DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 37 <-- 37 --> PDF |
NEKA ZAPAŽANJA O POJAVI CERATOSTOMELLA MEROLINENSIS NA PODRUČJU G. J. VRBANJSKE ŠUME Dipl. ing. NIKOLA SEGEDI Služba za uređivanje šuma, Vinkovci SAŽETAK. Autor analizira postojanje gljive Ceratostomella merolinensis i njezinu štetnost u hrastovim sastojinama gospodarske jedinice »Vrbanjske šume« uz prijedlog nekih mjera za njezino suzbijanje. To su: 1. »Čišćenje i sitne prorede u mladim sastojinama po principima« dra I. Dekanica (1967); 2. Prorjeđivanje, makar i zakašnjeno, u srednjedobmm sastojinama po principu »češće i umjereno«; 3. Osiguranje za hrast povoljne vodne bilance u slučaju izrade kanala time da bi u tu svrhu »bila potrebna suradnja svih zainteresiranih i «mjerodavnih stručnjaka (poljoprivrednici, šumari, hidrolozi) koji bi zajednički trebali odrediti ´kotu´ na kojoj bi se takav nivo održavao.« Autor se osvrće i na eventualnu štetnost nekih sastojaka u zagađenoj Savi, a »pogotovo nakon što se izgradi nuklearna elektrana u Krškom«, ali smatra da bi se voda kod prodiranja iz kanala u susjedno zemljište dovoljno očistila. * * * 1. Kako je sušenje hrasta lužnjaka postala sve češća pojava u sastojinama Posavine, posebno u šumama spačvanskog bazena, o njoj se iz dana u dan sve više govori i piše. Pojava je svakako vrlo kompleksna, i izazvana je nizom međusobno povezanih faktora, koje su mnogi autori — šumari, biolozi, fitopatolozi, entomolozi i dr. — nastojali objasniti i istaknuti njihovu ulogu. Neka od tih tumačenja postala su već klasična, i predstavljaju osnovu poznavanja toga problema. To su u prvom redu: ekstremna klimatska stanja, na tome području, masovni je pojave štetnika — defolijatora i bolesti, a kao rezultata svega toga — narušavanja biološke ravnoteže čitavoga sistema, pojačane i masovnim sušenjem i nestankom nizinskog brijesta iz tih sastojina. Nerijetko se govori i o nepravilnim uzgojnim zahvatima, prejakim ili preslabim prorjedama, upotrebi pesticida, općem zagađivanju atmosfere i voda, čija uloga također nije mala. U posljednjih desetak godina zabrinjavajuće razmjere poprimilo je masovnije sušenje hrasta lužnjaka na nekim lokalitetima spačvanskog bazena, popraćeno pojavom gljive, koju je još 1930. godine fitopatolog P. Đ o r đ e- v i ć opisao i nazvao Ceratostomella merolinensis. Tih je godina opisao također još jednu gljivu i neke bakterioze, no čini se da je njihova uloga u sušenju hrasta mnogo manja, barem sudeći prema sadašnjoj situaciji. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Osnovne karakeristike pojave C. merolinensis bile bi ukratko ove: na kori hrastova pojavljuju se crne mrlje, iz kojih curi sok, nako-n čega u nekoliko narednih godina dolazi do sušenja (slika 1). Popratna pojava je i potpuno trula bjeljika na stablima, koja su se posušila iz tog razloga. Dr. I. Spai ć je 12. i 13. II. 1974. god. na Spačvi održao seminar za stručno osoblje Š. G. »Hrast«, na kome je iznio sve, što se o toj pojavi do danas zna, kao i vlastita zapažanja, posebno na području spačvanskog bazena. ´fflKEffllf IH | SI. 1. Vanjski znak napada Ceratostomellae merolinensis Foto: N. Segedi Kako je upravo te godine (1974) Služba za uređivanje šuma SPP »Slavonska šuma« iz Vinkovaca vršila radove na reviziji osnove gospodarenja za G. J. Vrbanjske šume, u okviru mog normalnog posla na opisu sastojina za svaki odsjek bilo je i praćenje pojave C. merolinensis, kao dijela ocjene zdravstvenog stanja svake sastojine. Ovo je izlaganje i rezultat tih zapažanja, a upotpunjeno je naknadnim analizama taksacionih elemenata, fotografiranjem pojedinih sastojina, te ucrtavanjem zaraze u preglednu kartu. G. J. Vrbanjske šume naročito je pogodna za takva istraživanja iz nekoliko razloga: 1. Površina joj je razmjerno velika — oko 8300 ha — i čini kompletnu površinu šumarije Spačva šumskog gospodarstva »Hrast« — Vinkovci. 2. G. J. Vrbanjske šume ima oblik »potkove« otvorene prema jugu. Svojom zapadnom, sjevernom istočnom granicom nastavlja se na šumske komplekse susjednih gospodarskih jedinica (Trizlovi-Rastovo, Desićevo, |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Kragujna, Slavir, Narače, Topolovac i Debrinja), a preostali dio — unutarnja strana >xpotkove«, u čijem se središtu nalazi selo Vrbanja — graniči sa poljoprivrednim površinama, većim dijelom društvenog vlasništva, a manjim i privatnog. 3. U njoj su zastupljene sve šumsko-biljne zajednice, karakteristične za spačvanstki bazen: od najviših (sastojine hrasta i graba sa bukvom — Carpinobetuli-Quercetum roboris fagetosum — Rauš), pa do najnižih (sastojine crne johe s trušljikom — Frangulo alnetum glutinosae — Rauš). 4. Iako raspored dobnih razreda nije normalan, nalazimo u njoj sastojine svih starosti, od mladih branjevina do zrelih sastojina (133 godine). Ipak, većinu čine srednjedobnc sastojine, starosti od 60 — 90 godina. 5. Sjeverno-istočni dio jedinice ispresijecan je prirodnim vodotocima — Ljubanj i Rabra, dok dio istočne granice čine dijelovi vodotoka Spačva i Ljubanj. 37 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 40 <-- 40 --> PDF |
