DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 89     <-- 89 -->        PDF

IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA


ŠUME I ŠUMARSTVO U NOVINSTVU HRVATSKE
DO ŠUMARSKOG LISTA


Šume i šumarstvo bile su i jesu, poput ostalih društvenih i privrednih
djelatnosti, predmet raspravljanja ili vijesti i u -novinskom te drugom periodičnom
tisku. O čemu se pisalo, kako i koliko od prvih novina u Hrvatskoj
dalje, a prvenstveno do pojave Šumarskog lista1, pokazat će niz prikaza
pripremljenih k stogodišnjici Šumarskog lista.


1. NOVINSKI PRVENCI
Prve novine u Hrvatskoj pojavile se u Zagrebu 1771. godine. Te novine,
pod nazivom Ephemerides Zagrabienses (Zagrebačke novine) bile su tjednik
na latinskom jeziku."- Novine su bile kratkog vijeka, u svemu je izašlo
pedeset brojeva. Petnaest godina kasnije tj. 1786. godine u Zagrebu se pojavile
novine ni jedan primjerak. Tokom 1789. godine u Zagrebu izlazi tjednik Kroatischer
Korespodent (Hrvatski dopisnik) koji je bio namijenjen prvenstveno stranim
oficirima koji su s vojskom (ofenzivnom prema ondašnjem Osmanlijskom
carstvu) dospjeli u Hrvatsku kao i onima koji po svojim zanimanjima ili
dužnostima prate vojne pokrete (činovnicima, trgovcima, vojnim dobavljačima
i si.). Četvrte po redu novine su // Regio Dalmata — Kraglski Dalmatin.


2. KRAGLSKI DALMATIN
Kraglski Dalmatin (Kraljevski Dalmatinac) bio je glasilo francuske administracije
za Dalmaciju a izlazio je u Zadru od 1806. do 1810. godine. Prvi
broj nosi datum »12 sarpgna 1806.« i kao tjednik izlazio je redovito do kraja
1809. godine, dok je u 1810. izašlo svega, i to neredovito, 6 brojeva. Novine
su bile dvojezične s talijanskim tekstom na lijevoj strani, a hrvatskim na
desnoj. Tekst na hrvatskom jeziku prijevod je s talijanskog originala, ali
je više puta skraćivan ili nepotpun pa i nerazumljiviji od talijanskog. To


1 Prva šumarsko-stručna periodika bio je godišnjak »Trudovi odseka za
šumarstvo za Hrvatsku i Slavoniju«, kojeg je izdavao Šumarski odsjek Hrvatsko-
slavonskog gospodarskog društva od 1847. do 1852. godine (Šum. Enc., II str. 228).


- Podaci o ovim novinama prema Horvat J.: Povijest novinstva Hrvatske
1771—1939, Zagreb 1962.
87




ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 90     <-- 90 -->        PDF

i ne začuđuje, jer je prema Horvatu2 sve tekstove bez obzira na sadržaj
prevodio jedan prevodilac i to najprije franjevac Paško Jukić a zatim dominikadac
Dominik Budrović.


Kraglski Dalmatin bio je službeno glasilo francuske administracije ali
raznolikog sadržaja. Pored vojno-političkih vijesti iz zemlje i čitavog francuskog
imperija, a to znači gotovo iz čitave Evrope, objavljivao je uz
ostalo i vijesti te rasprave s privrednog područja iz kojih saznajemo stanje
i sugestije za unapređivanje ratarstva (texagna), stočarstva (cobanstva), prometa,
industrije (hitrine), rudarstva, o monetarnom sistemu i dr. Relativno
mnogo obrađivano je i šumarstvo. Posljednji prilog iz šumarstva
objavljen je u br. 7./1809. od 17. II, a privredni uopće u br. 17. od 28. IV


