DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 59 <-- 59 --> PDF |
PRILOG RJEŠAVANJU NEKIH UZGOJNIH I SELEKCIJSKIH PITANJA NA OSNOVI STANIŠNIH UVJETA U ŠUMSKO GOSPODARSKOJ JEDINICI BOSILJEVO FRANC MRVA, dipl. inž. šumarstva BRANIMIR MAYER, dipl. inž. šumarstva ŽARKO HAJDIN, dipl. inž. šumarstva Jugoslavenski institut za četinjače, Jastrebarsko UVOD šumsko-gospodarska jedinica BOSILJEVO na području šumarije u Krnjaku i Šumskog gospodarstva u Karlovcu izaziva u poslijeratnim godinama posebnu pažnju šumarskih stručnjaka iz šumske privrede i šumarskih istraživačkih organizacija. Za to ima više razloga, od kojih izdvajamo ove: (1) ova jedinica koja se nalazi unutar većih površina zemljišta, obraslih vrištom i bujadi, sa svojim (naročito starijim) sastojinama običnog i crnog bora, u kojima pridolazi obična smreka, evropski ariš i poneka grupa obične jele te sa relativno dobrim rastom i prirastom drveća, predstavlja poučan primjer, što se može postići ako se šumom neobrasle površine vriština i bujadnica privedu kulturama četinjača; (2) ovdje se nalaze vrlo stara stabla i njihovo potomstvo jedne svojte crnog bora za koju bi se, po nekim vanjskim karakteristikama, moglo pretpostaviti da pripada ilirskom crnom boru (Pinus nigra Arn. ssp. gočensis (Đorđ.) var illyrica n. var. — Vi đako v i ć, 1957), koji je po istom autoru identificiran u predjelu Vrhovina i Ličke Plješivice pa postoji vjerojatnost da je iz tih predjela mogao biti vještački proširen na područje Bosiljeva. Međutim, ovakvu pretpostavku trebalo bi egzaktnim (genetičkim, anatomskim i dr.) istraživanjima provjeriti, tim više što je crni bor u genetičkom smislu vrlo slabo istražena vrsta; (3) na manjoj površini ovdje se zadržala šumska zajednica hrasta kitnjaka i običnog graba (Querco-Carpinetumcroaticum, Horv.) kao prirodna klimatogena zajednica ovoga područja; (4) u poslijeratnom vremenu u ovoj su jedinici osnovani pokusi: trajne pokusne plohe za proredu borovih sastoji-na, plantaža sudetskog ariša i sjemenske plantaže američkog borovca i zelene duglazije. Pored nabrojenih zanimljivosti, u ovoj se jedinici mogu promatrati i proučavati i druge pojave kao posljedice bilo prirodnog toka razvoja sastojina (npr. agresivno širenje obične smreke na povoljnim staništima u borovim sastojinama) ili provedenih uzgojnih zahvata (npr. zakorovljenost površina u sastojinama rijetkog sklopa, napose na tzv. Markićevim prugama, plješine uslijed izostanka potrebnog popunjavanja kultura nakon pošumljavanja, promašeno unošenje jasena itd.). |
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 60 <-- 60 --> PDF |
Opća slika ovoga nevelikog, ali s obzirom na okoliš impresivnog objekta, pokazuje, međutim, drugačiji aspekt ako se detaljnije pregleda i registrira stanje u svakom njegovom odjelu i odsjeku. Tada se može utvrditi, da ovdje postoji cijeli niz nepovoljnih situacija u pogledu obrasta i sklopa, starosti i uzrasta stabala, kvalitete stabala, zakorovljenosti i si. Ova činjenica navela je Šumsko gospodarstvo u Karlovcu da prilikom radova na reviziji gospodarske osnove u 1968. godini angažira Institut u Jastrebarskom sa ciljem da njegovi stručnjaci prouče stanje i probleme i dadu svoje preporuke za potrebne, naročito šumsko uzgojne, radove u revidiranoj gospodarskoj osnovi. Ovaj su posao za navedeni Institu obavili autori ovoga članka i to u svojstvu uzgajivača, pedologa i genetičara, što je vrijedan primjer zajedničke suradnje različitih specijalista odnosno timskog rada na jednom kompleksnom zadatku. U njihovom terenskom radu pružili su im svesrdnu i hvale vrijednu pomoć domaći šumarski stručnjaci: inž. Srećko Vanjković, inž. Ivica Mrzljak i inž. Zdravko Novak. Iz većeg broja preporuka koje su autori dali Gospodarstvu u Karlovcu u formi elaborata, za svrhe ovoga rada izdvajamo u dopunjenoj i nešto izmijenjenoj interpretaciji samo one koje višemanje mijenjaju uobičajene koncepcije u uređivanju ovoga i sličnih šumskih objekata, smatrajući da je to u interesu poznavaocima g. j . BOSILJEVO, ali i općenito. Rad se uzgajivača i genetičara temeljio na proučavanju stanja sastojina u objektu te na iskustvenoj i znanstvenoj razini poznavanja problema, a pedologa na standardnim metodama ispitivanja tla i na novijim saznanjima o bujadično-vrištinskim tlima. OPIS OBJEKTA Gospodarska jedinica BOSILJEVO nalazi se u onom vrištinsko-bujadičnom području Korduna koje leži između rijeka Korane i Mrežnice. Od Karlovca je u pravcu jugozapada udaljena zračnom linijom 21 km, a od Generalskog Stola približno u jugoistočnom pravcu 6 km. U neposrednoj je blizini sela Perjasica gornja. Podijeljena je u 10 odjela, u kojima je izlučeno ukupno 65 odsjeka. Pojedini odjeli kao što su 1, 5 i 6 imaju po 11 odsjeka. Po najnovijoj izmjeri ova jedinica ima ukupnu površinu 532,49 ha. Šumom obrasloj površini pripada 458,71 ha, neplodnom tlu 5,81 ha, a čistinama 67,97 ha. Na šumom obrasloj površini zastupane su četinjače na 426,31 ha ili 93%, a listače na 32,40 ha ili 7%. Među četinjačama najviše ima običnog bora, jer zauzima površinu od 306,96 ha ili 72 % svih četinjača. Na znatno manjim površinama nalaze se obična smreka, evropski ariš i crni bor. Ima nešto i obične jele. U novije vrijeme u ovoj jedinici osnovane su sjemenske plantaže američkog borovca i zelene duglazije. Među listačama ima najviše hrasta kitnjaka, koji zauzima površinu od 23,93 ha, što čini 73% svih listača. Slijede: obični grab, bagrem.breza,topola i ostale tvrde i meke listače. |
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 61 <-- 61 --> PDF |