6. Na području te jedinice ustanovljene su i pojave C. merolinensis, od pojedinačnih slučajeva do jakih zaraza sa masovnim sušenjem hrasta. 2. Pojavu C. merolinensis nemoguće je razmatrati samu za sebe, jer je i ona u tijesnoj vezi sa svima već poznatim elementima sušenja hrasta. Iz tog će se aspekta o njoj govoriti i ovdje, sa posebnim osvrtom na stanje sastojina, kao i na neka biološko-uzgojna svojstva hrasta lužnjaka kao vrste. Sva zapažanja na području G. J. Vrbanjske šume mogla bi se svesti na slijedeće: A.) U pravilu, C. merolinensis primijećena je u sastojinama starijim od 80 godina, samo iznimno već i od 70 godina. Tako su odjeli 144, 148 i 150 u šumskom predjelu Svenovo stari od 90—100 godina, odjeli 2—13 u Radiševu od 88 — 106 godina, a odjel 136 i 137 u Boljkovu od 100 — 108 godina. U njima su zaraze najjače, a u odjelu 150 popraćene masovnim sušenjem hrasta. U šumskim predjelima Sočna i Tromeđa, mlađim dijelovima Boljkova, Boka, Ljubnja, i Svenova zaraze za sada nema, ili su primijećeni samo pojedinačni slučajevi. B) Pojedinačna stabla, zaražena Ceratosmellom merolinensis, nađena su u skoro svim odsjecima koji leže neposredno uz vodotoke — Ljubanj, Rabra, Spačva, te depresija — struga na granici prema G. J. Topolovac. Neke od tih sastojina čak su i mlađe od 80 godina (77). Karakteristika je tih vodotoka, da oni skoro potpuno presuše za vrijeme ljetnih mjeseci, a nakon zima bez snijega i za vrijeme suhih proljeća ostanu bez vode već i ranije. Tada je njihovo djelovanje potpuno »klasično« i u smislu sniženja razine podzemne vode, na što najprije i reagira najbliže sastojine. Njihovo korijenje ostaje bez dovoljno vlage, smanjuje im se vitalnost, te stradavaju od svih ostalih nepovoljnih utjecaja bez razlike. Slično je djelovanje kanala za odvodnjavanje poljoprivrednih površina, a koji se pružaju u blizini šume (jedan takav kanal pruža se djelomično i uz odjel 150 u Svenovu). No to se djelovanje osjeća vjerojatno i u ostalim, nešto daljim sastojinama, ma da u manjoj mjeri, ali još uvijek dovoljnoj, da u određenim okolnostima osjetno utječu na vitalnost stabala. Karakterističan je slučaj u odjelima 24 i 28, gdje je izvršena kanalizacija bara Velika i Mala Blizna zajedno sa depresijom. Zib. Na mjestima, gdje ti kanali sijeku i neke od greda, također je primijećena CeratostomelJa, iako su sastojine na tim gredama mlađe od 80 godina! Kanali su prokopani u vremenu od 1971—73. godine, i vjerojatno će utjecati na dalju pojavu sušenja u okolnim sastojinama, za koje je taj postupak grubo i naglo narušavanje ravnoteže i uvjeta za život. C) Razmotrimo li položaj najjače zaraženih sastojina, vidimo da sve one leže uglavnom uz rub šume, na granici prema poljoprivrednim površinama. Uzmemo li u obzir, da je to poljoprivreda uglavnom društvenog vlasništva, na kojoj se u većoj mjeri i redovno upotrebljavaju pesticidi za zaštitu ratarskih kultura, moglo bi se pretpostaviti da i ti pesticidi štetno djeluju na šumske sastojine. Na koji način i u kojoj mjeri — to još za sada ne znamo, jer nije dokazano. S tim u vezi bi se moglo spomenuti i sušenje čitavih grupa stabala uz benzinske stanice i motele kod Županje, Kunjevaca i Ljubnja, jer je malo vjerojatno da zagađenje atmosfere, koje uzrokuju ti objekti, nema 38 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 41 <-- 41 --> PDF |
štetnih utjecaja i na šumu. Osim toga, svakodnevno povećanje prometa motornih vozila na suvremenom putu Beograd-Zagreb, posebno za vrijeme turističke sezone, kao i planirana izgradnja druge prometne trake (što je samo pitanje vremena), čime će se promet samo povećati, sigurno će odigrati svoju ulogu zagađivača atmosfere, sa štetnim posljedicama za okolne säst oj ine. D) Pojedinačni (za sada!) slučajevi C. merolinensis primijećeni su u mnogim pregustim sastojinama ili čak i grupama, sa visokim i tankim stablima, slabo i nepravilno razvijene krošnje, redovno pretankih za tu starost. Već je davno uočeno, da su takve sastojine netporne na ´nepovoljne vanjske utjecaje, o čemu je pisao i taksator Crn a đa k u Gospodarskoj osnovi šumarije Otok 1938. godine: Betjköve 82-b , ?L§Bd. RMMA (se) »4 H*tfrt«t/lM 4« 1 i !&. 3t ti «© ; Hl m U" ih L SjJp Ifa=L. *^" tfl * -*> MMN, -» -1W ««./ha. ´ Ntikl.-» 9* «»/i» M«** -* f , 1 SI. 2. Raspodjela broja stabala po debljinskim stepenima hrasta i jasena starosti 79 god. u šumi Boljkovo, odsjek 82-c »Uslijed abnormalno slabe krošnje nastupila je stagnacija u debljinskom prirastu, a uslijed pretanke i nježne kore, koja se također nije mogla razvijati, nastupila je opasnost izbijanja vodenih grana kod svakog jačeg |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 42 <-- 42 --> PDF |
