DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 168 <-- 168 --> PDF |
za ostvarivanje ciljeva samoupravnog socijalizma te je djelovao u mnogim sredinama. Za svoj društveno-politički i stručni rad odlikovan je od Predsjednika Republike Ordenom rada sa srebrnim vijencem. Ing. Markanovića je neobično zanimao napredak područja u kojemu je djelovao i stvarao. Držao je da dio dobara mora ići za napredak toga kraja i tu svoju zamisao uspio je i ostvariti. Kao predsjednik Šumarskog društva imao je dobre zamisli o sjedinjenju težnji inženjera šumarstva i drvne industrije. Planirao je, u tome smislu, stručne sastanke i dogovore kako bi se unaprijedile obje grane — šumarstvo i drvna industrija. Posebno zanimanje posvetio je ing. Mato Markanović nizinskoj šumi, onoj istoj koju je svojim nenadmašivim perom opisao šumar Josip Kozarac. Ing. Markanović radovao se svakoj novoj šumskoj površini u Osmanovom polju, bdio je nad mladim stabalcima hrasta i jasena, a svoje vrlo ograničeno slobodno vrijeme rado je sprovodio u šumi. Uživao je u svakom lijepo uzraslom stablu te se uvijek ponovno čudio savršenstvu prirode izraženom u bogatoj slavonskoj šumi. U našim srcima živjet će kolega Mato Markanović još vrlo, vrlo dugo. B. Prpić ING. VELJKO JURDANA Početkom ove godine iz naših redova nestao je iznenada jedan vrijedan i nadasve obljubljen šumarski stručnjak, do nedavna i član kolektiva šumskog gospodarstva Delnice. U bolnici u Lovranu 2. siječnja 1975, nakon kratke i teške bolesti, preminuo je ing. Veljko Jurdana, stručni savjetnik Poslovnog udruženja drvne industrije i šumarstva »Drvo«, Rijeka. Sahrani njegovih posmrtnih ostataka na mjesnom groblju u Voloskom prisustvovao je, pored građana Opatije, Rijeke, Klane, Delnica i drugih mjesta Hrvatskog primorja i Gorskog kotara, velik broj njegovih kolega, dojučerašnjih suradnika, drugova i poštovalaca. Ing. Veljko Jurdana se rodio 24. srpnja 1924. u Velikom Brgudu kraj Opatije, u obitelji prosvjetnih radnika. Zaljubljen već od malih nogu u šume i proplanke svoje rodne Učke i susjednih goranskih planina, nakon završetka gimnazije opredjeljuje se bez dvoumljenja za šumarski poziv. Diplomirao je u Zagrebu na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu, na šumsko-gospodarskom odsjeku 1951. Iste godine prima i prvo zaposlenje. Bila je to Tvornica namještaja u Vrbovskom, u kojoj ostaje do 1952. Kao šumar uzgajivač iste godine preuzima mjesto upravitelja Šumarije u Mrkoplju, u kojoj tijekom dvije godine rada daje svoj velik doprinos otvaranju i korišćenju šumskih bogatstava u poslijeratnoj obnovi zemlje. Njegovo stručno znanje i pasionirana privrženost šumi i divljači dolaze do punog izražaja u Šumariji Klana, u kojoj je bio upravitelj od 1957. do 1969. |