DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1975 str. 47     <-- 47 -->        PDF

TLA ŠUMA CRNE JOHE


Istraživanjima tala u predjelima Posavine i Pokuplja (M. K a 1 i n i ć,
1960, 1967, 1971, 1973), ustanovili smo da se šume crne johe razvijaju u arealu
hidromorfnih tala. Hidromorfizam i prekomjerno vlaženje ovih tala uzrokuju
oborinske i dodatne (slivene poplavne i podzemne) vode, a one su
najvažniji ekološki faktor Posavine i Pokuplja. Promjene hidroloških prilika
tla utječu, pored ostalog veoma mnogo na sistem korjenja šumskog drveća,
posebno na korjenje hrasta lužnjaka, manje na korjenje poljskog jasena,
dok je crna joha vrsta široke amplitude i u bari uspijeva najobilnije (D ekanić
, 1962; Prpić , 1971). Osim toga, za pridolazak crne johe presudna
je, prema Đ. Rauš u (1971), poplavna voda.


Tla šuma crne johe u Posavini


U predjelima Posavine u bazenu Spačva, asocijacija šume crne johe
s trušljikom (Frangulo-Alnetum glutinosae Rauš 68) razvija se u barama, nizama
ili na terenima koji postepeno prelaze iz niže u vlažnu gredu. U arealu
ove šume, na mineralno-organogenim močvarnim tlima
izrazitih bara, rastu močvarne trave, a prevladava Glyceria maxima.


Prema intenzitetu razvoja procesa hidrogenizacije u profilima tala spomenutih
reljefskih položaja, ustanovili smo u šumama Spačve — pod cenozom
crne johe s trušljikom: organogeno-močvarna tla izrazitih
bara, zatim mineralno-močvarna gle j na tla niza i vlažnih greda,
kao i tla niza koja su karakterizirana prelaznim svojstvima između mineralno-
organogenih i organo-močvarnih tala.


Osnovnu asocijaciju šume crne johe u bazenu Spačva, raščlanio je Đ.
Rau š (1971) u dvije subasocijacije: subass. ty p i cu m Rauš 71 i subas.
ulmetosum laevis Rauš 71.


Tipična šuma crne johe s trušljikom — Frangulo-Alnetum glutinosae typicum
Rauš 71, si. 1 i 3, razvija se na organogeno-močvarnim tlima bara i
niza (si. 2), u predjelima Sočna i Desićevo (Zib). To su dijelovi starog korita
Save, odnosno napušteni tokovi Save. Ove bare i niže su trajno i prekomjerno
vlažene površinskim i plitkim podzemnim vodama koje dominantno utjeou
na genezu i svojstva tala. Površinske, stagnirajuće vode, koje mogu
da budu duboke oko 20—120 cm i više, zadržavaju se u ovoj šumi veći dio
godine. Stoga je stepen zamočvarenosti zemljišta, prema Skali H. H. Bennet-a
(1948), vrlo velik do ekstreman, a prirodna dreniranost je slaba. Intenzivna
hidrogenizacija omogućuje znatnu biogenu akumulaciju i humizaciju, pa
organogena močvarna tla sadrže velike količine organske tvari humusa.


Endomorfologiju organogeno-močvarnog tla u tipičnoj cenozi crne johe
s trušljikom (Frangulo-Alnetum glutinosae tvpicum Rauš 71), karakteriziraju
tamni tresetno-glinasti, a manjim dijelom, tresetni glinasto-ilovasti horizonti,
veoma vlažni. Matični supstrat čini pjeskovito-ilovasti karbonatni (muljeviti)
aluvijalni nanos. Građa profila tla je slijedeća: Površinski horizont A(TG),
zatim TG do cea 90 cm. Od 90 cm, tlo je tresetnojpraškasto-glinasto ili ponegdje
praškasto-glinasto, vrlo humozno, a od 190 do 350 cm prevladavaju
pjeskovite gline, muljevite, karbonatne.