DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 14     <-- 14 -->        PDF

ZNAČENJE INTENZITETA NESENJA
ZA ODREĐIVANJE KAPACITETA INKUBATORA
U UMJETNOM UZGOJU FAZANA


Drago ANDRAŠIĆ, dipl. ing. šum.


UVOD


S obzirom na veliku potražnju fazanske divljači za odstrel (devize
koje donosi lovni turizam) te popunjavanje lovišta, kao i obzirom na vrlo
pogodne uvjete naših lovišta za fazansku divljač, umjetni je uzgoj fazana
svakodnevno u naglom porastu.


Investicije za podizanje centara za umjetni uzgoj fazana i za nabavku
nužne opreme velike su, a do danas nije u cjelini riješen tehnološki proces
proizvodnje.


Dosadašnji klasični način umjetnog uzgoja fazana — leženjem i vođenjem
pomoću kvočaka — napušta se i većinom se uzgaja pomoću inkubatora.


Da bi se mogla izvršiti nabavka inkubatora prikladnih kapaciteta ulaganja
jaja, odnosno da bi se inkubatori što racionalnije koristili, potrebno
je upoznati dinamiku nesenja i prosječan broj snesenih jaja po fazanskoj
nesilici u određenom razdoblju nesenja.


Osim toga, budući se jaja ulažu u inkubatore uglavnom svakih 5 dana,
nužno je poznavati i intenzitet petodnevnog nesenja.
U cilju da se dade prilog poznavanja ovih problema, postavljen je ovoj
radnji* slijedeći cilj istraživanja:



utvrditi početak nesenja (pronesak),

utvrditi petdnevni intenzitet nesenja,

utvrditi u kojem petdnevnom nesenju postoji maksimalna petdnevna
nesivost i

utvrditi pogonsku godišnju nesivost u određenom razdoblju nesenja
od 1. 04. do 30. 05.
I PODACI IZ LITERATURE


1. Porijeklo fazana
Ptice su filogenetski povezane s mezozojskim gmizavcima, od kojih su se
odvojile u pradavno doba.


* Ovo je sažetak rezultata istraživanja na osnovu kojih je autor, 31. III 1969.
god., stekao doktorat šumarskih nauka iz područja lovne privrede.


ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 30     <-- 30 -->        PDF

64.
Trp kov, B.: Vlijenieto na vreme ispiluva njeno na fazanskite pilinja vrz
veštakoto, proizvodstvo na fanasketa diveč, God. zb. na zemj. — šum. fak. na
Univ. vo Skopje, knj. 19., 196/66.
66.
Valentinčić , S.: Elaborat o fazaneriji Vuberg, 1956.
67.
Vol k mann , H.: Das Waidwerk der Welt, Verlag Srelinski und Comp.,
Wien 1902.
68.
Voss, R.: Bild und Waidwerk der Welt, Copyright 1955, by Marathon Edition,
Wien-München.
69.
Vou l quin , G.: La Chasse Moderne, Paris.
70.
W i 11 m a n n, P.: Der edel Fasan, Adolf Künast, Wien 1891.
71.
Wing, W.: Practice of Wildlife Conservation, John Wile et Sons, New York
1951.
72.
Wurm , W.: Naturgeschichte und Kharakterischilderung, Verlag W. Vogel,
Leipzig 1897.
73.
Zu kal, Lj.: Gnjetelarstvo, uzgoj, njega i lov gnjetelova, Schliff i Co., Vinkovci
1929.
74.
* * * : International Union of Game Biologista transactions of the IV. Congress,
Arheim 28. IX. — 5. 10. 1959.
Zusammenfassung


BEDEUTUNG DER INTENSITÄT DER EIABLAGE FÜR DIE BESTIMMUNG
DER INKUBATORKAPAZITÄT BEI KÜNSTLICHER FASANENZUCHT


Der Bedarf an Fasanen wegen des Jagdtourismus wird jedes Jahr in den
Jagdrevieren hierzulande grösser. Daher Begannen wir die Fasanen künstlich zu
züchten.


Die
vorgenommenen Untersuchungen hatten als Ziel folgendes festzustellen:


— den Beginn der Eiablage;
— die Intensität der fünftägigen Eiablage;
— den Eintritt fünftägiger Intervalle mit Höchsteinatblage;
— die Intensität der zweimonatigen Durchschnittseiablage. Die Versuche dauerten
vom 1. April bis 30. Mai im Zeitabschnitt 1961—1964.
Die Unersuchungen wurden mit 5780 Fasanenhennen vorgenommen. Das
Geschlechtverhältnis
war 1:6 und 1:8.
Diese Untersuchungen ergaben die folgenden Rezultate:



Bei 5780 Fasanenhenen dauerte die Eiablage vom 1. April bis 30. Mai im
Zeitabschnitt 1961—1964, und es wurden insegesamt 119.184 Eier gelegt.
— Die nidriegste fünftägige Intensität der Eiablage im Intervall vom 1. bis
5. April betrug 0,1 Ei/pro Henne.

Die höchste fünftägige Intensität der Eiablage im Intervall vom 11. bis 15.
Mai und vom 16. bis 20. Mai betrug 2,89 Eier/pro Henne.
— Der vierjährige Durchschnittswert der ein- und zweimonatigen Intensität
der Eiablage betrug wie folgt: vom 1. bis 30. April: 4,28 Eier/pro Henne;
im Intervall vom 1. April bis 30. Mai: 20,62 Eier/pro Henne.
Die Dynamik der fünftägigen Intesität der Eiablage im vierjährigen Zeitabschnitt
wurde durch eine Regressionkurve dritter Ordnung dargestellt, derer
Formel heisst: X = — 0,02658 + 0,0984 X2 — 0,0006 x3.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 29     <-- 29 -->        PDF

31.
Jove tie, R.: Veštačka proizvodnja fazana u lovištu poljoprivredno-šumarskog
fakulteta u Skopju, Mjesečnik Sav. Lov. društava SR Bosne i Herc. br. 6.,
Sarajevo 1957.
32.
J o v e t i ć, R.: Prilog pročavanja optimalnog omjera polova pri veštačkom
uzgoju, God, Inst. za naučna istr. u lovstvu za 1956. g. III, Beograd 1957.
32.aJovetić, R. Kraljić, B: Ekonomika lovstva SFRJ, rukopis, Skopje 1960.


