DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 92     <-- 92 -->        PDF

GOSPODARENJE ŠUMAMA I AKUMULIRANJE POVRŠINSKE PITKE VODE


Stručnjaci za pitku vodu visoko cijene površinske vode koje dreniraju
šumom prikrivena slivna područja, zbog njihove kvalitete. Međutim, ponekad
ima i povoda za kritiku i prigovor zbog ozbiljnijih opterećenja vode izazvane
gospodarskim mjerama. U okviru trogodišnjeg istraživačkog programa više
instituta, provedenog u SR Njemačkoj na većem broju umjetnih akumulacija
površinske pitke vode, došlo se do saznanja da i iz šumskih područja može
uslijediti znatna količina pesticida. Tako dr. Weil sa minhenskog Instituta
za kemiju vode navodi da su i iz šumskih područja izmjereni neočekivano
visoki sadržaji insekticida, prije svega DDT-a i Lindana. Istina, ne postoji
jasniji trend da iz šume dolazi općenito veća količina pesticida nego iz drugih
slivnih područja. Međutim, već sama činjenica da su katkada izmjerene najveće
koncentracije pri oticanju iz šumskih područja, skreće s pravom određenu
pažnju i izaziva zabrinutost. Pesticidi se nagomilavaju i očito da se učvršćuju
naročito u mulju, gdje su postojani. Pesticidi se nalaze obogaćeni i u
ribama i vodenim biljkama, u razrijeđenosti 1:100 do 1:1000.


Mjerenja su pokazala da nije bila postignuta granica tolerancije za pesticide
u ispitanoj akumulaciji pitke vode, ali vrijednosti nisu više ni djelimično
tako daleko ispod te granice. U prosjeku je utvrđena koncentracija pesticida
od 10 nanograma po litri vode (što odgovara 1/100 miligrama po m3).


Stručnjaci za pitku vodu naročito nerado gledaju na udio pesticida u zaštiti
šuma. Zbog toga i njihovi prijedlozi o postupcima zaštite vode i gospodarskih
mjera u slivnim područjima, shodno tome, odgovaraju ovom aspektu.
Prijedloge kako treba da se postupa sa šumama u slivnim područjima za akumuliranje
površinske pitke vode i na što treba osobito obratiti pažnju iznio
je dr. Bernhardt. Ove postavke biće ovdje ukratko i date.


U užem i širem slivnom području akumulacionog bazena treba podići vodozaštitni
pojas šume oko obalne zone širine 100 m (zaštitna zona I), koji
treba da zadovolji slijedeće funkcije i zahtjeve:


1. Obalni vodozaštitni pojas šume služi kao barijera površinskom oticanju
uvjetovanom padavinama, tako da se spriječi transport produkata erozije
i ostataka u jezero iz neposrednog okolnog područja;
2. Sprječavanje eolske erozije, kako ne bi posredstvom vjetra došlo do
odnošenja đubriva i erozionih produkata zajedno sa hranljivim solima na vodene
površine, naročito gdje sa zaštitnom šumom graniče poljoprivredna tla;
3. Vodozaštitne šume treba da kao prirodna prepreka povećaju trenje i
smanje brzinu vode u koritu prijemne rijeke;
4. Bazene treba zaštititi od lišća koje nanosi vjetar, jer ono može, za
vrijeme raspadanja, da izazove povećanu potrošnju kisika u vodi. Na taj
način se oslobađaju i nepoželjni eutrofirajuće djelujući hranjivi elementi,
a mogu da nastanu i teške razdvojive veze koje već u razrijeđenosti 1:1000
narušavaju okus vode. Naročito bukovo lišće izaziva neugodan okus, sličan
papiru. Zbog toga duž obalne zone ne treba uzgajati lišćare, već nekoliko redova
jela i smreka koje će vjetrom doneseno lišće iz susjednih predjela zaustaviti
i tako spriječiti njihovo odnošenje na površinu jezera;
5. U ostalom dijelu zaštitne zone I potrebno je sa porastom udaljenosti
od obale smanjiti učešće četinjara u korist povećanja lišćara. Međutim, zbog