DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 93     <-- 93 -->        PDF

opasnosti od opalog lišća koje posredstvom vjetra može da dospije na površinu
vode, ne smije se dozvoliti da dominiraju lišćari. Pri tome treba izbjegavati
sve monokulture.


6. Ne smije se iskrčiti šuma, a ukoliko je to neophodno, mora se ograničiti
na najmanju mjeru;
7. Zbog svega iznijetog, zaštitna funkcija šume ne slaže se sa njenim korištenjem
u privredne svrhe.
Na vodozaštitnu šumu (zona I) nastavlja se zaštitna zona II, koja se s
obje strane obale proteže trakom širine 100 m. U ovoj zoni važe pravila kao i
u zaštitnoj zoni I. Monokulture četinjara treba izbjegavati, dijelom zbog otpornosti
sastojine, a dijelom zbog kiselosti tla i stvaranje kiselina koje štetno
djeluju na kvalitet vode. Međutim, ne treba da prevladava ni šuma lišćara,
naročito pri raspadanju lišća u vodi.


U zaštitnoj zoni III, koja obuhvaća ostali dio sliva, moguće je normalno
gospodarenje šumama. Međutim, i ovdje treba izbjegavati krčenje šuma da
bi se spriječilo sve ono što bi moglo dovesti do eutrofije jezera. U iskrčenim
šumama borovih monokultura nastaje pojačani mineralizacioni efekat visoke
produkcije nitrata i, što je još opasnije, povećano oslobađanje fosfata koje
može da dovede do veoma povišene koncentracije fosfora u otekloj vodi
(100—200 mikrograma fosfora po litri). Poslije krčenja šume povećavaju se
i humin-spojevi koji predstavljaju veliko opterećenje vode (potrošnja kisika,
poremećaj pripravljanja vode, izmijenjen okus).


Centralni problem u cijelom slivnom području čini uloga pesticida, prije
svih insekticida i herbicida. Međutim, sve šumsko gospodarske mjere
treba tako provesti da se upotreba pesticida izbjegne. Najbolju garanciju protiv
zaraze od insekata, a time i protiv uloge insekticida, treba tražiti u izbjegavanju
monokultura i podizanju mješovitih sastojina.


OPASNOST PO VODU ZBOG UPOTREBE PESTICIDA


Princip pri dobivanju kvalitetno vrijedne vode u slivnim područjima polazi
od podizanja takvih sastojina koje stvaraju stanište sa dovoljno hranjivih
sastojaka, a otporne su protiv vjetra i štetočina. U tom slučaju uloga đubriva
i pesticida postala bi suvišna, a voda se ne bi mogla zagaditi.


Međutim, realnost izgleda ipak drugačija i vjerojatno da će tako ostati
još duže vremena. Ovo se posebno odnosi na čiste sastojine i monokulture
četinjara koje su izložene raznim opasnostima. Ukoliko insekti napadnu znatne
površine slivnog područja, nastaje vrlo složena situacija. Upotreba insekticida
opteretila bi vodu u humano-toksikološkom smislu sa svim posljedicama
koje iz toga mogu da proiziđu. Ako bi se, s druge strane, štetočinama pustilo
da se slobodno razvijaju, množe i čine štete, morale bi se posjeći velike površine
šume što bi neminovno izazvalo rapidno odnošenje humusa i sloja zemlje
crnice. Kao posljedica takvih procesa došlo bi do povećanog opterećenja vode
ispranim mineralnim materijama i kiselkasto-razarajućim organskim supstancijama.
Opasnost od eutrofije vode i osiromašenja kisika znatno bi porasla,
i time bila ugrožena egzistencija akumulacionog jezera.