33.
J o v i ć, V.: Prilog poznavanju reprodukcije fazana u veštačkom odgajivanju,
»Jelen«
34.
K e s t e r č a n e k, F. Ž.: Lovstvo, Nakl. Kr. Hrv. Slav. Dalm. Zem. Vlada,
1896.
35.
Krajačić , S.: Proizvodnja fazanskih jaja u Čemincu, Bilten br. 9., Lovno-
šumsko gazdinstvo »Jelen«, Beograd.
36.
Kump , M.: Izvaci iz predavanja Biometrike za postdiplomski studij, Zagreb.
37.
L e s s e, A.: Chasse, elevage, piegage, J. Bailiiere et Fils, Paris 1925.
38.
* * * : Lovački priručnik, Lovačka knjiga, Zagreb 1968.
39.
* * * : Lovački priručnik, Lov. Sav. Srbije, Beograd 1957.
40.
Lu c anus , F.: Des Leben der Vögel, Verlag Paul Parey, Berlin 1925.
41.
Maxwell , A.: Pheasants And Cover Shooting, Adam and Charles Black,
London 1913.
42.
Nedici , G.: Umjetni uzgoj fazana, 1928.
43.
Ognj e v-F ink : Zologija kralježnjaka.
44.
Or lov sky, A. M. B rimer : Lovy v SSSR, E. Baufort, Narodni sprava,
Praha.
45.
R a e s f e 1 d, F.: Das deutsche Waidwerk, Verlag Paul Parey, Hamburg —
Berlin 1952.
46.
Radovanović , M.: Zoologija s osnovima evolucionizma.
47.
Rajnberg , G.: Metodika i tehnika naučnog rada, II. izd. Med. Knj., Beograd
1949.
48.
Rörig , G.: Widl, Jagd und Bodenkultur, Neudamm 1912, Verlag I. Neudamm.
49.
R i e s e n t h a 1, E.: Deutsches Jagdbuch, Verlag Paul Parey, Berlin 1926.
50.
Rucn e r-Kr one i s 1: Moja knjiga o pticama, Školska knj. Zagreb, 1955.
51.
Serdar , V.: Udžbenik Statistike, Šk. knj. Zagreb 1961.
52.
Silva, E. G. — T a r o u c a: Kein Heger — kein Jäger, 2. Auflage Verlag
Paul Parey, Berlin 1927.
53.
Srdić, D.: Poljska Jarebica, Lovačka Knjiga.
54.
S t r i n g e fe 11 o w, B.: The Standart Book of Hunting and Shooting, Grey-
stone Press New York, 1950.
55.
Strosse , U.: Neudammer Jägerlehrbuch, Veraig von I. Neudamm, Neudamm
1928.
56.
Schaff , E.: Jagdtierkunde, Verlag Paul Parey, Berlin 1907.
57.
S c h e i b 1 e r, E.: Starne-fagiani e lepri, Editoriale le Olimpia, Firenze 1957.
58.
Scheumann , K.: Das Aussetzen von Wild, Verlag, Paul Parey, Berlin 1954.
59.
Škreb , S.: Klima Hrvatske, Geofifizički zavod, Zagreb 1942.
60.
Schulze , H.: Der Waidgerechte Jäger, Verlag Paul Parey, Berlin 1943.
61.
Šušteršič , M.: Naš lov, drugi del, Lovska zveza LRS, Ljubljana 1953.
62.
Tavčar , A.: Biometrika u poljoprivredi.
63.
Trpkov , B.: Intenzitet na nesenjeto i kvalitet na fazanskite jajca vo tek
na periodot na nosenjeto, Godišen zbornik na zemljodelsko-šum. fakultet na
Univ. vo Skopje, knj. 18., 1964/65.


ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 28     <-- 28 -->        PDF

LITERATURA


1.
Arsenjew , K. W.: Ind der Wildnis Ostsibiriens, A. Scherl, Berlin 1924.
2.
* * * : Lovački Almanah, Bratstvo i jedinstvo, Beograd 1953.
3.
B e c k m a n, H.: Jäger, Jagd und Wild in aller Welt, Verlag F. C. Mayer,
München 1953.
4.
Behnke , H.: Aufzucht und Aussetzen von Fasanen und Rebhühnern, Verlag
Paul Parey, Hamburg.
5.
Behnke , H.: Fasanen, Merkblätter der Niederwild Ausschusses des DJV,
N. 2.
6.
B e r g e r, A.: Die Jagd Völker im Wandel der Zeit, Verlag Paul Parey, Berlin
1928.
7.
Böhmerle , E.: Taschenbuch für Jäger und Jagdfreunde, Verlag Carl
Fromme Ges., Wien-Leipzig 1915.
8.
B r e h m : Kako žive životinje, Copyrright 1937 by Minerva.
9.
Bucholz , E. u. G.: Der Giessener Abhandlungen zur Agrar und Wirtschaftforschung
des europäischen Ostens, Wilhelm Schmitz, Giessen 1963.
10.
Bruns , H.: Der Jagdfasan Einbürgerung und Aufzucht als Jagdwild im
Pacht und Eigenjagdrevier, Verlag M. u. H. Schaper, Hannover 1941.
11.
Čeović , I.: Fazan, Lovačka knjiga, Zagreb 1953.
12.
Dombrowski , E.: Jagd — ABC, Verlag Paul Parey, Berlin 1931.
13.
Dombrowski , E.: Die Hohe Jagd, Verlag Paul Parey, Berlin 1899.
14.
Dor f man , V. A. i dr: Opšta biologija, Med. Knj. Beograd — Zagreb 1962.
15.
Dyk, A.: Bazantnictvy, Brno 1942.
16.
Et ting er, J.: Lovdžija, priručnik za lovce, šumare i sve prijatelje lova,
Lav. Hartmann 1897.
17.
Fehringer , O.: Raben-Raub, Hühnervögel, Carl Winters, Heidelberg 1926.
18.
Friederich , C. G.: Natur, Geschichte der deutschen Vögel, Verlag für
Naturkunde, Sprösser und Nagele, Stuttgart 1905.
19.
Got schalk, W.: Der Jagdfasan, Verlag v. I. Neudamm 1910.
20.
Grashen , O.: Praktisches Handbuch für Jäger, Verlag Hof mann, Stuttgart.
21.
Hagen , K. i dr.: Handbuch für Waidmann, Fromme u. Co., Wien 1949.
22.
Hajek , K.: Waidmansheil, Copyright 1954, by Artia Praha.
23.
Har t ig, G. L.: Lehrbuch für Waidmann, Fromme u Co, Wien 1949.
24.
Hediger, H. i dr.: Die Jagd Schweitz.
25.
Hegendorf : Die Zukunft dem Fasan, Verlag F. C. Mayer, München 1931.
26.
Hegendorf : Die Hebung der Niederjagd in Pacht und Eigenjagdrevieren,
Verlag Paul Parey, Berlin 1904.
27.
Hermann , F.: Illustrierstes Forst und Jagd Lexicon, Verlag Paul Parey,
Berlin 1904.
28.
Holze , R.: Moderne Fasanenzucht, Verlag Paul Parey, Berlin 1904.
29.
Janković, A., Kovače vic: Lovište Lipovica, Lovačka Revija, br. 6. 1961.
30.
J o v e t i č, R., Trpk o v, B.: Dužina perioda čuvanja fazanskih jaja u sabiralištu,
Godišen zbornik na zemljodelsko fakultet Univerzitet Skopje, knj.
XVII 1963/64.


ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 27     <-- 27 -->        PDF

Tokom određenih razdoblja od 01. IV do 30. V tokom godine 1961 — 1964.
sneslo je 5780 fazanskih nesilica ukupno 119.184 jaja.


Grupe fazanskih nesilica bile su formirane u omjeru spolova 1:6 do
1:8, a bile su smještene u stabilne volijere takove površine da je svakoj nesilici
bila osigura kultirana podloga u veličini 2 m2.


U relativno ujednačenim abiotsko ekološkim faktorima nesilice su bile
hranjene po sistemu ad libitum te redovito pod veterinarskom kontrolom.


Na osnovi dobivenih rezultata istraživanja mogu se izvesti slijedeći z ak1j
učci:


1.
Pronesak i minimalno petdnevno nesenje na području SR Hrvatske,
zavisno od godine i lokaliteta, pada u prvu dekadu mjeseca travnja.
2.
Jači porast petdnevnog nesenja zabilježen je počevši od 3. petdnevnog
razdoblja te je postigao maksimum u 9. i 10. petdnevnom razdoblju,
tj. od 11 — 15. 05. i 16 — 20. 05, a poslije toga postepeno opada.
3.
Intenzitet petdnevnog nesenja bio je znatno veći od 7—12. petdnevnog
razdoblja, tj. od 1—30. 05. nego u petdnevnim razdobljima od 1—30. 04.
4.
U godinama 1961. i 1964. pada pronesak već u prvom petdnevnom razdoblju,
a u 1962. i 1963. u trećem.
5.
Maksimalna petdnevna nesenja padaju u 1964. i 1961. godinu.
6.
U većini lokaliteta maksimalno petdnevno nesenje pada u 10. petdnevnom
razdoblju, tj. od 16—20. 05.
7.
Prosječno pogonsko godišnje nesenje u razdoblju 1. 04. do 30. 05. iznosilo
je 20,62 jaja po nesilici.
8.
Prosječno pogonsko nesenje u razdoblju 1. 04. — 30. 04. iznosilo je 4,28
jaja, a u razdoblju 1.05 — 30. 05. daljnjih 16,34 jaja po fazanskoj nesilici.
9.
Minimaln o prosječno pogonsko-godišnje nesenje određenom razdoblju
od 1. 04. do 30. 05 iznosilo je 17,99 jaja, a maksimalno 23,83
jaja.
10.
Svi pokazatelji pokazuju izvjesna odstupanja koja su vezana uz godinu
odnosno lokalitet na kojemu je istraživanje vršeno.
11.
Može se pretpostaviti da su varijacije u broju snesenih jaja tokom
pokusa vezane uz abiotsko-ekološke faktore lokaliteta (temperature zraka
i oborina).
12.
Kod umjetnog uzgoja fazana na inkubatorski način nužno je provo dit
i selekcij u fazanskih nesilica na što veće nesenje.
13.
Kod sedmodnevnog ulaganja fazanskih jaja u inkubatore ´nužni je uvjet
da se osigura veći broj valionika i veće skladište jaja, nego kod petdnevnog.
14.
Ako se primjenjuje sedmodnevno ulaganje fazanskih jaja u inkubatore,
rashodi su povećani iznad onih kod primjene petdnevnog ulaganja.


ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 26     <-- 26 -->        PDF

Taj podatak govori u prilog potrebe provođenja selekcij e fazanskih
nesilica. Razlike između prosječnog broja snesenih jaja između pojedinih
volijera treba pripisati genotipu, jer su ekološki uvjeti u provedenom
pokusu bili ujednačeni.


U dostupnoj literaturi nema podataka u dvomjesečnim nesenjima fazanskih
nesilica, nego se podaci uglavnom odnose na ukupno pogonsko godišnje
nesenje u lovištu odnosu u volijerama.


U zadnjem, tj. 12. petdnevnom intervalu fazanske nesilice snesle su još
po 2,66 jaja, što znači iako je nastala tendencija opadanja broja snesenih
jaja u odnosu na 9. i 10. petdnevni interval, nesenje se nastavlja.


S tim u vezi naši rezultati istraživanja u pogledu broja snesenih jaja
dobrim dijelom podudaraju se s rezultatima koje navode D y k (15), Hegen dorf
(26), Lese (37), i Witt mann (71), prema kojima fazanske nesilice
snesu u volijerama 25 — 30 jaja.


Upoređenjem prosječne dvomjesečne količine snesenih jaja u pojedinim
godinama, s prosječnim dvomjesečnim temperaturama zraka, odnosno količinama
oborina, nije se utvrdila neka zakonitost.


Čini se da dvomjesečne temperature zraka u godinama istraživanja nisu
imale zapažen utjecaj na količine snesenih jaja.


Vjerojatnim se čini da bi temperature zraka mogle eventualno imati


jaja svakih 7 ili 5 dana.


utjecaj nalažemo.
p r o n e s a k fazanskih nesilica, ali takvim podacima ne raspo2.
Ink u biranj e jaj a
Kod naših uzgojnih centara uobičajeno je da se u inkubatore ulažu


U ovoj radnji dokazana je izvjesna prednost ulaganja fazanskih jaja
u inkubatore svakih pe t dana.
Za dokaz se koristilo 1000 fazanskih nesilica koje bi snesle, na osnovi
utvrđene prosječne pogonske nesivosti 20,62 jaja, ukupno 20.620 jaja.