U strukturi dobnih razreda prevladavaju mlade i srednjodobne sastojine. Sastojine preko 100 godina starosti zauzimaju površinu nešto veću od 43 ha ili oko 10 % obrasle površine. Najstarije sastojine, tj. one u dobi od preko 100 godina starosti, sačinjavaju obični bor, crni bor, a u manjoj mjeri i hrast kitnjak. Ove vrste drveća u navedenoj starosti zauzimaju neke odsjeke odjela 4, 5 i 6. U ovim starim sastojinama izlučene su sjemenske sastojine običnog bora u odjelima 4a, 5c, e, g te crnog bora u odjelima 4a, 5a, c, e, g. Sve ove sastojine najčešće wi slabog obrasta i prekinutog sklopa. U slobodne prostore naselio se u manj. jmjeri pomladak istih vrsta drveća, a u većoj mjeri pomladak obične smreke. Vrlo čest i obilan je korov grmlja i prizemnog rašća. Gusti korov naročito je osvojio tzv. Markićeve pruge u odjelu 5b do 5 h koje su nastale sječom na pruge (kulise) u cilju da se stare sastojine obnove prirodnim putem. U odjelima 3 i 4 nalaze se i stare sastojine hrasta kitnjaka kojih su stabla pretežno loše kvalitete. Zbog slabog obrasta i ovdje ima podrasta ove vrste drveća u raznoj dobi, ali i korova. U sastojkiama starosti 60 do 100 godina, koje zauzimaju dijelove odjela 6, 8, 9 i 10, nalazi se pretežno obični bor s manjom primjesom crnog bora i obične smreke. I ovdje su izlučene sjemenske sastojine običnog bora u odjelima 8d, 9a, b, 10a. Iako nešto manje nego u najstarijim sastojinama, ovdje je, također, najčešće slab obrast i prekinut sklop, a u progale i ostala prazna mjesta najviše se naselila obična smreka, rjeđe obični bor i dr. vrste. Korov nije ni ovdje izostao. Sastojine u dobi od 20 do 60 odgina starosti, koje čine pretežno obični bor sa crnim borom, običnom smrekom i ponekom grupom breze, zauzimaju dijelove odjela 2 i 6. One imaju različit izgled kako po kvaliteti tako i po obrastu. Ni ovdje mjestimično ne manjka korova (npr. u odjelu 2a). U ovu grupu sastojina spada i sastojina hrasta kitnjaka u odjelu 3a, u kojoj zbog djelomično slabog obrasta ima dosta podrasta te vrste drveća. Na preostalom dijelu obrasle površine nalaze se mlade sastojine u dobi do 20 godina starosti. To su ponajviše kulture običnog i crnog bora, nastale pošumljavanjima u toku 1952—1958 i 1967—1968 godine. Izgled ovih kultura je različit. Ima primjera nedovoljnog popunjavanja iza pošumljavanja. U ovu skupinu sastojina spadaju i kulture bagrema u odjelima 9e, 10c kao i sasvim neuspjelog jasena u odjelu 10c. U zadnjih 10 godina u odjelu 1 ove jedinice osnovane su pokusne plohe: plantaža sudetskog ariša u odsjeku d3, sjemenska plantaža američkog borovca u odsjeku di i sjemenska plantaža zelene duglazije u odsjeku d-2. EKOLOŠKE ZNAČAJKE OBJEKTA Reljef i klima Reljef površine je blago valovit, s podužim udolicama i blagim nagibima i s ponekom vrtačom. Nadmorska se visina kreće od približno 220 do 250 m. U cijelom kompleksu preteže južna ekspozicija. Prema najbližim meteorološkim stanicama koje se nalaze u Karlovcu i Ogulinu, regionalna se srednja godišnja temperatura zraka kreće od 10 do 11° C, a u vegetacijskom periodu od 16 do 17° C. Po humidnosti klime šuma |
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 62 <-- 62 --> PDF |
BOSILJEVO nalazi se na granici humidne i perhumidne klime (po Thornthwaite- klasifikaciji za Karlovac P/E iznosi 105, a za Ogulin 157). U Generalskom Stolu ukupna godišnja količina oborina prosječno iznosi 1.258 mm. Ove za šumsku vegetaciju povoljne faktore klime područja korigiraju po Gračanin u izračunati klimatski faktori za pojedine mjesece u godini o humidnosti ili aridnosti klime (KFm). Tako izračunati faktori za spomenute meteorološke stanice pokazuju, da u toku mjeseca lipnja i kolovoza ovdje vlada semihumidna, a u toku mjeseca srpnja semiaridna klima. Stvarno se ovdje može u toku ljeta pojaviti ili se pojavljuje suša. Međutim, pri ocjeni ovoga podatka ne smije se smetnuti s uma da je to regionalna karakteristika i da više vrijedi za otvorene, šumom neobrasle površine. Unutar šume vlada nešto drugačija klima, koja je svakako povoljnija. Jedan dokaz za ovu pretpostavku je več ranije spomenuta činjenica o prirodnoj agresiji obične smreke unutar borovih sastojina, koja u ovoj šumi na za nju povoljnim mikrostaništima osvaja površine. Opće i neke specifične pedološke značajke Pedološka istraživanja u g. j . BOSILJEVO imala su zadatak da pruže prostornu predodžbu o proizvodnom potencijalu tala na površini ovog šumskog objekta. Prva interpretacija naših terenskih i laboratorijskih istraživanja za operativne potrebe Š. g. Karlovac uslijedila je 1969. godine. Ona se temeljila kako na ukupnim dotadašnjim saznanjima o tlima vrištinsko-bujadičnog područja tako i na podacima prethodnih pedoloških istraživanja provedenih od strane niza istraživača u samoj gospodarskoj jedinici BOSILJEVO ili na njezinim perifernim dijelovima. Većina je ovih radova u rukopisima ili elaboratima, a posebno značajan rad pod naslovom »Prilog poznavanju proizvodnih mogućnosti tala u šumskim kulturama Bosiljevo« objavio je Martinovi ć 1967. godine. Autor između ostaloga zaključuje da kisela smeđa tla na reliktnoj crvenici imaju veliku šumsko proizvodnu vrijednost i da su prikladna za iskorišćivanje u intenzivnoj proizvodnji drveta. Od tada pa do danas ostvareni su novi značajni rezultati na istraživanju relativne produktivnosti najzastupanijih pedosistematskih jedinica na navedenom području, s posebnim osvrtom na fizikalna svojstva (Mayer, B. et al. 1973), a isto tako je važno otkrivanje složenosti bosiljevskog pedokompleksa uz određivanje njegovog mjesta na makro planu vriština i bujadnica niskog krša, koje je izvršeno u Pedološkoj karti SR Hrvatske u mjerilu 1:50000, sekcija Karlovac 1 (Mayer, B. i B a š i ć, F. 1973). Novostečena saznanja potrebno je uzeti u obzir prilikom ove druge interpretacije. Od općih pedoloških značajki navode se već poznate činjenice da se radi o dvoslojnim profilima tla sa dubokom lesolikom žućkastom gornjom etažom (najčešće preko 50 cm) u kojoj je od površine izdiferenciran jako humusni, tamno sivi A-horizont (0 — 20 40 cm), a donju etažu izgrađuje, u kontaktu dosta rastrošena, reliktna crvenica. Danas se upotrebljavaju nazivi (sinonimi): duboko kiselo smeđe tlo na reliktnoj crvenici, lesivirano kiselo smeđu tlo na reliktnoj crvenici i luvisol akrični. Reakcija tla u vodi pretežno je jako kisela, fiziološki aktivni P2O5 (AL) nalazi se u tragovima, a sadržaj fiziološki aktivnog K2O (AL) varira između nekoliko pa do petnajstak mg/100 g tla. Veći sadržaj |
