DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 50 <-- 50 --> PDF |
od toga velika korist, jer je prilikom pripreme tla za naplodnju mnogo lakše izvesti te radove među manjim brojem debljih i viših grmova i stabalaca iz predrasta, nego u gustoj šikari tankoga gloga i ostalih vrsta, velike izbojne snage, što često pravi velike poteškoće prilikom obnove sastojina. Danas se grmlje smatra korovom, koji samo smeta pri obavljanju kakvoga posla u šumi, a stabla se ponekad drže u gustom sklopu, da se tlo ne bi »zašikarilo «. Ćula su se i neka iskustva (Zaluški 2), da hrast u starijoj dobi rjeđe napada Cerambyx, ako u sastojini postoji gusti sloj grmlja. Da su takova stabla bolje zaštićena i od pojave Ceratostomellae merolinensis, ne bi trebalo posebno isticati, jer se mrlje, koje odaju njenu prisutnost, nalaze redovito na donjim dijelovima debla, koji bi bili zaštićeni od prejake insolacije čak i u slučaju jačeg prekida sklopa. Na tlima koja nisu sklona zašikarenju (niži položaji, depresije) ta mogućnost ne postoji, pa je potrebno voditi isključivo »visoke« prorjede a čuvati sve ono, što na bilo koji način tvori kakvu-takvu zasjenu na deblima dominantnih stabala — vez, potišteni jasen i hrast. Na terenu se često nalazi obratno, da se doznačuju upravo ta stabla, a sklop u dominantnoj etaži održava i dalje pregustim. O vođenju prorjeda na gredama, sa dobro razvijenom donjom etažom graba i kleana, nema se što posebno reći. Prorjede se u njima uglavnom i rade dobro. 3. Ovdje je najviše pažnje posvećeno uzgojnim mjerama, jer su nam one za sada jedino sredstvo u borbi za sprečavanje pojave Ceratostomellae merolinensis, a i ne samo protiv nje! Trebalo bi se držati već davno poznatog pravila, da je pravilno njegovanje sastojine ujedno i njena najbolja zdravstvena zaštita. Mi ne možemo utjecati na promjenu klime, pa čak niti na masovnu upotrebu pesticida, kao i na sve jače zagađivanje atmosfere i vode, iako se u cijelom svijetu već vodi borba protiv toga. No ima još jedna stvar, a to je »neracionalna izvedba vodnog režima«, čiju posljedicu — sniženje razine podzemne vode — treba svakako smatrati osnovnim uzrokom gubitka vitalnosti svih sastojina posavskih šuma. Kanali se kopaju i dalje, pogotovo na poljoprivrednim površinama. No prije svake takove melioracije bi trebalo konzultirati i šumare, naročito ako se radi o objektima u blizini šume, da se njihovim djelovanjem ne bi pogoršala situacija u snabdjevanju korijenja šumskog drveća vodom. Trebalo bi voditi i više računa prilikom kanaliziranja šumskih čistina (depresija) u svrhu pošumljavanja ili konverzija, da se time ne ugroze okolne, često ljepše i vrijednije sastojine, pogotovo one starije. Jer sve, pa i najbolje provedene uzgojne mjere neće imati nikakvoga efekta, ako ćemo i dalje narušavati već ionako narušenu biološku ravnotežu. Poznato je, da se iz čitavoga sistema Bosuta i Bidja sa pripadajućim pritokama i umjetno iskopanim kanalima, preko uređaja na Bosutu prebacuje u Savu »suvišna« voda. Ako postoji tehnička mogućnost (a ako ne, trebalo bi je po svaku cijenu stvoriti), da ti isti uređaji prebacuju vodu i obratno, iz Save u Bosut, potrebno bi bilo da se čitav sistem prirodnih 2 Taksator u Službi uređivanja šuma u Vinkovcima. |