zahvata u proredi. Zato te sastojine i ne odavaju pravu sliku šume, koja bi toj dobi odgovarala, i zbog tog dosadašnjeg načina uzgoja traže danas osobiti oprez kod provađanja daljnjih proreda. U razvoju stabala osobito je važno naglasiti to, da stabla, a naročito hrast, samo u mladosti do svoje 50. godine imade sposobnost razvijanja krošnje, od koje dobe dalje tu sposobnost gubi. Ako stablo do te dobi nije sebi stvorilo krošnju, stabla sa habitusom jablana slabo prirašćuju u debljinu i slabe su otpornosti protiv zaraze gubara i medljike.« Sličnu konstataciju navodi i prof. Vajd a (»Uzročnici sušenja slavonskih šuma«): »Predugo držanje mladih hrastovih sastojina u gustom sklopu stvaralo je u njima velik broj visokih stabala s uskom imalom krošnjom, koja su, osobito nakon prorjeda, odnosno propale jakog intenziteta došla u biološki labilno stanje. Krošnje tih stabala jače su se razvile nego korijenje, došlo je do pojačane transpiracije vode, koju korijenje nije moglo nadoknaditi, stabla su fiziološki oslabila te postala suhovrha često i prije napadaja gljiva i insekata.« Slično ili gotovo isto pišu svi oni, koji su se na bilo koji način bavili opisivanjem stanja tih sastojina. Na slici 2. prikazana je grafički raspodjela broja stabala po debljinskim stepenima za hrast i jasen u odsjeku 82-b u šumskom predjelu Boljkovo, starosti 79 godina, u kome su također primijećene pojedinačne pojave Ceratostomellae merolinensis. Prema izmjerenim srednjim sastojinskim visinama, bonitet sastojina određen je kao I-a za hrast, a l za jasen. Isprekidana vertikalna linija označava debljinski stepen, u kome bi trebao biti najveći broj stabala te starosti i boniteta. Brojka »6« u naslovu označava biljnu zajednicu Genisto elatae-Quercetum roboris caricetosum remotae (Horvat), dakle jednoetažnu sastojinu, u kojoj ne dolaze grab i klen, koji bi tvorili donju etažu. Na grafikonu se vidi, da je u sastojini najveći broj vrlo tankih stabala, no vrlo visokih, a krošnje su im vrlo uske i nerazvijene. Odnos hrasta i jasena (po masi) je 0,6 : 0,4 iz čega bi slijedilo, da je u toj starosti normalan broj stabala 239 kom po hektaru (hrasta 140 i jasena 99), a da je stvarni ukupni broj stabala 404 (166 hrasta i 238 jasena), dakle skoro dvostruko od normalnog. Uspoređenja su izvršena prema prirasno-prihodnim tablicama Dr-a Dragoljuba Trifunovića , koje su se pokazale kao najbolje za ovo područje od svih do tada raspoloživih tablica. Primjer navedenog odsjeka je karakterističan još za mnoge sastojine, u kojima je primijećena pojava Ceratostomellae, a za koju se nije moglo dati ni jedno drugo objašnjenje. No on dovoljno ilustrira sve ono, što je naprijed rečeno o takvim sastojinama.. Prema nekim iskustvima (Rubić*), pojava sušenja popraćena Ceratostomellom u takvim sastojinama obično je prestala, nakon što je u njima izvršena prorjeda. S toga je za vjerovati, da se u mlađim sastojinama, u kojima zaraza nije uzela jačega maha, pravovremenom i opreznom prorjedom može spriječiti dalje širenje zaraze. * Kao upravitelj Šumarije u Spačvi. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Svtnovo 150-f, 8% 3. (<») Svcnovo t5ö-c .SSj.Cwa!) M«1J»»t/h» (*. }*».»*«) N»1tt«t./t» l»ir.*i«». = XO») »^ Mtirn-* I-«. *o*. H-t*Sm -»I »on. X *«. "Hn ,Aj Ik*. » <« w NUM..-» 160 »tjk« (»-*») H-UM-» 1*1 tt.|ha <»w-«o) 411 -U- <»».-r») 1*t -»- («.-tfl) SI. 3. — Raspodjela broja stabala po debljinskim stepenima hrasta i jasena starosti 84 god. u šumi Svenovo, odsjek 150 c i f Mnogo je ozbiljnija stvar, ako takove sastojine zađu u veću starost. Takav je primjer odjela 150 u Svenovu, iz kojega prikazujemo grafikone za hrast u odsjecima »f« i »c« (slika 3). Grafikoni su nacrtani na osnovu podataka taksacione izmjere 1963. godine (prilikom izrade osnove gospodarenja), jer prikaz sadašnjeg stanja ne bi imao smisla, nakon masovnog sušenja hrasta u tim sastojinama. Njihova je sadašnja starost 96, odnosno 101 godinu. Iz grafikona je vidljivo, da je situacija (bila) čak mnogo lošija nego u odsjeku 82-b. Distribucija stabala je nepravilna, pokazuje čak tri maksimuma, a promjer srednjeg sastojinskog stabla je daleko tanji od potrebnog za tu dob i taj bonitet. Broj stabala također je bio prevelik. Kako se i ovdje radi o jednoetažnim sastojinama, ne može biti ni govora o nekom raslojavanju u etaže, nego naprosto opet o velikom broju tankih i visokih stabala. Na slici 4. prikazano je jedno od takovih stabala »jablanastog« habitusa, a djelomično se vidi i na ostalima, da su im krošnje stiješnjene i jednostrano razvijene. Stablo bez lišća na lijevoj strani slike bilo je u momentu fotografiranja već suho (snimak je načinjen 18. X 1974. godine). U takovim se sastojinama prorjedom više ne može ništa učiniti, pogotovo prilikom jače zaraze. E) Najveći problem predstavlja svakako pojava Ceratostomellae merolmensis u jako i naglo prorijeđenim sastojinama, pogotovo starijim od 80 godina. To je slučaj u šumskom predjelu Radiševo, starijim sastojinama Boljkova, a također i u Svenovu. Stabla se u tom slučaju ponašaju upravo onako, kako je to opisao prof. Vajd a (Odlomak u točki D). 41 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 44 <-- 44 --> PDF |
