DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 25     <-- 25 -->        PDF

Promatranjem intenziteta petdnevnog nesenja po godinama istraživanja


na području SR Hrvatske može se zapaziti da su fazanske nesilice u godini


1961. i 1964. pronijele već u 1. petdnevnom razdoblju, dok se u 1962. i 1963.


pronesak javlja u 3. petdnevnom razdoblju nesenja.


Vjerojatno da uzrok tomu treba tražiti u režimu temperatura i oborina.


Ako se analizira kretanje nesenja po pojedinoj godini istraživanja, vidi


se da je nesenje u godinama u kojima je ranije počelo, ranij e i doseglo


maksimanu frekvenciju, i obratno u onim godinama kada je pronesak bio


kasniji, kasnije je nastupao i maksimalni intenzitet nesenja. Drugim rije


čima, vremenske varijacije postoje, ali ako se prate petdnevna razdoblja


nesenja razlike nestaju.


Zbog navedenog, kod regresijske krivulje kao i procjena izvršenih na


njenoj osnovi, pravilnije je uzeti redne brojeve petdnevnih razdoblja, a ne


dane istraživanja nesenja.


Na svim lokalitetima u prvim 10 dana istraživanja nesenje je neznatno
ili ga juopće nama, a jače nesenje može se očekivati tek u 3. i kasnijim
petdnevnim razdobljima.


Maksimalni petdnevni intenzitet nesenja utvrđen je kod većine istraživanih
lokaliteta u 10. petdnevnom intervalu, tj. od 16. V do 20. V (Zelendvor,
Merolino, Prašnik i šamarica).


Prosječno dvomjesečn o nesenje na različitim lokalitetima SR
Hrvatske u razdoblju 1961—1964. godine iznosilo je 20,62 jaja po fazanskoj
nesilici.


Najmanji broj snesenih jaja (17,99) zabilježen je 1962. godine, nešto veći
1963. (18,63), još veći 1961. godine (22,25) i najveće nesenja 1964. godine
(23,83).


Razlika između najmanjeg i najvećeg broja snesenih jaja iznosi 5,84
jaja.


Iako postoje izvjesne varijacije u pogledu broja snesenih jaja tokom
određenog razdoblja istraživanja od 01. 04. do 30. 05, tj. tokom 60 dana
u različitim godinama istraživanja, analiza varijance nije pokazala signifikantne
razlike (P > 0,5).


Uzme li se u obzir da je najmanje prosječno nesenje zabilježeno u godinama
u kojima je nesenje počelo kasnije, te da je maksimum tih krivulja
nešto pomaknut, uz pretpostavku da bi u njima nesenje prestalo nešto
kasnije, proizlazi da bi razlike u broju snesenih jaja tokom čitavog razdoblja
nesenja bile još manje.


Na osnovi toga može se kazati da se nesenje u toku istraživanih godina
nije značajno mijenjalo, tj. broj snesenih jaja po godinama istraživanja ne
pokazuje neki određeni trend porasta ili pada.


U skladu s time proizlazi zaključak o nužnosti selekcioniranj
a na povećanje nesenja.


Budući da su u našem pokusu podaci o nesenju fazanskih nesilica skupljani
grupno po volijerama, u kojima je pored jednog pijevca bilo smješteno
6 — 8 fazanskih nesilica, to nam nisu poznate individualne varijacije
među nesilicama u pogledu snesenih jaja.


Upoređivanjem ukupnog, a prema tome i prosječnog, broja snesenih
jaja u pojedinim volijerama, utvrđene su ipak veće ili manje varijacije.