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 63 <-- 63 --> PDF |
kalija nalazi se u površinskom humusno-akumulativnom horizontu u kojemu sadržaj humusa često prelazi 5 % Kroz ilovasti do lako glinasti porozni i rastresiti materijal gornje etaže lako se probija korijenje šumskog drveća u veliku dubinu, a čitava masa lesolikog sloja predstavlja značajan rezervoar za pristupačnu vodu. Ekološki je, također, važno fizikalno-mehanićko stanje kontaktne prelazne zone gornje i donje etaže koju karakterizira rastrošenost crvenice i međusobno miješanje ovih raznorodnih materijala. Pojačanu ocjeditost tla korigira humidnost do perhumidnost klime s obzirom na to da godišnja suma oborina u pojedinim godinama premašuje 1.500 mm (Generalski Stol). Ovdje su nadalje prisutna koluvijalna tla vrtača (sinonim: deluvijalna tla vrtača), koja predstavljaju specifične pedogenetske tvorevine na dnu osebujnih krških geomorfoloških oblika, gdje je preraspodjela tvari i energije, uvjetovana reljefom, došla do punog izražaja. Izgrađena su iz vrlo dubokog sloja lesolikog materijala lagane mehaničke građe, čiji je gornji dio zatamnjen s humusnim tvarima do 50 i više centimetara. Početak pojave rastrošenog crveničnog materijala registriran je mjestimično na 130 cm, no najčešće dublje od 150 cm. Kemijska svojstva srodna su gornje opisanim. Ovi mikro-mezo-lokaliteti odlikuju se svježom i vlažnom pedoklimom i naročito pogoduju uspijevanju obične smreke. Dvije prvoopisane pedosistematske jedinice gotovo isključivo pokrivaju površinu g. j . BOSILJEVO. U makro planu one su sastavni dijelovi kartografske jedinice najviše šumsko-proizvodne vrijednosti na području bujadnica i vriština niskog, pretplaninskog krša, koju karakteriziraju slijedeći elementi: površinska stjenovitost je manja od 2´% ili je potpuno izostala, a podzemni reljef vapnenačko-dolomitne stijene mezozojske starosti spušta se vrlo duboko ispod reliktne crvenice; lesivirana kisela smeđa i kisela smeđa tla na reliktnoj crvenici zauzimaju i do 90% površine, dok ostali dio otpada na lesivirane crvenice i koluvijelna tla vrtača; vrtače su općenito rjeđe, zaobljenih strana. S obzirom da se ovdje radi o tlima visoke šumsko proizvodne vrijednonsti, koja se prostiru na znatnim površinama niskog krša, a najčešće su neobrasla šumskom vegetacijom i vrlo često napuštena od poljoprivredne proizvodnje, zbog male plodnosti, to zaključci iz ovih istraživanja kao preporuke za praksu dobivaju šire značenje, napose u vezi izbora vrsta drveća kao vrlo važnog parametra kod postizanja maksimalnog proizvodnog potencijala ovakvih staništa. Potrebno je dodati da je na perifernim dijelovima odjela 5 i 6 registrirana pojava trijaskih dolomita na kojima su se razvile rendzine na dolomitnom pijesku i smeđa karbonatna tla vrlo ograničene proizvodne sposobnosti bilo zbog plitkoće i suhe pedoklime, s visokim sadržajem vapna (oko 20 % CaCOg), bilo zbog plastične teške gline moćnosti i do 120 cm dubine. Ovdje su se nepovoljne edafske prilike odrazile na uspijevanje običnog i crnog bora koji pokazuju slab rast i prirast i deformirani habitus. Od specifičnih pedoloških značajki izdvojen je prikaz utjecaja reljefa na preraspodjelu tvari i energije, što u krajnjoj liniji rezultira formiranje navedenih pedosistematskih jedinica. U grafičkom prikazu (v. grafikon 1) razvrstani su profili i poluprofili tla prema odsječcima reljefa, na kojima su kopani, s naznakama dubine humusno-akumulativnog horizonta »A« i pojave re |
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 64 <-- 64 --> PDF |
liktne crvenice. Vidljivo je da su profili s plićim slojem lesolikog materijala najviše zastupljeni po hrptovima, tj. na granicama odjela 3 i 10, 4 i 9, 4 i 5 te 8 i 9, a dublji lesoliki sloj postoji na dugim suvislim padinama i u vrtačama. Slično se dešava s humosno-akumulativnim horizontom koji se produbljuje u pravcu negativnih forma reljefa. U daljnjim istraživanjima potrebno je produbiti saznanja o asimetriji lesolikog pokrivača, posebno s obzirom na ekspoziciju. grafikon 1 ZAVISNOST PEOOSEKVENCE OD TOPOSEKVENCE NA RAZLIČITIM EKSPOZICIJAMA I INKLlNACIJAMA U GOSP JEO. BOSILJEVO OCJENA MOGUĆNOSTI SASTOJINA OBIČNOG I CRNOG BORA ZA PROIZVODNJU SJEMENA Opće karakteristike populacija Šume Bosiljeva, kao što je u uvodu izneseno, tvore pretežno populacije običnog bora, a manjim dijelom zastupljen je crni bor. Mjestimično su očuvane prirodne zajednice hrasta kitnjaka i običnog graba. Obični bor izdiferenciran je u populacije različitih starosti koje su poslužile kao osnova za unutarnju raspodjelu u uređajnoj osnovi. Centralni dio ovih populacija zauzimaju stare sastojine običnog bora u smjesi sa crnim borom u odjelima 4 i 5, za koje se pretpostavlja da su bile ishodišna baza za prirodno podmlađivanje i postanak mlađih populacija. U prilog ovoj pretpostavci navodimo da se starija stabla u morfološkim svojstvima (oblik krošnje, dužina i boja iglica i si.) ne razlikuju od podmlatka, bez obzira na njegove različite stadije starosti. Budući da ne postoje nikakvi zapisi ili bilo kakvi drugi dokazi o porijeklu sjemena iz kojeg su nastale starije sastojine, teško je odrediti točnu biosistematsku pripadnost ovih populacija nekoj geografskoj ili lokalnoj rasi. Međutim, na osnovi poznavanja varijabilnosti običnog bora u Jugoslaviji i 294 |
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 65 <-- 65 --> PDF |
