DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1975 str. 30 <-- 30 --> PDF |
H o r v a t, I. (1963.) za šumu crne johe s dugoklasnim šašem (Caricielongatae-Alnetum (W. Koch) Tx. et Bodeux) piše: Zajednica je raširena na tresetnim i humozno-glejnim tlima u Podravini, a ljetni je vodostaj uvijek iznad 80 cm, pa je upravo osciliranje podzemne vode temeljni faktor razvitka zajednice. Zajednica ima u našim krajevima izrazito reliktni karakter, te se održala od glacijala na posebnim staništima. Joha se nalazi u njoj u optimalnom razvitku. Zajednicu raščlanjuje V. Glava č u tri subasocijacije: subasocijaciju s Iris pseudacorus, s Polygonum hidropiper i s Cor- nus sanguinea«. Mi smo šumu crne johe istraživali u Posavini (šuma: Brezovica, Žutica, Opeka, Trstika, Spačva) (usp. Rauš , Đ. 1968. i 1971.), zatim u Pokuplju (Rauš, Đ. 1968.). Rasprostranjenost . Prema našim dosadašnjim istraživanjima tipična šuma crne johe s trušljikom razvijena je u Pokuplju i cijelom dijelu Hrvatske Posavine gdje jasno dolazi na odgovarajućim staništima u mozaičkom rasporedu na manjim površinama. Er desi, J. (1971) navodi da se crna joha u šumama jugozapadnog Srijema pojavljuje samo na četiri mjesta i to manje od 20 stabala. Prema tome vidimo da se crna joha u donjoj Posavini postepeno gubi, a u Podunavlju gotovo potpuno izostaje. Za nas je od posebnog interesa rasprostranjenje crnojohinih šuma u bazenu Spačva. Asocijacija je razvijena u zibovima i oko njih, te ukupno (obje subasocijacije) zauzima oko 3 % površine spomenutog područja. Stanište fitocenoze. U predjelu Sočna i Desićevo nalazi se poznati zib (staro korito rijeke Save) koji u velikom luku zadire od Save prema šumi, da bi se ponovno okrenuo prema Savi. Na taj način nastala je velika i duboka brazgotina kopitastog izgleda na tom, inače ravnom licu Posavine. Paralelno sa zibom teku nešto manji i plići rukavci, koje je Sava postepeno napuštala povlačeći se u svoje današnje korito. Na tim, po prostranstvu velikim površinama, raste močvarna vegetacija zajedno s crnom johom. Tipična šuma crne johe s trušljikom razvija se na organogeno-močvarnom tlu, umjereno kisele reakcije, koje se pH na dubini do 50 cm kreće oko 5,7. Pretežni dio godine fitocenoza je pod površinskom vodom dubine 20—70 cm (nekada i više). U 1970. stanište se osušilo, tj. voda je isparila i djelomično se procijedila u tlo tek u listopadu, a sve dotle fitocenoza je bila pod stagnirajućom vodom. Naprotiv, u 1971. godini, koja je bila izrazito sušna, površinska voda na staništima crne johe nestala je već u travnju i cijele godine je tlo bilo suho. Nivo podzemne vode izmjeren je u kolovozu 1971. godine u bari Vel. Blizna i nalazio se na 1,91 m dubine. Upravo zbog te stagnirajuće površinske vode crna joha razvija posebne čunjaste pridanke (SI. 1 i 2) oko kojih se skuplja mulj i stvara tlo, pa na taj način uspijeva vegetirati usprkos ležanju te površinske vode, jer joj se dio korijenja nalazi iznad nivoa površinske vode. Fitocenoza odbacuje velike količine organske tvari prCko otpadajućeg lišća i drugih otpadaka. Ta je količina u 1971. godini iznosila 4480 kg/ha u bazenu Spačva, a 5350 kg/ha na području lipovljanskih šuma. |