DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 64 <-- 64 --> PDF |
OBRAZOVANJE RADNIKA U ŠUMARSTVU Dipl. ing. JERNEJ UDE Gozdarski šolski centar Postojna UVOD Naziv »šumski radnik« već duže vrijeme ima omalovažavajući prizvuk. Tradicionalno mišljenje: »neka ide momak raditi u šumu«, ako nije za druge poslove, u Sloveniji se polako mijenja, mada je još uvijek prisutno. Razlog za takvo shvaćanja zvanja šumskog radnika možemo, između ostalog, tražiti i u činjenici da je sjekira stoljećima bila najznačajnije šumsko oruđe. Naime, već prvi, primitivni čovjek znao je raditi s tim oruđem a da nije prethodno pohađao nikakve škole. Tako su sjekira i rad u šumi postala dva neodvojivo povezana pojma. Mi smo, istini za volju, dosta kasno pristupili obrazovanju šumskih radnika iako je to najbrojnija kategorija u šumarstvu, od kojeg u mnogome zavisi uspjeh i produktivnost rada. Neke evropske države, kao na primer, Švicarska, Njemačka, Austrija, a posebno skandinavske zemlje, mogu se pohvaliti sa višedesetgodišnjom tradicijom sistematskog obrazovanja svojih šumskih radnika. Kod nas, međutim, još nije prošlo ni dvadesetak godina, od kada smo pitanja obrazovanja šumskih radnika uključili među goruća pitanja obrazovanja stručno-šumskog kadra (Savjetovanje u Banja Luci 1957. godine). Od tada, je moralo da prođe još skoro deset godina, da bi u pravom smislu zaživjelo plansko obrazovanje u posebnim školama za šumske radnike (Rezolucija o stručnom obrazovanju kadrova u privredi Savezne narodne skupštine, Jugoslavensko savjetovanje u Zadru 1960. i u Beogradu 1961. godine te konačno u Sarajevu 1966 g.). Tako možemo govoriti o desetgodišnjim iskustvima obrazovanja šumskih radnika, odnosno »šumara« , kao što ih od 1971. godine u Socijalističkoj Republici Sloveniji nazivamo (adekvatno nazivima stolar, onesar, rudar i si.). Obrazovanju šumskih radnika u Sloveniji sistematski se pristupilo 1965. godine s tim što zajedno s obrazovanjem drugih stručnih kadrova ovo pitanje pokušavamo kompleksno riješiti. Osnovu toga čini plansko praćenje kretanja broja kadrova (brojno stanje, udio redovnih i sezonskih radnika, starosna struktura, školska sprema itd.) i razvojne tendencije tehnologije u šumarstvu. Uvažavajući društveno ekonomske pravce i s njima povezane socijalne i kulturne vidike, pokušavamo obrazovati našeg šumskog radnika do takvog stupnja da predstavlja novi lik radnika. Za takav lik nije dovoljno da radnik — »š um a r« dobije u školi samo usko stručno znanje već da se obrazuje do tog nivoa da može uspješno sudjelovati u 174 |