DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 51 <-- 51 --> PDF |
UPOREDNA ISTRAŽIVANJA PRIRAŠĆIVANJA BIJELOG I CRNOG BORA NA ARBORETUMU »SLATINA« ŠUMARSKOG FAKULTETA U SARAJEVU Prof. dr KONRAD PINTARIĆ, dipl. tag, šum. i dr SEAD IZETBEGOVIC, dipl. ing. šum. Šumarski fakultet u Sarajevu 1. UVOD Prema stanju šuma u SR Bosni i Hercegovini (5), od ukupne šumske površine, koja iznonsi oko 2,51 miliona hektara, na panjače, šikare i šumske goleti otpada oko 1,23 miliona hektara, odnosno oko 55%. I u visokim šumama stanje nije zadovoljavajuće, jer se i unutar ovih šuma nalaze znatne površine koje su neobrasle ili nedovoljno obrasle. Rastuće potrebe za drvetom zahtijevaju da se poveća proizvodnja osvajanjem golih površina, popunjavanjem plješina i uvođenjem onih vrsta drveća koje se odlikuju bržim rastom i većom proizvodnjom drvne mase. Osnovnim smjernicama gazdovanja šumama u Bosni i Hercegovini (4), od 1971. do 2005. godine treba pošumiti preko 603.000 hektara šumskih površina, u koju svrhu je potrebno zasaditi preko 1.443 miliona sadnica raznih vrsta četinjača i listača. Od navedene količine otpada na bijeli i crni bor oko 688 miliona sadnica, odnosno oko 48 % od potrebnog broja sadnica. Različiti ekološki uslovi i bioekološke karakteristike pojedinih vrsta drveća zahtijevaju da se u različitim ekološkim uslovima prouči prirašćivanje najvažnijih vrsta drveća i njihovih provenijencija, jer je jedino na osnovu rezultata ovih istraživanja moguće preporučiti praksi najbolja rješenja. Pošto se već kod 15-godišnjih biljaka može zaključivati o njihovoj proizvodnosti (8), proučavanjem mnogih nasada podignutih prije i poslije II Svjetskog rata u različitim ekološkim uslovima, mogu se dati sigurnije prognoze u pogledu prirašćivanja pojedinih vrsta drveća. Proučavanjem prirašćivanja bijelog i crnog bora na Arboretumu »Slatina« Šumarskog fakulteta u Sarajevu, pokušat će se odgovoriti na slijedeća pitanja: 1. Kako prirašćuje bijeli i crni bor u datim ekološkim uslovima 2. Da li postoje razlike u prirašćivanju bijelog i crnog bora 281. |
| ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 52 <-- 52 --> PDF |
2. METOD RADA U sastojinama bijelog i crnog bora izdvojene su površine veličina 10 m X 20 m i na svim stablima izvršena slijedeća mjerenja: — visina stabala letvom sa točnošću do 5 cm, — visinski prirast u posljednjih 10 godina sa točnošću do 1 cm, — debljine stabala na visini od 1,3 metara sa točnošću do 1 mm. Na osnovu mjerenih podataka izrađena je visinska krivulja, krivulja prirašćivanja u visinu za posljednjih 10 godina, distribucija stabala po debljinskim stepenima i temeljnica stabala po debljinskim stepenima. Izračunate su srednje visine, gornje visine, srednji prsni promjeri i prsni promjeri 20 % najdebljih stabala. Mjerene vrijednosti visinskog prirasta za posljednjih 10 godina kod svih stabala izravnate su analitičkim putem primjenom funkcije y = a + bx + cx2, gdje je y . . . procijenjena vrijednost visinskog prirasta x . . . prva, druga, . . ., deseta godina perioda u kome je mjeren visinski prirast. Za utvrđivanje variranja u visinama i debljinama stabala, donosno za izračunavanje koeficijenta variranja, korištena je jednačina s V = , gdje je as V . . . koeficijent variranja s . . . standardna devijacija as. . . srednje vrijednosti prsnog promjera odnosno visine stabla 3. REZULTATI ISTRAŽIVANJA 3.1. Objekt istraživanja Osnivanjem Arboretuma »Slatina« Šumarskog fakulteta u Sarajevu, u jesen 1959. godine podignute su i sastojine bijelog i crnog bora. Prilikom sadnje korišteni su dvogodišnji sijanci (2 + 0), koji su uzgojeni u vlastitom rasadniku, tako da je starost sastojina u vrijeme mjerenja iznosila 18 godina. Sjeme crnoga bora potiče iz prirodne sastojine na dolomitu, sa 800—900 m. nadmorske visine (G. j . Škrta—Nišan kod Bugojna). Sjeme bijelog bora potiče iz Cehoslovačke, a prema Klik i (2), u pitanju jePmws silvestris f. bohemica (Šiman) Kavina-borovica tfebonska. Prema