Na osnovi izvršenih analiza utvrđeno je da bi kod sedamdnevnog ulaganja
jaja u inkubatore trebalo osigurati tri valionika više, a površinu
skladišta jaja povećati za 1156 jaja, čime se izvjesno povisuju troškovi
proizvodnje i to tim više u koliko je veći kapacitet godišnje proizvodnje.


Takovi povećani troškovi proizvodnje bi se ponavljali tako dugo dok se
ne bi amortiziralo uložene investicije za nabavku povećanog broja valionika.


VII. ZAKLJUČCI
Provedeno je istraživanje o značenju intenziteta prosječnog petdnevnog
nesenja za određivanje kapaciteta inkubatora u umjetnom uzgoju fazana
te dvomjesečnog u određenom razdoblju od 01. 04. do 30. 05. za određivanje
godišnjeg kapaciteta centara za umjetni uzgoja fazana na inkubatorski način.


Pokus je počeo 01. IV 1961. godine na 8 lokaliteta SR Hrvatske, a završilo
30. V 1964. godine. Istraživanje je izvršeno na ukupno 5780 fazanskih
nesilice — križanaca mongolskog i običnog fazana i vlastite proizvodnje,
a svake godine starosti 1 godinu.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 25     <-- 25 -->        PDF

Promatranjem intenziteta petdnevnog nesenja po godinama istraživanja


na području SR Hrvatske može se zapaziti da su fazanske nesilice u godini


1961. i 1964. pronijele već u 1. petdnevnom razdoblju, dok se u 1962. i 1963.


pronesak javlja u 3. petdnevnom razdoblju nesenja.


Vjerojatno da uzrok tomu treba tražiti u režimu temperatura i oborina.


Ako se analizira kretanje nesenja po pojedinoj godini istraživanja, vidi


se da je nesenje u godinama u kojima je ranije počelo, ranij e i doseglo


maksimanu frekvenciju, i obratno u onim godinama kada je pronesak bio


kasniji, kasnije je nastupao i maksimalni intenzitet nesenja. Drugim rije


čima, vremenske varijacije postoje, ali ako se prate petdnevna razdoblja


nesenja razlike nestaju.


Zbog navedenog, kod regresijske krivulje kao i procjena izvršenih na


njenoj osnovi, pravilnije je uzeti redne brojeve petdnevnih razdoblja, a ne


dane istraživanja nesenja.


Na svim lokalitetima u prvim 10 dana istraživanja nesenje je neznatno
ili ga juopće nama, a jače nesenje može se očekivati tek u 3. i kasnijim
petdnevnim razdobljima.


Maksimalni petdnevni intenzitet nesenja utvrđen je kod većine istraživanih
lokaliteta u 10. petdnevnom intervalu, tj. od 16. V do 20. V (Zelendvor,
Merolino, Prašnik i šamarica).


Prosječno dvomjesečn o nesenje na različitim lokalitetima SR
Hrvatske u razdoblju 1961—1964. godine iznosilo je 20,62 jaja po fazanskoj
nesilici.


Najmanji broj snesenih jaja (17,99) zabilježen je 1962. godine, nešto veći
1963. (18,63), još veći 1961. godine (22,25) i najveće nesenja 1964. godine
(23,83).


Razlika između najmanjeg i najvećeg broja snesenih jaja iznosi 5,84
jaja.


Iako postoje izvjesne varijacije u pogledu broja snesenih jaja tokom
određenog razdoblja istraživanja od 01. 04. do 30. 05, tj. tokom 60 dana
u različitim godinama istraživanja, analiza varijance nije pokazala signifikantne
razlike (P > 0,5).


Uzme li se u obzir da je najmanje prosječno nesenje zabilježeno u godinama
u kojima je nesenje počelo kasnije, te da je maksimum tih krivulja
nešto pomaknut, uz pretpostavku da bi u njima nesenje prestalo nešto
kasnije, proizlazi da bi razlike u broju snesenih jaja tokom čitavog razdoblja
nesenja bile još manje.


Na osnovi toga može se kazati da se nesenje u toku istraživanih godina
nije značajno mijenjalo, tj. broj snesenih jaja po godinama istraživanja ne
pokazuje neki određeni trend porasta ili pada.


U skladu s time proizlazi zaključak o nužnosti selekcioniranj
a na povećanje nesenja.


Budući da su u našem pokusu podaci o nesenju fazanskih nesilica skupljani
grupno po volijerama, u kojima je pored jednog pijevca bilo smješteno
6 — 8 fazanskih nesilica, to nam nisu poznate individualne varijacije
među nesilicama u pogledu snesenih jaja.


Upoređivanjem ukupnog, a prema tome i prosječnog, broja snesenih
jaja u pojedinim volijerama, utvrđene su ipak veće ili manje varijacije.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 24     <-- 24 -->        PDF

VI. DISKUSIJA REZULTATA ISTRAŽIVANJA
1. Nesenje u razdoblju 01. IV —30. V. (1961—1964)
na području SR Hrvatske
Minimaln o petdnevno nesenja fazanskih jaja bilo je u petdnevnom
intervalu 01. IV do 05. IV, a iznosilo je 0,01 jaja po fazanskoj nesilici.


Maksimaln o petdnevno nesenja fazanskih jaja bilo je u petdnev


nim intervalima 11. V do 5. V i od 16. V do 20. V, a iznosilo je 2,89 jaja
po fazanskoj nesilici.
Intenzitet petdnevnog nesenja postepeno se povećava od prvog početnog
petdnevnog intervala (01. IV. do 05. IV) dok ne postigne maksimum (11. V;
do 15. V i 16. V do 20. V), a nakon toga postepeno opada.


Intenzitet petdnevnih nesenja reprezentiran je regresijskom krivuljom
trećeg reda, čiji prvi kvadratni član pokazuje nagli porast intenziteta
nesenja, koji se zatim usporava, dok na kraju krivulja počinje opadati što
pokazuje njen treći kubni član.


T«mp.