i. god., dakle godinu dana i prije nego su te novine prestale izlaziti. Razlog
je takvoj situaciji najprije u ofenzivnim napadima Austrije na područje
Dalmacije u travnju 1809. god., a zatim i novim bojnim pohodima Napoleona
koji su kulminirali zauzećem Beča pa su stranice i Kraglskog Dalmatina
punjene uglavnom ili isključivo (1810. god.) vojno-ratnim materijalima
(proglasima, pozivima, obavijestima i dr.).
1. STANJE ŠUMA
1.1 Prvi podaci (opisi), iz kojih se može zaključiti na stanje šumske
vegetacije u Dalmaciji početkom XIX stoljeću, nalaze se u br. 17/1808.
str. 129. i to u Izvještaju o stanju poljoprivrede (prikazagnia
poglioradje) N. Caribonija , profesora prirodoslovlja i generalnog inspektora
zemaljskih rasadnika. U tom Izvještaju obuhvaćen je sjeverozapadni
dio Zadarskog područja, »područja vapnenca između kojeg se nalazi istovrsna
zemlja mjestimično žuta od željeza a mjestimično crvenica«. Na tom
području, izvještava Cariboni, prostrane površine obrasle su (prema potpunijem
talijanskom tekstu):
1. šibljakom od Ramnus Paliurus, Spartium Junceum, Juniperus thurifera,
Virginiana;
2. stablima vrsta Fraxinus, Quercus, Ilex, Cerrus, Robur, koja bi se
mogla razviti u velika stabla da ih ne brste koze.3
Usporedimo li popis šumskih vrsta ovog područja Cariboni-ja s popisom
A. Fortis-a (vidi š. 1., 1975, br. 7-9) da vidimo da ni jedan nije nabrojao
sve vrste odnosno da se njihovi popisi dopunjuju. Fortis ne spominje brnistru
(Spartium juncem), a Cariboni planiku ni zeleniku. Fortis od hrastova
navodi samo crniku, ali njegov opis ograničen je samo na primorski potez
Zadar-Nin, dok Caribonijev obuhvaća i područje listopadnih šuma.


U istom broju , na str. 133., objavljen je i analogan Izvješta j K.
L o n g ona, referenta za rasadnike u provincijalnoj upravi — Generalnoj
providituri u Zadru. K. Longono izvještava o stanju poljoprivrede i o
šumama Splitskog područja (Trogirštine, bliže splitske okolice, Sinjštine)
i konstatira da su u Kaštelanskom polju sve površine obrađene osim obližnje
planine koja služi za pašu.


s Nazivi vrsta i interpunkcije (zarezi) prema originalnom tekstu.


88




ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 91     <-- 91 -->        PDF

U planini, izvještava Longono, ima različitih šuma4 koje bi mogle biti
i razvijenije nego ih se sada vidi. Međutim da su te šume bile bolje nego
u drugim dijelovima Dalmacije proizlazi iz teksta Longona u kojem kaže,
da u Dalmaciji ne bi bilo pomanjkanja ni ogrijevnog ni građevnog (»od
dilla«) drva niti bi bilo potrebno dovoziti ga iz udaljenih krajeva kada
bi se u cijeloj Dalmaciji šuma uzgajala kako je uzgajaju Kaštelanci. Što
više, nastavlja Longono, Dalmacija će za deset ili dvadeset godina ostati
bez ogrijevnog drveta, jer se već sada vade panjevi i korijenje, koje se
čak i prodaje u gradovima. U Trogirštini Longono .konstatira velik broj
divljih maslina koje bi trebalo oplemeniti cijepljenjem (navrtanjem), a
od Splita prema Stobreču i prema Klisu već i tada konstatira neobrađivane
poljoprivredne površine.


Za dolinu Dicma predlaže sadnju duda a po bližnjim brdima na tisuće
stabala pitomog kestena5. Dolinu Mojetke nalazi svu obraslu s visokim
stablima hrasta, jasena i graba s prijedlogom da se na tom području zabrani
paša, a osobito koza koja na nižim stablima odgriza mlade izbojke.
Pašu bi trebalo prebaciti u bliže planine ili u tu svrhu izdvojiti određeni
dio ali i mjesto i vrijeme sječe regulirati »kako je to pametan običaj u
drugim krajevima«, odnosno drugim riječima (korištenje šume urediti po
mjestu i vremenu.


Za planine Mosor i Vrapojača (vjerojatno Vranjača) te Ljubitovicu i
Sv. Toma, Longono konstatira da su obrasle, zbog ograničenosti pašarenja,
dobrim sastojinama s mnogobrojnim visokim stablima hrasta, jasena, graba
i po kojega brijesta.


U raspravi (Promiscgliagna) »varhu Hitrine narodne u Dalmaczzii« (u
br. 26/1808., str. 202.) navodi se, da je »u planinskim šumama vrlo malo
hrastova u gajevima« ali da ima drva za proizvodnju drvnog ugljena samo
ga ljudi ne znaju proizvesti.


1.2 U Kraglskom Dalmatinu objavljen je i poseban prikaz o šumama
i šumarstvu Dalmacije pod naslovom »D u b ra v e od D a 1 m a c z i e« (u br.
30/1808.) i to u njegovom prvom dijelu, dok drugi dio sadrži pregled uspjeha
akcija osnivanja branjevina pod nazivom »Sveti gajevi«.
U uvodu ovog prikaza, uz ostalo, opće stanje šuma u Dalmaciji sažeto
je u rečenici kako je »mučna misao da se u takvom podneblju (podnebju
u originalu) i zemlji nalaze mnoge hiljade četvornih milja sposobnih za
rast šume a da usprkos toga nema ne samo građevnog nego i ni ogrijevnog
drveta«.


