DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 64 <-- 64 --> PDF |
OBRAZOVANJE RADNIKA U ŠUMARSTVU Dipl. ing. JERNEJ UDE Gozdarski šolski centar Postojna UVOD Naziv »šumski radnik« već duže vrijeme ima omalovažavajući prizvuk. Tradicionalno mišljenje: »neka ide momak raditi u šumu«, ako nije za druge poslove, u Sloveniji se polako mijenja, mada je još uvijek prisutno. Razlog za takvo shvaćanja zvanja šumskog radnika možemo, između ostalog, tražiti i u činjenici da je sjekira stoljećima bila najznačajnije šumsko oruđe. Naime, već prvi, primitivni čovjek znao je raditi s tim oruđem a da nije prethodno pohađao nikakve škole. Tako su sjekira i rad u šumi postala dva neodvojivo povezana pojma. Mi smo, istini za volju, dosta kasno pristupili obrazovanju šumskih radnika iako je to najbrojnija kategorija u šumarstvu, od kojeg u mnogome zavisi uspjeh i produktivnost rada. Neke evropske države, kao na primer, Švicarska, Njemačka, Austrija, a posebno skandinavske zemlje, mogu se pohvaliti sa višedesetgodišnjom tradicijom sistematskog obrazovanja svojih šumskih radnika. Kod nas, međutim, još nije prošlo ni dvadesetak godina, od kada smo pitanja obrazovanja šumskih radnika uključili među goruća pitanja obrazovanja stručno-šumskog kadra (Savjetovanje u Banja Luci 1957. godine). Od tada, je moralo da prođe još skoro deset godina, da bi u pravom smislu zaživjelo plansko obrazovanje u posebnim školama za šumske radnike (Rezolucija o stručnom obrazovanju kadrova u privredi Savezne narodne skupštine, Jugoslavensko savjetovanje u Zadru 1960. i u Beogradu 1961. godine te konačno u Sarajevu 1966 g.). Tako možemo govoriti o desetgodišnjim iskustvima obrazovanja šumskih radnika, odnosno »šumara« , kao što ih od 1971. godine u Socijalističkoj Republici Sloveniji nazivamo (adekvatno nazivima stolar, onesar, rudar i si.). Obrazovanju šumskih radnika u Sloveniji sistematski se pristupilo 1965. godine s tim što zajedno s obrazovanjem drugih stručnih kadrova ovo pitanje pokušavamo kompleksno riješiti. Osnovu toga čini plansko praćenje kretanja broja kadrova (brojno stanje, udio redovnih i sezonskih radnika, starosna struktura, školska sprema itd.) i razvojne tendencije tehnologije u šumarstvu. Uvažavajući društveno ekonomske pravce i s njima povezane socijalne i kulturne vidike, pokušavamo obrazovati našeg šumskog radnika do takvog stupnja da predstavlja novi lik radnika. Za takav lik nije dovoljno da radnik — »š um a r« dobije u školi samo usko stručno znanje već da se obrazuje do tog nivoa da može uspješno sudjelovati u 174 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 65 <-- 65 --> PDF |
samoupravnim organizacijama udruženog rada i izvan njih. Jedino takav »šumar« će doprinijeti iskorjenjivanju pogrješnog mišljenja o tom pozivu i zauzimanju takvog mjesta u društvu koje mu, s obzirom na tešikoće i specifičnostima u kojima radi, i pripada. KRATAK PRIKAZ STANJA »ŠUMARA« U SLOVENIJI Podatke o stanju stručnog kadra najprije je prikupljala komisija koju je imenovalo Društvo inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije 1965. godine. Ona je pomoću anketiranja 1965, 1969. i 1971. godine, prikupila potrebne podatke. Godine 1973. formirana je posebna zajednica za obrazovanje u šumarstvu . Njena je uloga da priprema i usklađuje školske programe, da se brine za finansiranje škola i, razumljivo, da prikuplja i analizira