DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1976 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Uspijevanje različitih kult i vat or a P. x E. cv. robusta, — iregenerata madilandica i — klona I—214 u istim klimatskim i edafskim uvjetima, te pri istom uzgojnom tretmanu u prvih deset godina vidimo iz navedenih rezultata istraživanja u Tab. 5. Tab 5. »Robusta« »Regenerata« »Marilan» Klon dica« 1-214« VISINSKI prirast u m Prosječni godišnjiProsječni maksimalniTotalna visina 1,60 2,7 18,3 1,60 2,8 18,2 1,48 2,4 17,0 1,70 2,9 19,4 DEBLJINSKI PRIRAST u cm Prosječni godišnjiProsječni maksimalniPrsni promjer 2,15 3,3 23,0 2,37 3,7 24,8 2,21 3,4 23,1 2,56 3,6 26,8 VOLUMNI prirast m3/ha Prosječni godišnjiMaksimalni godišnjiTotalna masa 9,02 25,66 90,34 8,85 25,02 88,60 8,00 22,24 80,07 12,05 31,71 120,63 Iz dobivenih rezultata možemo zaključiti da je klon I—214 postigao najveći visinski, debljinski i volumni prirast. Procentualni odnosi između dobivenih rezultata što su postigli pojedini kultivari i klon 1-214, u odnosu na standardni kultivar — robustu, prikazani su u Tab. 4. Rezultati koje je na ovom tlu postigao klon 1-214 gotovo su identični s rezultatima koje je postigao isti klon na pseudogleju kod Novoselca (Kovači ć, 1973) kao i na području Pakračke poljane (živanov, 1970). Na aluvijalnim tlima kod Siska klon 1-214 prema istraživanjima Dekanic a (1969) u 8 godini postiže više nego dvostruko veće rezultate od postignutih rezultata na ovom pokusnom objektu. Započeta istraživanja trebalo bi nastaviti do završetka proizvodnog ciklusa, po našem mišljenju ophodnja 21 — 25 godina. Analiza takovih rezultata omogućit će pravilniju ocjenu opravdanosti uzgoja topola na ovakovim staništima. Ovaj pokusni objekt osnovan je jednogodišnjim sadnicama i niti na jednom kultivaru, kao niti na klonu 1-214 nisu primjećene raspukline na stablima. Analizirajući dobivene rezulate što su ih nakon deset godina rasta u ovom pokusnom objektu postigli navedeni kultivari topola i klon 1-214 zaključili smo slijedeće: 1. Postoje značajne razlike u prirastu što su ih postigli pojedini kultivari i klon 1-214. 33 |