Stanje šuma prikazano je prema vlasništvu: 1. državne (u tadašnjoj
terminologiji narodne — nacionalne), 2. općinske i 3. posebničke (privatne).


DRŽAVNE ŠUME, »Samo na otoku Krku nalazi se dragocjeno i malo
poznato blago kraljevskih šuma« a »dragocjenost« je u tome, što je tamošnja
hrastovina odličan materijal za gradnju brodova (za osnovu od brodova).


4 U originalu: »posrie onni planina imadu razlike dubrave«.


> Uzgoj kestena Longono kao i Fortis, u naprijed navedenom djelu, preporuea
kao vrstu koje bi plod olakšao prehranu naroda a koja se u Italiji mnogo
uzgaja. Međutim za sada je nepoznato zašto akcija uzgoja pitomog kestena nije
uspjela za razliku od sadnje duda kojeg se i danas nalazi po Dalmaciji.
89




ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 92     <-- 92 -->        PDF

Površina državnih šuma navedena je s »nekoliko četvornih milja«. Stanje
ovih šuma, kaže se dalje, ne zadovoljava jer »u prošla vremena nisu bile
izdane stroge (osetre) naredbe za čuvanje ovog bogatstva sakupljanog kroz
tolike vjekove i kažnjavanja, pa su bile izvrgnute zbog nepažnje i zlih običaja
devastaciji«. Malo je bilo koristi, konstatira se, i od dvije naredbe, jedne
iz prosinca 1775. godine izdane od mletačke, a druge iz travnja 1804. godine
od austrijske uprave. Međutim treba dodati, da je Mletačka uprava i davno
prije izdavala stroge naredbe za očuvanje šuma na otoku Krku,6 ali da
one usprkos svega nisu uspjele potpunu zaštititi šume ni od neracionalne
sječe (šumskih šteta), jer je malo vjerojatno da bi se veći broj ljudi izvrgavao
mogućnostima strogih kazni kao posljedice očevidnih devastacionih
zahvata.


Francuska uprava za »očuvanje ove dragocjene, kraljeve baštine« osnovala
je »centralni inspektorat«, jer su »ove šume vrlo potrebne za opće
dobro ovog Kraljevstva« te jer je »dalek, a često i nesiguran, dovoz drveta
sa Sjevera bilo iz Baltika bilo iz Crnog mora«.


OPĆINSKE ŠUME. U općinskim šumama očito je negativno djelovanje
»onog vrtoglavnog duha koji je navještao rasulo vladavine jednoga nad
različitim drugim narodima« tj. Venecija pred njezinu propast, a Austrije
u nesigurnosti posjeda zbog još uvijek jakog i agresivog Napoleona. U takvim
uvjetima nastojalo se svake godine što više drva iskoristiti, kojeg je »Vlah«
tj. seljak morao besplatno posjeći i po nekoliko milja daleko prevesti.


Stanje općinskih šuma prikazano je po kotarevima (distriktima):


Na Krk u svatko ima pravo sječi drvo i pasti stoku u svim općinskim
šumama pa se one na taj način bezobzirno nište;


na Rab u su nered i zloupotrebe općenite, a šume bi mogle biti vrlo
značajne za narod, jer samo na području Debele Glave (Capo Fronte)
zauzima površnu od preko šest četvornih milja (oko 1700 ha);


na Cres u je sloboda posve uništila šume;


na Pag u između gajeva posebno mnogo vidi se stabala divljih maslina,
koje čovječja ruka ili nije znala ili nije htjela cjepiti;


u Zadarskoj krajini nalaze se poprostrani gajevi, ali se jedva nalazi
drva za ogrijev pa se u tu svrhu vade i panjevi i korijenje;


u Nin u su od prostranih privatnih i općinskih šuma ostali samo tragovi
iako je zemlja podobna za uzgoj šume ali nema ruku koje bi pomogle njezinu
obnovu;


Velebitska planina, »koja nas razdigliuje od Kroaczie«, bijaše
jednom pokrivena velikim bukovim, hrastovim i jelovim šumama. Te su
šume sve posječene i po tome se vidi granica između Dalmacije i Hrvatske,
na čijoj su strani šume lijepo sačuvane;


Skradi n se nalazi u istom pa i gorem stanju;


