DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 47 <-- 47 --> PDF |
Jer sve što se znade o šumama spačvanskog bazena i promjenama, koje su na tome području nastale u proteklih 80 godina, govori o tome, da su se jako promijenili oni iskonski uvjeti, u kojima su te šume milenijima nastajale i žvijele. To se u prvome redu odnosi na promjene vodnom režima, koje je prouzrokovao čovjek svojim djelovanjem, a što je izostajanjem poplava i padom nivoa podzemne vode značilo nestanak osnovnih uvjeta za opstanak tih sastojina. Mnogi govore o tobožnjoj otpornosti sastojina, koje su se podigle u tome periodu, dakle sastojina sada mlađih od 80 godina, jer su se one »prilagodile« novim uvjetima. No mogućnost »prilagodbe« jako je ograničena u prvom redu nasljednim svojstvima hrasta lužnjaka (i ne samo njega!) kao vrste, a zatim ikao podtipa, pa čak i svakog stabla pojedinačno. (Debljina kore, koja je »pretanka i nježna« u pregustim sastojinama, kako to spominje Crnadak, sigurno je uvjetovana genetskim svojstvima svakog stabla pojedinačno, i pitanje je do koje bi se debljine razvila čak i da su njihova debla od mladosti bila izložena punoj insolaciji). čak i za stvarnu prilagodbu mnogo manjim promjenama životnih uvjeta bilo bi potrebno nekoliko generacija šumskih sastojina, dakle nekoliko stotina godina. A mi očekujemo, da se ist a generacija prilagodi mnogo veći m promjenama! Kako su te promjene iz dana u dan sve veće, i to uglavnom n a štet u tih sastojina, očito je da će se sušenje hrasta lužnjaka nastaviti i dalje, u raznim oblicima i različitom dinamikom. Prvo će se osušiti (i već se suše) one sastojine, koje su prve i bile izložene najnepovoljnijim uvjetima opstanka, a pitanje je samo vremena, kada će i sve ostale toliko izgubiti na svojoj vitalnosti, da i one dođu na red. Već i činjenica da godinama izostaje čak i normalni urod žira, upozorava na to, da mnoge sastojine više ne žive, nego samo životare vrlo blizu granice svoje egzistencije, i da je dovoljan još samo jedan mali korak, pa da počnu propadati. U koliko bi to sušenje bilo popraćeno masovnijom pojavom Ceratostomellae merolinensis, bio bi to svakako najteži do sada poznati oblik sušenja, i to iz nekoliko razloga: 1. Sušile bi se nezrele sastojine, bez dimenzija i sortimenata koji se od njih očekuju, pogotovo u pregustim sastojinama, koje ni sada nemaju potrebne dimenzije (debljinu) za svoju starost. Primjer u Svenovu upravo je takovog karaktera, suše se sastojine u dobi od jedva 100 godina, a vrlo malog prosječnog sječivog promjera. 2. Zbog trule bjeljike ne bi moglo biti ni govora o nekim vrijednijim sortimentima, a i ukupni kvantitet posječene (iskoristive) mase bi se osjetno smanjio. Da i ne govorimo o niskim cijenama takovog materjala, čijom realizacijom teško da bi se pokrili troškovi, čak i uz maksimalnu otvorenost šuma i upotrebu mehanizacije. 3. Pojava velike količine drvnog materijala na tržištu uvjetovala bi pad njegove i onako niske cijene, što bi još pogoršalo cijelu situaciju. 4. Teško da bi se tolika količina drvnog materijala uopće i mogla na vrijeme posjeći i izraditi, kao i izvesti, kako je to bilo u mnogo slučajeva i sa brijestom, te bi mnogo materijala i propalo. 5. Obnova takovih sastojina predstavljala bi vrlo veliku teškoću, jer stabla slabe vitalnosti skoro uopće ne rađaju žirom, pa bi ga bilo potrebno dovoziti sa strane i sijati — ako bi ga uopće bilo moguće negdje i pronaći! |