DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 48 <-- 48 --> PDF |
4. Beskorisno je upuštati se u diskusije, a što je inače naš čest običaj, o tome tko je kriv za takovo stanje sastojina. O njemu je i taksator Crnad a k pisao još prije skoro 40 godina, i vidimo da su sastojine u takovom obliku dobrim dijelom i naslijeđene. Historijski momenti, kao što su različiti načini gospodarenja tim šumama u prošlosti, zatim rat i izuzetno velike potrebe za drvom u eri poslijeratne izgradnje — utjecali su velikim dijelom na današnje loše stanje mnogih sastojina. Masovno sušenje brijesta i problemi oko njegove pravovremene sječe dobrim je dijelom odvlačilo pažnju od ispravnog gospodarenja u ostalim sastojinama. Konačno, neotvorenost šuma, kao i principi potrošačkog društva nametnuti šumarstvu njegovim stavljanjem u rang privredne grane, uvjetovalo je zanemarivanje mnogih sastojina (posebno mladih i onih udaljenijih od komunikacija), jer se intervencija u njima »ne isplati«. Često se i nedovoljna stručnost osoblja, koje izvodi radove na bitnim uzgojnim zahvatima u sastojinama, osvećuje posljedicama, koje se kasnije u njima više ne mogu ispraviti. Stoga bi u ovome momentu bilo važnije veću pažnju posvetiti onome, što treba dalje raditi; ne da bi se otklonile posljedice -ranije učinjenih pogrešaka, nego da se one barem koliko-toliko ublaže. Uzgojni principi za rad u posavskim hižnjakovim šumama već su davno poznati, i o njima se nema skoro ništa novoga reći; potrebno ih se samo strogo pridržavati. Kako je u ovome izlaganju bilo ipak najviše riječi o pojavi Ceratostomellae merolinensis povezane sa općom pojavom sušenja hrasta lužnjaka, ukazali bismo na neke od tih principa, koji su posebno važni, da bi se širenje te zaraze barem smanjilo i odgodilo, jer je teško vjerojatno da bi se u sadašnjoj situaciji moglo potpuno spriječiti. 1. Bez odlaganja i bezuvjetno izvršiti potrebna čišćenja i sitne prorede u mladim sastojinama, po principima koje je najbolje iznio Dr. Ivo Dekan i ć u svojoj radnji »Intenziviranje proizvodnje proređivanjem mješovitih sastojina nizinskih šuma« Suština metode, najkraće rečeno, bila bi u ovome: već u mladim sastojinama (starim oko 20 godina, a i mlađim) ostaviti samo najnužniji (ali i dovoljan) broj kvalitetno najboljih stabalaca, koja će imati sve uvjete da do 40 — 50. godine zaista i razviju dovoljno jaku i pravilnu krošnju. U toj dobi, koja predstavlja trećinu lužnjakove ophodnje, on dostiže dvije trećine svoje visine, i razvoj krošnje do tog vremena potreban je upravo zbog toga. Jedino takova krošnja daje lužnjaku vitalnost, statičku stabilnost, osigurava najveći mogući kvantitativni i kvalitativni prirast, a iznad svega — otpornost prema svim nepovoljnim utjecajima. Paralelno sa krošnjom razvija se i korijenov sistem, koji mora biti sa njom u korelaciji. Tako odnjegovane sastojine daju po jedinici površine samo nešto malo veću ukupnu drvnu masu i prirast od nenjegovanih, ali sastavljenih od mnogo većeg broja tankih stabalaca — no jednako visokih, slabo razvijene krošnje, i neotpornih prema napadu štetnika i bolesti! Prorjede raditi umjerenije ali češće, što je jedini način da se spriječi prenaglo otvaranje sklopa. Ne stvarati čiste sastojine, voditi računa o svim njenim etežama podjednako. 2. Za većinu srednjedobnih sastojina, s kojima u mladosti nije tako postupano, može se reći da je možda i prekasno. U »normalnim uslovima« vrijedi još uvijek ono, što je napisao taksator C r n a d a k : |