DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 83 <-- 83 --> PDF |
Po selima su zato oformljene jedinice za zaštitu od elementarnih nepogoda u čijem su, za razliku od jedinica civilne zaštite, sastavu svi sposobni građani. Ovim jedinicama komandira Štab općenarodne odbrane Mjesne zajednice. Predsjednik Mjesne zajednice i komandant Štaba općenarodne odbrane su od strane Skupštine općine ovlašćeni da donose naredbu o mobilizaciji na području mjesne zajednice. Na taj način postiže se brzo i efikasno angažiranje stanovništva na gašenju požara. Prije prenijetih ovlaštenja naredbu je donosio predsjednik SO, no dok se donijela naredba i provela mobilizacija, požar je već redovito bio katastrofalnih razmjera. Stalna vatrogasna straža u Dubrovniku i dobrovoljna vatrogasna društva (Trpanj, Janjina, Ston, Slano, Cavtat i Mljet, a u osnivanju su na Lopudu i u Moluntu) čim prime dojavu o požaru odmah stupaju u akciju bez obzira kojih je razmjera požar. Ako jedinice Mjesne zajednice na čijoj se teritoriji pojavio šumski požar, s jedinicama susjednih Mjesnih zajednica ne mogu da lokaliziraju vatru, tada se mobiliziraju radnici radnih organizacija u Dubrovniku i ostalim mjestima a na kraju traži se učešće armije. Općinski štab civilne zaštite obrazovao je Komisiju za zaštitu od požara i na nju prenio sva ovlaštenja. Zadatak Komisije je dvojak: tokom godine treba da radi na organizaciji službe gašenja požara i predlaganju nadležnim organima mjera za što bolje funkcioniranje te službe, a za vrijeme požarno opasne sezone njeni članovi dežuraju u Centru za zaštitu od požara i obavezno učesvuju u akcijama gašenja. Ovaj operativni zadatak je pokazao zaista dobre rezultate, jer je u većim požarima ranije dolazilo redovito do kaotičnog stanja, a sada članovi Komisije drže uglavnom čitavu situaciju u rukama donošenjem odluka o mjerama koje treba poduzeti i kontroliranjem izvršavanja tih mjera. Prije ovako postavljene organizacije gašenja šumskih požara imali smo stanje više nego očajno. Jer, požare su gasili vatrogasci, turisti, radnici dubrovačkih poduzeća i armija, a mještani su se držali po strani namjesto da budu najangažiraniji. Možemo slobodno tvrditi da je ovakova organizacija za gašenje šumskih požara stvarno dobra, ali je treba stalno poboljšavati u organizacionom pogledu pa i sa opremom kod .mjesnih zajednica. ZAKLJUČAK Dosadašnji način na koji se provodi zaštita šuma od požara je pokazao stanovite rezultate koji nisu za potcjenjivanje. Ipak smo prisiljeni da učinimo jednu veoma ozbiljnu zamjerku politici zaštite šuma od požara. Prije svega konstatiramo da se, pored svih poduzimanih mjera, ne srnaljuju štete od požara, naprotiv pokazuju tendenciju povećanja. Neki razlozi za to moraju postojati. Po našem mišljenju oni su sadržani u jednostrano vođenoj politici usmjeravanjem zaštite šuma na represivnu mjeru gašenja požara a samo djelomično i na neke od preventivnih mjera (propaganda, osmatranja, patroliranja itd). Ne mala sredstva, namijenjena za kompleksnu zaštitu šuma od požara, troše se isključivo, da ponovimo, za osnovna sredstva i opremu vatrogasnih jedinica i druge investicije u vezi vatrogastva. Prirodno je da ovakova jednostrana politika ne može voditi ka smanjenju |