DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Gornji opis reprezentira tip u užem smislu, samo s obzirom na oblik listova, podrazumijevajući tipičnim i ostale osobine koje nisu navedene, a koje možemo ´naći u opisima kasnijih autora ili ih kao na j frekventni je neposredno opažati u prirodnoj populaciji vrste. One će malo kasnije biti izložene u ovom prilogu. Varijetet ß istog autora (Ulmus folio glabro. Ger. Em. 1481. Park. 1404) koji je dat u okviru vrste odbacili su moderni autori kao ovdje napripadajući. Schneider , C. K. (1916) navodi isti varijetet u sinomici za poljski brijest, U. foliacea Gilib. I Hudsonovi savremenici, takođe engleski botaničari, Miller , Ph. (1768) i Stokes , J. (in Wither., 1787) su na gotovo isti način, iako nešto opširnije, opisali planinski brijest. Mnogo kasnije, o pokušaju definiranja tipa u širem smislu, kao tipskog varijeteta, polazi se od boljeg sagledavanja vrste u cjelini i uzimajući u obzir mnogo više osnovnih karaktera. Tako npr. B e c k-Mann ag e t t a, G. (1890) na pozadini općih osobina vrste postavlja dva varijeteta od kojih tipični, varijetet typica , ima okrugle plodove i gusto dlakave mlade grančice i peteljke listova, a drugi, varijetet ellipti c a, ima eliptične ili rombične plodove a mlade grančice i peteljke samo rijetko, raštrkano dlakave. Schneider , C. K. (1906) definira tipski varijetet vrlo široko, na osnovu otsustva plutavosti grančica, za razliku od varijeteta major koji je plutast i kojeg on smatra za pripadajućeg ovoj vrsti (a ne za hibrida sa poljskim brijestom, što on ustvari jeste). Schneiderovo shvatanje dijele i Ascher son, P. i Gr a ebner , P. (1911) za višu tipsku jedinicu, dok Beckov tipični varijetet uzimaju kao tip u užem smislu, pod znakom: U. scabra Mili. I. typica Sehn. 1. genuina Asch, et Graeb. (= U. montana With, var typica Beck). Međutim, treba istaći da i Schneider i ovi poslednji autori izvode svoju sistematsku podjelu virste u glavnim crtama iz Kochove klasifikacije (Koch C. 1872)i, koju je prihvatio i D i p p e 1 L. 1892), a gdje su postavljene dvije podvrste, i to: U scabra Mili. ssp. montana (Sm. C. Koch (= U. montana Sm.) i U. scabra Mili., ssp. major (Sm.) C. Koch ( = U. major Sm.). Suvremeni autori su potpuno napustili tipizaciju vrste na osnov i oblik a plod a ili plutavosti grana. Oni tipski varijetet definiraju na osnovi relativne širine listova čiji oblik može biti vrlo različit. Navodi se npr. da su listovi »izduženo objajasti od eliptični ili ob jajasti« (Red her, A. 1951), »široki ili eliptični« (Sehe reib er, A. in Hegi, 1958), »okruglasti do široko objajasti« (Tutin , T. G. 1962) itd., što ustvari sasvim dobro odražava stanje u populaciji s obzirom na oblike koji se najčešće javljaju. Prema tome, tipičn i varijete t obuhvata populaciju sa «razmjerno širim listovima jajastog, objajastog ili eliptičnog oblika. Možemo precizirati na osnovu naših istraživanja da relativna širina u granicama 0,40 — 0.45 karakterizira prelaznu populaciju između širokolisnih i uskolisnih svojti. Gledišta o tipičnom intenzitetu dlakavosti zelenih grančica i listova također nisu ujednačeni, jer neki autori navode da je vrlo gusta (Beck, G. 1890; Ascherson & Graebner, 1911; Schreiber, A. 1958; Krüssmann, G. 1962 i dr.), dok drugi kažu da je tipična rjeđa čekinjasta dlakavost (Henry, A. 1913; Schneider, C. K. 1916; Tutin, T. G. 1962 i drugi). Smatramo da s obzirom na čestima javljanja u prirodi ovo posljednje gledište treba uzeti kao 143 |