SI. 4. — Stablo »jablanastog« habitusa i druga s jednostrano razvijenom krošnjom Foto: N. Scgcdi Što se tiče Radiševa, poznato je da se u njemu u proteklih 10-ak godina posušio skoro sav brijest, čije je učešće u tim sastojinama bilo znatno (5,7% po masi 1963. god., a 1974. svega 0,4%). Vjerojatno je, da je nestanak toliko zastupane vrste drveća uzrokovao ozbiljni poremećaj u biološkoj ravnoteži tih sastojina, što se negativno odrazilo i u pogledu sušenja hrasta. Druga objašnjenja se za sušenje hrasta u tom šumskom predjelu ne bi mogla primijeniti, osim djelomično još i utjecaja pesticida sa susjednih poljoprivrednih površina. Nešto je drugačija slika u odjelima 136 i 137 u šumskom predjelu Boljkovo. Ti su tereni po svome položaju u mikroreljefu tipičine grede, i kao takove su i opisane od Dr-a R a u š a. Međutim, u samim sastojinama ima vrlo malo vrsta koje čine donju etažu — grab, klen — dok je u mnogim grupama raspored stabala hrasta i jasena pregust. To je vjerojatno rezultat svojedobno lošeg načina gospodarenja u šumama bivših imovnih općina, kojima su pripadali i ti odjeli, kao i sada jako zaražene sastojina u Svenovu. Provođenje »niskih« prorjeda i uklanjanje iz sastojina u ono vrijeme malo cijenjenih vrsta drveća dovelo je do toga stanja. U gustim grupama sada |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 45 <-- 45 --> PDF |
se pojavljuju šušci, i to i bez popratne pojave Ceratostomellae merolinensis. Provođenjem bilo kakove prorjede, kao i sječom zrelog jasena u tim sastojinama jako se prekida sklop, preostala stabla nemaju deblovi-nu zaštićenu danjom etažom, a i inače su fiziološki slabija, što dovodi do sušenja. SI. 5. — Hrastovo stablo u tipičnoj depresiji na kojem se nakon sječe jasena pojavila zaraza (Radiševo, odsjek 2-d) Foto: N. Segedi Sječa zrelog jasena, pogotovo ako se u sastojini obavi odjednom, također predstavlja »grubo i naglo« narušavanje biocenotske ravnoteže, a kako je naprijed rečeno, naročito u sastojinama bez donje etaže. Kako se to vrši u sastojinama starijim od 80 godina, to upravo koincidira sa pojavom Ceratostomellae, a čija je pojava u većoj mjeri i zamijećena u sastojinama te dobi. Slika 5. prikazuje jedno hrastovo stablo u odsjeku 2 odjednom ostali bez postrane zasjene, mikroklima je u sastojinama naglo |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 46 <-- 46 --> PDF |
narušena, i zaraza se odmah javila. Tome bi trebalo posvetiti posebnu pažnju, jer je velika većina sastojina na cijeloj gospodarskoj jedinici upravo te starosti, ili će je dostići u narednih 10-tak godina. Navest ćemo još nekoliko detalja, zapaženih u vezi pojave Ceratostomellae merolinensis: 1. Tamne mrlje na kori zaraženih hrastova pojavljuju se najčešće na južnoj i istočnoj, rjeđe zapadnoj, a najrjeđe na sjevernoj strani debla. To se savršeno poklapa sa činjenicom, da Ceratostomella napada hrastove u naglo i jako progaljenim sastojinama, jer su debla odjednom ostala izložena nagloj insolaciji. »Tanka i nježna kora, koja se također nije mogla normalno razvijati«, kako je pisao Crnadak, svakako da ne predstavlja dovoljnu zaštitu u novonastaloj situaciji, pogotovo u sušnim razdobljima, kad »rdzosfera ostane bez potrebne vlage, vodoprovodne cjevčice drveća (traheje) ostaju bez vode te se napune zrakom, i to stvara povoljne uvjete za razvoj, napadaj i širenje gljiva, posebno onih iz roda Ceratostomacea«, kako to navodi prof. Vajda. Prenaglo povećanje insolacije na stabla tanke kore sigurno ima svog udjela u spomenutom isušenju traheja. To je još jedan dokaz, kolika je važnost očuvanja sklopa sastojine, pogotovo u onima bez donje etaže. 2. Češće su napadnuta stabla, koja su oštećena izvozom (oštećenja na kori debala od traktora, prikolica i kola) ili na neki drugi način. 3. »Rakavi« hrastovi češće su napadnuti od onih potpuno zdravih. 4. Prema nekim zapažanjima (C v i t i ć, Rubić) , pojava tamnih mrlja ne mora uvijek naznačiti, da će se dotično stablo posušiti iste godine. Kako se čini, ono je u stanju čak nekoliko godina uzastopce prerašćivati ozljedu, koja se, istina, javlja ponovo i to radijalno na istome mjestu. Konačno stablo toliko oslabi, da se posuši. To je ustanovljeno prerezivanjem osušenih stabala na zaraženim mjestima. No još uvijek ostaje otvoreno pitanje, može li se stablo i nakon pojave mrlja toliko oporaviti, da definitivno zaraste ozljedu i da se ipak ne posuši, i u kojim uvjetima? Da pokušamo sada odgovoriti na pitanje, kakva je uloga Cerastomellae merolinensis u sušenju hrasta lužnjaka, i može li ona uzrokovati masovno sušenje? 