6 Vidi i Jedlowski D.: Dokumenti iz XVII i XVIII stoljeća o izvozu hrastovine
i zaštiti šuma na Krku, Š. 1., 1975. br. 4-6.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 93     <-- 93 -->        PDF

Kni n usred prostranih šuma jedva ima drva za svoje potrebe i uz skupu
cijenu;


Šibeni k na svom području ima nekoliko manjih gajeva (u talijanskom
tekstu čak »bijednih komada šume«) kao ostaci posječenih u vrijeme gladi,
koji je najveći bič i za šumu,


u Trogirskoj krajini šume su opustošene, jer se zanemaruje
primjena zakonskih propisa;


u Sinj u nalazi se još po koji komad gaja za pašu volova, a privatne šume
su posječene, jer je svaki mogao raditi s njima po svojoj volji;


planina Svil a j a ima zahvaliti svojoj visini što se u njoj još nalaze guste
i lijepe bukove, hrastove i grabove šume. Kad bi se bar našao netko da u
njima proizvodi ugalj, mogle bi zadovoljiti ´nekoliko generacija;


na visokim dalmatinskim planinama (alpima) tj. na Prologu
ima toliko bukovine i jelovine jer ih je njihov položaj sačuvao od sječe;


Splitsko je područje bez šuma jer su posve iščezli davni gajevi
i šume na planinama Mosor i Marjan, na otoku Čiovu, na kaštelanskim
planinama i na vrletnom Klisu;


u Omiš u su nestali ili će ubrzo nestati svi općinski gajevi;


u Imotskom e svako selo čuva omanji komad gaja za zimsku pašu,
a takve gajeve imaju i neke obitelji;


prostrana šuma na B i o k o v u mogla bi biti prekorisna, ako bi se racionalno
iskoristila njezina stabla;


u Makarsko j se ne mogu opaziti ni privatne šume pa čak ni maslinici;


dubrave u Neretv i (u dolini rijeke Neretve, op. P.) prvotno su osigurale
drvo korčulanskim brodograditeljima, a sada su gotovo sve posječene;


na Brač u moglo bi se na debeloj zemlji proizvoditi više trave uz sadnju
drveća a inače je, osim nešto niskih i borovih šuma sve posječeno;


na Hvar u i na Vis u još se nalazi dragocjenih ostataka nekadanjih
šuma;


na Korčul i ima još lijepih gajeva za ogrijevno drvo te stabala za one
dijelova broda koji se ne nalaze pod vodom. Takve su šume prostrane, ali
nema karata po kojim bi se mogla utvrditi njihova površina.


Prikaz stanja općinskih šuma završava konstatacijom da ima uzurpacija
koje su dijelom i obrađene i najava da će »sadanja vlast ugrabljeno znati
vratiti« te da se sa šumama »Turci koji su nam u susjedstvu mogu podičiti
da su razumniji od nas«.


POSEBNIČKE ŠUME. Stanje privatnih šuma znatno je bolje da čak
i slabo održavani privatni gajevi pokazuju koliko bi moglo biti u dalmatinskim
općinskim šumama drveta kad se ne bi pustošile. U dokaz tome
navodi se »da na Krku ima 175 poprivatnih gajeva punih građevnog drveta,
koji se međutim ne mogu sjeći« te da na Cresu postoje »puste šume« od




ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 94     <-- 94 -->        PDF

nosno da se iz posebničkih omiških gajeva drvo prodaje brodograditeljima
u Milni, Korčuli i dr. Što više »dodijalo bi govoriti o tolikim drugim gajevima
ne velikim ali bogatim pa da se vidi koliko je neizmjerno bogatstvo
izgubila Dalmacija... no nadati se da će sva bogatstva biti vraćena po
prirodi te pravednim i razumnim gospodarenjem«, No i u ovim šumama
postoji »zao običaj da mnogi ljudi i životinje ulaze u tuđe baštine i načine
tolike štete« da ljudi i ginu ali da najdomišljatiji i najdrskiji pobjeđuju.


Zanimiv je dodata k (napomena) u kojem se kaže: »Naš sadanji
generalni providur (Dandolo, op. P.) izdao je svojedobno u Italiji djelo »Danni
economici, politici e morali che provengono dai beni comunali´. U toj je knjizi
pokazao da je općinsko dobro rana za kraljevinu i otvoreno vrelo za nemoralnost
puka. Ta se istina još više očituje u Dalmaciji, gdje težačka nerazboritost
često sječe i harači i bez potrebe i bez razbora. On je više puta
ukazao na to, da jedan općinski gaj ni za stoljeće ne daje toliko koliko
jedan veliki privatni u jednom desetljeću« a u Dalmaciji je taj omjer


