DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 53 <-- 53 --> PDF |
AMERIČKI BORO VAC (P. strobus L.): ZA I PROTIV Mr Stevo Orlić Šumarski institut, Jastrebarsko UVOD Američki borovac je unesen u našu zemlju pred više od sto godina. Njegove kulture su naročito brojne u Hrvatskom zagorju. Na mnogim lokalitetima on se već i prirodno obnavlja. Iz tog razloga u nas se više i ne govori o stranoj već udomaćenoj vrsti četinjača. Veća pažnja posvećena je američkom borovcu nakon oslobođenja, a naročito iza 1960. god. Od tada on u programima pošumljavanja i konverzije sastojina zauzima sve značajnije mjesto. Ne raspolažemo s točnim podacima o njegovom učešću u kulturama koje su nastale u tom vremenskom razdoblju, ali je sigurno da je taj postotak dosta visok. Za ilustraciju poslužit ćemo se podacima iz rasadničke proizvodnje u SR Hrvatskoj za 1966., 1967., 1968., (4) i 1973. god. o zastupljenosti pojedinih vrsta četinjača, tabela 1. u 000.— 1966 1967 1968 19731 Vrsta Broj Broj Broj Broj biljaka Američki borovac 7.516 17 7.763 20 7.751 19 309 5 Zelena dzglazija 1.933 4 1.076 3 1.063 3 30 1 Evropski ariš 4.560 10 4.326 11 4.011 11 153 3 Običan bor 5.095 11 8.460 22 7.757 20 336 6 Obična smreka 22.309 50 14.473 37 13.995 37 4.372 75 Crni bor 2.100 5 1.880 5 2.690 7 338 6 Ostale vrste 1.370 3 699 2 1.295 3 246 4 Ukupno : 44.883 100 38.677 100 38.162 100 5.784 100 Prema prikazanim podacima izlazi da je borovac u proizvodnji sadnog materijala u 1966., 1967. i 1968. godini učestvovao s cea 19%>. To nam govori da i u kulturama koje su nastale u to vrijeme on, vjerojatno, učestvuje s istim postotkom. Podatke u tabeli 1 iznijeli smo iz dva razloga: da istaknemo da je učešće američkog borovca u mladim nasadima zaista dosta visoko, i da mu već i 1 Prema podacima iz rasadnika Š. g. Karlovac, Delnice, Ogulin i Gospić 51 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 54 <-- 54 --> PDF |
stog razloga, a i drugih, moramo posvetiti punu pažnju u slučaju potrebe izučavanja i rješavanja određenog uzgojnog problema, i da istaknemo tendenciju koja se javlja u posljednje vrijeme, a vidljiva je iz tabele 1 prema podacima za 1973. godinu, da se borovac sve više izostavlja iz programa proizvodnje sadnog materijala odnosno pošumljavanja. Stabalce američkog borovca u trećem stupnju sušenja u kulturi »Dugava« (Orig.) USPJEVANJE AMERIČKOG BOROVCA U STARIJIM KULTURAMA Ovdje ćemo prikazati neke podatke iz literature o uspjevanju američkog borovca u nas (1, 2). Klepac je proučavao prvi srednjodobne kulture američkog borovca na području SR Hrvatske. Tim istraživanjima on je došao do rezultata da borovac u 48. godišnjoj kulturi u Zelendvoru, Šg. Varaždin, postiže poprečni godišnji volumni prirast od 9,4 odnosno 10,3 ma/ha (bez proreda). U Oraho |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 55 <-- 55 --> PDF |
