DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 42 <-- 42 --> PDF |
zahvata u proredi. Zato te sastojine i ne odavaju pravu sliku šume, koja bi toj dobi odgovarala, i zbog tog dosadašnjeg načina uzgoja traže danas osobiti oprez kod provađanja daljnjih proreda. U razvoju stabala osobito je važno naglasiti to, da stabla, a naročito hrast, samo u mladosti do svoje 50. godine imade sposobnost razvijanja krošnje, od koje dobe dalje tu sposobnost gubi. Ako stablo do te dobi nije sebi stvorilo krošnju, stabla sa habitusom jablana slabo prirašćuju u debljinu i slabe su otpornosti protiv zaraze gubara i medljike.« Sličnu konstataciju navodi i prof. Vajd a (»Uzročnici sušenja slavonskih šuma«): »Predugo držanje mladih hrastovih sastojina u gustom sklopu stvaralo je u njima velik broj visokih stabala s uskom imalom krošnjom, koja su, osobito nakon prorjeda, odnosno propale jakog intenziteta došla u biološki labilno stanje. Krošnje tih stabala jače su se razvile nego korijenje, došlo je do pojačane transpiracije vode, koju korijenje nije moglo nadoknaditi, stabla su fiziološki oslabila te postala suhovrha često i prije napadaja gljiva i insekata.« Slično ili gotovo isto pišu svi oni, koji su se na bilo koji način bavili opisivanjem stanja tih sastojina. Na slici 2. prikazana je grafički raspodjela broja stabala po debljinskim stepenima za hrast i jasen u odsjeku 82-b u šumskom predjelu Boljkovo, starosti 79 godina, u kome su također primijećene pojedinačne pojave Ceratostomellae merolinensis. Prema izmjerenim srednjim sastojinskim visinama, bonitet sastojina određen je kao I-a za hrast, a l za jasen. Isprekidana vertikalna linija označava debljinski stepen, u kome bi trebao biti najveći broj stabala te starosti i boniteta. Brojka »6« u naslovu označava biljnu zajednicu Genisto elatae-Quercetum roboris caricetosum remotae (Horvat), dakle jednoetažnu sastojinu, u kojoj ne dolaze grab i klen, koji bi tvorili donju etažu. Na grafikonu se vidi, da je u sastojini najveći broj vrlo tankih stabala, no vrlo visokih, a krošnje su im vrlo uske i nerazvijene. Odnos hrasta i jasena (po masi) je 0,6 : 0,4 iz čega bi slijedilo, da je u toj starosti normalan broj stabala 239 kom po hektaru (hrasta 140 i jasena 99), a da je stvarni ukupni broj stabala 404 (166 hrasta i 238 jasena), dakle skoro dvostruko od normalnog. Uspoređenja su izvršena prema prirasno-prihodnim tablicama Dr-a Dragoljuba Trifunovića , koje su se pokazale kao najbolje za ovo područje od svih do tada raspoloživih tablica. Primjer navedenog odsjeka je karakterističan još za mnoge sastojine, u kojima je primijećena pojava Ceratostomellae, a za koju se nije moglo dati ni jedno drugo objašnjenje. No on dovoljno ilustrira sve ono, što je naprijed rečeno o takvim sastojinama.. Prema nekim iskustvima (Rubić*), pojava sušenja popraćena Ceratostomellom u takvim sastojinama obično je prestala, nakon što je u njima izvršena prorjeda. S toga je za vjerovati, da se u mlađim sastojinama, u kojima zaraza nije uzela jačega maha, pravovremenom i opreznom prorjedom može spriječiti dalje širenje zaraze. * Kao upravitelj Šumarije u Spačvi. |