Količina


T.4 oborina
13


12 120


11 lio


lo


lo^


go


8o


70


6a





4>





2o


1961. 1962. 196}. 1964. .Jodina


prosječno po^,. nesenje od 1.4. do 3o.5. tokou 1961-1964
-M - -" - po ^üdintjüb
prosječne codičnl* teup. iraka od 1.4.-30.5 po bojin&iku
-´»--" - tokom 1961.-1964. godine
-"- -´*- kolioine odorina tokok 1961.-1964.„odina
-"- —"- -"- -"- od 1.4-30.5. po godinama


SI. 2. — Prosječne godišnje i dvomjesečne temperature zraka, količina
oborina i nesenja tokom 4 godine istraživanja.


Razlika između opaženih i matematskih frekvencija nesenja u petdnevnim
razdobljima je neznatna te navedena regresijska krivulja posve zadovoljava
za teoretsku procjenu nesenja po fazanskoj nesilici u petdnevnim
razdobljima u uvjetima našeg pokusa.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 23     <-- 23 -->        PDF

Broj jaja
kom


1. 2. 34.
56.
7 lo. 11.12. intervali
po 5 dana
matematske frekvencije
opažene frekvencije


SI. 1. — Opažene i matematske frekvencije nesenja fazanskih jaja po
intervalima 5 dana prosječno po fazanskoj nesilici.


Testiranje graničnih diferencija petdnevnog nesenja vršeno je posebno
za svaki istraživani lokalitet i sumarno za svih 8 lokaliteta.


Ocjena je signifikantaosti dobivenih rezultata, izvršena pomoću analize
varijance, pokazala vrlo signifikantne razlike (P < 0,01) između nesenja po
petdnevnim intervalima tokom dva mjeseca na svima istraživanim lokalitetima,
a i kod ukupnog uzetog nesenja.


Isto tako je izvršeno testiranje graničnih diferencija prosječno dvomjesečnog
nesenja posebno za svaki lokalitet, a i sumarno za svih 8 istraživanih
lokaliteta. ,


Analiza dvomjesečnih nesenja po godinama istraživanja pokazuje izvjesnu
varijabilnost, tj. broj snesenih jaja po fazanskoj nesilici varira od
godine do godine.


Konkretno, za područje SR Hrvatske broj snesenih jaja varira od
17,99 u 1962. g. do 23,83 u 1964. g., no razlike nisu ni u jednom slučaju signifikantne
(P > 0,05).


Kretanje prosječnih dvomjesečnih temperatura zraka u određenom
razdoblju od 01. 04. do 30. 05. tokom 4 godine istraživanja grafički su prikazani
na si. 2.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 22     <-- 22 -->        PDF

V. REZULTATI ISTRAŽIVANJA
Tokom četirigodišnjeg istraživanja pokus je obavljen na ukupno 5780
fazanskih nesilica, koje su snesle u određenom razdoblju od 01. 04. do


30. 05. ukupno 119184 jaja.
Prosječno pogonsko godišnje nesenje iznosi tokom određenog razdoblja
od 01. 04. do 30. 05. po nesilici 20,62 jaja.


Na osnovi izvršenog istraživanja utvrđena su pogonska prosječna godišnja
nesenja u određenom razdoblju od 01. 04. do 30. 05. ovakova:


— 1961. godine 22,25 jaja,
— 1962. „ 17,99 jaja,
— 1963. „ 18,36 jaja i
— 1964 „ 23,83 jaja.
Prosječno pogonsko mjesečno nesenje utvrđeno je ovakovo:


— od 01. IV. do 30. 04 4,28 jaja,


— od 01. V. do 30. 05 16,34 jaja,


Intenzitet petdnevnog nesenja utvrđen je u kretanju od 0,00 jaja do 3,18
po jednoj nesilici.


Dinamičnost nesenja moglo se vrlo dobro prikazati regresijskom krivuljom
trećeg stupnja, koja ima slijedeći oblik: (SI. 1)


Y = — 0,2658 + 0,0984 x* — 0,006 x»


Opažene i matematske frekvencije nesenja fazanskih jaja u intervalima
5 dana prikazane su u ovoj tabeli:


Opaženi Matematski Razlikž
X Y Y
1 0,01 —0,17 —0,16
2 0,04 0,07 —0,03
3 0,24 0,44 —0,20
4 0,70 0,89 —0,19
5 1,38 1,37 +0,01
6 1,91 1,85 + 0,06
7 2,38 2,30 +0,08
8 2,75 2,65 +0,10
9 2,89 2,89 0,00
10 2,89 2,97 —0,08
11 2,77 2,86 —0,09
12 2,66 2,50 + 0,16
78 20,62 20,96 0,36




ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 21     <-- 21 -->        PDF

c) Hidrografske prilike


Na područjima istraživanih lokaliteta ima dovoljno vode za potrebe
fazana bilo to u vodotocima ili lokalnim depresijama.


d) Pedološke prilike


Pri razmatranju pedoloških prilika treba povezati funkciju tla kao podlogu
za gniježđenje, smještaj rasplodnih jata i grupa fazanskih nesilica,
a i kao osnovicu na kojoj raste biljna hrana.


Budući su fazani omnivora, to je edafski faktor važan i kao ambijenat
edafobionata koji sačinjavaju animalnu hranu fazana.


Kod izbora mikrolokacije za gradnje uzgojnih centara naročito se pazi
i na prikladnost abiotsko-ekološkog faktora — tla — na kojemu obitavaju
rasplodna jata tokom jeseni i zime, a tokom proljeća i ljeta grupe fazanskih
nesilica i fazanska mladunčad.


Mikrolokacije Uzgojnih centara su tako odabirane da su tla većinom
pjeskovite, propusne i relativno tople pjeskovite ilovače, a ima nešto primjesa
glinastih tala.


Na području lokacija Laudonov Gaj i Đurđevački Pijesci ima i pjeskulja,
koje su vrlo propusne i rahle, što pogoduje umjetnom uzgoju fazana.


e) Klimatske prilike


Sve istraživane lokacije pripadaju prema klasifikaciji po Penck u u
freatički tip humidne klime, s viškom oborina iznad količine isparivanja.
Prema klasifikaciji po W. Köppen u istraživane lokacije pripadaju
u zonu umjerene klime oznake razreda »C« i »Cfwbx«.
Područje istraživanih lokaliteta obavija izoterma s prosječnom godišnjom
temperaturom od +10°C do +11,5<>C ili s neznatnom razlikom +1,5" C.
Prosječna temperatura zraka tokom određenog razdoblja trajanja pokusa
od 01. 04. do 30. 05. bile su ovakove:


— 1961. godine +13,7° C,
— 1962. „ +12,7« C,
— 1963. „ +13,1» C i
— 1964. „ +12,70 C ili s varijabilnošću +1,00 C.
Tokom istog razdoblja istraživanja bile su prosječne količine oborina
ovakove:


— 1961. godine 103 mm,
— 1962. „ 92 mm,
— 1963. „ 44 mm i
— 1964. „ 97 mm ili s varijabilnošću 59 mm.
Uzevši u obzir abiotsko-ekološke faktore istraživanih lokacija može se
zaključiti da su navedni Uzgojni centri za umjetni uzgoj fazana inkubatorskom
metodom izgrađeni na prikladnim područjima.