3. Sudeći prema svemu iznešenom, ona to ne može u normalnim, pravilno uzgojenim sastojinama, sa dobro raspoređenim stablima, koja osim toga imaju i normalno razvijene krošnje, i gdje je sklop sastojine očuvan. Njenu pojavu treba shvatiti kao indikator, da nešto nije u redu bilo sa dotičnim stablom, bilo grupom stabala, ili čak i sastojinama u cjelini. Drugim riječima, ona signalizira da je sastojina ili pojedina stabla u njoj) izgubila na svojoj vitalnosti. Masovnija pojava Ceratostomellae sa katastrofalnim posljedicama sušenja do sada se javljala u sastojinama, koje su i inače bile predodređene za sušenje, i vjerojatno bi stradale i bez njene pojave. No kako još uvijek premalo znamo čak i o suštini same te bolesti, posebno o njenom širenju i prenošenju, ne možemo garantirati da ona ne će prijeći i na one sastojine, u kojima za sada ni po kojem kriteriju ne bi smjela da se pojavi, slično kao što to biva prilikom velikih epidemija raznih bolesti i među ljudima. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 47 <-- 47 --> PDF |
Jer sve što se znade o šumama spačvanskog bazena i promjenama, koje su na tome području nastale u proteklih 80 godina, govori o tome, da su se jako promijenili oni iskonski uvjeti, u kojima su te šume milenijima nastajale i žvijele. To se u prvome redu odnosi na promjene vodnom režima, koje je prouzrokovao čovjek svojim djelovanjem, a što je izostajanjem poplava i padom nivoa podzemne vode značilo nestanak osnovnih uvjeta za opstanak tih sastojina. Mnogi govore o tobožnjoj otpornosti sastojina, koje su se podigle u tome periodu, dakle sastojina sada mlađih od 80 godina, jer su se one »prilagodile« novim uvjetima. No mogućnost »prilagodbe« jako je ograničena u prvom redu nasljednim svojstvima hrasta lužnjaka (i ne samo njega!) kao vrste, a zatim ikao podtipa, pa čak i svakog stabla pojedinačno. (Debljina kore, koja je »pretanka i nježna« u pregustim sastojinama, kako to spominje Crnadak, sigurno je uvjetovana genetskim svojstvima svakog stabla pojedinačno, i pitanje je do koje bi se debljine razvila čak i da su njihova debla od mladosti bila izložena punoj insolaciji). čak i za stvarnu prilagodbu mnogo manjim promjenama životnih uvjeta bilo bi potrebno nekoliko generacija šumskih sastojina, dakle nekoliko stotina godina. A mi očekujemo, da se ist a generacija prilagodi mnogo veći m promjenama! Kako su te promjene iz dana u dan sve veće, i to uglavnom n a štet u tih sastojina, očito je da će se sušenje hrasta lužnjaka nastaviti i dalje, u raznim oblicima i različitom dinamikom. Prvo će se osušiti (i već se suše) one sastojine, koje su prve i bile izložene najnepovoljnijim uvjetima opstanka, a pitanje je samo vremena, kada će i sve ostale toliko izgubiti na svojoj vitalnosti, da i one dođu na red. Već i činjenica da godinama izostaje čak i normalni urod žira, upozorava na to, da mnoge sastojine više ne žive, nego samo životare vrlo blizu granice svoje egzistencije, i da je dovoljan još samo jedan mali korak, pa da počnu propadati. U koliko bi to sušenje bilo popraćeno masovnijom pojavom Ceratostomellae merolinensis, bio bi to svakako najteži do sada poznati oblik sušenja, i to iz nekoliko razloga: 1. Sušile bi se nezrele sastojine, bez dimenzija i sortimenata koji se od njih očekuju, pogotovo u pregustim sastojinama, koje ni sada nemaju potrebne dimenzije (debljinu) za svoju starost. Primjer u Svenovu upravo je takovog karaktera, suše se sastojine u dobi od jedva 100 godina, a vrlo malog prosječnog sječivog promjera. 2. Zbog trule bjeljike ne bi moglo biti ni govora o nekim vrijednijim sortimentima, a i ukupni kvantitet posječene (iskoristive) mase bi se osjetno smanjio. Da i ne govorimo o niskim cijenama takovog materjala, čijom realizacijom teško da bi se pokrili troškovi, čak i uz maksimalnu otvorenost šuma i upotrebu mehanizacije. 3. Pojava velike količine drvnog materijala na tržištu uvjetovala bi pad njegove i onako niske cijene, što bi još pogoršalo cijelu situaciju. 4. Teško da bi se tolika količina drvnog materijala uopće i mogla na vrijeme posjeći i izraditi, kao i izvesti, kako je to bilo u mnogo slučajeva i sa brijestom, te bi mnogo materijala i propalo. 5. Obnova takovih sastojina predstavljala bi vrlo veliku teškoću, jer stabla slabe vitalnosti skoro uopće ne rađaju žirom, pa bi ga bilo potrebno dovoziti sa strane i sijati — ako bi ga uopće bilo moguće negdje i pronaći! |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 48 <-- 48 --> PDF |
