DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 92 <-- 92 --> PDF |
GOSPODARENJE ŠUMAMA I AKUMULIRANJE POVRŠINSKE PITKE VODE Stručnjaci za pitku vodu visoko cijene površinske vode koje dreniraju šumom prikrivena slivna područja, zbog njihove kvalitete. Međutim, ponekad ima i povoda za kritiku i prigovor zbog ozbiljnijih opterećenja vode izazvane gospodarskim mjerama. U okviru trogodišnjeg istraživačkog programa više instituta, provedenog u SR Njemačkoj na većem broju umjetnih akumulacija površinske pitke vode, došlo se do saznanja da i iz šumskih područja može uslijediti znatna količina pesticida. Tako dr. Weil sa minhenskog Instituta za kemiju vode navodi da su i iz šumskih područja izmjereni neočekivano visoki sadržaji insekticida, prije svega DDT-a i Lindana. Istina, ne postoji jasniji trend da iz šume dolazi općenito veća količina pesticida nego iz drugih slivnih područja. Međutim, već sama činjenica da su katkada izmjerene najveće koncentracije pri oticanju iz šumskih područja, skreće s pravom određenu pažnju i izaziva zabrinutost. Pesticidi se nagomilavaju i očito da se učvršćuju naročito u mulju, gdje su postojani. Pesticidi se nalaze obogaćeni i u ribama i vodenim biljkama, u razrijeđenosti 1:100 do 1:1000. Mjerenja su pokazala da nije bila postignuta granica tolerancije za pesticide u ispitanoj akumulaciji pitke vode, ali vrijednosti nisu više ni djelimično tako daleko ispod te granice. U prosjeku je utvrđena koncentracija pesticida od 10 nanograma po litri vode (što odgovara 1/100 miligrama po m3). Stručnjaci za pitku vodu naročito nerado gledaju na udio pesticida u zaštiti šuma. Zbog toga i njihovi prijedlozi o postupcima zaštite vode i gospodarskih mjera u slivnim područjima, shodno tome, odgovaraju ovom aspektu. Prijedloge kako treba da se postupa sa šumama u slivnim područjima za akumuliranje površinske pitke vode i na što treba osobito obratiti pažnju iznio je dr. Bernhardt. Ove postavke biće ovdje ukratko i date. U užem i širem slivnom području akumulacionog bazena treba podići vodozaštitni pojas šume oko obalne zone širine 100 m (zaštitna zona I), koji treba da zadovolji slijedeće funkcije i zahtjeve: 1. Obalni vodozaštitni pojas šume služi kao barijera površinskom oticanju uvjetovanom padavinama, tako da se spriječi transport produkata erozije i ostataka u jezero iz neposrednog okolnog područja; 2. Sprječavanje eolske erozije, kako ne bi posredstvom vjetra došlo do odnošenja đubriva i erozionih produkata zajedno sa hranljivim solima na vodene površine, naročito gdje sa zaštitnom šumom graniče poljoprivredna tla; 3. Vodozaštitne šume treba da kao prirodna prepreka povećaju trenje i smanje brzinu vode u koritu prijemne rijeke; 4. Bazene treba zaštititi od lišća koje nanosi vjetar, jer ono može, za vrijeme raspadanja, da izazove povećanu potrošnju kisika u vodi. Na taj način se oslobađaju i nepoželjni eutrofirajuće djelujući hranjivi elementi, a mogu da nastanu i teške razdvojive veze koje već u razrijeđenosti 1:1000 narušavaju okus vode. Naročito bukovo lišće izaziva neugodan okus, sličan papiru. Zbog toga duž obalne zone ne treba uzgajati lišćare, već nekoliko redova jela i smreka koje će vjetrom doneseno lišće iz susjednih predjela zaustaviti i tako spriječiti njihovo odnošenje na površinu jezera; 5. U ostalom dijelu zaštitne zone I potrebno je sa porastom udaljenosti od obale smanjiti učešće četinjara u korist povećanja lišćara. Međutim, zbog |