10 : 1000 godina. Nadalje se navode štetne posljedice poremećen ja omjera
površina pod šumom i bez šume: »Zrak nije toliko zdrav, poplave se ponavljaju,
nastaju ili se povećavaju močvare, slobodno struje hladni burni vjetrovi
s visokih planina, česte su suše, nagle su promjene između toplog
i hladnog vremena, odalečuje se more do mnogih primorskih mjesta, uzdiže
se dno mora koje ostaje otkriveno i uzročnikom su kožnog daha koji odande
izlazi« (odnosi se na donos materijala u more rijekama i potocima — bujicama).
Drugi dio ovog prikaza, kako je već rečeno, osvrće se uspje h akcij e
osnivanja »svetih gajev a«. Poticaj, odnosno naredba za osnivanje
ovih branjevina dan je okružnicom od 15. II 1808. god. Ova okružnica objavljena
je u br. 9. od 26. II 1808. Kraglskog Dalmatina a bila je upućena
delegatima i njihovim zamjenicima7, okružnim i općinskim administracijama,
župnicima i starješinama8, Nakon nabranjaja nekih okruga, kotareva, sela
i župnika koji se do tada najjače istakli (od nekih još nema ni izvještaja)
naglašava se da su »nastojanja toliko snažna« da su neka sela kao Mandalina
(II — Šibenski okrug), Dugopolje (III okrug — splitski) te Lekvičevi, Tučepi
i Drvenik (IV — makarski okrug) ogradili »u svemu nekoliko stotina milja.
Drvenik je u tako kratkom vremenu dovršio ne samo dubrave nego i bunar
i peć9.« Neke su pak općine odlučile, da sporna zemljišta stave u branjevine,
a u mnogim su »zabranima posađena visoka stabla«.


Završni izvještaj o osnivanju svetih gajeva objavljen je u 7. br. iz 1809.
god. Prema tom izvještaju osnovane su 372 branjevine površine oko 19 000 ha
(27 857 padovanskih kampa). U radu (ograđivanju) sudjelovalo je 30 826 obitelji.
Dodajemo da je to Dalmacija bez područja bivše Dubrovačke republike
odnosno do uključivo Neretve (Metkovića) i otoka Korčule, ali i svih Kvarnerskih
otoka a, dakako, i dalmatinskih.


^ Funkcija delegata odgovarala je funkcijama današnjih delegata odnosno
narodnih zastupnika.


s Odnosi se na seoske glavare.


9 Usporedimo s akcijom osnivanja šumskih branjevina vođena je i akcija
gradnje bunara te seoskih krušnih peći.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 95     <-- 95 -->        PDF

Izvještaj sadrži i uputu za uzgojne mjere odnosno prorede. Danas na
jedno stablo, kaže se, otpada površina od 12 četvornih stopa dok će za
10 godina trebati svakom stablu 25 č. stopa.


U izvještaju -najavljuje se i skora sjetva sjemena (izvještaj) je pisan
početkom veljače) koje se očekuje iz Italije i to vrsta »kojih narav jest odredila
da se brzo učine jaka i na zemgliam ne velle debellim«. Naglašava
se i to, da obnova šuma ne znači da se ne koristi i kameni ugalj a drvo
štedi, jer se ovo može koristiti i preko fizičko-kemijske obrade. I ovom
prilikom naglašava se i posredna korist od gajeva za sela odnosno njihova
zaštitna funkcija.


1.3. O šumarstvu ili šumama ima riječi i u nekim drugim člancima.
Tako se u članku »Razmislj.ana otaxbena je dno g D a 1 m a t i n a«
(u br. 2/1807) pod t. 8. konstatira da se drvni ugalj uzvozi izvana s udaljenosti
i od stotinjak milja te da bi »jedan vridan ughlievgliar barzo uccinio ovdi
svoju sricchiu« odnosno drugim riječima u Dalmaciji ima uvjeta za proizvodnju
drvnog ugljena. U 9. t. navodi da proizvodnja vapna, od kada se počele
graditi zidane kuće (a takvu gradnju preporučila je francuska uprava, op.
P.) troši »neizmjerne« količine drva te da u Dalmaciji ne postoji ni jedna
zidana vapnenica niti se koristi kameni ugalj.
U članku o »industrijskoj« proizvodnji (u br. 26/1807) konstatira se
da je u planinama malo stabala, a u gajevima malo hrastova (dubja) ali
i to i da ima drva za proizvodnju ugljena, kojeg međutim, ne zna nitko paliti
(str. 203.). Navodi se dalje, da se iz Dalmacije pod Venecijom i pod Austrijom
uz ostalo (vino, rakiju, ulje, vunu i dr.) prodavalo i izvozilo i drvo (str. 213)
te da za unapređivanje pomorske trgovine odnosno za gradnju brodova
treba brodograditeljima osigurati drvo i iz Dalmacije te iz obližnje Istre,
»krajanova austrianskoga« te »turske Albanije« str. 215.).


