DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1975 str. 47 <-- 47 --> PDF |
TLA ŠUMA CRNE JOHE Istraživanjima tala u predjelima Posavine i Pokuplja (M. K a 1 i n i ć, 1960, 1967, 1971, 1973), ustanovili smo da se šume crne johe razvijaju u arealu hidromorfnih tala. Hidromorfizam i prekomjerno vlaženje ovih tala uzrokuju oborinske i dodatne (slivene poplavne i podzemne) vode, a one su najvažniji ekološki faktor Posavine i Pokuplja. Promjene hidroloških prilika tla utječu, pored ostalog veoma mnogo na sistem korjenja šumskog drveća, posebno na korjenje hrasta lužnjaka, manje na korjenje poljskog jasena, dok je crna joha vrsta široke amplitude i u bari uspijeva najobilnije (D ekanić , 1962; Prpić , 1971). Osim toga, za pridolazak crne johe presudna je, prema Đ. Rauš u (1971), poplavna voda. Tla šuma crne johe u Posavini U predjelima Posavine u bazenu Spačva, asocijacija šume crne johe s trušljikom (Frangulo-Alnetum glutinosae Rauš 68) razvija se u barama, nizama ili na terenima koji postepeno prelaze iz niže u vlažnu gredu. U arealu ove šume, na mineralno-organogenim močvarnim tlima izrazitih bara, rastu močvarne trave, a prevladava Glyceria maxima. Prema intenzitetu razvoja procesa hidrogenizacije u profilima tala spomenutih reljefskih položaja, ustanovili smo u šumama Spačve — pod cenozom crne johe s trušljikom: organogeno-močvarna tla izrazitih bara, zatim mineralno-močvarna gle j na tla niza i vlažnih greda, kao i tla niza koja su karakterizirana prelaznim svojstvima između mineralno- organogenih i organo-močvarnih tala. Osnovnu asocijaciju šume crne johe u bazenu Spačva, raščlanio je Đ. Rau š (1971) u dvije subasocijacije: subass. ty p i cu m Rauš 71 i subas. ulmetosum laevis Rauš 71. Tipična šuma crne johe s trušljikom — Frangulo-Alnetum glutinosae typicum Rauš 71, si. 1 i 3, razvija se na organogeno-močvarnim tlima bara i niza (si. 2), u predjelima Sočna i Desićevo (Zib). To su dijelovi starog korita Save, odnosno napušteni tokovi Save. Ove bare i niže su trajno i prekomjerno vlažene površinskim i plitkim podzemnim vodama koje dominantno utjeou na genezu i svojstva tala. Površinske, stagnirajuće vode, koje mogu da budu duboke oko 20—120 cm i više, zadržavaju se u ovoj šumi veći dio godine. Stoga je stepen zamočvarenosti zemljišta, prema Skali H. H. Bennet-a (1948), vrlo velik do ekstreman, a prirodna dreniranost je slaba. Intenzivna hidrogenizacija omogućuje znatnu biogenu akumulaciju i humizaciju, pa organogena močvarna tla sadrže velike količine organske tvari humusa. Endomorfologiju organogeno-močvarnog tla u tipičnoj cenozi crne johe s trušljikom (Frangulo-Alnetum glutinosae tvpicum Rauš 71), karakteriziraju tamni tresetno-glinasti, a manjim dijelom, tresetni glinasto-ilovasti horizonti, veoma vlažni. Matični supstrat čini pjeskovito-ilovasti karbonatni (muljeviti) aluvijalni nanos. Građa profila tla je slijedeća: Površinski horizont A(TG), zatim TG do cea 90 cm. Od 90 cm, tlo je tresetnojpraškasto-glinasto ili ponegdje praškasto-glinasto, vrlo humozno, a od 190 do 350 cm prevladavaju pjeskovite gline, muljevite, karbonatne. |