131




ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 20     <-- 20 -->        PDF

2. Trajanje i razdoblja istraživanja nesenja
u pojedinim lokalitetima
Istraživanje je bilo planirano u razdoblju od 1961. do 1964. godine, tj.
tokom 4 godine, a svake godine u određenom razdoblju od 1. IV do 30. V.


Istraživanje je bilo organizirano u 8 različito looiranih lokaliteta SR
Hrvatske: Zelendvor, Merolino, Laudonov Gaj, Prašnik, šamarica, Kotari,
Đurđevački Pijesci i Kunjevci.


Tehnički razlozi (povećanje godišnjeg kapaciteta proizvodnje i modernizacija
tehnološkog procesa i umjetnog uzgoja fazana) nisu omogućavali
kontinuirano istraživanje na svim lokalitetima tokom 4 godine.


četirigodišnje istraživanje obuhvatilo je dvomjesečno razdoblje (1. IV


— 30. V) s 12 petdnevnih razdoblja: 01 — 05. IV, 06 — 10. IV, 11 — 15. IV,
16 — 20. IV, 21 — 25. IV, 01 — 05. V, 06 — 10. V, 11 — 15. V, 16 — 20. V,
21 — 25. V i 26 — 30. V.
Podaci istraživanja bili su posmatrani pojedinačno po godinama tokom
kojih su bili lokaliteti u proizvodnji, osim Kunjevaca, koji je bio u proizvodnji
samo u 1961. godini i Đurđevačkih Pijesaka, koji su bili u proizvodnji
samo u 1964. godini i idućih godina, ali je 1964. godine prestalo istraživanje.


Nakon toga bili su obrađeni podaci svih 8 lokaliteta po godinama kako
su bili u proizvodnji, tako da su došli do izražaja i podaci lokaliteta Kunjevci
i Đurđevački Pijesci.


3. Abiotsko ekološki faktori istraživanih
lokaliteta
Budući da se fazani iz umjetnog uzgoja većim dijelom puštaju u vlastita
lovišta, to su centri za umjetni uzgoj fazana locirani na prikladnim mjestima
na području lovišta.


Svakako da se pri izboru mjesta za podizanje centara za umjetni uzgoj
fazana pazilo na prikladnost abiotsko ekoloških faktora, jer se rasplodna
jata, a i grupe nesilica nalaze na otvorenom prostoru unutar zimovnika
odnosno grupnih volijera.


a) Geografski položaj


S obzirom na geografski položaj istraživanih lokaliteta najjužniji je
Laudonov Gaj u Lici, a najsjeverniji Zelendvor kod Varaždina, koji je ujedno
i najzapadniji lokalititet, a najistočniji je Uzgojni centar Kunjevci kod Vinkovaca.


Obuhvaćeni prostor je zračne linije od sjevera prema jugu oko 280 km,
a od zapada prema istoku cea 260 «km.


b) Orografske prilike


Na prostoru istraživanih lokaliteta najviše je mjesto na području lovišta
Laudonov Gaj i iznosi 637 m/nm, a najniže 77 m/nm na području lokaliteta
Spačva. Visinska amplituda iznosi 560 m.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 19     <-- 19 -->        PDF

Podloga u volijerama bila je kultivirana. Odgovarajuća površina volijere
bila je natkrivena (hranilište — zaklon).


Prečagice su služile za noćenje. U dijelu natkrite površine volijera stajao
je fazanima na raspolaganju pijesak sa sitnozrnatim šljunskom, hrana
u hranilicama i pitka svježa voda u pojilicama.


Volijere su bile tako građene da im je duža stranica bila okrenuta k
južnoj strani, a nasuprotna sjeverna bila je obložena oblogom od trske ili
šaša, kao zaštita protiv hladnih vjetrova.


4. Zdravstvena kontrola pokusnog materijala
Pokusni materijal stalno se nalazio pod veterinarskom kontrolom bilo
to obližnje Veterinarske stanice ili Veterinarskog instituta iz Zagreba.
Prije početka pokusa grupe nesilica kontrolirane su aglutinacijom krvi
da se provjeri eventualno postojanje tifusa.


5. Kombinirani način umjetnog uzgoja
Kombinirani način umjetnog uzgoja fazana često se puta primjenjuje,
a preporučaju ga Holze (28), Hegendorf (26), Gottschalk (10)
i Wittman n (71), čime se u lovištu dobiva još jedno tzv. »krnje leglo«,
a izvjesno se smanjuju troškovi umjetnog uzgoja fazana.


Takav način uzgoja fazana je primijenjen u provedenom pokusu.


IV. METODIKA ISTRAŽIVANJA
1. Formiranje pokusnih grupa, prenosi
i uskladištavanja jaja
Grupe fazanskih neselica formirane su po prilici mjesec dana prije
početka pokusa, čime se je omogućilo privikavanje pokusnog materijala na
uvjete obitavanja u grupno-stabilnim volijerama, kvalitetu i kvantitetu
hrane.


U uvjetima ovih pokusa grupe fazanskih nesilica formirane su koncem
veljače ili početkom ožujka mjeseca u omjeru spolova 1:6 do 1:8, kako to
preporučuju Dyk (15), Holze (28), Krajačić (35), S che ib le r (57),
Valentinčić (35), Trp kov (63), Harting (23) i Jović (33).


Grupe nesilica uzimane su svake godine tokom pokusa slučajnim izborom
od fazana vlastite proizvodnje i starosti jednu godinu.


Prilikom prikupljanja iz volijera i prijenosa do skladišta, jaja su bila
stavljana u košarice s mekom oblogom kako bi se onemogućilo razbijanje
i potresanje jaja.