4. Beskorisno je upuštati se u diskusije, a što je inače naš čest običaj, o tome tko je kriv za takovo stanje sastojina. O njemu je i taksator Crnad a k pisao još prije skoro 40 godina, i vidimo da su sastojine u takovom obliku dobrim dijelom i naslijeđene. Historijski momenti, kao što su različiti načini gospodarenja tim šumama u prošlosti, zatim rat i izuzetno velike potrebe za drvom u eri poslijeratne izgradnje — utjecali su velikim dijelom na današnje loše stanje mnogih sastojina. Masovno sušenje brijesta i problemi oko njegove pravovremene sječe dobrim je dijelom odvlačilo pažnju od ispravnog gospodarenja u ostalim sastojinama. Konačno, neotvorenost šuma, kao i principi potrošačkog društva nametnuti šumarstvu njegovim stavljanjem u rang privredne grane, uvjetovalo je zanemarivanje mnogih sastojina (posebno mladih i onih udaljenijih od komunikacija), jer se intervencija u njima »ne isplati«. Često se i nedovoljna stručnost osoblja, koje izvodi radove na bitnim uzgojnim zahvatima u sastojinama, osvećuje posljedicama, koje se kasnije u njima više ne mogu ispraviti. Stoga bi u ovome momentu bilo važnije veću pažnju posvetiti onome, što treba dalje raditi; ne da bi se otklonile posljedice -ranije učinjenih pogrešaka, nego da se one barem koliko-toliko ublaže. Uzgojni principi za rad u posavskim hižnjakovim šumama već su davno poznati, i o njima se nema skoro ništa novoga reći; potrebno ih se samo strogo pridržavati. Kako je u ovome izlaganju bilo ipak najviše riječi o pojavi Ceratostomellae merolinensis povezane sa općom pojavom sušenja hrasta lužnjaka, ukazali bismo na neke od tih principa, koji su posebno važni, da bi se širenje te zaraze barem smanjilo i odgodilo, jer je teško vjerojatno da bi se u sadašnjoj situaciji moglo potpuno spriječiti. 1. Bez odlaganja i bezuvjetno izvršiti potrebna čišćenja i sitne prorede u mladim sastojinama, po principima koje je najbolje iznio Dr. Ivo Dekan i ć u svojoj radnji »Intenziviranje proizvodnje proređivanjem mješovitih sastojina nizinskih šuma« Suština metode, najkraće rečeno, bila bi u ovome: već u mladim sastojinama (starim oko 20 godina, a i mlađim) ostaviti samo najnužniji (ali i dovoljan) broj kvalitetno najboljih stabalaca, koja će imati sve uvjete da do 40 — 50. godine zaista i razviju dovoljno jaku i pravilnu krošnju. U toj dobi, koja predstavlja trećinu lužnjakove ophodnje, on dostiže dvije trećine svoje visine, i razvoj krošnje do tog vremena potreban je upravo zbog toga. Jedino takova krošnja daje lužnjaku vitalnost, statičku stabilnost, osigurava najveći mogući kvantitativni i kvalitativni prirast, a iznad svega — otpornost prema svim nepovoljnim utjecajima. Paralelno sa krošnjom razvija se i korijenov sistem, koji mora biti sa njom u korelaciji. Tako odnjegovane sastojine daju po jedinici površine samo nešto malo veću ukupnu drvnu masu i prirast od nenjegovanih, ali sastavljenih od mnogo većeg broja tankih stabalaca — no jednako visokih, slabo razvijene krošnje, i neotpornih prema napadu štetnika i bolesti! Prorjede raditi umjerenije ali češće, što je jedini način da se spriječi prenaglo otvaranje sklopa. Ne stvarati čiste sastojine, voditi računa o svim njenim etežama podjednako. 2. Za većinu srednjedobnih sastojina, s kojima u mladosti nije tako postupano, može se reći da je možda i prekasno. U »normalnim uslovima« vrijedi još uvijek ono, što je napisao taksator C r n a d a k : |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 49 <-- 49 --> PDF |
»U starijim sastojinama tipa današnjih državnih šuma nije tako lako i jednostavno u tim sastojinama, a naročito kod hrasta prirast na brzo pojačati, jer prorede ugrožavaju kvalitetu. Proreda u starijim sastojinama mora napredovati paralelno s razvojem krošnje, a jer se ona u starijoj dobi kod hrasta sporo razvija, ne smije se s proredom previše zadirati u sklop, već pomalo vaditi tu i tamo koje od onih stabala, koja s ostalom sastojinom dominiraju u visini, a potištene stisnute su krošnje. Tim polaganim vađenjem pomalo će se razvijati krošnja, a s ovom polagano i debljinski prirast .. . Forsirati tehničku visinu u starijim sastojinama ne valja. Kod uzgoja sastojina treba imati na umu to, da naše nekadašnje glasovite hrastove šume nisu imale poprečno po stablu više od 14—16 met. tehničke uporabivosti, da je krošnja u tim starim sastojinama bila uvijek dobro razvijena, zatim da kvalitet svih vrsti drveća leži u doljnjem dijelu deblovine i da kod procjene vrijednosti sječine totalna visina i duljina tehnike ne odlučuje toliko, koliko odlučuje kvalitet, koji leži uvijek u prvih 6 — 10 met.