DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 93 <-- 93 --> PDF |
opasnosti od opalog lišća koje posredstvom vjetra može da dospije na površinu vode, ne smije se dozvoliti da dominiraju lišćari. Pri tome treba izbjegavati sve monokulture. 6. Ne smije se iskrčiti šuma, a ukoliko je to neophodno, mora se ograničiti na najmanju mjeru; 7. Zbog svega iznijetog, zaštitna funkcija šume ne slaže se sa njenim korištenjem u privredne svrhe. Na vodozaštitnu šumu (zona I) nastavlja se zaštitna zona II, koja se s obje strane obale proteže trakom širine 100 m. U ovoj zoni važe pravila kao i u zaštitnoj zoni I. Monokulture četinjara treba izbjegavati, dijelom zbog otpornosti sastojine, a dijelom zbog kiselosti tla i stvaranje kiselina koje štetno djeluju na kvalitet vode. Međutim, ne treba da prevladava ni šuma lišćara, naročito pri raspadanju lišća u vodi. U zaštitnoj zoni III, koja obuhvaća ostali dio sliva, moguće je normalno gospodarenje šumama. Međutim, i ovdje treba izbjegavati krčenje šuma da bi se spriječilo sve ono što bi moglo dovesti do eutrofije jezera. U iskrčenim šumama borovih monokultura nastaje pojačani mineralizacioni efekat visoke produkcije nitrata i, što je još opasnije, povećano oslobađanje fosfata koje može da dovede do veoma povišene koncentracije fosfora u otekloj vodi (100—200 mikrograma fosfora po litri). Poslije krčenja šume povećavaju se i humin-spojevi koji predstavljaju veliko opterećenje vode (potrošnja kisika, poremećaj pripravljanja vode, izmijenjen okus). Centralni problem u cijelom slivnom području čini uloga pesticida, prije svih insekticida i herbicida. Međutim, sve šumsko gospodarske mjere treba tako provesti da se upotreba pesticida izbjegne. Najbolju garanciju protiv zaraze od insekata, a time i protiv uloge insekticida, treba tražiti u izbjegavanju monokultura i podizanju mješovitih sastojina. OPASNOST PO VODU ZBOG UPOTREBE PESTICIDA Princip pri dobivanju kvalitetno vrijedne vode u slivnim područjima polazi od podizanja takvih sastojina koje stvaraju stanište sa dovoljno hranjivih sastojaka, a otporne su protiv vjetra i štetočina. U tom slučaju uloga đubriva i pesticida postala bi suvišna, a voda se ne bi mogla zagaditi. Međutim, realnost izgleda ipak drugačija i vjerojatno da će tako ostati još duže vremena. Ovo se posebno odnosi na čiste sastojine i monokulture četinjara koje su izložene raznim opasnostima. Ukoliko insekti napadnu znatne površine slivnog područja, nastaje vrlo složena situacija. Upotreba insekticida opteretila bi vodu u humano-toksikološkom smislu sa svim posljedicama koje iz toga mogu da proiziđu. Ako bi se, s druge strane, štetočinama pustilo da se slobodno razvijaju, množe i čine štete, morale bi se posjeći velike površine šume što bi neminovno izazvalo rapidno odnošenje humusa i sloja zemlje crnice. Kao posljedica takvih procesa došlo bi do povećanog opterećenja vode ispranim mineralnim materijama i kiselkasto-razarajućim organskim supstancijama. Opasnost od eutrofije vode i osiromašenja kisika znatno bi porasla, i time bila ugrožena egzistencija akumulacionog jezera. |