DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 39     <-- 39 -->        PDF

zajedno sa dlakavošou mladih grančica, jer su međusobno pojavno vezane.
Kad god su grančice potpuno gole, tada su i listovi na licu glatki ´a na
naličju i po peteljci goli i obratno. U takvom slučaju zadržavaju se samo
jako reducirane domaći je u uglovima nerava na naličju. Jednako kao kod
mladih grančica i dlakavost lista varira kontinuelno od potpune odsutnosti
pa do jakog intenziteta. Dlakavost lista, naročito hrapavost lica lista, jače
je izražena na dugorastima u odnosu na kratkoraste, te i na mladim stablima
u odnosu na stare primjerke. Međutim kod pravih glatkih oblika nema
je ni na mladim stablima.


Dužima lisnih peteljki u planinskog brijesta varira neuporedivo manje
nego u poljskog brijesta, te se zadržava oko vrijednosti od 4—5 mm. Kod
poljskog brijesta ona se kreće od 5 do 15 mm.


Varijabilnost cvjetova se teško zapaža golim okom. Ona bi se za kvantitativne
osobine mogla dokazati; gotovo isključivo pomoću varijaciono-
statističkih metoda. Procjenjujući okularno, cvjetovi su morfološki ujednačeni
u boji pojedinih dijelova, broju prašnika (5-6), broju režnjeva perijanta
(5-6) itd. Tučci su uvijek crvene boje. Varijabilnost plodova je, međutim,
znatna u pogledu veličine i oblika, pa je to našlo odraza i u sistematici
vrste (Beck-Mannageta, G. 1890). U plodova nalazimo sve prelazne oblike
od duže do kraće objajastog, tj. relativno užeg ili šireg ploda, pa do eliptičnog
i eliptično^rombičnog oblika. Također nalazimo i plodove manje-više
jajastog oblika koji su na istom stablu izmiješani s drugim oblicima. Ovako
šarenilo može ´se najprirodnije objasniti untarvrsnom hibridizacijom jedinki
različitog oblika plodova.


Taksonomsko tretiranje prikazanog varijabiliteta planinskog brijesta
mora neminovno dovesti do djelimično nesigurne interpretacije, zbog još
uvijdk nedovoljnog poznavanja vrste i u našim i evropskim razmjerima,
odnosno zbog nepotpunog poznavanja međusobnih odnosa varirajućih karaktera.
Ovo bi međutim bio preduslov za kreiranje stabilne subordinacije
taksona u sistemu. Cesto se zapaža da se neka osobina u jednom slučaju
javlja a u drugom je nema u odnosu na neki drugi karakter, grupu karaktera
ili njihove varijacije. Tako na primjer, dlakavost ili otsustvo dlakavosti
organa biljke nalazimo uz sve druge karaktere i njihove međusobne kombinacije.
To veoma otežava sagledavanje granica varijabilnosti vrste i postavljanje
jednog definitivnog sistematskog pregleda svih tih oblika. Zatim, tu
se pojavljuje još i pitanje procjene taksonomskog značaja pojedinih karaktera,
konkretno, da li za osnovu više taksona uzeti varijaciju oblika lista
ili oblika ploda. Izuzev Bečka (1890), svi dosadašnji autori cijenili su kao
važniju varijaciju lista. Schneider, C. K. (1916) je čak otsustvo dlakavosti
grančica i listova iskazao u rangu varijeteta, a varijaciju oblika ploda dao
na nivou forme, degradirajući već postojeći Beokov varijetet. U ovom prilogu
su izbjegnuta eventualna preispitivanja u tome pravcu, te je usvojena osnovna
sistematska podjela kakva se može naći u najsavremenijim florističkim
djelima.


U daljnjem tekstu navode se prirodne forme planinskog brijesta koje se
nalaze na našem području.