vačkoj planini, u dobi od 26 godina, borovac ima poprečni godišnji debljinski prirast bez kore 1,2 cm prema zelenoj duglaziji 1,3 cm i običnoj smreki 0,6 cm. To pokazuje da borovac u toj dobi i tim uvjetima prirašćuje dva puta brže od obične smreke. U našičkoj Krndiji utvrdio je da drvna masa stabla u 40. godini kod borovca iznosi 0,71 m:!, a kod kitnjaka 0,19 m:5. To pokazuje da borovac odbacuje tri i po puta veći prirast od kitnjaka. Šumarski institut u Jastrebarskom prikupljao je podatke o rastu i prirastu običnog i crnog bora, obične smreke, evropskog ariša, zelene duglazije i američkog borovca na području SR Hrvatske, od 1961. godine i dalje. Za prikupljanje podataka o uspjevanju američkog borovca u tu svrhu odabrano je 37 lokaliteta, gdje su vršena istraživanja (1). Odabrano, oboreno i analizirano je, među ostalim, 20 srednje sastojinskih stabala. Prikupljeni podaci su sređeni i za američki borovac prikazani u tabeli 2, a za borovac komparativno s ostalim vrstama četinjača u tabeli 3. Prema iznesenim podacima izlazi slijedeće: — Prosječna totalna visina u 40. godini starosti iznosi 19,7 m, a poprečni godišnji visinski prirast je 49 cm. Tekući visinski prirast kulminira u 20. go dini (15.—25. god.) i iznosi 73 cm; — Prema prosječnim podacima dendrometrijski analiziranih stabala izlazi da borovac u 40. godini postiže debljinu od 27,6 cm. Prema tome prosječni godišnji debljinski prirast za tu dob iznosi 6,9 mm. Tekući debljinski prirast kulminira oko 20. godine (15.—25. god.) i iznosi 11,0 mm. Na pojedinim lokalitetima ove vrijednosti su znatno iznad prosjeka; — Podaci za volumni rast i prirast debla bez kore pokazuju da borovac u 40. godini postiže 0,60 m3 drvne mase, ili poprečno godišnje 0,015 m3. Poprečni i tekući volumni prirast do 40. godine imaju tendenciju rasta, i dalje. Na pojedinim lokalitetima borovac pokazuje vrlo intenzivan rast. Tako npr. u šumskom predjelu Stupe, Šumarija Križevci, maksimalno stablo imalo je prsni promjer 36,7 cm, visinu 20,1 m i volumen debla 1,02 m:i (bez kore). Na iznesenim podacima ocijenjen je prinos drvne mase uz 40. godišnju ophodnju u intenzivnim kulturama (na bazi 2.500 biljaka i dva proredna zahvata). Po jedinici površine on iznosi 745 m5, što odgovara poprečnom godišnjem prirastu od 18,6 m3/ha. Kod razmatranja iznesenih podataka ne smije se izgubiti iz vida da je borovac u većini slučajeva bio uzgajan na ekstenzivan način, a to znači bez pomoći i utjecaja šumara. U tabeli 3 i na grafikonu 1 dat je komparativan prikaz podataka za 6 vrsta četinjača koje se u nas najčešće koriste za osnivanje intenzivnih kultura. Prema tim podacima izlazi da borovac u 40. godini starosti prednjači u debljinskom i volumnom rastu. Iza borovca dolazi zelena duglazija i evropski ariš, a znatno zaostaju običan bor, obična smreka i crni bor. Prema iznijetim podacima izlazi da su proizvodne mogućnosti američkog borovca vrlo visoke. To naročito dolazi do izražaja uz kraće ophodnje. To je bio glavni razlog da je naša šumarska praksa pokazala veliki interes za borovac. Osim toga, mislimo da postoje još dva važna razloga: (1) posjedujemo vlastite izvore sjemena i (2) proizvodnja sadnog materijala u rasadnicima nije tako osjetljiva kao kod nekih drugih vrsta. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 56 <-- 56 --> PDF |