rezultata istraživanja u svijetu, mogla bi se izvršiti za ovu udomaćenu provenijenciju približna determinacija porijekla sjemena. Populacije običnog bora u Bosiljevu karakterizirane su kratkim iglicama i relativno tankim granama. Slične populacije prirodnog porijekla nalazimo u planinskim predjelima gotovo svih naših republika, za razliku od nizinskih koje imaju duže iglice. Isto tako populacije običnog bora s vrlo kratkim iglicama karakteristične su za najsjevernije dijelove Skandinavije (L a n g 1 e t, 1936), gdje obični bor tvori više ili manje kontinuirane populacije. Za ovo razmatranje značajna je usporedba da se u našim visinskim populacijama (Bosanski Petrovac, Jajce i drugdje) pojedina stabla — fenotipovi u potpunosti po obliku podudaraju s onima iz skandinavskih zemalja. Ovdje mislimo na stabla s izrazito koničnom ili piramidalnom krošnjom te kratkim i tankim granama. Prisutnost ovakvih stabala nismo mogli ustanoviti u Bosiljevu. Analizirajući štete od snjegoloma, na ovom vrlo izloženom lokalitetu, može se utvrditi da su oštećivanju od snijega najviše podvrgnuta granata stabla s loše oblikovanom i asimetričnom krošnjom, zakrivljena i nagnuta stabla koja već zbog svoje statike ne mogu odoljevati pritisku snijega kroz dulje vrijeme. Međutim, zastupljenost takvih tipova znatno je manja od onih koji su otporni na snjegolome, što u velikoj mjeri potkrijepljuje pretpostavku da ovaj bor ne pripada nizinskim populacijama, za koje je poznato da često stradavaju od snjegoloma. Iz svega ovoga moglo bi se pretpostaviti da ove populacije vode svoje porijeklo iz nižih planinskih odnosno sredogorskih predjela. Ova pretpostavka mogla bi se potvrditi jedino egzaktnim opažanjem vremena: tjeranja i cvatnje, sekundarnog rasta iglica, formiranja pupova i drugih tipičnih oznaka za diferencijaciju visinskih i nizinskih tipova. O porijeklu sjemena crnog bora, kao što je u uvodnom dijelu razmatrano, teško je dati pouzdanu informaciju, jer je ova vrsta u evropskim razmjerima slabo istraživana. Istraživanja crnog bora, provedena u našoj zemlji na bazi proučavanja anatomije iglica (V i d a k o v i ć, 1957), utvrdila su postojanje nižih sistematskih jedinica odnosno varijeteta unutar ove vrste. Premda crni bor na ovom lokalitetu po svojoj zastupljenost nema takovo značenje kao običan bor, ipak pojedinačna stabla i manje grupe po svojoj kvaliteti i obliku krošnje (pravnost, tankogranatost i dr.) i otpornosti na snjegolome zaslužuju pažnju jer se mogu koristiti za određene oplemenjivačke ciljeve (sjemenske plantaže, živi arhiv i dr.). Prijedlog za korištenje sastojina kao sjemenskih objekata Dosadašnji prijedlog za izbor sjemenskih objekata (baza) u Bosiljevu obuhvaća stare sastojine običnog i crnog bora u odjelima 4 i 5, a isto tako i sastojine običnog bora u odjelima 8, 9 i 10. Pregledom starijih sastojina utvrđeno je slijedeće: — Starost stabala u tim sastojinama iznosi 135 i više godina, što se smatra kao krajnja granica za korištenje objekta u takve svrhe. Prestarjela stabla, s oslabljenim fiziološkim potencijalom, proizvode sitnije sjeme nego stabla koja su u optimumu produktivne sposobnosti. Poznato je da mlađe sastojine rode krupnijim i fiziološki aktivnijim sjemenom nego stare sastojine. Osim toga godine uroda sjemenom rjeđe su u starijim sastojinama. |
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 66 <-- 66 --> PDF |
— Prekinut sklop ni izdaleka ne odgovara optimalnim uvjetima oplodnje. Prema nalazima istraživača u svijetu (Plym — Forshell , 1953), obični bor svrstava se u onu grupu vrsta koje nisu u potpunosti autosterilne, več se mogu u izvjesnoj mjeri razmnožavati putem samooplodnje (Inbreeding, Inzucht). Ova činjenica, kraj ovako prekinutog sklopa, upozorava na mogućnost i štetan utjecaj samooplodnje na kvalitetu proizvedenog sjemena. Kod vrsta u kojih je mehanizam samooplodnje bio egzaktno ispitan, kao npr. kod duglazije, omorike (O r r - E w i n g 1957, Langner 1959), pokazalo se da se negativni utjecaji, odnosno depresivni efekti samooplodnje mogu pojaviti u potomstvu u vrlo jakoj mjeri. Slab razvoj zametnutih embriona, a isto tako i slabiji rast klijanaca glavne su karakteristike depresivnog djelovanja samooplodnje. Iz gornjih razloga smatramo da stare sastojine običnog i crnog bora u odjelima 4 i 5 nemaju uvjeta za proizvodnju kvalitetnog sjemena te ih je potrebno brisati iz prijedloga sjemenskih objekata. Međutim, za daljnjirad na oplemenjivanju potrebno je očuvati određen broj najljepših stabala od obje vrste za dobu od najmanje 10 godina. Smatramo da bi bilo dovoljno da se od svake vrste ostavi oko 50 stabala čime bi se obuhvatio i sačuvao izvorni genofond za obje vrste. Selekciju stabala treba izvesti na principu što većeg obuhvaćanja varijabiliteta. Pregledom mlađih sastojina u odjelima 8, 9 i 10 utvrđeno je slijedeće: — Starost ovih sastojina kreće se od 70 godina na više. Obzirom da obični bor spada među vrste sa vrlo ranom fruktifikacijom, ove sastojine mogle bi se koristiti kroz dulje razdoblje za sakupljanje sjemena. — Premda je sklop u tim sastojinama na više mjesta jače prekinut, ipak postoje dijelovi dobro sklopljenih sastojina ili veće grupe stabala koje se mogu koristiti za proizvodnju sjemena. — Kvaliteta stabala u predviđenim sastojinama zadovoljava namjenu. Unutar ovih sastojina potrebno je izvršiti negativnu selekciju stabala. Pri tom podrazumijevamo odstranjivanje stabala s izraženim negativnim morfološkim karakteristikama kao što su vrlo debele grane, velik broj grana u pršljenu, nepovoljan kut grananja (insercije), rašljavost, zakrivljenost debla, usukanost, ekscentričnost debla i si. Isto tako potrebno je odstraniti iz sastojine sva bolesna i suhovrha stabla. Nakon ove selekcije potrebno je unutar sjemenske baze označiti stabla za perspektivnu produkciju (pozitivna selekcija) kojima treba podrediti sve kasnije uzgojne zahvate. Iste mjere potrebno je provesti i u okolišu sjemenskih objekata da se spriječi nalet polena sa lošijih stabala u sjemensku bazu. Predložene mjere selekcije mogu se primijeniti ne samo za uređenje predloženih sjemenskih objekata, već mogu poslužiti i kao opći model selekcije prilikom doznake stabala za sječu. Ostavljajući u sastojini tanko-granate tipove i one sa dobro oblikovanom krošnjom može se u budućim generacijama povećati otpornost na snjegolome što je jedan od važnih uzgojnih ciljeva u ovoj populaciji. DISKUSIJA Osnivanje današnje g. j . BOSILJEVO, kao šumskog kompleksa u kojemu prevladavaju četinjače, vjerojatno seže u početne decenije prošlog stoljeća (ovu pretpostavku trebalo bi provjeriti utvrđivanjem starosti najstarijih sta |