Redovito svakog dana poslije podne sakupljavana su jaja, prenošena
u skladište i posebno evidentirana.


129




ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 18     <-- 18 -->        PDF

11. Kombinirani način umjetnog uzgoja fazana
Umjetni način kombiniranom metodom izvodi se tako, da se fazanske nesi-


Hce puštaju iz volijera u lovište prije nego dovrše nesivost. Na takav način dobiva


se u lovištu još jedno prirodno leglo fazana.


Hegendor f (26) preporuča se da se nakon 18 snesenih jaja nesilice puste


iz volijera u lovište, a Holz e (28) preporuča datum oko 31.05.


Gotschalk (19) preporuča rok 15.05, a Witt mann (71) da se puste


nesilice iz volijera u lovište nakon 3 tjedna nesenja jaja.


U ovoj radnji uzeta je kombinirana metoda umjetnog uzgoja fazana i to


tako, da se fazanske nesilice puste iz volijera u lovište 31.05.


12. Moć prilagođavanja mongolskog fazana
Za vrijeme oštre zime više je bilo uginulih fazana sličnih kineskom nego
mongolskom fazanu kako to navodi Behnk e (5).
Hegendor f (26) navodi da mongolski fazan obitava i do 1000 m/nm, a
Orlovsk v (44), da mu ne smeta visoki snijeg ili jaki mrazevi.


II MATERIJAL ZA ISTRAŽIVANJE


1. Pokusni materijal
Istraživanje nesenja fazanskih jaja izvršeno je na grupama nesilica križanaca
mongolskog fazana (Phasianus colcicus mongolicus Brandt) i običnog
(Phasianus colcicus colcicus L.), koji potječu iz vlastite proizvodnje Uzgojnih
centara.


2. Prehrana pokusnog materijala
Grupe nesilica tokom pokusnog razdoblja hranjene su industrijskim
koncentratom (smjese za nesilice), proizvod Tvornice moćnih krmil iz Ljubljane.


Grupama nesilica dodavana je, pored industrijskog koncentrata, još
i gomoljasta hrana (krumpir i repa), a periodično i zeljasta (najviše lucerka).
Svakodnevno dodavana je svježa pitka voda. Grupe nesilica imale su na
upotrebi pijesak sa sitnozrnatim šljunkom.


Pokusni materijal je hranjen »ad libitum«.


3. Smještaj pokusnog materijala
Do formiranja grupa nesilica bio je pokusni materijal (rasplodno jato)
smješten u zimovnicima, gdje im je bila osigurana površina podloge cea
2 m2 po fazanu, odgovarajuća natkrita i nenatkrita, kao i prečagice za
noćenje.


U toku pokusa, dakle od formiranja grupa nesilica, fazani su bili smješteni
u stabilnim volijerama u kojima je po fazanu bila osigurana površina
cea 2 m2.


128




ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 17     <-- 17 -->        PDF

jaja, Luc anus (40), Wittmann (70), Kesterčanek (34), Silva-Tarouca
(52) navode sedamnajst jaja, Dyk (15), U singer (65), Wurm


(72) navode osamnaest jaja, Jovetić-Trpkov navode devetnaest
jaja i Dombrowski (12), Böhmerle (7) te Ströse (55) dvadeset
jaja.
7. Omjer spolova u volijerama
U umjetnom uzgoju fazana omjer spolova 1:5 ili 1:6 preporučava Dyk (15),
Zukal (73), Holze (28), Valentinčić (66), Scheib ler (57), Kr a j ačić
(35), Trpko v (63), Jović (33) i Jo ve t ić-Kr al j ić (32-a).


Omjer spolova 1:8 ili 1:10 preporuča Har t ig (23), a 1:10 ili 1:12 preporučuju
Hegendorf (25) i Wittmann (70).


8. Parenje u volijerama
Ako je u 2. mjesecu toplo vrijeme, nagon za parenjem javlja se u pijevca
u volijerama početkom 3. mjeseca, kako to navode čeovi ć (11) i Holze (28).
Prema Wittmann u (71) u volijerama počinje parenje fazana početkom
ili koncem 4. mjeseca, što ovisi o ekološko abiotskim faktorima.


9. Nesenje fazanskih jaja u volijerama
Prema Dyku (15), Hegendorfu (26), Lesseu (37) i Wittmannu


(71) snesu fazanske nesilice u volijerama 25—30 jaja.
Ako je izvršena selekcija nesilice snesu do 43 jaja, a ako nije provedena
snesu 35 jaja, kako to navodi Schleiber (57).


Gotschal k (19) navodi da nesilice snesu do 15. 5. 18 jaja.


Prema Krajačić u (35) snesle su fazanske nesilice tokom razdoblja nesenja
83 dana prosječno 46,03 jaja 1961. g. kod Uzgojnog centra Ćeminac.
Valentinči ć (66) navodi prosječnu nesivost u razdoblju od 1. 4. do 30. 6.
39,14 jaja.
Janković i Kovačević navode da je prosječna nesivost bila 26,5 jaja
u godini 1954, 28,7 jaja u 1954. godini te 35,8 jaja tokom 1955. godine, ali ne navode
razdoblje nesenja, pa podaci nisu dovoljno precizni.
Za godinu 1957. navode prosječnu nesivost 42,3 jaja, za godinu 1598. 45,1 jaja,


za 1959. 47,4 jaja i 51,0 jaje tokom 1960. godine.
Trpko v (63) navodi prosječnu nesivost 52,25 i 58,75 jaja
Prema Jovetić u (33) snesu fazanske nesilice najveći broj jaja i to oko


25"/o od ukupnog broja snesenih jaja u intervalu od 15—20. sdbnja, a prosječnu
nosivost navodi od 10 do 54 jaja.


10. Izmjena fazanskih pijevaca u volijerama
Ako se grupe fazanskih namjeravaju držati u volijerama radi nesenja do konca


06. mjeseca, obično im se oko 10. ili 15. 05. mjeseca dodaju rezervni pijevci s
ciljem dobivanja što veće oplođenosti jaja, kako to navode Čeović (11) i
Holze (28).
127




ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 16     <-- 16 -->        PDF

3. Rasprostran jivan je fazana
Obični fazan prenesen je iz pradomovine najprije u Grčku. Navodno su ga
prenijeli na povratku s ratnog pohoda Argonauti pod vodstvom svog vođe Jazona,
kako to navode Ettinger (16), Witt mann (71), Woss (68) i Zukal (73).