U više brojeva 1808. godine razmatra se problematika stočarstv
a u Dalmaciji (Promiscgliagna Varhu Cobanstva u Dalmaczii). Autor
konstatira da se u Dalmaciji nalazi »osam stotina igliadaa koozaa! Broj
strahoviti. Kolliko mlajahnih stabalaa, kclliko mekahnih mladicza neimaju
poraziti ove xivine ujedno godischte?« (br. 28., str. 219.). Najavljuje se
smanjivanje broja koza (primjenom veće pašarine koja bi se i povećavala
svake godine), ali uz prethodne mjere da »ubogi texak«, kojemu je koza
»kako krava«, ne ostane bez prehrane (seljaku se koza »nemoxe otteti ako
parvo ne ostanne obragnen od glaada«, str. 220).


U razmatranju o mjerama koje bi mogle brzo donijeti koristi
Dalmaciji (u br. 30/1808) kaže se da je u šumarstvu potrebno »postaviti
u reed vellik posao od Dubravaa, obraniti i činiti napridovati vlastiti gaj
schragnen svakome sellu, obranniti vlaasti gospodareve varhu osobitih stabalaa
od gajaa, e uhrobernniti neka budu boglie gojeni« (str. 199.).


2 MJERE ZA POBOLJŠANJE I ZAŠTITE ŠUMA


2.1. Prva naredba, objavljena u Kr. Dalmatinu br. 16. 25. X 1806. god.,
za unapređivanje arborikulture je ona od 20. VIII 1806. god. o osnivanj u
rasadnik a u Zemuniku. Namjena tog rasadnika bila je proizvodnja po


ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 96     <-- 96 -->        PDF

pedeset hiljada sadnica pitomog kestena (za plod) i duda (za list — uzgoj
svilene fcmbe) te za sadnice šumskih vrsta. Pored toga u rasadniku će
uzgajati luk i drugo povrće u cilju upoznavanja dalmatinskog seljaka s ovim
povrćem1". Naredbom su osnovana i 3 radna mjesta za stručnjake: glavnog


»inspektora« rasadnika te 2 rasadničara.
2.2 Druga je naredba od 16. XI 1806.
imenovana, možemo nazvati »Naredbo m
godine
o za
koju, jer posebnoi šuma . štit
nije
Ova naredba sadrži slijedeće odredbe:


1. Paljenje vatre u šumi, bez obzira na vlasništvo, kažnjava se novčanom
kaznom od 300 do 3000 mletačkih lira. U slučaju nenaplativosti novčane
kazne ova se zamjenjuje zatvorom od 3 mjeseca do godine dana. Zlonamjerno
paljenje kazniti će se po Zakonu (iako ovdje izričito ne stoji razumijeva
se Zakon za krivična djela).
2. Istom novčanom kaznom, i zatvorom, kažnjava se i onaj koji vadi
panjeve, iskopava korjenje ili sječe mladice podmlatka.
3. Do nove naredbe zabranjuje se izvoz drva iz Dalmacije osim drva
za kraljevska brodogradilišta za čiji je izvoz potrebna posebna popratnica.
4. Zaplijenit će se brodovi koji bi izvozili drvo, a vlasnik (broda) i prodavalac
drva kaznit će se zatvorom od jedne godine, a mornari na dva
mjeseca1*.
5. Istom kaznom (iz t. 4.) kaznit će se i onaj, koji će među ostalim drvom
prevoziti panjevinu ili korjenje. Ako se drvo prenosi na životinji ona će
se zaplijeniti a njezin pratilac i vlasnik kaznit će se zatvorom.
6. Za prijevoz drva brodom između država ili između dalmatinskih otoka
potrebna je popratnica lokalne državne vlasti. U popratnici moraju biti
navedena imena vlasnika drva, vlasnika broda i mornara, mjesta prijevoza
te vrst i količina drveta.
7. Bez dokumenta iz t. 6. brod se neće pustiti iz luke.
8. Nadzor nad prijevozom drveta, panjeva ili korijenja vrše svi javni
organi a za nagradu pripada im polovina drveta dok se druga polovina daje
ubožnicama.
9. Za sječu borovih stabala na otoku Korčuli potrebna je dozvola mjesnih
državnih vlasti (dopuschienje od Pristogliä misnih), ali se drvo ne može
izvoste s otoka (tj. dozvoljena je sječa samo za lokalnu brodogradnju, op.
P.). Također je, pod pretnjom kazne iz t. 1. ove Naredbe, zabranjena sječa
bilo kakvog visokog stabla.
10. Sve naredbe prijašnjih vlasti u koliko nisu u suprotnosti s ovom
Naredbom, ostaju na snazi.
2.3 Naprijed je već navedeno da je 15. II 1808, generalni providur Dalmacije
Dandolo uputio državnim vlastima, župniaima i (seoskim) starješinama
poziv za osnivanje branjevina odnosno o obnovi šuma. Doku10
Pored akcije za sadnju povrća propagirala se i sadnja krumpira uz nagradno
natjecanje najboljim uzgajivačima.