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 67 <-- 67 --> PDF |
bala pouzdanim metodama). Tada su, čini se, prva pošumljavanja počela sa (ilirskim) crnim borom, a potom nastavljena s običnim borom, uz unošenje evropskog ariša i obične smreke. Od zasađenih vrsta u tijeku dugog vremenskog razdoblja najviše se prirodno proširio obični bor, koji je naseljavao neobrasle i osvijetljene okolne površine. Ovaj proces traje i danas, iako u manjoj mjeri, jer je sve manje slobodnih površina. Kad su sastojine borova odrasle i stvorile sklop, a kasnije se znatno prorjedile (iz nama nepoznatih razloga), unesena obična smreka počela se unutar ovih sastojina obilno proširivati i osvajati ona staništa koja su joj odgovarala s obzirom na reljef (blage uvale), lagani zastor borovih krošanja te dobra i poboljšana svojstva tla. Ova su pozitivna kretanja, međutim, znatno umanjena negativnom pojavom koja se očituje, kako je ranije rečeno, u vrlo prorjeđenim starijim i starim sastojinama, u koje se uz skromno naseljavanje potomstva šumskih vrsta, u obilnoj mjeri pojavio, često neprohodan, korov grmlja i dr. Ove su sastojine tako poprimile izgled nekakvih nepravilnih prebornih šuma. One zbog toga i pretstavljaju najveće probleme šumsko-uzgojnog karaktera u uređivanju ove gospodarske jedinice. Kod rješavanja ovih i dr. pitanja u ovoj jedinici potrebno je prethodno iznijeti i neke druge činjenice koje pri tome treba imati na umu. (1) U skladu s uvodno navedenim značenjem g. j . BOSILJEVO, ova se jedinica može smatrati šumskim objektom od posebnog privrednog i znanstvenog interesa pa bi i gospodarenje u njoj trebalo uskladiti sa tim ciljem. To znači, da se ovdje, ako to navedeni interesi zahtijevaju, treba odstupiti od konvencionalnog načina uređivanja šumsko-gospodarskih jedinica, naročito u pogledu prostornog planiranja i potreba na drvnim masama. (2) Iz razloga koji su izneseni u prethodnom poglavlju, smatramo da stare sastojine običnog i crnog bora u odjelima 4 i 5 nemaju uvjeta za korištenje u svrhe proizvodnje sjemena pa bi ih trebalo brisati iz popisa sjemenskih objekata. Za sjemenske sastojine običnog bora u odjelima 8, 9 i 10, kojih starost iznosi od 70 godina na više, može se konstatirati, unatoč tome što je u ovim sastojinama sklop na više mjesta prekinut, da ipak postoje dijelovi dobro sklopljenih sastojina ili većih grupa unutar tih sastojina koji se mogu uspješno koristiti za proizvodnju sjemena. (3) Istraživanja provedena u ovoj jedinici o rastu i prirastu običnog bora i obične smreke (Cesta r i dr., 1964) pokazala su da u 40-godišnjoj starosti može postići poprečni godišnji prirast drvne mase po 1 ha obični bor oko 12 m3, a obična smreka oko 15 m3. To je dobra i vrlo dobra proizvodnja drvne mase ovih vrsta drveća u toj jedinici pa se može reći da su one obje ovdje brzorastuće. Pri tom se nameće zadatak da se takav prirast drvne mase odredi i za ariš i crni bor. (4) Za daljnje šumsko-uzgojne mjere posebno su važni rezultati pedoloških istraživanja koji pokazuju da dvije pedosistematske jedinice (lesivirano kiselo smeđe tlo na reliktnoj crvenici i kiselo smeđu tlo na rel. crvenici), visoke proizvodne vrijednosti ovdje gotovo isključivo pokrivaju površinu ove gospodarske jedinice. To opovrgava neka mišljenja da su označena tla sposobna uglavnom za kserotermne vrste drveća četinjača. Naprotiv, istražena |
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 68 <-- 68 --> PDF |
svojstva ovih tala pružaju velike mogućnosti za širi izbor četinjača visokih proizvodnih sposobnosti, koje se ovdje mogu opravdano unositi. Tu, pored postojećih vrsta četinjača običnog bora, obične smreke, evropskog ariša (sudetske rase) i crnog bora na plićim tlima, može se unositi američki borovac i zelena duglazija (na udaljenost od sjemenskih plantaža ovih dviju vrsta u odjelu 1), ali i nove vrste kao što su: Murrajev bor, golema jela, sitkanska smreka, zapadna američka cuga, golema tuja, japanski ariš i dr. Iz kratko navedenih ekoloških zahtjeva ovih novih vrsta četinjača, koje ovdje dajemo, vidljivo je da se one mogu s obzirom na postojeća staništa u ovu jedinicu unositi u većoj ili manjoj (pokusnoj) mjeri. MURRAYEV BOR (Pinus contorta var. latifolia, S. Watson, sin. Pinus Murrayana, Balf.) ima veliki prirodni areal u zapadnomdijelu Sjev. Amerike, gdje prosječne god. oborine iznose od 375 do 2,500 mm. Podnosi različite tipove zemljišta i otporan je na vjetar. Unesen u Engleskupokazao se kao jedan od najboljih pionirskih vrsta na težim i siromašnim zemljištima (tamošnje vrištine). Po proizvodnji drvne mase jači je od običnong bora. GOLEMA JELA (Abies gr and is, Lindley) prirodno raste u uvalama vodotoka, u dolinama i na padinama brda u sjev.