DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 65     <-- 65 -->        PDF

samoupravnim organizacijama udruženog rada i izvan njih. Jedino takav
»šumar« će doprinijeti iskorjenjivanju pogrješnog mišljenja o tom pozivu
i zauzimanju takvog mjesta u društvu koje mu, s obzirom na tešikoće i specifičnostima
u kojima radi, i pripada.


KRATAK PRIKAZ STANJA »ŠUMARA« U SLOVENIJI


Podatke o stanju stručnog kadra najprije je prikupljala komisija koju
je imenovalo Društvo inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije
1965. godine. Ona je pomoću anketiranja 1965, 1969. i 1971. godine, prikupila
potrebne podatke.


Godine 1973. formirana je posebna zajednica za obrazovanje
u šumarstvu . Njena je uloga da priprema i usklađuje školske programe,
da se brine za finansiranje škola i, razumljivo, da prikuplja i analizira
podatke o stanju stručnih kadrova.


Uzimajući u obzir posljednje podatke iz 1973. godine, možemo ih dati
u najopćenitijim crtama:


— ukupan broj šumskih radnika zaposlenih u šumskoprivrednim organizacijama
od 1965. do 1973. godine smanjio se za oko 15%, tako da Ih
je u 1973. u Sloveniji bilo 4.333;
— 1973. godine od ukupnog broja zaposlenih šumskih radnika bilo je
oko 15% sezonskih (pretežno iz ostalih republika);
— obrazovna struktura stalnih šumskih radnika iz godine u godinu
se poboljšava, ali još uvijek 65% radnika ima manje od 6 razreda osnovne
škole;


— kod sezonskih radnika u porastu je broj onih koji imaju manje od
šest razreda osnovne škole;
— brzo se pogoršava starosna struktura: godine 1969. bilo je među zaposlenim
radnicima nešto iznad 60% mlađih od 40 godina; godine 1973. samo
još nešto iznad 50%; znači u porastu je procenat radnika iznad 40 godina
starosti, što znači da se sve manje mladih ljudi odlučuje za ovaj poziv.
NAČINI OBRAZOVANJA ŠUMSKIH RADNIKA


Poslije 1960. godine možemo govoriti o velikim promjenama u šumarskoj
tehnologiji, prije svega u pridobivanju drva (iskorišćavanju šuma).
Tehnološka racionalizacija rada, koja je počela sa uvođenjem motornih
pila a nekoliko godina kasnije, intenzivnijim uvođenjem ostale šumske mehanizacije,
zahtijeva kompleksno rješavanje problema tog dijela šumske proizvodnje.


Sve to zahtijeva i drugačije obrazovanje osnovnih nosilaca proizvodnje


— šumskih radnika. Ako je do tog vremena odgovarao kraći obrazovni kurs
(obično ograničen na uskostručno područje, rad sa motornom pilom), brzo se
pokazalo da takav oblik obrazovanja nije dovoljan i da postaje kočnica
u daljnjem razvoju tehnologije. Uža zvanja u šumarstvu polako
odumiru . Sve više se ističe potreba za stalnim šumskim radnicima sa