DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 48     <-- 48 -->        PDF

4. Beskorisno je upuštati se u diskusije, a što je inače naš čest običaj,
o tome tko je kriv za takovo stanje sastojina. O njemu je i taksator Crnad
a k pisao još prije skoro 40 godina, i vidimo da su sastojine u takovom
obliku dobrim dijelom i naslijeđene. Historijski momenti, kao što su različiti
načini gospodarenja tim šumama u prošlosti, zatim rat i izuzetno velike
potrebe za drvom u eri poslijeratne izgradnje — utjecali su velikim dijelom
na današnje loše stanje mnogih sastojina. Masovno sušenje brijesta i problemi
oko njegove pravovremene sječe dobrim je dijelom odvlačilo pažnju
od ispravnog gospodarenja u ostalim sastojinama. Konačno, neotvorenost
šuma, kao i principi potrošačkog društva nametnuti šumarstvu njegovim
stavljanjem u rang privredne grane, uvjetovalo je zanemarivanje mnogih
sastojina (posebno mladih i onih udaljenijih od komunikacija), jer se intervencija
u njima »ne isplati«. Često se i nedovoljna stručnost osoblja, koje
izvodi radove na bitnim uzgojnim zahvatima u sastojinama, osvećuje posljedicama,
koje se kasnije u njima više ne mogu ispraviti.
Stoga bi u ovome momentu bilo važnije veću pažnju posvetiti onome,
što treba dalje raditi; ne da bi se otklonile posljedice -ranije učinjenih pogrešaka,
nego da se one barem koliko-toliko ublaže. Uzgojni principi za rad
u posavskim hižnjakovim šumama već su davno poznati, i o njima se
nema skoro ništa novoga reći; potrebno ih se samo strogo pridržavati. Kako
je u ovome izlaganju bilo ipak najviše riječi o pojavi Ceratostomellae merolinensis
povezane sa općom pojavom sušenja hrasta lužnjaka, ukazali bismo
na neke od tih principa, koji su posebno važni, da bi se širenje te zaraze
barem smanjilo i odgodilo, jer je teško vjerojatno da bi se u sadašnjoj
situaciji moglo potpuno spriječiti.


1. Bez odlaganja i bezuvjetno izvršiti potrebna čišćenja i sitne prorede
u mladim sastojinama, po principima koje je najbolje iznio Dr. Ivo Dekan
i ć u svojoj radnji »Intenziviranje proizvodnje proređivanjem mješovitih
sastojina nizinskih šuma« Suština metode, najkraće rečeno, bila bi u ovome:
već u mladim sastojinama (starim oko 20 godina, a i mlađim) ostaviti samo
najnužniji (ali i dovoljan) broj kvalitetno najboljih stabalaca, koja će imati
sve uvjete da do 40 — 50. godine zaista i razviju dovoljno jaku i pravilnu
krošnju. U toj dobi, koja predstavlja trećinu lužnjakove ophodnje, on dostiže
dvije trećine svoje visine, i razvoj krošnje do tog vremena potreban je
upravo zbog toga. Jedino takova krošnja daje lužnjaku vitalnost, statičku
stabilnost, osigurava najveći mogući kvantitativni i kvalitativni prirast, a
iznad svega — otpornost prema svim nepovoljnim utjecajima. Paralelno sa
krošnjom razvija se i korijenov sistem, koji mora biti sa njom u korelaciji.
Tako odnjegovane sastojine daju po jedinici površine samo nešto malo veću
ukupnu drvnu masu i prirast od nenjegovanih, ali sastavljenih od mnogo
većeg broja tankih stabalaca — no jednako visokih, slabo razvijene krošnje,
i neotpornih prema napadu štetnika i bolesti! Prorjede raditi umjerenije
ali češće, što je jedini način da se spriječi prenaglo otvaranje sklopa. Ne
stvarati čiste sastojine, voditi računa o svim njenim etežama podjednako.
2. Za većinu srednjedobnih sastojina, s kojima u mladosti nije tako
postupano, može se reći da je možda i prekasno. U »normalnim uslovima«
vrijedi još uvijek ono, što je napisao taksator C r n a d a k :