DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 16     <-- 16 -->        PDF

kako šumarstvu za razvitak organizacije udruženog rada u kojoj je ostvaren;
potonji bi ujedno stimulirao i autofinanciranje dodatnog ulaganja sredstava
u inače vrlo dugoročnu biološku reprodukciju drva. Razdvajanje navedenog
viška, tj. rente,-na navedena dva dijela vrlo je teško; stoga dosad postoji samo
prijedlog kojemu je glavna svrha bila navedeno stimuliranje (Kraljić — prije
izlaska novih ustava).


Umjesto navedenog »normativa« u našem privrednom sistemu šumarstva
upotrebljavala se niz godina tzv. »amortizacija za regeneraciju šuma« a zatim
već novi niz godina tzv. »amortizacija šuma«. Iz nje iskorišćivanje šuma financira
djelomično »biološku reprodukciju posječenog drva (na panju)« pod
nazivom »šumskokulturni radovi« (dakle bez čuvanja šuma, konsignacija sječne
drvne mase i odnosnih režijskih troškova), koji se odnose na oskudnu jednostavnu
i još oskudniju proširenu reprodukciju, podizanje nužnih šumskih
komunikacija i nabavljanje odnosne opreme. U pogledu biološke reprodukcije
drva (na panju) ona predstavlja pogrešno izračunatu, raznim uvjetima neprilagođenu
veličinu i — pravu mistifikaciju. Naime, dobre šume imaju razmjerno
male financijske potrebe za njihovu biološku reprodukciju a veliku »amortizaciju
šuma«, a loše šume — upravo obratno — tj. nedostaju im sredstva za
jednostavnu biološku reprodukciju drva (na panju)! Ta »amortizacija šuma«
nije uopće proporcionalna konkretnom obujmu sječe drva! Ona sadrži troškove
za »održavanje šuma« dok ostale (tipične) amortizacije u nas ne uključuju
uopće troškova održavanja! Kako može imati »amortizaciju« ono što se
u proizvodnji uopće ne troši, već, naprotiv, raste? Tu »amortizaciju šuma«
napadaju brojni napisi šumarskoekonomskih stručnjaka (Kraljić, Potočić i
dr.). Nju je osudila i šumarska služba odnosnog Sekretarijata i Poslovnog
udruženja npr. u SRH i svojedobno predložila ispravna rješenja na temelju
navedenih »normativa« — ali se ipak zadržala po inerciji odnosnih saveznih
financijskih dosadašnjih propisa . . .


ODVAJANJE ISPRAVNIH PLANSKIH OBJEKTIVNIH
»ŠUMSKIH TAKSI« I »SVIH VRSTI RENTI ZAJEDNO«


To odvajanje ne smije se temeljiti na odbijanju faktičnih (obračunskih)
troškova, pa ni cijene proizvodnje, konkretnog iskorišćivanja šuma bez troškova
sirovine, od općih odnosno dogovorenih tržišnih cijena proizvoda iskorišćivanja
šuma. Ukoliko se odbijaju faktični (obračunski) troškovi, odnosno
cijena proizvodnje, u »šumsku taksu« pa i »sve rente zajedno« neispravno
ulaze nerazlučno i sve uštede na troškovima postignute umješnošću, vještinom
i zalaganjem odnosnog kolektiva većima od onih u »dobrog (prosječnog)
gospodara«; odnosno obratno smanjuju se »šumske takse« pa i »sve rente
zajedno« za ona premašenja troškova nastala zbog manje umješnosti, vještine
i zalaganja odnosnog kolektiva od onih u »dobrog (prosječnog) gospodara
«. A te uštede, odnosno premašenja troškova, trebaju stimulativno ići
u korist odnosno na štetu osobnih dohodaka tog kolektiva ...


Stoga navedeno odvajanje treba se temeljiti na odbijanju navedenih troškova,
odnosno cijene proizvodnje, po jedinicama u planskom (standardnom,
normalnom) nivou! Planske troškove iza Oslobođenja definiralo se je kao
»obračunske troškove po jedinicama proizvodnje posljednjeg obračunskog
razdoblja (tromjesečja) očišćenima od slučajnih neproizvodnih troškova (le