Za vrijeme vladavine kralja Milana Obrenovića (1868. do 1899) osnovana je
prva fazanerija kod Topaonice nedaleko Niša.


Na području SR Hrvatske udomljeni su fazani najprije u lovištima đakovačke
biskupije koncem XVIII stoljeća ili početkom XIX. Izgleda da su fazani iz
SR Hrvatske nestali oko 1848. godine za vrijeme ukidanja kmetstva, a kasnije
su opet udomljeni oko 1870. godine na području lovišta Zeledvor kod Varaždina,
koje je pripadalo grofu Marku Bombellesu. Odatle se fazan rasprostranio po
cijeloj SR Hrvatskoj.


Poslije udomljavanja običnog fazana udomljen je u Zelendvoru »zeleni«
fazan (Phasianus colchicus varietas tenebrosus). Najkasnije je udomljen mongolski
fazan.


4. Omjer spolova u lovištu
U lovištu je najbolje održavati omjer spolova 1 : 6 do 1 : 8 kako to navode
Bruns (9), Dyk (15), Grashen (20), Hegenndorf (25), Les se (37),
Raesfeld i Frewert (45), Stringfellow (54) i Schulze (60).


Omjer spolova 1:9 do 1:10 preporučuju Friedrich (18), Silva-Taroca


(52)
i Zukal (73),
Što se tiče spolne potencije, razni autori navode da fazan okupi oko sebe
u lovištu 10—15 fazani, što nije poželjno, jer se dobiva veći broj neoplođenih
jaja, kako to navode Dyk (15) Grashen (20), Hegendorf (25), Silva-
Taurouca (52), Ströse (55) i V o s s (68).
Od ovog mišljenja odvajaju se Friedric h (18) i Wur m (72), koji navode
da fazan za vrijeme parenja u lovištu okupi oko sebe 6—9 fazanki.


5. Početak i trajanje parenja u lovištu
Parenje fazana počinje u lovištu koncem 3. ili početkom 4. mjeseca, što ovisi


o vremenskim uvjetima, a pozna se po tome što su fazani vrlo borbeni i rado
se međusobno tuku, kako to navode Böhmerle (7), B u c h o 1 z (10), Dombrowski
(12), Ettinger (16), Friedrich (18), Grashen (20) Schaff (56),
Harting (23), Holze (28), Ströse (55), Schulze (60), Šušteršič (61),
Wittmann (71), Wurm (72) i Zukal (73).
Osim početka parenja navode i trajanje istog tokom 3. 4. i 5. mjeseca Strös e
(55), Hart ig (23), Wurm (72), a još i tokom 6. mjeseca Stringfellov (54).


6. Maksimalna nesenja jaja u lovištu
Prema Hegendorf u (26) snesu nesilice u prirodno gnijezdo u lovištu
devet jaja, Volkmann (67), Raesfeld (45), Hart ig (23), Šušteršič
(61), Bruns (9), Grashen (20), Schulze (60) i Brehm (8) navode
dvanaest jaja, Schaff (56), Riesenthal (48), Zukal (73), Maxwell
(41), Ettinger (16), Friederich (18) i Hajek (22) navode petnajst




ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Jedan od najstarijih predaka ptica je praptic a Archaeopterix lithographica


— Meyer, koja je kao fosil nađena u slojevima gornje jure u Bavarskoj, a sada
se čuva u Britanskom muzeju u Londonu.
Drugi predak je praptic a nađena 1877. godine, a čuva se u Prirodoslovnom
muzeju u Berlinu, Archaeornis siemensi Dames. Obje ove praptice je De
Bee r objedinio u jedan naziv Archaeopterix Meyer.


Fazani kao ptice potječu od navedenih predaka, a pripadaju potklasi trkačica
(Ratitae ili Cursores), a u 1. red idu kokoši ili Galliformes, među koje se
ubraja obični fazan (Phasianus colchicus colchicus L.) koji potječe iz Azije i dr.


2. Pradomovina fazana
Obični fazan (Phasianus colchicus colchicus L.) potječe iz pradomovine između
Crnog i Kaspijskog mora, iz pokrajine Kolchis uz rijeku Phasis, kako to tvrde
Berger (6), Böhmerle (7), Dombrowski (12), Dyk (15), F e h r i n ge r
(17), Friedrich (18), Gr ashen (20), Hajek (22), He dinger (24), Hermann
(27), K es terca nek (34), Lucanus (40), Maxwell (41), Ognje v-
Fink (43), S c h ä f f (56) i S t r i n g f e 11 o v (54).


Osim ovih autora Arsenje w (1) spominje da obični fazan potječe iz pokrajine
Amagu u Aziji.


Prema Goottschalku (19), engleski istraživač Newton pronašao je
okamine fazana na britanskom otoku, dakle u Evropi, a to navodi i Maxwell
(41).


Har t ig (23) navodi užu lokaciju za pradomovinu običnog fazana u Aziji.,
i to pokrajinu Georgiju koja leži između Crnog i Kaspijskog mora.


Prema Orlovsko m (44) u pradomovini običnog fazana postoje tri uža
lokaliteta:
— oblast sjeverno od Kavkaza,
— oblast crnomorska oko rijeke Rion (Phasis) i
— oblast kavkavsko-iranska, područje Talys kod Kaspijskog mora.


Mongolski fazan (Phasianus colchicus mongolicus Brandt) potječe iz kirgiskih
stepa Mongolije, gdje obitava nizinske predjele, šume s dosta svjetla, po stepama,
ali ga ima i po sredogorju, kako´ to navodi Behnk e (5).


Prema lokalitetima koje obitava mongolski fazan, postoje ovi lokalni nazivi:


— semirečinski,
— ussurgski i
— kobdički.
Za semirečinskog fazana se tvrdi da je toliko otporan da mu ne smeta ni
visoki sibirski snijeg ni mrazevi.
Pradomovina kineskog fazana (Phasianus colcicus torquatus) je Kina, kako
to navodi Behnke (5).
Japanski fazan (Phasianus colchicus versicolor) potječe iz Japana, kako to
navodi Maxwell (41).
Osim navedenih podvrsta ima još veliki broj, no ne spominju se, jer se kod
nas niti ne uzgajaju, barem ne u većem broju.