-zapadnom dijelu Sjev. Amerike. Ima drvo dugih vlakana, dobro za proizvodnju celuloze. Zadovoljava se relativno sušnim staništem, a podnosi i izvjesnu ljetnu sušu (premapodacima iz Francuske). Ne stradava od niskih temperatura. Raste brze i proizvodi veću drvenu masu od zelene duglazije. Za dobar joj rast treba barem 750 mm godišnjih oborina, svježe, lagano i dublje tlo te od vjetra zaštićen položaj. Ne podnosi teška tla i visok sadržaj kalcija. SITKANSKA SMREKA (Picea Suchen sis I Bong. ICarriere) visoko je produktivna vrsta četinjača koja raste u perhumidnoj klimi zap. dijela Sjev. Amerike. Najbolje raste na dubokim propusnim tlima osrednjeteksture, ako ima dosta vlage i organske materije u površinskom sloju tla (20%). Veći joj dio prirodnog areala leži na nižim elevacijama. V Engleskoj se pokazala kao uspješna ondje, gdje ima 1000 mm godišnjih oborina. Tolerantna je na izloženost vjetru. Jedino je osjetljiva na proljetne mrazove. Ne podnosi gornju zasjenu pa se ne može koristiti za podsadnju. ZAPADNOAMERIČKA CUGA (Tsuga heterophylla I Raj. I Sargent) prirodno raste gdje i prethodna vrsta, a često je s njom i u smjesi. Potrebna joj je obilna vlaga u toku vegetacijske sezone. Nema posebne zahtjeve na_ tlo, ali bolje raste na dubokom, propusnom tlu, reakcije (pH) od 4,5 do 5,0 pa čak i 3,5 do 4,0 a podnosi i 6,0. Glavni uzročnik ugibanja ove vrste su snijeg i vjetar. Ovu vrstu kao i prethodnu trebalo bi unositi u BOSILJEVO samo u pokusnim razmjerima. GOLEMA TUJA (Thuja plicata, Don., sin. Thuja gigant ea, N at t) potječe također iz zapadnog dijela Sjev. Amerike, gdje ima veliki prirodni areal. Ona tamo raste na siromašnim i teškim tlima (gline). U Engleskoj unesena, najbolje raste na zasjenjenim položajima, na dubljim, propusnimtlima, koja su ipak vlažna. Ne raste tako dobro u visinu, ali zato raste dobro u debljinu pa proizvodi drvnu masu u većoj količini. |
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 69 <-- 69 --> PDF |
Ovu bi vrstu u g. jedinici trebalo pokusno unositi u dna uvala i vrtača kao i na površine neuspjele kulture jasena. JAPANSKI ARIŠ (Lar ix leptolepis ISieb. -Zuc cl G or don) prirodno raste u Japanu, ali je već dugo unesen u Evropu, gdje se na povoljnim staništima pokazao kao produktivniji od evropskog ariša. Voli ljetnuvlagu, odrveni kasno u jesen pa može stradati od ranih jesenskih mrazova. Podnosi niske temperature i na boljem tlu izloženost vjetru. Kao pionirska vrsta dobro potiskuje korovsku vegetaciju (npr. vrišt). Brzorastuća je vrsta pa znade već u 30. godini postići ukupnu visinu od 24 m. (5) Osnovane sjemenske plantaže američkog borovca i zelene duglazije u odjelu 1 stvorile su čvrsto ograničenje za unošenje ovih dviju vrsta na bliže površine drveća kako ne bi došlo do oplodnje stabala u plantažama sa polenom unesenih stabala. U vezi sa perifernim smještajem ovih plantaža u navedenom odjelu, kao i njegovom veličinom (preko 120 ha), dovoljno će biti da se borovac i duglazija ne unose u isti taj odjel. Time je zadovoljena nužna udaljenost unesenih ovih vrsta na daljinu oko 1.5 km od plantaža. Iznesene činjenice i mišljenja trebalo bi imati u vidu u vrijeme planiranja šumsko-uzgojnih radova kod uređivanja ove šumsko-gospodarske jedinice. ZAKLJUČCI (PREPORUKE) šumsko-gospodarska jedinica BOSILJEVO pretstavlja značajan šumski objekt četinjača u regiji vrištinsko-bujadičnih područja Korduna, čije osnivanje pada u početne decenije prošlog stoljeća. Iako nevelike površine ta šuma privlači pažnju šumskih stručnjaka, u prvom redu, kao instruktivni šumski objekt koji zorno pokazuje što se može postići na okolnim šumom neobraslim površinama, ako se one privedu kulturama četinjača. Međutim, vanjsku sliku ovoga objekta kvari nepovoljno stanje njegovih naročito starijih i starih sastojina četinjača u kojima je znatno pao obrast, prorjedio se sklop, a uz raznodobni podrast vrsta drveća pojavio se u velikoj količini i gusti korov grmlja i prizemnog rašća. Ovakovo nepovoljno stanje zahtijevat će dugotrajne složene mjere u cilju da se postignu puni obrast i jednodobnost ovih sastojina. U ovoj jedinici ranije provedena istraživanja o proizvodnji drvne mase običnog bora i obične smreke pokazala su da u 40 godina starosti godišnji poprečni prirast iznosi kod bora oko 12 m3, a kod smreke oko 15 m3 drvne mase po 1 ha, što je značajan rezultat. Preostaje da se takav prirast utvrdi i za ariš i crni bor, dako se može pretpostaviti da se prirast, napose ariša, vjerojatno kreće oko navedenih vrijednosti. Na ovom niskom pretplaninskom kršu pedološkim istraživanjima utvrđena je velika rasprostranjenost dubokih kiselih smeđih tala na reliktnoj crvenici (luvisola akričnih) visoke šumsko proizvodne vrijednosti. Površinska stjenovitost vapnenačko dolomične matične stijene je manja od 2 % ili je posve izostala, a njen podzemni reljef spušta se duboko ispod reliktoe crvenice; vrtače su rjeđe zaobljenih strana. Radi se o pedokartografskoj jedinici, dosta zastupljenoj na opisanom području, sposobnoj za odvijanje intenzivne šumske proizvodnje. |
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 70 <-- 70 --> PDF |
Navedena pedološka istraživanja, s obzirom na dobra svojstva tla (izuzev ona na trijaskoj geološkoj formaciji koja se ovdje pojavljuju u maloj mjeri), daju dobru informaciju za podržavanje postojećih produktivnih vrsta drveća četinjača, ali i za unošenje novih, još produktivnijih vrsta. Proučavanja sjemenskih sastojina običnog i crnog bora, koje su izlučene u ovoj jedinici, pokazala su da takove sastojine sa prestarim stablima ne odgovaraju namjenjenoj svrsi. Iz svega izloženog mogu se za šumsko-gospodarsku jedinicu BOSILJEVO izvesti zaključci koje autori predlažu kao preporuke za njezino uređivanje: 1. Ekološke prilike koje karakteriziraju: blagi reljef terena, humidna do perhumidna klima područja, s ublaženom semihumidnom odn. semiaridnom klimom u ljetnim mjesecima unutar šumskih sastojina te osobito povoljna svojstva lesiviranog kiselog smcđeg tla na reliktnoj crvenici i (dubokog) kiselog smeđeg tla na reliktnoj crvenici, omogućavaju ne samo podržavanje i daljnje unošenje postojećih produktivnih četinjača (obične smreke, običnog bora i evropskog ariša), nego i obogaćivanje sastojina unošenjem novih visokoproduktivnih vrsta drveća četinjača kao što su: Murrayev bor, golema jela, sitkanska smreka, zapadnoamcrička cuga, golema tuja, japanski ariš, sudetski ariš i si. Ove se nove vrste mogu unositi na, njima odgovarajuća, staništa unutar jedinice. Među ove nove vrste svakako spadaju i američki borovac i zelena duglazija, ali se ove obje vrste ne smiju unositi u odjel 1 jedinice, kako ne bi kasnije došlo do oplodnje sjemenskih plantaža tih vrsta, osnovanih u navedenom odjelu. 