podatke o stanju stručnih kadrova. Uzimajući u obzir posljednje podatke iz 1973. godine, možemo ih dati u najopćenitijim crtama: — ukupan broj šumskih radnika zaposlenih u šumskoprivrednim organizacijama od 1965. do 1973. godine smanjio se za oko 15%, tako da Ih je u 1973. u Sloveniji bilo 4.333; — 1973. godine od ukupnog broja zaposlenih šumskih radnika bilo je oko 15% sezonskih (pretežno iz ostalih republika); — obrazovna struktura stalnih šumskih radnika iz godine u godinu se poboljšava, ali još uvijek 65% radnika ima manje od 6 razreda osnovne škole; — kod sezonskih radnika u porastu je broj onih koji imaju manje od šest razreda osnovne škole; — brzo se pogoršava starosna struktura: godine 1969. bilo je među zaposlenim radnicima nešto iznad 60% mlađih od 40 godina; godine 1973. samo još nešto iznad 50%; znači u porastu je procenat radnika iznad 40 godina starosti, što znači da se sve manje mladih ljudi odlučuje za ovaj poziv. NAČINI OBRAZOVANJA ŠUMSKIH RADNIKA Poslije 1960. godine možemo govoriti o velikim promjenama u šumarskoj tehnologiji, prije svega u pridobivanju drva (iskorišćavanju šuma). Tehnološka racionalizacija rada, koja je počela sa uvođenjem motornih pila a nekoliko godina kasnije, intenzivnijim uvođenjem ostale šumske mehanizacije, zahtijeva kompleksno rješavanje problema tog dijela šumske proizvodnje. Sve to zahtijeva i drugačije obrazovanje osnovnih nosilaca proizvodnje — šumskih radnika. Ako je do tog vremena odgovarao kraći obrazovni kurs (obično ograničen na uskostručno područje, rad sa motornom pilom), brzo se pokazalo da takav oblik obrazovanja nije dovoljan i da postaje kočnica u daljnjem razvoju tehnologije. Uža zvanja u šumarstvu polako odumiru . Sve više se ističe potreba za stalnim šumskim radnicima sa |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 66 <-- 66 --> PDF |
širim stručnim, ne samo praktičnim, nego i teoretskim znanjem. Čitav sistem obrazovanja postavili smo na takve osnove da bi najbolji radnici mogli dodatnim obrazovanjem dostići i najviši stupanj stručne spreme. To su bili osnovni koncepti na kojima smo počeli graditi naš sistem obrazovanja. ŠKOLOVANJE U REPUBLIČKOM ŠKOLSKOM CENTRU Godine 1966. osnovana je i integrirana s postojećom srednjom šumarskom školom, samostalna jedinstvena škola za šumske radnike, koja je 1971. godine promijenila naziv u škol u za šumare . Tako je obrazovni šumarski školski centar, nad kojim je pokroviteljstvo preuzelo Poslovno udruženje šumskih privrednih organizacija. Time je bilo riješeno i pitanje finansiranja. U jesen 1966. godine upisala se u školu prva generacija odraslih, a jednu godinu kasnije i prva generacija omladinaca. Za upis u školu kandidat mora priložiti liječničko uvjerenje o svojim psihofizičkim sposobnostima, ugovor o stipendiranju i svjedočanstvo o završenom šestom razredu osnovne škole. Školovanje u školi za šumare traje 22 mjeseca. Od toga, dva puta po 18 nedelja u školi, a ostalo vrijeme u šumsko^privrednim organizacijama. U tu svrhu osnovani su i posebni dislocirani ogranci škole, odnosno obrazov ni centri, u kojima se posebni instruktori brinu za praktičnu nastavu . Ti ogranci funkcioniraju u 7 organizacija udruženog rada. Završni ispit učenici polažu pred komisijom u matičnoj školi. Nastavni program škole za šumare sadrži pored stručnih i opće predmete. Na stručne predmete (teorija) otpada 60% nastavnih sati, a