Taksacijski podaci dendrometrijskih analiza stabala (srednje sastojinsko stablo bez kore) Visina Prsni promjer Drvna masa deblovine Starost Prirast Prirast Prirast Stabla Stabla Stabla Vrsta PoDrec. 1 Tekuć. Popreč. [ Tekuć. Poprečni Tekući »_god_ . m cm gm mm gj mJ a) Usporedni prikaz za američki borovac po dekadama Tabela 2. 10 4,1*8 44,8 44,8 5,20 5,2 5,2 0,0082 0,00082 0,00062 20 11,82 59,1 73,4 16,20 8,1 11,0 0,1259 0,00629 0,01176 30 17,30 56,7 55,7 27,97 7,6 6,8 0,3773 0,012258 0,02546 40 19,59 49,2 35,0 27,52 6,8 4,9 0,6071 0,015170 0,02650 b) Usporedni prikaz glavnih vrsta u 40. god. Tabela 3. AB 19,6 49,2 35,0 27,5 6,8 4,9 0,6071 0,01517 0,02650 ZD 23,2 58,1 38,5 25,2 6,3 6,2 0,5668 0,01417 0,01873 EA 20,4 51,0 31,6 23,5 5,9 3,6 0,4602 0,01151 0,01810 OB 18,0 45,1 34,8 20,1 5,0 4,0 0,3140 0,00785 0,01472 OS 17,7 44,4 37,7 19,6 4,9 4,7 0,2960 0,00986 0,01608 CB 15,8 39,5 33,1 15,1 4,8 3,4 0,2446 0,00611 0,01120 Oznake vrsta: AB = američki borovacZD = zelena duglazija FA = evropski ariš OB = običan bor OS = obična smreka CB = crni bor SUŠENJE AMERIČKOG BOROVCA U MLADIM KULTURAMA I RAD NA TOM PROBLEMU Prvo sušenje američkog borovca u nas registrirano je 1965. god. u kulturi »Bučice«, područje Šumarije Krapina. Martinović (5) je proveo određena istraživanja u toj kulturi, i konstatirao da se sušenje javlja u dijelu kulture na lapornoj rendzini, koja sadrži 11—35flA> CaC03. U zaključku on kaže da bi to mogao biti glavni razlog usporenog rasta i sušenja borovca. Time je potvrdio u literaturi poznatu činjenicu, da borovac ne podnosi vapnena tla. Prije nekoliko godina zapaženo je pojedinačno i grupimično sušenje borovca u mladim kulturama u centralnoj Hrvatskoj, pretežno na pseudogleju. U cilju izučavanja tog problema izabrana su četiri reprezentativna objekta: »Zagorje«, Šumarija Krnjak; »Velika Buna«, Šumarija Velika Gorica; »Izimje«, Šumarija Jastrebarsko; »Dugave«, Šumarija Bjelovar. Na svim lokalitetima intenzitet sušenja je podjednak i vanjski simptomi su isti. Iglice postaju svjetložute, venu poprimaju smeđecrvenu boju i ostaju na izbojku. Intenzivnije sušenje počima najčešće na donjem vlažnijem dijelu padine i u mikrodepresijama. Zbog ove činjenice borovac se u praksi sve više izostavlja iz planova za pošuml javan je, i postoji tendencija da ga se potpuno napusti. Na odabranim lokalitetima iskolčane su pokusne plohe. Na njima se prati dinamika sušenja stabala i vrše druga istraživanja. U 1972. god. provedena su |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 57 <-- 57 --> PDF |
GRAFIČKI PRIKAZ UPOREDNIH REZULTATA glavnih vrsta u 40. god. ion n r r . c M j e „ 144 ffl « . « . tzj * o . lOJ n n n AB ,D ,. OB os c. ..... ESEHD« O. 7 . VOLUMEN AB »"»«´ »´ O , . zii E A Z3J ........ ... OB o. s . os «´" 1«« CB crn. bo F O ,4 ´28 O. 3 _ n ´OO o. «__, 11 n AB Z D EA OB c. os pedološka istraživanja, i analizirana su dva stabla (zdravo i suho), jedanputa mjesečno vršena je registracija biljnih bolesti i štetnika. Dinamika sušenja praćena je prema dogovorenim kategorijama odnosno stupnjevima. (4). Kategorizacija stabala izvršena je na bazi njihove vitalnosti, a oznake su slijedeće: 0—zdravo i vitalno stablo; 1—vrhovi iglica poprimaju svijetložutu boju; 2—izrazito svijetložuta boja krošnje; 3—iglice počimaju venuti; 4—iglice su smeđecrvene boje. Procjena je vršena okularno. Registracija je vršena u toku vegetacije 1973. i 1974. godine, svakog 30. u mjesecu. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 58 <-- 58 --> PDF |