11 Za ocjenu težine kazne zatvorom treba znati da su u ona vremena bile
»tamnicze sve brez svietlosti, i od igragna aera«, kako to stoji u jednoj predstavci
iz Trogira objavljenoj u Kraglanskom Dalmatinu iz 1806. (str. 128.).


94




ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 97     <-- 97 -->        PDF

ment nosi naslov okružnice, ali je u stvari i naredba, jer za se neizvršenje
njezinih sugestija predviđa se kažnjavanje krivaca. Ova okružnica nije suhoparan
administrativni akt jer najprije dosta opširno prikazuje, današnjim
jezikom rečeno, ekološku vrijednost šuma, konstataciju o (tadanjem) stanju
šumskog fonda u Dalmaciji te upute za izbor površina i ograđivanje branjevina.
»Još ima živih nekih Dalmatinaca koji su svjedoci da sada nema ni
kupine, gdje je u stara vremena bila gusta dubrava« stoji u uvodu.


I dalje: ... »Na svojim putovanjima vidio sam da su gotovo sva brda
bijela i gola, jer je nakon sječe sva zemlja između pukotina i kamenja bila
odnesena te se tek tu i tamo nalaze ograde pokojeg »vridnog Vlaha« u
kojima se nalaze lijepa stabla. Ove ´ograde´ su putokaz što treba poduzeti
da se malo po malo obnovi jedno uništeno bogatstvo ... te mi se rodila
misao, Gospodo, da počnemo raditi odmah, malo ali dobro«. Za ostvarivanje
ove zamisli potrebno je da se u svakom selu ili općini izdvoji manji
dio »općinske baštine« (jer je državnih šuma malo, a privatnici »ne mogu
nego raditi dobro« za sebe). Izabrana površina trebala bi biti na dobrom
položaju i s dobrom ili ne lošom zemljom toliko velika da se »moxe posiati
u jedno ili dva godisca najvisce«. Ograđivanje branjevina treba izvršiti
»s´pomochiu sviuh desniecza od Sella«, a u nju ne bi smjela »ulisti xivine
koju razrusehuju, niedna druga ruka nego dobro cinechia«. Nakon uspjeha
ovih prvih gajeva treba nastaviti dalje s radom, ali da se uzgajaju one vrste
»koje gliubi zemlia« (str. 68.). Najavljene su i nagrade za one koji prvi i
najviše ograde i to dvije prve po 800 Lira, dvije druge po 500 Lira i dvije
treće po 300 Lira koje će se dijeliti po ključu: 1/4 župniku, 1/4 glavaru sela
a 2/4 općinskim radnicima. Obećavaju se i nagrade kotarskim i okružnim
poglavarima, time da će imena ovih posljednjih s pohvalom biti saopćena
kralju. Da li su nagrade bile podijeljene o tome nema dokaza u Kraglskom
Dalmatinu, ali kako su registrirane, kako je već naprijed navedeno, neke
pohvale vjerojatno je na tome i ostalo (nije bilo novaca, a u proljeće 1809.
godine na pomolu je i novo ratno komešanje).


2.4 U Okružnici najavljuje se i povećanje travarine za koze, koja će
se iz godine u godinu povećati, dok travarina za volove i ovce ostaje ista.
Ovo s razloga, da se smanji broj koza a poveća broj volova i ovaca. Povišenje
je, prema saopćenju u br. 13. od 25. III 1808. god., i provedeno.
Najavljen je i postupak za uzurpacije općinskog zemljišta i to onih
s plodnim tlom (kao npr. na otoku Korčuli gdje su takve uzurpacije velike),
ali ne i one koje je uzurpant ogradio u cilju zaštite stabala i šume da ih
koristi za drvo ili za stoku.