ostalo na opće. Zajedno s praktičnim vježbama, na stručne predmete otpada 70% svih nastavnih sati predviđenih po nastavnom planu. Trajanje školovanja i suština završnih ispita promijenila se u godinama postojanja škole do danas. Mijenjao se i nastavni plan. Posljednje promjene bile su uvedene na osnovu Rezolucije Desetog kongresa Saveza komunista Jugoslavije i na osnovu načela prihvaćenih na Sedmom kongresu Saveza komunista Slovenije. ŠUMARI SA ZAVRŠENOM ŠKOLOM Od početka rada, školu je dosada uspješno završilo i dobilo naziv »šumar « ukupno 235 učenika, od kojih su 154 odrasli i 81 omladinac. To znači da, s obzirom na brojno stanje u 1973. g., potpunije stručno obrazovanje ima nešto iznad 6 % svih redovnih šumskih radnika. Među ovim školovanim šumarima postoji jedan broj onih kojim s obzirom da nisu ispunjavali uslove o minimalnom osnovnom školskom obrazovanju 6-og razreda, nismo mogli izdati pravno-važeća dokumenta u skladu sa zakonskim odredbama. Oni su dobili potvrde koje važe kao interni dokument o kvalifikaciji u organizaciji udruženog rada u šumarstvu. Značajno je konstatirati da se posljednjih godina u tu školu upisuju uglavnom oni koji ispunjavaju uslove upisa. Nadalje, među omladincima sve više raste broj onih koji su sa uspjehom završili svih 8 razreda osnovne škole. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 67 <-- 67 --> PDF |
PROBLEMI OBRAZOVANJA U ŠKOLI Svake godine javljaju se određeni problemi prilikom upisa učenika u školu. Prije svega kod odraslih radnika prvih generacija ove škole jasno se vidjelo da ne osjećaju potrebu za temeljnijim stručnim obrazovanjem i da su se upisali u školu zbog toga jer ih je na to prisilila radna organizacija. Zato već kroz nekoliko dana ili nedjelja oni samovoljno napuštaju školu. Zbog toga je osipanje vrlo veliko kod odraslih (oko 30 % upisanih nije završilo školovanje). Uzroci tome bili su: — teško prilagođivanje životu u školi, kao i učenju poslije dugogodišnjeg rada u šumi, a prije svega poteškoće dobivanja znanja iz općih predmeta, — višemjesečna otsutnost od familije i obaveze prema njoj, — neriješeno pitanje stimulacije školovanja šumara (viša osnovica osobnih primanja) i gubitak na osobnim dohocima zbog odsustva sa posla. Kod omladinaca osipanje je nešto manje — oko 15 %. Prilikom upisa u školu svake se godine pojavljuju iste poteškoće, jer se omladinci nerado odlučuju za ovaj naporan poziv. Obrazovana zajednica za šumarstvo izradila je propagandni film, koji treba da kod omladinaca stvori veće zanimanje za ovaj poziv. S puno problema susreće se i pedagoški kadar. Kompletan pedagoški kadar predaje i u srednjoj šumarskoj školi. Nužni su bili dodatni seminari o andragogiji, a i drugačiji pristup u izvođenju didaktičkih načela kod obrazovanja odraslih. Naime, kod odraslih je potrebno upotrebljavati drugačije kriterijume ocenjivanja znanja i izricanja školskih kazni za učinjeni prestup, koje kod njih nemaju pravog uzgojnog efekta. Zbog svojih ustaljenih životnih navika, oni se teško prilagođavaju internatskom načinu života gdje žive zajedno sa omladincima. OBRAZOVANJE ODRASLIH UZ RAD Opisani način obrazovanja odraslih i omladinaca po istom nastavnom programu je spor. Izgleda da ubuduće, obrazovanje odraslih u redovno j školi neće više doći u obzir, već obrazovanje uz rad, koje je inače, u skladu sa Rezolucijom Desetog kongresa Saveza komunista