenove mreže značajno je veća kod prirodno vlaženih biljaka iz oba biotopa od težine suhe tvari biljaka koje su prekomjerno vlažene (tabela 1). DISKUSIJA I ZAKLJUČCI Iz rezultata ovih istraživanja vidimo da se u području lipovljanskih nizinskih šuma, a najvjerojatnije i u drugim područjima nizinskihekosistema javlja jedna fiziološka ras a hrast a lužnjak aprilagođen e n a barsk e prilike . šumskih koja je ** Kod utvrđivanja signifikantnosti razlika primjenjen je t-test. 120 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 11 <-- 11 --> PDF |
label, 1 Prirodno vlaženo Prekomjerno vlaženo Mjereni Biljke iz Biljke iz Biljke iz Biljke iz dio bare + grede ++ bare grede biljke n n n n *1 81 *2 °2 *3 S? *4 "4 Visina bilja 50 46,8 1,395 50 45,3 1,571 50 38,7 l,o78 50 33,6 0,9o2 ka cm Težina suhe tvari nadzem50 5,75 0,488 50 5,44 0,342 50 3,55 0,246 50 2,87 0,168 nog dijela g Težina suhe tvari korije50 10,22 0,584 50 8,7o 0,457 50 4,49 0,2o6 50 3,61 0,19o na g Broj korjeno 10 101-55 1?1?L 10 2779 898,4 10 275 137,7 10 206 125,5 vih vršaka -- - aritmetiSka sredina s - standardna devijacija + - hrastove biljke porijeklom iz terminalne faze šume poljskog jasena s kasnim drijemovcem (Leucoio-Fraxinetum angustifoliae) hrastove biljke porijeklom iz šume hrasta lužnjaka i običnog graba (Carpino betuli-Quercetum roboris) Tabela 2 Mjereni dio *1.2 *3.4 ´1.3 *2.4 *0,ol *0,o5 biljke Visina 0,714 3,627 3,465 7,914 2,626 1,984 Tež. suhe tvari nadz, 0,523 2,285 4,o35 6,751 2,626 1,984 dijela Tež. suhe tvari ko2, o49 3,136 9,254 10,296 2,626 1,984 rijena Broj korj. vršaka 4,8o6 0,117 7,733 2,755 3,355 2,3o6 Značajno je, međutim, kod toga da su opservacije s terena na temelju kojih je postavljena hipoteza o postojanju barske fiziološke rase hrasta lužnjaka doživjela potvrdu u rezultatima ovoga pokusa. Posebno su zanimljive razlike koje smo dobili za prekomjerno vlažene biljke u odnosu na njihovu visinu te u odnosu na težinu suhe tvari korijenove mreže. Biljke iz barskog biotopa bile su u uvjetima prekomjerne vlažnosti više, a njihova korjenova mreža bila je teža nego li u biljaka koje su se našle u istim prekomjerno vlažnim uvjetima, a potjecale su iz biotopa sa grede. Iz toga se logično zaključuje da su biljke hrasta lužnjaka koje potječu iz bare prilagođene nepovoljnijim uvjetima u rizosferi što u ovome slučaju dokazuje da se to svojstvo nasljeđuje. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 12 <-- 12 --> PDF |
HISTOGRAMI VISINA, TEŽINA SUHE TVARI, RAZGRANJENJA KORIJENJA I KORUENOVIH VRŠAKA BILJAKA HRASTA LUŽNJAKA (Quercus robur L.) visina biljaka Težina suhe tvari eraf. 1 Korycn +ts ne /f9 ´as I Razgranjenje korijenja Broj konjenovih vršaka Grof 3 i 4OQOQ0 M I ^ Soooo I Soođ fotto I PREKOMJERNO VLAŽENO II PRIRODNI UVJETI VLAGE Postojanje jedne barske fiziološke ase hrasta lužnjaka neobično je važno za praktičr šumarstvo u nizinskim šumama. Površina bara u tim šumama je znatna i ako postoji mogućnost da barem terminalne faze šume poljskog jasena s kasnim drijemovcem regeneriramo osim s poljskim jasenom i crnom johom i s hrastom lužnjakom to bi podiglo vrijednost tih sastojina. To je posebno važno danas kada predstoje veoma zamašni hidromelioracijski radovi u kojima se velike površine šuma predviđaju kao retencije. U novonastalim 122 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 13 <-- 13 --> PDF |
