DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 168     <-- 168 -->        PDF

za ostvarivanje ciljeva samoupravnog socijalizma te je djelovao u mnogim
sredinama. Za svoj društveno-politički i stručni rad odlikovan je od Predsjednika
Republike Ordenom rada sa srebrnim vijencem.


Ing. Markanovića je neobično zanimao napredak područja u kojemu je
djelovao i stvarao. Držao je da dio dobara mora ići za napredak toga kraja
i tu svoju zamisao uspio je i ostvariti.


Kao predsjednik Šumarskog društva imao je dobre zamisli o sjedinjenju
težnji inženjera šumarstva i drvne industrije. Planirao je, u tome smislu,
stručne sastanke i dogovore kako bi se unaprijedile obje grane — šumarstvo
i drvna industrija.


Posebno zanimanje posvetio je ing. Mato Markanović nizinskoj šumi,
onoj istoj koju je svojim nenadmašivim perom opisao šumar Josip Kozarac.
Ing. Markanović radovao se svakoj novoj šumskoj površini u Osmanovom polju,
bdio je nad mladim stabalcima hrasta i jasena, a svoje vrlo ograničeno
slobodno vrijeme rado je sprovodio u šumi. Uživao je u svakom lijepo uzraslom
stablu te se uvijek ponovno čudio savršenstvu prirode izraženom u bogatoj
slavonskoj šumi.


U našim srcima živjet će kolega Mato Markanović još vrlo, vrlo dugo.


B. Prpić
ING. VELJKO JURDANA


Početkom ove godine iz naših redova nestao je iznenada jedan vrijedan
i nadasve obljubljen šumarski stručnjak, do nedavna i član kolektiva šumskog
gospodarstva Delnice.


U bolnici u Lovranu 2. siječnja 1975, nakon kratke i teške bolesti, preminuo
je ing. Veljko Jurdana, stručni savjetnik Poslovnog udruženja drvne
industrije i šumarstva »Drvo«, Rijeka. Sahrani njegovih posmrtnih ostataka
na mjesnom groblju u Voloskom prisustvovao je, pored građana Opatije, Rijeke,
Klane, Delnica i drugih mjesta Hrvatskog primorja i Gorskog kotara,
velik broj njegovih kolega, dojučerašnjih suradnika, drugova i poštovalaca.


Ing. Veljko Jurdana se rodio 24. srpnja 1924. u Velikom Brgudu kraj Opatije,
u obitelji prosvjetnih radnika. Zaljubljen već od malih nogu u šume i
proplanke svoje rodne Učke i susjednih goranskih planina, nakon završetka
gimnazije opredjeljuje se bez dvoumljenja za šumarski poziv. Diplomirao je
u Zagrebu na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu, na šumsko-gospodarskom
odsjeku 1951. Iste godine prima i prvo zaposlenje. Bila je to Tvornica namještaja
u Vrbovskom, u kojoj ostaje do 1952. Kao šumar uzgajivač iste godine
preuzima mjesto upravitelja Šumarije u Mrkoplju, u kojoj tijekom dvije godine
rada daje svoj velik doprinos otvaranju i korišćenju šumskih bogatstava
u poslijeratnoj obnovi zemlje.


Njegovo stručno znanje i pasionirana privrženost šumi i divljači dolaze
do punog izražaja u Šumariji Klana, u kojoj je bio upravitelj od 1957. do 1969.