DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 38 <-- 38 --> PDF |
list gotovo uvijek objajast, subdistalni srazmjerno širi i s prema osnovi pomaknutim težištem, a sljedeći su još relativno širi i po veličini znatno manji. Zato neki suvremeni autori kod statističkih mjerenja i opisa uzimaju u obzir samo distalne i subdistalne listove (Melville, R. 1937) odnosno isključivo subdistalne {Richerns, R. H. 1955), što je znatno bolje. Oblik lista našeg planinskog brijesta je izrazito varijabilan. Najčešće su uže jajasti i uže objajasti, rjeđe eliptični, lancetasti, široki jajasti ili široko objajasti listovi. Znatna varijabilnost se ogleda i u tome da li su listovi izrazito jajasti, odnosno izrazito objajasti ili nisu. Jedrina listova je različita na raznim stablima, a u manjoj mjeri i u okviru istog primjerka. Ona se kreće od papiraste do skoro kožaste. U literaturi se veća jedrina pripisuje uskolisnim oblicima (Lindquist, B. 1931), što je i kod nas potvrđeno. Promjenljivost debljine lista na jednom stablu je obično posljedica različitih uslova zasjene. Broj glavnih i sekundarnih zuba na 1 cm´ oboda lista je vrlo promjenljiv i na istom primjerku kao i između pojedinih stabala. Ušiljenost zuba se ponaša na sličan način, tako da se ne zapaža nikakva pravilnost, suprotno Lindquistovoj tvrdnji da zastupaste zupce ima uskolisni varijetet montana, a jače usiljene širokolisni, tipični varijetet. Osnova lista je manja ili više asimetrična, ali bez određene pravilnosti u odnosu na druge osobine. Asimetričnost se ovde karakterizira razmakom između mjesta urastanja duže i kraće strane liske u lisnu peteljku. Obično iznosi 2, rjeđe 3 mm, što predstavlju malu vrijednost u odnosu na brojne forme poljskog brijesta. Međutim, u jednog primjerka nađenog u dubini kompleksa Igmana ona iznosi 7 mm, te se nameće zaključak o vjerovatnoj introgresiji poljskog bresta, budući da u svim ostalim osobinama taj primjerak pretstavlja planinski brijest i da slična pojava nije zapažena ni na jednom drugom stablu. Duža strana liske formira pri osnovi uvce koje delimično preklapa i skriva kratku peteljku. Tutin, T. G. (1962) tvrdi da širokolisne svojte imaju dobro razvijene uvce, a da je ono uskolisnih srazmjerno manje izrazito. Na našem materijalu se ne zapaža taikva pravilnost, iako je ta osobina negdje slabije a negdje jače ispoljena. Pojava dva ili više vrhova na listovima planinskog brijesta javlja se sporadično, kad se uzmu u obzir samo stara stabla, pa može poslužiti kao diferencijalna osobina za izdvajanje određenog taksona. Mnogo češće se javlja na dugorastima u odnosu na kratkoraste. Pojava je veoma zavisna i o ontogenetskom razviku biljke, tako da je češće zapažamo na mladim primjercima. Ne javlja se uopće na listovima kratkorasta uskolisnih formi. Izduženost vrha lista korelira također s relativnom širinom: na širim listovima vrh je kraći, naglo zašiljen, s jače izraženim ramenima i zato više mišorepast (kuspidatan), dok je u uskolisnih oblika postepenije i duže izvučen (± akuminantan). Broj pari bočnih nerava varira tako da je najveći u uskolisnih primjeraka, a znatno manji u širokolisnih (vidjeti mjerne podatke za varijetete glabra i za formu denudata). Žlijezdice na naličju lista ne javljaju se nikad u planinskog brijesta, što pretstavlja oštru razliku u odnosu na poljski brijest, gdje su vrlo česte. Dlakavost lista, tj. hrapavu dlakavost lica, pahuljastu dlakavost naličja i kratku, srazmjerno gustu dlakavost lisne peteljke treba uvijek sagledavati 148 |