« I kod ovih sastojina vrijedi, dakle, princip — češće i umjerenije. To više, što je od pregustih do prerijetkih sastojina samo jedan nepromišljeni korak, a sve što je ovdje rečeno o C. merolinensis ukazuje na njenu pojavu u sastojinama, koje predstavljaju bilo jednu, bilo drugu krajnost u tom pogledu. Gdje je sredina između te dvije krajnosti, često je puta teško reći, i čini se, da neke od tih sastojina nikakvom prorjedom ne ćemo moći zaštititi od zaraze. Ne treba nas iznenaditi, ako bi smo u narednih 10 — 20 godina došli u situaciju, da nam sama priroda velikim brojem sušaca odredi, kako ćemo te sastojine »prorjeđivati«, kako je to često bilo i sa brijestom! S tim u vezi po-trebno je posebno obratiti pažnju na vađenje zrelog jasena. Evo, što je o tome pisao taksator C r n d a k: »Da se ne bi sječom tih jasenova sklop previše otvorio, potrebno je već od početka upravljati tako, da jasenova stabla budu u dobi od 80 — 100 g. na većim razmacima pojedinačno porazmještena, jer bi se u protivnom iskorišćivanjem tih jasenova pravile veće čistine i progale, koje bi šte-tno djelovale na uzgoj hrasta, ikako je to izloženo u dijelu, u kom je riječ o proredama.« U prilično velikom broju uglavnom starijih sastojina u šum. predjelima Bok i Ljubanj mogu se naći vrlo lijepa stabla, ali na terenima koji nisu »grede«, dakle nemaju razvijenu donju etažu. Radi se o sastojinama šumsko- biljne zajednice Genisto elatae — Quercetum roboris aceretosum tatarici (Ra uš), u kojima nalazima i 5 — 8 metara visok sloj grmlja, koji čine: glog, žestilj, te vrlo često isto toliko visok podrast jasena, klena, mjestimično i graba. Iako sklop u tim sastojinama nije gust, a u mnogima je sječom zrelog jasena čak i isprekidan, stabla su u njima zdrava, razvijene krošnje i čiste deblovine do visine, koliko je visok i sloj grmlja. Tu bi činjenicu trebalo iskoristiti, i u sastojinama te biljne zajednice sloju grmlja posvetiti jednaku pažnju, kao i samoj sastojini. S time bi trebalo početi dosta rano, već u doba kada su stabla formirana, dakle oko 50-te godine starosti. To bi omogućilo slobodnije vršenje prorjeda, jer bi zasjena gustog i visokog sloja grmlja donekle zamjenjivala donju etažu, a i sam bi taj sloj na vrijeme postigao dovoljnu visinu, da njegova uloga može zaista i postati takovom. Čak i u starijoj dobi, u podmladnom razdoblju, pokazala bi se |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 50 <-- 50 --> PDF |
od toga velika korist, jer je prilikom pripreme tla za naplodnju mnogo lakše izvesti te radove među manjim brojem debljih i viših grmova i stabalaca iz predrasta, nego u gustoj šikari tankoga gloga i ostalih vrsta, velike izbojne snage, što često pravi velike poteškoće prilikom obnove sastojina. Danas se grmlje smatra korovom, koji samo smeta pri obavljanju kakvoga posla u šumi, a stabla se ponekad drže u gustom sklopu, da se tlo ne bi »zašikarilo «. Ćula su se i neka iskustva (Zaluški 2), da hrast u starijoj dobi rjeđe napada Cerambyx, ako u sastojini postoji gusti sloj grmlja. Da su takova stabla bolje zaštićena i od pojave Ceratostomellae merolinensis, ne bi trebalo posebno isticati, jer se mrlje, koje odaju njenu prisutnost, nalaze redovito na donjim dijelovima debla, koji bi bili zaštićeni od prejake insolacije čak i u slučaju jačeg prekida sklopa. Na tlima koja nisu sklona zašikarenju (niži položaji, depresije) ta mogućnost ne postoji, pa je potrebno voditi isključivo »visoke« prorjede a čuvati sve ono, što na bilo koji način tvori kakvu-takvu zasjenu na deblima dominantnih stabala — vez, potišteni jasen i hrast. Na terenu se često nalazi obratno, da se doznačuju upravo ta stabla, a sklop u dominantnoj etaži održava i dalje pregustim. O vođenju prorjeda na gredama, sa dobro razvijenom donjom etažom graba i kleana, nema se što posebno reći. Prorjede se u njima uglavnom i rade dobro. 3. Ovdje je najviše pažnje posvećeno uzgojnim mjerama, jer su nam one za sada jedino sredstvo u borbi za sprečavanje pojave Ceratostomellae merolinensis, a i ne samo protiv nje! Trebalo bi se držati već davno poznatog pravila, da je pravilno njegovanje sastojine ujedno i njena najbolja zdravstvena zaštita. Mi ne možemo utjecati na promjenu klime, pa čak niti na masovnu upotrebu pesticida, kao i na sve jače zagađivanje atmosfere i vode, iako se u cijelom svijetu već vodi borba protiv toga. No ima još jedna stvar, a to je »neracionalna izvedba vodnog režima«, čiju posljedicu — sniženje razine podzemne vode — treba svakako smatrati osnovnim uzrokom gubitka vitalnosti svih sastojina posavskih šuma. Kanali se kopaju i dalje, pogotovo na poljoprivrednim površinama. No prije svake takove melioracije bi trebalo konzultirati i šumare, naročito ako se radi o objektima u blizini šume, da se njihovim djelovanjem ne bi pogoršala situacija u snabdjevanju korijenja šumskog drveća vodom. Trebalo bi voditi i više računa prilikom kanaliziranja šumskih čistina (depresija) u svrhu pošumljavanja ili konverzija, da se time ne ugroze okolne, često ljepše i vrijednije sastojine, pogotovo one starije. Jer sve, pa i najbolje provedene uzgojne mjere neće imati nikakvoga efekta, ako ćemo i dalje narušavati već ionako narušenu biološku ravnotežu. Poznato je, da se iz čitavoga sistema Bosuta i Bidja sa pripadajućim pritokama i umjetno iskopanim kanalima, preko uređaja na Bosutu prebacuje u Savu »suvišna« voda. Ako postoji tehnička mogućnost (a ako ne, trebalo bi je po svaku cijenu stvoriti), da ti isti uređaji prebacuju vodu i obratno, iz Save u Bosut, potrebno bi bilo da se čitav sistem prirodnih 2 Taksator u Službi uređivanja šuma u Vinkovcima. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 51 <-- 51 --> PDF |