2.5 Kraglski Dalmatin donosi i jedan (i jedini) oglas — natječaj za,
nazovimo ga tako, šumarske tehničare. Naime u br. 19/1808. tiskan je oglas
za primanje u službu u Dalmaciji »nikoliko Gliudih podobnih za bitti kapetani,
olliti uzdarxitegli Dubravaa, i zato da znadu kako se immaju saditi,
ghojiti i uzdarxavati« kao i baviti se zemljomjerstvom (ali zbog kojeg ne
smiju zanemarivati svoju osnovnu dužnost tj. dužnost šumara). Godišnja
plaća bila je određena s 2000 mletačkih lira i prihod od mjerništva i ona
se garantira za 5 godina, a prema sposobnosti i vrednoći pojedinca može
se i povećati. Plaća se i dolazak. Zanimivo je, da je kandidat bio dužan
sobom donijeti i potrebno oruđe za rad u šumi. Iz istog oglasa proizlazi,


ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 98     <-- 98 -->        PDF

da se mislilo i na odgoj domaćih šumarskih stručnjaka, jer će svaki od
primljenih pod sobom imati dva mlada učenika »kojichie obsluxevati zapovidi
uzdarxiteglia u svemu onome scto bude od sluxbe za napridovanje,
i uzdrxavanje Dubravaa Kraglievih i Opchinaa« (str. 161).


3 ZAKLJUČAK


Možemo li iz materijala u Kraglskom Dalmatinu dobiti sliku stanja
šuma i problematiku šumarstva u ono doba, dakle pred blizu 200 godina?
Odgovor je pozitivan a pokazuje da se u ondašnje doba nije jače razlikovalo
od stanja u prvoj polovici našeg stoljeća (danas je, ukratko rečeno, stanje
bolje, razvoj šumskog fonda je progresivan). Visokih šuma bilo je samo
u višim predjelima većih planina (Svilaje, Kamešnice, Mosora, Blokova) te
u privatnim ogradama (šumicama). Općinskih odnosno točnije seoskih, po
nekim autorima, gotovo i nije bilo a po drugim postojale su bolje bar niske
šume, jer se ukazuje na mogućnost proizvodnje drvnog uglja i to s dobrom
zaradom.


Prema Kraglskom Dalmatinu devastacija šuma posebno se očitovala
u doba agonije Mletačke Republike te austrijske međuvladavine (do priključenja
Dalmacije Francuskom carstvu 1805. god.), kada je »Vlah« morao
besplatno vršiti sječu a drvo prevoziti i po nekoliko milja daleko pa su
»stabla seljaku postala cilj mržnje te su sva ili skoro sva potpuno uništavali«
(br. 30/1808., str. 234.). Takvo stanje je vjerojatno, a seljak je i za svoje
potrebe vršio sječu ne samo zbog reakcije za kulučenje (besplatnu sječu
i prijevoz) nego da i sebi osigura bilo vrednijeg bilo drveta opće. Slično
se događalo i za vrijeme II svjetskog rata, tj. kada je narod vidio da Talijan
sječe i prisvaja drvo tada su i obližnji seljaci zašli i u borove šume, do tada
posebno poštivanje, po onoj »bolje da ja nego oni, jer šuma je konačno
naša«. Kako su pojedinci čuvali svoje ograde tako je bilo i sela koja su
čuvala odrasla stabla, a posebno hrastova, kako bi stoka ljeti imala bolju
pašu i hladovinu, a od hrasta žir. Ta još je autor ovog prikaza imao prilike
pedesetih godina vršiti procjene hrastovih stabala s težištem na vrijednosti
uroda žira dok je vrijednost stabla za drvo bila u drugom redu (kod procjena
visine odštete za sječu stabala u trasi elektrodalekovoda).


Kraglski Dalmatin pruža mogućnost i globalne ocjene prve periode francuske
vladavine u Dalmaciji (druga perioda nastaje osnivanjem Ilirije 1810.
godine). Ta ocjena može biti samo pozitivna bez obzira što su poduzimane
mjere imale za cilj i jačanje francuskog carstva kao takvoga. Zar npr.
sadnja krumpira, koja je također opetovano propagirana, ili obnova šuma
više koristi »carstvu« ili narodu koji će krumpir saditi ili kojemu se šuma
nalazi u neposrednoj blizini, kojemu je ona neposredna životna sredina?


Kako su nosioci inicijativa i realizacija zamisli jedna ili više osoba,
tako je i s akcijama ovog perioda francuske vladavine. To je bio prvenstveno
Vicko Dandolo ali ne samo kao šef pokrajinske državne uprave, kao generalni
providur, nego i kao osoba tj. u jednoj osobi našao se inicijator, planer
i realizator. Takav zaključak proizlazi i iz materijala objavljenih u Kraglskom
Dalmatinu.


O. Piškorić