2. Na površinama jedinice koje se nalaze na perifernim dijelovima odjela 5 i 6, gdje se nalaze rendzine na dolomitnom pijesku i smeđa karbonatna tla, ograničava se unošenje na crni bor koji tu treba da zaštiti tlo i meliorira ga. 3. a) Izlučene i u popis unesene sjemenske sastojine (baze) običnog bora u starosti preko 135 godina u odjelima: 4a, 5c, 5e i 5 g brisati iz popisa predloženih sjemenskih objekata. U ovim sastojinama, koje se mogu redovnim sječama iskorišćivati, potrebno je ostaviti oko 50 najljepših stabala za dobu od najmanje 10 godina. Rad na selekciji tih stabala potrebno je da obave specijalisti genetičari kako bi se što više sačuvao varijabilitet populacije. b) Jednake mjere selekcije potrebno je provesti i sa sjemenskim stablima crnog bora u odjelima 4a, 5a, 5c, 5e i 5g s time da se ostavi isto tako 50 najljepših stabala za potrebe oplemenjivanja. c) U popisu sjemenskih baza običnog bora zadržati sastojine u starosti od 70 i više godina u odjelima: 8d, 9a, 9b, 10a, među kojima je potrebno izvršiti ponajprije negativnu selekciju, a potom označiti stabla za perspektivnu produkciju sjemena. d) U neposrednom okolišu sjemenskih objekata potrebno je izvršiti isto tako sve preporučene mjere selekcije kako bi se spriječio nalet polena iz loših stabala u sjemensku bazu. e) Potražiti poveće grupe crnog bora u starosti od 60 do 90 godina za nove sjemenske baze u cijeloj jedinici, označiti stabla nakon negativne selekcije te prema potrebi izvršiti negativnu selekciju u okolišu. |
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 71 <-- 71 --> PDF |
f) Kod redovite doznake stabala za sječu potrebno je ostavljati u sastojim tanko granate tipove stabala kao i one sa uskom krošnjom koji pokazuju veću otpornost na snjegolome, jer se na taj način može povećati otpornost na snjegolome u budućim generacijama prirodno podmlađenih sastojina. 4. Najteže šumsko-uzgojne probleme koji postoje u starijim i starim sastojinama četinjača zbog slabog obrasta, jako prekinutog sklopa i naročito jake zakorovljenosti površine treba postepeno rješavati raznovrsnim mjerama kao što su: odstranjivanje korova totalnim ili selektivnih herbicidima, prekopavanje i obrada čistina u sjem. godinama, za prir. naplođenje, oslobađanje dobrih grupa podmlatka, mladika i letvenjaka, unošenje istih ili novih vrsta četinjača, itd. Ako se radi o sastojinama hrasta kitnjaka, već prema stanju tih sastojina treba provoditi prorede ili oplodne sječe, ali i obogaćivanje sa četinjačama. 5. Ako se želi da šumsko-gospodarska jedinica BOSILJEVO i dalje posluži kao šumsko-pokusni objekt za rad istraživačkih organizacija te kao šumsko-demonstracioni objekt za potrebe šumarskih stručnjaka iz šumske privrede, onda se i ovoj težnji treba u cijelosti podrediti i cilj gospodarenja. U tom slučaju nužna je daljnja suradnja između nadležne privredne organizacije i šumarskih istraživačkih organizacija u planiranju i izvođenju radova u toj jedinici. LITERATURA 1. Berntsen , C. M. (1958): Silvical characterics of Western Hemlock — Silvseries No 3, Pacific North-West For. and Range Exp. Sta, Portland Oregon, USA. 2. Edwards , M. V. (1957): Pinus contorta, Loudon — Exotic Forest Trees in Great Britain, For. Comm. Bull. No 30, str. 94—100, London. 3. Edwards , M. V. (1957): Larix leptolepis, (Siebold and Zuccarini) Gordon — Exotic Forest Trees in Great Britain, For. Comm. Bull. No 30, str. 69—73, London. 4. F o i 1 e s, M. W. (1959): Silvics of Grand fir — Misc. publ. No 21, Intermountain, For. and Range Exp. Sta, Ogden, Utah, USA. 5. Haj din, Ž., Mayer, B., Mrva, F. (1972): Preporuka za šumsko uzgojne i druge radove u gospodarskoj jedinici Bosiljevo, Šumarija Krnjak, S. g. Karlovac. Dokumentacija Jug. instituta za četinjače, Jastrebarsko. 6. Lang let, O. (1936): Studier over tallens fysiologiska variabilitet och dess samband med klimatet (Studies on the pine´s physiological variability and its connection with climate). Medd. Skogsförsöksanst. Stockh., 29:219—470. 7. Langlet , O. (1959): A cline or not a cline: a question of Scots pine. Silvae genetica, 8: 13—22. 8. Langner , W. (1959): Selbstfertilität und Inzucht bei Picea omorika (Pančić) Purkyne. Silvae genetica, 8:84—93. 9. MacDonald , J. (1957): Thuja plicata, Lambert — Exotic Forest Trees in Great Britain, For. Comm. Bull. No 30, str. 131—135, London. 10. Mart ino vie, J. (1967): Prilog poznavanju proizvodnih mogućnosti tala u šumskim kulturama Bosiljevo. Šumarski list br. 3—4 Zagreb. 11. Mayer, B., Komlenović, N., Orlić, S. (1973): Istraživanje produktivnosti vrištinsko bujadičnih tala pod mladim kulturama običnog bora. Šumarski list br. 1—2 Zagreb. 12. Mayer, B., Bašić , F. (1973): Tla sekcije Karlovac 1. Pedološka karta SRH 1:50 000. Izvještaj Republičkom fondu za naučni rad SRH, Jastrebarsko. |
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 72 <-- 72 --> PDF |
13. ORR-Ewing , A. L. (1957): A cytological study of the effects os self — pollination on Pseudotsuga menziesii (Mirb.) Franco. Silvae genetica, 6 : 179—185. 14. Pelcer, Z. Ces t a r, D. i dr. (1964): Veljun, Tržiška šikara i Zalije — Ekološko gospodarski tipovi d meliorativni zahvati — Institut za šumarska istraživanja, Zagreb. 15. Ply m-For shell, C. (1953): Kottens och fröets utbildning efter själv — och korsbefruktning hos tali (Pinus silvestris L.) [Development of cones and seeds in the case of self — and cross — pollination in Pinus silvestris L:] Medd. Skogsforskninst. Stockh., 43 (10): 1—42. 16. Ruth, R. H. (1958): Silvical characteristics of Sitka spruce — Sil v. series No 8, Pacific North-West For. and Range Exp. Sta, Portland, Oregon, USA. 17. V i d a k o v i ć, M. (1957): Oblici crnog bora u Jugoslaviji na temelju anatomije iglica — Glasnik za šumske pokuse br. 13, Zagreb. 18. Wood, R. F. (1955): Studies of North-West American Forests in relation to Silviculture in Great Britain, For. Comm. Bull. No 25, London. 