Jugoslavije. Komisija obrazovne zajednice za šumarstvo izradila je poseban nastavni plan. Na osnovu tog plana treba da se vrši obrazovanje radnika starijih od 30 godina. Takav oblik obrazovanja je elastičniji, a prije svega, vremenski adekvatniji od oblika školovanja u redovnim školama. Uz rad, treba da se šumski radnici obrazuju u tri ciklusa — vremenski nevezana za školski kalendar: prvi ciklus obuhvaća stručnu materiju s područja pridobivanja drva, drugi ciklus obuhvaća područje uzgajanja i zaštite šuma, treći ciklus obuhvaćaopće predmete propisane redovnim nastavnim planom. Prvom i drugom ciklusu pridružuje se i predmet samoupravljanje sa osnovama marksizma. Predviđeno je da se za ostvarivanje prva dva ciklusa brine radna organizacija, a treći ciklus treba da učenici obave redovnim školovanjem. Kandidat koji bi uspješno završio samo strukovne cikluse (I i II) na taj način bi dobio internu kvalifikaciju za poziv šumara. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 68 <-- 68 --> PDF |
Na ispitu za svaki ciklus mora biti prisutan i predstavnik škole za šumare. Po želji, podrazumijeva se, ako kandidat ispunjava propisane uslove o osnovnom školskom obrazovanju, kandidat može u redovnoj školi završiti i posljednji ciklus. S tim i završnim ispitom kandidat će dobiti, s obzirom na zakonske odredbe, pravnovažeću kvalifikaciju, odnosno zvanje šumara. Takvom načinu obrazovanja odraslih već su pristupile neke organizacije udruženog rada. Takvim načinom obrazovanja organizacija udruženog rada opterećene su dodatnim zadacima i obavezana. Sve napore treba da usmjerimo na svladavanje teškoća, koje se s tim u vezi javljaju, da bi se obrazovanje uz rad moglo i u pravom smislu saživjeti. Omladinci treba da se i ubuduće obrazuju isključivo u redovnoj školi. OBRAZOVANJE »ŠUMARA« UBUDUĆE Razvoj šumske tehnologije zahtijeva stalnog šumskog radnika sa širokim znanjem koje mu mora omogućiti cjelogodišnje zaposlenje. Na opisani način sticano obrazovanje treba da bude osnova za neke specijalizirane pozive (na primjer: traktorist ili radnik koji radi na žičari). Zbog toga je šumarski školski centar organizirao dopunske tečajeve za radnike koji rade sa šumskom mehanizacijom. Iako na takve dodatne tečajeve prije svega još uvijek dolaze oni koji nemaju predviđene stručne kvalifikacije, u posljednje vrijeme dolaze i bivši učenici. Ubuduće takvo dodatno obrazovanje mora postati jedini način osposobljavanja za posebne zahtjeve radnog mesta. Dosad se na takvim dopunskim tečajevima obrazovalo 170 traktorista za rad u šumarstvu (jedna nedjelja teorije i 4 nedjelje praktične obuke), i više od 300 radnika za utovar s mehaniziranim hidrauličnim utovarivačima. Radno mjesto poslovođe u šumarstvu također je aktuelno. Dodatnim 3/5 mjesečnim kursom šumar bi se mogao osposobiti za poslovođu. Nastavni program predviđa usvajanje produbljenih praktičnih znanja kod izvođenja radova na uzgajanju šuma i pridobivanju drva sa posebnim akcentom na organizaciju rada i zaštitu na radu. Na tom tečaju trebaju tečaj ci dobiti potrebna znanja za sve klasične lugarske poslove i operativno vodstvene radove u grupi. U proljeće ove godine šumarski školski centar organizirao je prvi takav tečaj. Svi opisani oblici obrazovanja predstavljaju permanentno obrazovanje šumskih radnika. Žalimo što nismo uspjeli izraditi vertikalnu povezanost i usklađenost nastavnih planova škole za »šumare« i šumarske srednje škole. Kada budemo uspjeli da to uradimo, formiran će biti obrazovni sistem koji će omogućiti prelaz na sve stupnjeve obrazovanja. ZAVRŠNA RAZMATRANJA U veljači ove godine* održano je na Bledu savetovanj e »Obrazovanje i uloga kadrova kao faktor razvoja i napretka šumarstva« , u okviru visokoškolskih studijskih dana, koje već više go * 1975. (op. Ur.). |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 69 <-- 69 --> PDF |
