DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 46     <-- 46 -->        PDF

narušena, i zaraza se odmah javila. Tome bi trebalo posvetiti posebnu pažnju,
jer je velika većina sastojina na cijeloj gospodarskoj jedinici upravo te
starosti, ili će je dostići u narednih 10-tak godina.


Navest ćemo još nekoliko detalja, zapaženih u vezi pojave Ceratostomellae
merolinensis:


1. Tamne mrlje na kori zaraženih hrastova pojavljuju se najčešće na
južnoj i istočnoj, rjeđe zapadnoj, a najrjeđe na sjevernoj strani debla.
To se savršeno poklapa sa činjenicom, da Ceratostomella napada hrastove
u naglo i jako progaljenim sastojinama, jer su debla odjednom ostala izložena
nagloj insolaciji. »Tanka i nježna kora, koja se također nije mogla
normalno razvijati«, kako je pisao Crnadak, svakako da ne predstavlja
dovoljnu zaštitu u novonastaloj situaciji, pogotovo u sušnim razdobljima,
kad »rdzosfera ostane bez potrebne vlage, vodoprovodne cjevčice drveća
(traheje) ostaju bez vode te se napune zrakom, i to stvara povoljne uvjete
za razvoj, napadaj i širenje gljiva, posebno onih iz roda Ceratostomacea«,
kako to navodi prof. Vajda. Prenaglo povećanje insolacije na stabla tanke
kore sigurno ima svog udjela u spomenutom isušenju traheja. To je još
jedan dokaz, kolika je važnost očuvanja sklopa sastojine, pogotovo u onima
bez donje etaže.
2. Češće su napadnuta stabla, koja su oštećena izvozom (oštećenja na
kori debala od traktora, prikolica i kola) ili na neki drugi način.
3. »Rakavi« hrastovi češće su napadnuti od onih potpuno zdravih.
4. Prema nekim zapažanjima (C v i t i ć, Rubić) , pojava tamnih mrlja
ne mora uvijek naznačiti, da će se dotično stablo posušiti iste godine. Kako
se čini, ono je u stanju čak nekoliko godina uzastopce prerašćivati ozljedu,
koja se, istina, javlja ponovo i to radijalno na istome mjestu. Konačno
stablo toliko oslabi, da se posuši. To je ustanovljeno prerezivanjem osušenih
stabala na zaraženim mjestima. No još uvijek ostaje otvoreno pitanje,
može li se stablo i nakon pojave mrlja toliko oporaviti, da definitivno
zaraste ozljedu i da se ipak ne posuši, i u kojim uvjetima?
Da pokušamo sada odgovoriti na pitanje, kakva je uloga Cerastomellae
merolinensis u sušenju hrasta lužnjaka, i može li ona uzrokovati masovno
sušenje?


3. Sudeći prema svemu iznešenom, ona to ne može u normalnim,
pravilno uzgojenim sastojinama, sa dobro raspoređenim
stablima, koja osim toga imaju i normalno razvijene krošnje, i gdje
je sklop sastojine očuvan. Njenu pojavu treba shvatiti kao indikator, da
nešto nije u redu bilo sa dotičnim stablom, bilo grupom stabala, ili čak
i sastojinama u cjelini. Drugim riječima, ona signalizira da je sastojina
ili pojedina stabla u njoj) izgubila na svojoj vitalnosti. Masovnija pojava
Ceratostomellae sa katastrofalnim posljedicama sušenja do sada se javljala
u sastojinama, koje su i inače bile predodređene za sušenje, i vjerojatno bi
stradale i bez njene pojave.
No kako još uvijek premalo znamo čak i o suštini same te bolesti,
posebno o njenom širenju i prenošenju, ne možemo garantirati da ona ne
će prijeći i na one sastojine, u kojima za sada ni po kojem kriteriju ne
bi smjela da se pojavi, slično kao što to biva prilikom velikih epidemija
raznih bolesti i među ljudima.