DINAMIKA 5UŠINJA STAIALA H --i _q__,„,_ >--1 POSTOTAK SUHIH STABAL VI VII VII J VIII IX »I««. REZULTATI I DISKUSIJA Prvi simptomi sušenja manifestiraju se u promjeni boje iglica, krošnja poprima svijetložutu boju i izgleda prosvijetljena. Terminalni i postrani izbojci ne tjeraju, ili, ako potjeraju oni ne pokazuju normalan rast, a iglice na njima su klorotične i vrlo kratke. Ubrzo iza toga iglice potpuno požute, venu i konačno poprimaju smeđecrvenu boju, i ne otpadaju s izbojka. U pridanku debla takvih stabala javlja se karakteristično zadebljanje s raspucanom korom koja je tamnosmeđe do crne boje. Naša dosadašnja zapažanja ukazuju na postojanje korelacije između vlage u tlu i pojavu sušenja borovca. Naime, na svim lokalitetima sušenje je najintenzivnije u depresijama i u podnožju padine, gdje je navlaživanje jače izraženo. Pedološka istraživanja su pokazala (4), da se stabla suše na prethodno obrađenom pseudogleju (Izimje, V. Buna i Odra) i na tlu u prirodnom stanju (Dugave i Zagorje), i da mikroreljef, koji vrši preraspodjelu obormske vode, utječe na intenzitet sušenja. Ispitivanje ishranjenosti borovca na pokusnim plohama pokazalo je slabu opskrbljenost sa Ca i N kod suhih primjeraka (5). Provedene analize primjernih stabala pokazale su da nema značajne razlike između zdravih i suhih primjeraka u razvijenosti debla i grana, i u dubini zakorjenjavanja (t test). Površina angažiranog tla kod zdravih primjeraka u odnosu na suhe bila je veća za 20%>. Odnos između angažiranog tla i projekcije krošnje je kod zdravih primjeraka 2,6 : 1, a kod suhih 1,7 : 1. Ovi podaci ukazuju na slabije razvijeno postrano žilje kod stabala koja su se posušila (4). 56 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 59 <-- 59 --> PDF |
U vezi sa sušenjem u Institutu se vrše vrlo opsežna terenska i laboratorijska fitopatološka i entomološka istraživanja. Prema prvim nalazima uzročnik sušenja na lokalitetu Zagorje, Izimje, Odra i Velika Buna je gljivično oboljenje iz roda Verticicladiella, a na lokalitetu Dugave iz roda Graphium i Armillaria (4). O tim rezultatima govori se u posebnom radu. DINAMIKA SUŠENJA STABALA NA POKUSNOJ PLOHI U> VILIKOJ BUNI oeooeoooosoeso eeoooooöeeeooo ee oo ©eoeoooeeooooo eooe ©ooeooeeoooooo © O06 ooeoooeoeoeooo e©oo ooooeooooooooo o oo© ooooseooooeooo oeoo ooee©©oooooooo eeo© ooeeooeeeooooo oo oo oooeooooooeooo o O09 ©oeooooooooooo © ooo ooooeoooooooo© o ooo oooooooooooooo oeoo ooooeeeooooooo ooo* eeo* oo©o©»ooo©oe©o oooo ©©eoeeoeeoe©© oeoo G6oeo0SĐeo«0oo ooo* eooeeeeeeeoeoo eeo© ooeooeoeeooooo oo o© OOOQQ0OOOOOOOO oo*e ooooteoteoeooo oooo ooeettoosooooo oeoo 00©©00©SOOOO©0 oooo ooo* 000©0©©000©000 oooo ©©©©©©©oooooo OO0O 0OI3O«O0OOOOO09 OOOO OOO»OGOO0OOOOO ©ooo oooooooooooooo oooo oooo 00000*00000900 eooo eo®o ooooeeeeeeeeo oeoo 000000000*000 oooo 00(90600000000 oeoo 00000000900000 oooo oooooooooooooo ooo oooo 0000*00*009000 oooo O©00**O©oooooo oooo 0000*000000000 oooo oooooo»oooooo© eoo o 0600*00*000000 oooo 0090(060000006 © „„„„i , oo**©ooooooooo 0 .,„».„,, © oooooooooooooo O ..»