istom autoru, prirodni areal ovog bora nalazi se u jugo-zapadnoj Češkoj u okolini Jindf, Hradce i Tfebono do Šumave, gdje iz vlažnih udolina prelazi u sredogorje. Odlikuje se piramidalnim rastom, kratkom krošnjom i vitkim deblom, a dostiže visine do 48 metara. Arboretum »Slatina« se nalazi sjeverozapadno od Sarajeva i leži na 43°53´40" sjeverne širine i 18°24´40" istočne dužine od Greenwich-a. Podignuta kultura crnoga bora nalazi se na nadmorskoj visini od oko 670 m, na zapadnoj ekspoziciji i nagibu od 10—15°, a kultura bijelog bora na nadmorskoj visini od 640 metara, zapadnoj ekspoziciji i nagibu 15—20°. 282 |
| ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 53 <-- 53 --> PDF |
Prema Alikalfić-u (1) područje Arboretuma karakterizira duga i često oštra zima sa dosta kratkim i svježim ljetima. Srednja godišnja temperatura iznosi 9,7« C, a u periodu V—IX, 17,1« C. Apsolutne maksimalne temperature iznose 38,1« C, a apsolutne minimalne, —23,4* C. Vegetacioni period traje 186 dana. Srednja godišnja količina oborina iznosi 920 mm, a u periodu V—IX, 392 mm odnosno oko 43% od godišnje količine. Najsuvlji mjeseci su januar, februar i juli (50—60 mm), a najvlažniji oktobar (116 mm). Na snijeg otpada oko 19% godišnjih oborina. Prema Klimogramu, područje pripada tipu umjerene kontinentalne i planinske klime. 2. jula 1963. god. pao je krupan grad, koji je pričinio velike štete i bijelom i crnom boru. Međutim, danas poslije 12 godina, štete se jedva primijećuju. Matični supstrat na kome su podignute kulture čine gline do glinasti lapori na kojima su se razvila duboka ,teška i promjenljivo vlažna tla sa slabo propusnim B-horizontom (pseudoglej). Kiselost tla se kreće između 5,1 i 5,6 pH. Stanište Arboretuma pripada zajednici Erythronio-Carpinetum illyricum Horv. et all 1974. 3.2. Taksacioni elementi sastojine 3.2.1. Visine i visinski prirast Visine stabala bijelog bora kreću se u intervalu od 430 do 920 cm uz koeficijent variranja od 17,07%. Srednja sastojinska visina iznosi 684,9 cm, a gornja sastojinska visina, 836 cm. Visina stabala crnoga bora kreće se u intervalu od 400 do 820 cm uz koeficijent variranja od 12,84%. Srednja sastojinska visina iznosi 695,2 cm, a gornja sastojinska visina, 792 cm. VISINE STABALA |
| ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 54 <-- 54 --> PDF |
Na osnovu navedenog i graf. 1 u kome su date krivulje visina, proizlazi da su u svim debljinskim stepenima visine stabala bijelog bora veće. Kod nižih debljinskih stepena ove su razlike veće, dok se prema jačim debljinskim stepenima ove razlike smanjuju. Veća srednja visina kod stabala crnoga bora rezultat je manjeg variranja u visinama i većeg broja stabala u jačim debljinskim stepenima. Upoređenjem gornjih visina stabala bijelog i crnog bora, utvrđene razlike su signifikantne kod vjerovatnoće greške od p = 0,001. Kako je u metodu rada navedeno, mjerene vrijednosti visinskog prirasta izravnate su analitičkim putem primjenom funkcije y = a + bx + cx- Za određivanje zavisno promjenljive u ovoj funkciji primijenjen je metod najmanjih kvadrata: 2 (y — y)"2 = min. Parcijalnom derivacijom pomenute funkcije po promjenljivim parametrima a, b i c dobili smo sistem od tri normalne jednačine: na + b2x + cZx? — 2y = 0 a2x + bLx´2 + c2x3 — Zxy = 0 a2x2 + bEx3 + c2x4 — Zx2Y = 0 Rješavanjem ovog sistema jednačina izračunate su vrijednosti parametara a, b i c, i one nam daju najvjerojatniju funkciju za procjenu visinskog prirasta bijelog i crnog bora za računati period vremena. U konkretnom slučaju, ovdje je taj period od 9-e do 18-e godine starosti: za bijeli bor: y = 25,738 + 11,414 x + 0,976x2 za crni bor: y = 44,816 + 3,659 x — 0,352x2 Na osnovu ovih jednačina obračunate su vrijednosti visinskog prirasta, koje iznose u cm: u godini 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 bijeli bor 36,3 45,0 52,1 57,4 60,9 62,7 62,7 60,1 57,5 52,3 crni bor 48,1 50,7 52,6 53,8 54,3 54,1 53,2 51,6 49,2 46,2 Za računati period vremena, linije visinskog prirasta prikazane su i u graf. 2. U početku je visinski prirast stabala crnog bora veći, izjednačava se u 11-oj godini sa visinskim prirastom stabala bijelog bora i poslije toga je konstantno manji. Kulminira u 18-oj godini, a nakon toga sporije opada. Stabla bijelog bora u početku imaju nižu vrijednost visinskog prirasta, zatim prirast naglo raste, kulminira između 15 i 17 godina, poslije čega naglije opada. Dinamika prirašćivanja obje vrste drveća je u skladu sa rezultatima do kojih su došli i drugi autori. |
| ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 55 <-- 55 --> PDF |
VISINSKI PRIRAST STABALA GRAF. 2 60 50 2 y=44,816+3,659x - 0,352 x ^ / / / / 40 / I y = 25,738+11,4Ux-0,876x*´ 30 20 10 -/ h~ 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 u godini DISTRIBUCIJA STABALA PO DEBLJINSKIM STEPENIMA GRAF 3 800 700 / \ f 600 500 : - /"V\/\ 400 300 ;.BOR / ^ / / \V \ 200 / / \ / v \ j j \ / \S.B0R / / V 100 V\/\ r / , , / , , . , N 0,5 1,5 2,5 35 45 55 6;5 75 85 9.5 105 11,5 12,5 13.5 14,5 15.5 16.5 d ) M cm |
| ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 56 <-- 56 --> PDF |
3.2.2. Debljine stabala i temeljnica Na graf. 3 prikazana je distribucija stabala po debljinskim stepenima. Ukupan broj stabala u sastojini bijelog bora iznosi 4050, a u sastojini crnog bora 4400 po hektaru. U nižim debljinskim stepenima broj stabala bijelog bora je veći, a od debljinskog stepena 7,5 cm manji nego kod crnoga bora. Iako nije izvršeno izravnanje analitičkim putem, uočljivo je da linija distribucije stabala po debljinskim stepenima ima zvonolik oblik, što je i karakteristično za jednodobne sastojine. Kod bijelog bora prsni promjeri stabala se kreću u intervalu od 17 do 152 mm uz koeficijent variranja od 42,32%. Srednji prsni promjer iznosi 68,7 mm, a srednja veličina 20% najdebljih stabala 111,2 mm. Kod crnoga bora prsni promjeri stabala kreću se u intervalu od 32 do 165 mm uz koeficijent variranja od 32,44%. Srednji prsni promjer iznosi 91,6 mm, a srednja veličina 20% najdebljih stabala 128,9 mm. Upoređenjem prosječnih vrijednosti 20% najdebljih stabala bijelog i crnog bora, utvrđene su signifikantne razlike uz vjerovatnošću greške od p = 0,01. Iz ovih podataka proizilazi da je prirašćivanje u debljinu veće kod stabala crnoga bora, što je obrnuto od prirašćivanja u visinu. Kako je prirašćivanje uslovljeno nasljednim faktorima i uslovima okoline, i imajući u vidu karakteristike tfebonskog bijelog bora, rezultati do kojih smo došli su potpuno logični. Naime, tfebonski bijeli bor karakterizira se vitkim deblom i kratkom krošnjom iz čega rezultira i manji debljinski prirast. Temeljnice stabala po debljinskim stepenima prikazane su u graf. 4. Uočljivo je da grafikon distribucije temeljnice po debljinskim stepenima prati distribucija stabala po debljinskim stepenima sa znatno većim razlikama u TEMELJNICA PO DEBLJINSKIM STEPENIMA 0 ft A f. 4 0,5 \S 2.5 3,5 4,5 5,5 6,5 7,5 65 9,5 10.5 11.5 12.5 13,5 14,5 15,5 16,5 d , cm |
| ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 57 <-- 57 --> PDF |
veličini temeljnice crnoga bora počevši od debljinskog stepena 7,5 cm. Ove razlike su došle do punog izražaja u ukupnoj temeljnici, koja iznosi kod bijelog bora 17,53 m2/ha, a kod crnog bora 31,87 m2/ha. 4. ZAKLJUČAK Analizirajući i upoređujući prirašćivanje tFebonskog bijelog bora i crnog bora bugojanske provenijencije u kulturama starim 18 godina podignutim u Arboretumu »Slatina« Šumarskog fakulteta u Sarajevu, može se zaključiti slijedeće: 1. U ekološkim uslovima Arboretuma »Slatina« pri približno istom broju stabala po jedinici površine, visine stabala bijelog bora su veće. Gornja visina bijelog bora iznosi 836 cm, a crnog bora 792 cm. 2. Prosječni visinski prirast stabala u posljednjih 10 godina iznosi kod bijelog bora 54,7 cm, a kod crnog bora 51,4 cm. Iako su u prosječnom visinskom prirastu razlike male, dinamika prirašćivanja je u tom periodu veoma različita. U početku analiziranog perioda visinski prirast bijelog bora je znatno manji, naglo se povećava, kasnije kulminira i intenzivnije opada. Kod crnog bora je prirast u početku znatno viši, postepeno raste, ranije kulminira i postepeno opada (graf. 2). 