DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 16 <-- 16 --> PDF |
kako šumarstvu za razvitak organizacije udruženog rada u kojoj je ostvaren; potonji bi ujedno stimulirao i autofinanciranje dodatnog ulaganja sredstava u inače vrlo dugoročnu biološku reprodukciju drva. Razdvajanje navedenog viška, tj. rente,-na navedena dva dijela vrlo je teško; stoga dosad postoji samo prijedlog kojemu je glavna svrha bila navedeno stimuliranje (Kraljić — prije izlaska novih ustava). Umjesto navedenog »normativa« u našem privrednom sistemu šumarstva upotrebljavala se niz godina tzv. »amortizacija za regeneraciju šuma« a zatim već novi niz godina tzv. »amortizacija šuma«. Iz nje iskorišćivanje šuma financira djelomično »biološku reprodukciju posječenog drva (na panju)« pod nazivom »šumskokulturni radovi« (dakle bez čuvanja šuma, konsignacija sječne drvne mase i odnosnih režijskih troškova), koji se odnose na oskudnu jednostavnu i još oskudniju proširenu reprodukciju, podizanje nužnih šumskih komunikacija i nabavljanje odnosne opreme. U pogledu biološke reprodukcije drva (na panju) ona predstavlja pogrešno izračunatu, raznim uvjetima neprilagođenu veličinu i — pravu mistifikaciju. Naime, dobre šume imaju razmjerno male financijske potrebe za njihovu biološku reprodukciju a veliku »amortizaciju šuma«, a loše šume — upravo obratno — tj. nedostaju im sredstva za jednostavnu biološku reprodukciju drva (na panju)! Ta »amortizacija šuma« nije uopće proporcionalna konkretnom obujmu sječe drva! Ona sadrži troškove za »održavanje šuma« dok ostale (tipične) amortizacije u nas ne uključuju uopće troškova održavanja! Kako može imati »amortizaciju« ono što se u proizvodnji uopće ne troši, već, naprotiv, raste? Tu »amortizaciju šuma« napadaju brojni napisi šumarskoekonomskih stručnjaka (Kraljić, Potočić i dr.). Nju je osudila i šumarska služba odnosnog Sekretarijata i Poslovnog udruženja npr. u SRH i svojedobno predložila ispravna rješenja na temelju navedenih »normativa« — ali se ipak zadržala po inerciji odnosnih saveznih financijskih dosadašnjih propisa . . . ODVAJANJE ISPRAVNIH PLANSKIH OBJEKTIVNIH »ŠUMSKIH TAKSI« I »SVIH VRSTI RENTI ZAJEDNO« To odvajanje ne smije se temeljiti na odbijanju faktičnih (obračunskih) troškova, pa ni cijene proizvodnje, konkretnog iskorišćivanja šuma bez troškova sirovine, od općih odnosno dogovorenih tržišnih cijena proizvoda iskorišćivanja šuma. Ukoliko se odbijaju faktični (obračunski) troškovi, odnosno cijena proizvodnje, u »šumsku taksu« pa i »sve rente zajedno« neispravno ulaze nerazlučno i sve uštede na troškovima postignute umješnošću, vještinom i zalaganjem odnosnog kolektiva većima od onih u »dobrog (prosječnog) gospodara«; odnosno obratno smanjuju se »šumske takse« pa i »sve rente zajedno« za ona premašenja troškova nastala zbog manje umješnosti, vještine i zalaganja odnosnog kolektiva od onih u »dobrog (prosječnog) gospodara «. A te uštede, odnosno premašenja troškova, trebaju stimulativno ići u korist odnosno na štetu osobnih dohodaka tog kolektiva ... Stoga navedeno odvajanje treba se temeljiti na odbijanju navedenih troškova, odnosno cijene proizvodnje, po jedinicama u planskom (standardnom, normalnom) nivou! Planske troškove iza Oslobođenja definiralo se je kao »obračunske troškove po jedinicama proizvodnje posljednjeg obračunskog razdoblja (tromjesečja) očišćenima od slučajnih neproizvodnih troškova (le |