...,o oeoo eooe 0 0 0 e*e e oe e* oeeo eeo* oooo oo ooo oeoo ee oo ooo» eeo« o»oe oeoo ©eo e©o© ooo» oo*e ©ooo eoo* oooo ooo* oooo ©ooo oooo ooo oooo eooo GOOO OO 0 eooo 90*0 oooo eo eo ooo oooo oooo oooo ooe o ooe o oooo eeo o eooo 09 0*90 ooe* oooo eeo» o»»o oo** ooo oooo eooo ooo» ee®» o »oe oooo eo« eeo* oo* oo »o ea eeo» oooo ooo» oeoo eeo» oooo o»o oooo oooo eooo e»»o oeee e© oeoo oooo ooo ooo© oooo ooo© oooo oooo ©ooo Na primjernim plohama, kako smo već spomenuli, pratili smo dinamiku sušenja stabala u toku vegetacije 1973. god. i 1974. god., a u skladu s našim stupnjevima. Prikupljeni podaci su prikazani u tabeli 4 i na grafikonu 2, u apsolutnom iznosu i relativnom odnosu (zdrava-bolesna). Dinamika sušenja stabala na lokalitetu Velika Buna i Izimje (samo četiri centralna reda) prikazana je još i na grafikonu 3, i to: (a) početno stanje, (b) na koncu vege |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 60 <-- 60 --> PDF |
tacije 1973. i (c) na koncu vegetacije 1974. Iz grafičkog prikaza možemo zapaziti, da se na lokalitetu Velika Buna u toku vegetacije 1973. posušilo 10 stabala i 1974. daljnjih 6 stabala. Na lokalitetu Izimje, u četiri centralna reda, tokom vegetacije 1973. posušilo se 12 stabala i 1974. daljnjih 13 stabala. Na temelju do sada prikupljenih podataka mogu se izvesti slijedeći predhodni zaključci: — Sušenje stabala odvija se uglavnom u toku vegetacijskog perioda. — Period sušenja je relativno kratak. On se odvija u toku jedne vegetacije. Cim se na vrhovima iglica pojavi kloroza, prvi stupanj (1), proces vrlo 58 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 61 <-- 61 --> PDF |
brzo napreduje preko drugog (2) i trećeg (3) stupnja i završava se sušenjem, četvrti stupanj (4). Taj dio perioda traje oko 3—4 mjeseca. — Sušenje stabala na lokalitetu Zagorje, Izimje, Odra i Velika Buna na našim plohama odvija se intenzitetom od 3—4%> u prosjeku mjesečno. — Na lokalitetu Dugave sušenje stabala se odvija drugačije nego na predhodna četiri lokaliteta. Stabla se suše uglavnom u mjesecu kolovozu (vidi grafikon 2), manje tokom mort sezone. Ta činjenica ukazuje također da se radi o drugom uzročniku sušenja. U vezi s iznesenim postavlja se pitanje: Da li se determinirano gljivično oboljenje na vlažnijim mikrostaništima pojavljuje zbog toga što treba takve uvjete za razvoj, ili napada stabla na tim mikrostaništima jer su ona biološki oslabljena zbog prevelike vlage u tlu? Isto tako važno je da se utvrdi: Kojim putem dolazi do infekcije stabala i kako se gljiva širi u tlu? Odgovor na ova pitanja moguće je dati tek nakon detaljnih istraživanja. ZAVRŠNA NAPOMENA Na temelju iznijetih podataka o uspijevanju američkog borovca u našim uvjetima, problema sušenja koji se javlja u mlađim kulturama i dosadašnjih iskustava u radu s njim, mogu se dati slijedeće preporuke: — Napuštanje te ekonomski interesantne vrste ne predstavlja rješenje problema za šumarstvo. To bi bio prije određeni gubitak s ekonomskog gledišta. — Treba još više intenzivirati rad na izučavanju problema sušenja i tražiti eventualno i načine suzbijanja. — Učešće američkog borovca u programima za pošumljavanje, u odnosu na druge vrste, treba svesti na realniji odnos nego što je bilo u prošlosti. — O izboru lokaliteta-staništa za sadnju američkog borovca treba više voditi računa nego do sada. U tom smislu treba naročito izbjegavati teški pseudoglej s nepovoljnim vodozračnim režimom i ona mikrostaništa koja su zbog reljefa terena i preraspodjele vode u tlu jače izložena navlaživanju. Isto tako ne treba borovac saditi na tlima bogatim vapnom (CaCOs). LITERATURA 1. Haj din, Z., 1966: Proučavanje plantažne proizvodnje četinjača, Biološka svojstva brzorastućih domaćih i stranih vrsta četinjača sa aspekta njihovog uzgoja u plantažama i intenzivnim kulturama, Dokumentacija Šumarskog instituta, Jastrebarsko. 