19. Wright , J. W. (1962): Genetics of Forest Tree Improvement. FAO 1962. 142— 149. Summary A CONTRIBUTION TO THE SOLUTION OF CERTAIN SILVICULTURAL AND SELECTION PROBLEMS ON THE BASIS OF SITE CONDITIONS IN THE MANAGEMENT UNIT »BOSILJEVO« This paper includes a joint approach of silvicultural, genetic and soil researches to the management unit »Bosiljevo« in Croatia on the heath and bracken lands of the Kordun region (between the Korana and Mrežnica Rivers) in order to try on the basis of climatic data, soil investigations and estimate of stand conditions to give adequate recommendations for tending and selection operations as a basis for a long-term management of the mentioned forest. This management unit is within the framework of the regular management of the forest Enterprise Karlovac, and it covers a total area of 532,49 ha, of which 458.71 ha belong to the wooded area, 5.81 ha to sterile soil, and 67.97 ha to clearings. Coniferous species are represented with 426.31 ha (93D/o), and broadleaved species with 32.40 ha (7%>). Scots Pine (Pinus silvestris L.) is commercially the most significant species covering an area of 306.96 ha or 72 % of conifers. The rest of conifers is represented by Norway Spruce (Picea abies ILJ Karst.), European Larch (Larix decidua Mill.), and Black Pine, which is assumed to represent the Illyrian Black Pine (Pinus nigra Arn. ssp. gočensis Đorđ. var. illyrica n. var. — according to Vidaković). The most numerous among the broadleaved species is Sessile Oak (Quercus petraea /Mattuscka/ Liebl.), covering an area of 23.93 ha or 73 °/o of all the broadleaved species. After which there follow: Hornbeam, Black Locust, Birch, Poplar and other hard and soft broadleaved species. In this low subalpine karst area was established through soil investigations a large spread of deep acid brown soils on relict terra rossa (acric luvisols) of high forest-productive value. The outcropping of limestone-dolomite parent rock is below 2%> or completely absent, while its underground relief descends deeply below the relict terra rossa; sinkholes are less frequently roundsided. We are concerned with a pedocartographic unit represented fairly well in the described region which is suitable for the development of an intensive forest production. Scots Pine at Bosiljevo occurs in populations of various different ages, of artificial origin, but of unknown seed source. However, on the basis of the knowledge of its variability both in Yugoslavia and elsewhere, as well as on the basis of its phenotypic qualification, its approximate belonging to a low-subalpine or montane variety was determined. Stem form, occurence of narrow-crowned and slender-branched types, of relatively short needles and good resistance to snow breakage are the essential characteristics of this population. Bacause of the expo |
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 73 <-- 73 --> PDF |
sure of this location to snow breakage it is recommended for regular management to favour the narrow-crowned and slender-branched types, and to eliminate the wide-crowned and thick-branched stems, which in the natural regeneration should increase the resistance to snowbreaks of future generations. The same measures of selection are recommended for the proposed seed crop stands of Scots Pine. For the purpose of longer-time utilization as seed crop stands are suggested parts of the younger stands of complete canopy and 70 years of age, while the earlier suggested older stands (of 140 years age and over) ought to be eliminated from the list of seed crop stands because of their old age, poor stocking density and interrupted canopy — and in this connection also of the negative influence of the inbreeding on the progeny. Despite the suggested selection measures in the existing stands in respect of the site and stand conditions (heterogeneity of soil types, poor stocking and occurrence of larger clearings and unwooded areas) the complex of Bosiljevo offers large possibilities for the introduction of a wider choice of high-yielding conifers This possibility is also corroborated by the findings of researchers in this management unit (Cestar et al. 1964), i. e. that Norway Spruce at the age of 40 years can achieve a mean annual increment of 15 m3/ha, and Scots Pine 12 m3/ha. For the introduction of coniferous species are of special interest the results of soil investigations, which demonstrate that two pedosystematic units (acid brown lessive soil on relict terra rossa and acid brown soil on relict terra rossa) of high productive capacity cover almost exclusively the area of the mentioned management unit. Thanks to favourable site conditions besides the existing coniferous species such as: Scots Pine, Norway Spruce, European Larch (Sudetic variety) and Black Pine on the shallower soils, there can be introduced Eastern White Pine (Pinus strobus L.), Douglas Fir (Pseudotsuga taxifolia /Poir./ Britt.), and this at an adequate distance from the seed orchards of these two species, as well as trial planting of new species ond suitable localities. For this purpose can be taken into consideration: Lodgepole Pine (Pinus ccwitorta var. latii´olia S. Watson), Grand Fir (Abies grandis /Dough/ Lindl.), Sitka Spruce (Picea sitchensis /Bong./ Carr.), Western Hemlock (Tsuga heterophylla /Rat./ Sarg.), Western Redccdar (Thuja plicata D. Don), Japanese Larch (Larix leptolepis /Sieb, et Zucc./ Gord.) The complex of Bosiljevo — according to the complexity of its site and stand conditions — merits special attention and represents a valuable challenge to the researchers of various specialities for detailed investigations. The results expressed in this paper only represent a partial solution for the possibilities offered by the mentioned forest, and give essential information for practice. |