3. Srednji prsni promjer kod bijelog bora iznosi 68,7 mm, a kod crnog bora 91,6 mm, što znači da je prosječno stablo crnog bora deblje za oko 33 %. Prsni promjer 20% najdebljih stabala bijelog bora iznosi 111,2 mm, a kod crnog bora 128,9 mm. 4. Temeljnica kod bijelog bora iznosi 17,53 m2/ha, a kod crnog bora 31,87 m2/ha, odnosno 82 % više. 5. Imajući u vidu da su razlike u visinama i visinskom prirastu stabala male, a da su nasuprot tome debljine i ukupna temeljnica kod crnoga bora znatno veće, proizilazi da do 18-e godine u datim uslovima staništa crni bor bugojanske provenijencije ima znatno veću proizvodnu sposobnost. LITERATURA 1. Alikalfić , F. (1962): Arboretum »Slatina« Šumarskog fakulteta u Sarajevu. Radovi Šumarskog fakulteta i Instituta za šumarstvo i drvnu industriju u Sa rajevu, god. VII broj 7, Sarajevo. 2. Klika, J. (1927): Dendrologie (Jehličnate). Publikace Ministerstva zemedelstvi, Ročnik 1927, čislo 71, Praha. 3. Linder, A. (1951): Statistische Methoden für Naturwissentschaftler, Mediziner und Ingenieure, II izdanje, Basel. 4. Matić, V.-Pintarić, K.-Drinić, P. (1969): Osnovne smjernice gazdovanja šumama u Bosni i Hercegovini za period 1971—2005. godine, Sarajevo. 5. Matić, V. i dr. (1971): Stanje šuma u SR Bosni i Hercegovini prema inventuri šuma na velikim površinama u 1964. — 1968. godini, Sarajevo. 6. Mitscherlich , G. (1971): Wald, Wachstum und Umwelt (Eine Einführung in die ökologischen Grundlagen des Waldwachstums), II Band. Waldklima und Wasserhaushalt. Frankfurt a/M. |
| ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 58 <-- 58 --> PDF |
7. Pin t arid, K. (1959): Evropski ariš (Larix decidua Mill.) u kulturi Bogušac na Trebeviću kod Sarajeva. Radovi Šumarskog fakulteta i Instituta za šumarstvo i drvnu industriju u Sarajevu, god. IV, broj 9, Sarajevo. 8. Rohmeder, E.-S choenb ach, H. (1959): Genetik und Züchtung der Waldbäume, Berlin. 9. Stamenković , V. (1974): Prirast i proizvodnost stabala i šumskih sastojina, Beograd Summary COMPARATIVE INVESTIGATIONS ON THE GROWTH RATE OF SCOTS PINE (PINUS SILVESTRIS L.) AND BLACK PINE (PINUS NIGRA ARN.) IN THE ARBORETUM »SLATINA« OF THE FORESTRY FACULTY IN SARAJEVO In the Arboretum »Slatina« belonging to the Faculty of Forestry in Sarajevo was examined the rate of growth of Black Pine from Bugojno (Bosnia) and of Scots Pine originating from Tfebona (ČSSR) both 18 years of age. The culture of the mentioned Pines lies at an altitude of 640—670 m and has a western aspect. The parent material is formed of clay and clayey marl, and the soil is deep, heavy- textured and of variable humidity, possessing a poorly permeable B-horizon. The site belongs to the forest community Erythronio Carpinetum illyricum Horv. et al. 1974. Studying the growth rate the authors came to the following conclusions: — the upper heights of Scots Pine are by ca. 5 % greater than those of Black Pine. These differences are significant at p = 0.001; — the mean height increment in the last 10-year period amounts to 54.7 cm in Scots Pine, and to 51.4 cm in Black Pine; although the differences are small, the dynamic of the growth rate is different; — the mean diameters b. h. in Scots Pine are 68.7 mm, and in Black Pine 91.6 mm. The mean diameter of 20 %s of the thickest stems in Scots Pine is 111.2 mm, and in Black Pine 128.9 mm, while the differences in Scots Pine are significant at p = 0.01; — the basal area in Scots Pine amounts to 17.53 m2/ha, in Black Pine to 31.87 m2/ha. Having in view that the differences in the heights and height increment are small, and that the diameters and basal area in Black Pine are considerably greater, it follows that up to the 18th year Black Pine is considerably more productive. |