dina priređuje Šumarski odeljak Biotehničkog fakulteta u Ljubljani. To znači da smo svjesni kompleksnosti izgradnje usmjerenog obrazovnog sistema od šumskog radnika — »šumara«, preko šumarskog tehničara do inženjera sa svim potrebnim međustupnjevima. Ovom temom bilo je obuhvaćeno i pitanje obrazovanja šumskih vlasnika (u Sloveniji je 65 % šuma u privatnom vlasništvu). Opisani oblici obrazovanja šumskih radnika i problemi s tim u vezi traže rješenja zadataka, čija realizacija neće biti laka. Za budući razvoj sistema obrazovanja nužno je prije svega: — ojačati propagandu za upis u školu za šumare i s posebnim predavanjima uz prikazivanje filmova i dijapozitiva već u osnovnoj školi upoznati učenike sa općim značajem šuma, uslovima rada u šumarstvu i upisivanja u šumarske škole. Pri tome organizacije udruženog rada nikako ne smiju zaboraviti na opće poboljšanje životnog standarda šumskih radnika; — svojim samoupravnim aktima trebaju organizacije udruženog rada da opredijele izvođenje sistema obrazovanja i predvide odgovornost za njegovo izvršavanje. Samo posebna obrazovno kadrovska služba može taj problem resiti. Ona treba da se brine za normalan pritok omladinaca u redovnu školu, da organizira obrazovanje odraslih uz rad i da se u suradnji s područnim osnovnim školama i radničkim univerzitetima, pobrine za dopunsko školovanje u osmogodišnjoj školi onih radnika koji nisu završili šest razreda osnovne škole; — dok ne bude izrađen moderniji obrazovni sistem treba organizacije udruženog rada da omoguće najboljim šumarima (ako su završili osmogodišnju školu i imaju sklonost i sposobnost za dalje obrazovanje) upis u dopisnu šumarsku školu. Na kraju moramo konstatirati da su obrazovani »šumari« kao samoupravljači , u stanju da više i konstruktivni je doprinose rješavanju svih problema privređivanja i uslova života i rada radnika, šire obrazovanje omogućava veće radne efekte koji utiču na povećavanje ukupne produktivnosti rada njihove OOUR i radne organizacije u cjelini, a time i brži rast životnog standarda. TOKOM STO GODINA O KADROVIMA U ŠUMARSKOM LISTU O šumarsko-stručnim kadrovima odnosno njihovoj izobrazbi, usavršavanju, položaju na radnom mjestu i u društvu pisano je i raspravljano tokom cijelog stoljeća izlaženja Šumarskog lista. Rasprave s tog područja zauzimaju, do kraja 1975. godine, ukupno 1614 stranica teksta. U I razdoblju tj. u razdoblju postojanja Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva (1877 —1921. god.) rasprave o kadrovskim problemima zauzele su 854 stranica teksta — u II razdoblju, razdoblju Jugoslavenskog šumarskog udruženja (1922—1940. god.) zauzimaju 447 stranica — a u III razdoblju (1945 —1975) 237 stranica. Posebno je mnogo pisano 1909. godine (107 stranica) i 1907. (87 stranica), a u I razdoblju još i 1885. godine (78 stranica) te 1886. (65 stranica); preko 50 stranica teksta o kadrovskoj problematici nalazi se još i 1922. godine, (op) |