i umjetnih vodotoka iskoristi i kao sistem za navodnjava n je, a ne samo odvodnjavanja . Ne misli se time, da treba izazvati poplave. Dovoljno bi bilo održavati konstantnim nivo vode u cijelom sistemu i to da one visine, koja bi održavala nivo vode na dohvatu korijenja šumskog drveća. Za ostvarenje takovoga pothvata bila bi potrebna suradnja svih zainteresiranih i mjerodavnih stručnjaka, (poljoprivrednici, šumari, hidrolozi), koji bi zajednički trebali odrediti »kotu«, na kojoj bi se takav nivo održavao. Na ovo bi se mogao staviti prigovor, da je i savska voda danas zagađenija nego nekada, i da možda nosi neke sastojke, koji bi mogli na šumu nepovoljno djelovati (pogoto nakon što se izgradi nuklearna elektrana u Krškom). Međutim, ako bi se voda zadržavala samo u koritu vodotoka, sloj zemljišta, kroz koji bi morala proći na svome putu do korijenja šumskog drveća, predstavljao bi dovoljno efikasan filtar za većinu primjesa. To bi bio možda jedini način, da se sastojinama spačvanskoga bazena vrati makar jedan mali dio osnovnih životnih uvjeta, i da time prestane jedan dio procesa sušenja hrasta lužnjaka. Koristi bi bile višestruke, jer bi i poljoprivreda u kanalima nalazila dovoljnu akumulaciju vode za zalijevanje ratarskih kultura za vrijeme velikih suša. Osim toga, obnovio bi se i riblji fond, koji je jako osiromašen u posljednje vrijeme upravo zbog male količine u tim vodotocima. To bi bio uvjet, da se u cijelom području razvije i ribolovni turizam, koji osim lovnog ovdje jedino i moguć, a ujedno i toliko potreban ljudima iz urbanih sredina. Političko-društveni su uvjeti kod nas također sazreli za rješavanje takovih problema, pa ni ovaj ne bi trebao predstavljati teškoću, pogotovo kada je u pitanju opstanak za sada još uvijek lijepih, vrijednih i jedinstvenih lužnjakovih šuma. LITERATURA 1. »Zbornik o stotoj obljetnici šumarstva jugoistočne Slavonije« JAZU Vinkovci- Slavonski Brod 1974. god.: — Dekan i ć J.: »Značajke uzgoja šuma jugoistočne Slavonije« — Prpi ć B.: Ekološko-biološke značajke šuma jugoistočne Slavonije — Androi ć M.: Ekološki i ekonomski aspekti zaštite slavonskih šuma — Vajd a Z.: Uzročnici sušenja slavonskih šuma — Spai ć I.: Sadašnje zdravstveno stanje šuma na području jugoistočne Slavonije 2. Dekani ć I.: Intenziviranje proizvodnje prorjeđivanjem mješovitih sastojina nizinskih šuma. Jug. polj. šum. centar, Beograd 1967. 3. Spai ć J.: O sušenju hrastika, Šum. list br. 7—9/1974. 4. Cviti ć M.: Ponovo sušenje hrasta u Spačvanskom bazenu, Šum. list 11—12/ 1973. 5. M ar kić-Š p ir anec-Em r o v ić: Tablice drvnih masa za hrast lužnjak u spačvanskom bazenu, Šum. list br. 4—5/1959. 6. Pet rači ć A.: Uzgajanje šuma, Poljoprivredni nakladni zavod, Zagreb 1955. 7. Kie p a c D.: Rast i prirast šumskih vrsta drveća i sastojina, Nakladni zavod Znanje, Zagreb 1963. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 52 <-- 52 --> PDF |
Sum m a r v SOME OBSERVATIONS ON THE OCCURRENCE OF CERATOSTOMELLA MEROLINENSIS IN THE AREA OF THE MANAGEMENT UNIT »VRBANJSKE ŠUME« The author analyses the occurrence of the fungus Ceratostomella merolinensis and its harmfulness to stands of Pedunculate Oak in the management unit »Vrbanjske šume«, and suggests some measures for its controlling, such as: 1. Cleaning and thinnings of the vounger stands according to the principles of Dr. I. Dekanić (1967); 2. Thinnings, even if belated, in middle-aged stands according to the principle »more frequently and more moderately«; 3. Ensuring to Oak a favourable water balance in the case of the establishment of channels, with the understanding that to this purpose »a collaboration of all the interested and competent experts (agriculturists, foresters, hydrologists) is necessary, who ought jointly to determine the »elevation« at which the water level should be maintained«. The author also deals with the possible harmfulness of some constituents in the polluted water of the Sava, and »especially after the construction of the nuclear power station at »Krško«, but he considers that the water when percolating from the channels into the neighbouring grounds will be sufficiently purified. DRAVA TVORNICA ŽIGICA OSIJEK Preporuča svojim potrošačima | klasične žigice 5´E formata (50 drvaca) | preklopno-karzonske žigice PK-20 | čačkalice SO |