prilikama mnoge današnje niže u kojima uspjeva poplavna šuma hrasta lužnjaka pretvorit će se u bare i prema današnjim postavkama u tim površinama neće se moći uzgajati hrast lužnjak. Postojanje barske fiziološke rase hrasta lužnjaka djelomično bi rješilo taj problem. Buduća istraživanja u tome smislu potrebno je obaviti u prirodnim uvjetima te ih usmjeriti na utvrđivanje razlika između stabala iz barskog i ostalih biotopa u šumskim ekosistemima nizinskih šuma u kojima dolazi od prirode hrast lužnjak. Razlike bi trebalo utvrđivati u transpiraciji, hidraturi i fotosintenzi mjereći pri tome istovremeno i veličine čimbenika okoline. LITERATURA Dekanić , I. (1962): Utjecaj podzemne vode na pridolazak i uspijevanje šumskog drveća u posavskim šumama kod Lipovljana, Glasnik za šumske pokuse 15, Zagreb Kreeb , K. (1974): Oekophysiologie der Pflanzen, Stuttgart Prpić , B. (1974): Korijenov sistem poljskog jasena (Fraxinus angustifolia Vahl.) u različitim tipovima posavskih nizinskih šuma, Glasnik za šumske pokuse, 17, Zagreb Prpić , B. (1974): Ekološko-biološke značajke šuma jugoistočne Slavonije, Zbornik o stotoj obljetnici šumarstva jugoistočne Slavonije, Vinkovci — Slavonski Brod. Zusammenfassung DIE REAKTION DER PFLANZEN DER STIELEICHE (Quercus robur L.) AUS ZWEI VERSCHIEDENEN STANDORTEN AUF VERSCHIEDENE FEUCTHTIGKEITSBEDINGUNGEN Es wurde in den Auenwäldern bemerkt, dass einzelne Bäume, Baumgruppen und Bestände der Stieleiche auf einigen Lokalitäten des hydromorphen Biotops — in dem der Knottenblumen (Feldeschenwald (Leucuio-Fraxinetum angustifoliae Glav. 1959) natürlich vorkommt — sich gut entwickeln. Es wurde ein Versuch mit den Pflanzen der Stieleiche angelegt, die aus Eicheln der Bäume des hydromorphen Biotops sowie aus Eincheln der Bäume des Biotops auf Lessive-Pseudogley stamten. Beide Pflanzenherkünfte wurden auf zwei verschiedene Arten der Befeuchtung behandelt. Eine Probe wurde der natürlichen Art der Befeuchtung überlassen, die zweite Probe wurde übermässig befeuchtet. Unter den übermässig feuchten Verhältnissen wiesen die Stieleichenpflanzen aus hydromorphen Biotop — nach zweijährigem Versuch — grössere Höhen und grössere Trockengewichte des Wurzelnetzes und des oberidischen Pflanzenteils auf. Aus den Versuchsergebnissen wird beschlossen, dass in den Auenwäldern höchst wahrscheinlich eine besondere physiologische Sippschaft der Stieleiche besteht, welche den hydromorphen Verhältnissen der übermässigen Feuchtigkeit angepasst ist. Das Bestehen einer besonderen sumpfbewohnenden physyologischen Sippschaft der Stieleiche würde von grosser Bedeutung für den praktischen Waldbau sein, da die hydromorphe (sumpfigen) Biotope der Auenwälder von Sava-, Dravaund Kupatal auch mit Stieleiche aufgeforstet werden könnten. |