2. Klepac, D., 1963: Rast i prirast šumskih vrsta drveća i sastojina, Zagreb. 3. Mart ino vić, J., 1965: Utjecaj tla na uspijevanje borovca (P. strobus L.) u kulturi »Bučice« u Hrvatskom zagorju, Šumarski list 5—6. 4. Orlić, S., Harapin, M„ Halambek, M., Mayer, B., 1973: Sušenje američkog borovca (Pinus strobus L.) u kulturama, Šumarski list 9—10. 5. Orlić,, Harapin, M., Halambek, M., K o m 1 e n o v i ć, N., 1974: Sušenje američkog borovca (Pinus strobus L.) u kulturama, II, Godišnji stručni izvještaj. 6. Vajda, Z., 1969: Stanje šumskih rasadnika u SR Hrvatskoj, Šumarski list 7—8. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 62 <-- 62 --> PDF |
Summary EASTERN WHITE PINE (PINUS STROBUS L): FOR AND AGAINST Eastern White Pine was introduced in Yugoslavia 100 years and more ago, especially into the western part of the country. In many localities it is naturally regenerating aldredy. Therefore, in this country, we do not speak of it as a foreign, but an acclimatized species. According to investigations performed in the older cultures, it has been established that Eastern White Pine possesses characteristics of a fast growing species. This is specially evident in shorter rotations. According to the author´s investigations it follows that Eastern White Pine at the age of 40 years is leading in diameter and volume increments. After Eastern White Pine there follow Douglas Fir and European Larch, while Scots Pine, Norway Spruce and Black Pine lag considerably behind (Tab. 3). Forest practice in this country has shown a great interest for the mentioned species, particulary after 1960. According to the indices from nursery production in the cultures established at that time, Eastern White Pine participated with ca. 19°/o. Some years ago, the first stem- and groupwise dieback of Eastern White Pine in younger cultures was noticed. According to the first indicators, the cause of the dieback was a fungal disease from the genera Verticicladiella, Graphium and Armillaria. Recently, there is a manifest tendency to leave out Eastern White Pine more and more from the programmes of the production of planting material or afforestation plans, so that there exists a danger of its being forsaken completely. In this connection it is recommended as follows in the conclusion: — The abandonment of Eastern White Pine does not represent a solution of problems for forestry, it is rather a definite loss from the economic aspect; — It is necessary to intensify still more the studying of the causes of the dieback and to search for methods of controlling it; — The proportion of Eastern White Pine in the afforestation plans in relation to other species ought to be brought to a more realistic ratio than it was in the past; — Choice of site for planting Eastern White Pine ought to be taken into account more than so far. Heavy pseudogley with unfavourable water-air regime and microsite, which, because of the terrain relief and redistribution of water in the soil are more strongly exposed to moistening, ought to be avoided. * * * REDOVNO PLAĆANJE PRETPLATE OMOGUĆUJE REDOVNO IZLAŽENJE LISTA! |